O Hrvatskoj - Lukšić, Šunjić, Mršić, Richter, Kaćunko i Barišić

Srijeda, 16. studenoga 2011.

Lukšić, Šunjić, Mršić, Richter, Kaćunko i Barišić o pitanjima potaknutim intervjuom vlč. Miklenića

U novome broju političkog tjednika „Globus" objavljen je zanimljivi razgovor s glavnim urednikom „Glasa Koncila" Ivanom Miklenićem. U tom razgovoru – koji je pred koji dan prenesen i na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća –Miklenić je vrlo izravno i otvoreno govorio o stanju u Hrvatskoj, počevši od trenutne političke situacije, sličnosti politike HDZ-a i SDP-a, mjesta gdje je Crkva podbacila, skrivenim unutarnjim i vanjskim centrima moći... U razgovoru Miklenić je, među ostalim, izrekao i procjenu kako će Hrvatska nakon izbora i dalje nastaviti propadati, neovisno o tome hoće li doći do smjene vlasti. U nastavku o ovim temema otvoreno govore i naši istaknuti intelektualci.

Centri moći „Novoga svjetskog poretka"

Prof. dr. Branimir Lukšić u razgovoru za Portal kazao je kako potpuno dijeli mišljenje vlč. Miklenića te dodao kako je očito da postoje domaći i strani centri moći koji utječu na znatan dio političara u Hrvatskoj. Zašto utječu, upitao se dr. Lukšić i odgovorio: "Ima tome više razloga, od kojih su najvažniji ucjena zbog 'grijeha' prošlosti, i potkupljenost zbog gramzljivosti u sadašnjosti. Ti centri moći ('Novi svjetski poredak') žele gubitak hrvatske državne samostalnosti da bi ovo područje postalo utjecajna sfera za njihove geopolitičke i geostrateške ciljeve. Ovi centri moći upravljaju većinom tiskanih i elektroničkih medija u Hrvatskoj, koji šire defetizam i katastrofičnost, da bi kod građana izazvali zbunjenost, ogorčenje, nepouzdanje u vlastite snage, iscrpljenost, cinizam prema svim političarima, da bi se lakše manipuliralo hrvatskim narodom. Ovi centri moći regrutiraju u Hrvatskoj svoje 'talibane' osobito među bivšim komunistima, sada prerušenima u globaliste, jugićima, titićima i općenito kroatofobima. To su oni politički poslušnici koji, kako kaže vlč. Miklenić, vode politiku malih koraka i namjernog nerješavanja krucijalnih problema Hrvatske".

„Onečišćenje hrvatskog duhovnog prostora ostatcima komunističkog mentalitetom" – nastavio je prof. dr. Lukšić – „očituje se, među ostalim, i u zagriženoj polarizaciji političkih opcija koje nisu spremne za politički dijalog i suradnju čak kada je opasnost za opstanak države. To je ostatak mentaliteta polustoljetne ideološke indoktrinacije, diobe društva na crne i bijele. Za njih su politički suparnici neprijatelji, dušmani. Takvi političari, koji se nalaze u svim strankama, osim deficita demokratičnosti obično očituju endemičnu korupciju i birokratsku nesposobnost. Jasno je da će s njima Hrvatska nastaviti propadati kao što je to slučaj od 2000. naovamo".

Na pitanje možemo li se oduprijeti propadanju Lukšić je odgovorio: „Da, ali uz određenu cijenu. Ne smijemo u demokraciji prepustiti politiku samo političarima, niti upravljanje državom zatornicima hrvatske sloge. Osim toga moramo omogućiti da u politiku uđe prinova sposobnih, stručnih, moralnih i nesebičnih ljudi, koji vole svoju domovinu i njom se ponose, koji će biti suradnici s kolegama u drugim demokratskim državama, ali ne njihovi ucijenjeni ili kupljeni sluge".

Prof. emeritus dr. sc. Marijan Šunjić: Budućnost ne će biti nimalo lagana

Uvodnici vlč. Ivana Miklenića već godinama privlače pažnju svojim kritičkim analizama važnih tema hrvatske stvarnosti, pa nije čudno da je njegov posljednji interview u Globusu izazvao posebno zanimanje. Najprije moram istaknuti da se u potpunosti slažem s osnovnim tezama vlč. Miklenića, zajedno s – vjerujem – 70% političkih Hrvata koje on definira kao "desni centar", odnosno većinsku – i potpuno marginaliziranu - političku orijentaciju. Većina tih teza zahtijevala bi i detaljniju razradu, a ovdje ću ukratko komentirati samo neke od njih.

Po meni najveća vrijednost ovog teksta je opravdano apostrofiranje i ilustracija uloge centara moći, poglavito stranih, u hrvatskoj – pa i globalnoj – politici, o čemu sam i sam na više mjesta pisao. Marijan Šunjić Bez uvida u to djelovanje nemoguće je uopće razumjeti ponekad vrlo neočekivane događaje posljednjih desetljeća. Iako postoji i brojna literatura i dokumentacija koja potvrđuje i ilustrira djelovanje takvih centara, ukazivanje na njihovu ulogu često se otpisuje frazom o "teoriji zavjere", dakle uobičajenim etiketiranjem koje zamjenjuje argumente. Kada se dakle uoči ta uloga centara moći, koji u Hrvatskoj nažalost imaju kontinuitet od komunističkog preuzimanja vlasti u tijeku i nakon II. svjetskog rata kada je Partija fizički likvidirala sve svoje protivnike, tada se može bolje razumjeti pokušaj da se "pravosudnim" metodama uništi HDZ i uspostavi jednopartijski sustav, odnosno nova diktatura, kako to ispravno ukazuje vlč. Miklenić.

Nesnalaženja nakon 1990.

Važna je i blaga, rekao bih i preblaga, kritika, ili samokritika upućena Katoličkoj crkvi za njezino nesnalaženje i neodgovornost u novom slobodnijem okruženju nakon 1990. godine, što je također tema koja bi zavrijedila temeljitiju analizu.

Jedna teza me je međutim začudila, ili je možda nisam dobro shvatio, npr. zbog sažetosti izlaganja, a to je tvrdnja da hrvatski narod «ne treba čvrstog vođu», dapače, smatra se to vraćanjem u «neki oblik totalitarizma». Kratko- i dugoročnoApsolutno najvažniji zadatak je spriječiti uspostavu jednopartijskog sustava i povratak u prošlost, i tako barem usporiti dosadašnju eroziju i destrukciju. No prave pozitivne promjene uslijedit će tek kada u politički život na svim razinama uđu novi sposobni ljudi, nove političke eliteAko to nije tek zakašnjeli izraz animoziteta prema pokojnom predsjedniku Tuđmanu, rado bih to prokomentirao. Smatram naime da u ovom trenutku hrvatskom narodu najviše nedostaje upravo adekvatno političko vodstvo koje bi ispravno usmjeravalo hrvatsku politiku i narodni život. Jasno je da to u demokraciji nije samo «čvrsti vođa» nego takvo vodstvo osiguravaju brojne institucije, u prvom redu zakonodavne i izvršne vlasti, zatim političke stranke (i to više njih!), ali opet se sve svodi na ključnu ulogu jakih, sposobnih i uglednih pojedinaca - političke elite - koji su svoje domoljublje i stručnost potvrdili svojim djelovanjem u društvu. Ta dugotrajna sinergija pojedinaca s vizijom i odgovornošću i institucija u kojima djeluju osigurava kontinuitet i napredak jednog naroda, i sprječava svaku pojavu totalitarne svijesti. U nas je nažalost totalitarni komunistički režim uništio ili preusmjerio sve spomenute institucije, pa u njima ne može ni nastati ni djelovati politička elita koja bi zamijenila sadašnju «elitu» zadojenu naslijeđenim totalitarnim mentalitetom.

Iako sam svjestan da će ovaj intervju izazvati i neke zlonamjerne kritike, jer je hrabro i lucidno (iako na mjestima i suviše sažeto) osvijetlio neke mračne strane hrvatske i svjetske politike, nadam se da će potaknuti i argumentiranu raspravu o tim važnim temama, koja će unijeti više optimizma i vjere u budućnost hrvatskog naroda.

Iz gornjih razmatranja slijedi i moja kratka prognoza budućnosti koja nas čeka nakon predstojećih parlamentarnih izbora. A ona ne će biti nimalo lagana. Apsolutno najvažniji zadatak je spriječiti uspostavu jednopartijskog sistema i povratak u prošlost, i tako barem usporiti dosadašnju eroziju i destrukciju. No prave pozitivne promjene uslijedit će tek kada u politički život na svim razinama uđu novi sposobni ljudi, nove političke elite koje sam spominjao. A za to će trebati vremena, upornog rada, pa i mudrosti da se takvi ljudi prepoznaju i podrže.

Svijetom i narodima vlada kapital

Mr sc. Zdravko Mršić istaknuo je kako „Monsignor Miklenić dobro vidi stanje i promjene u Hrvatskoj te ih pravo razumije, a u okrnjenom razgovoru s 'Globusom' rekao je upravo to, Mršić što naši ljudi misle o prilikama u Hrvatskoj i o uzrocima propadanja".

„Šteta je to, što je 'Globus' usmjeravao razgovor na izbore, iako pogoršanje stanja u Hrvatskoj teče neprekidno bez prijelomnih točaka. To je bio pravi smisao odgovora na postavljena pitanja. Vođenje razgovora nije dopustilo da se pokaže, da hrvatsko stanje nije posebno, nego da problem 'daljnjeg rastakanja nacionalnog tkiva' pogađa i ostale narode svijeta, u kojima su i kućanstva i proizvodna poduzeća i poslovne banke i država pali u dužničko ropstvo" – dodao je Mršić.

„Kapital je napustio prostor odnosno oduzet je narodima, a s njim je i vlast napustila prostor. Tako je u RH, SRNj i SAD. Stoga danas nijedna zemlja ne vodi nacionalnu politiku, nego se povodi za liberalističkim internacionalizmom".

„Svijetom i narodima vlada kapital, a agenture koje 'drže na vezi' vlasti u pojedinim narodima nisu važne. Svjetski slobodni kapital jedine neprijatelje ima u narodima. Toga je kapital svjestan, a narodi toga postaju sve svjesniji. Ja nisam uvjeren da se povratak kapitala i vlasti u narode može obaviti 'sjedanjem za stol i razgovorom', a bez kapitala i vlasti narodi se ne mogu 'hraniti i braniti' – zaključio je Mršić.

Crkva se intenzivno bavi politikom

Dr. sc. Darko Richter u razgovoru je istaknuo kako se ne može oteti „dojmu da se Crkva, osobito personificirano u osobi glavnog urednika Glasa Koncila, vlč. Miklenića, intenzivno bavi politikom". „Mene osobno to niti ne čudi, a niti mi to predstavlja problem. Jer, politika je polje djelovanja ljudske volje. Razum i slobodna volja bitne su vrline kojima je Bog obdario čovjeka, dr. Darko Richter za razliku od svega drugog stvorenja. Ta nas volja konačno vodi u raj, ili u pakao. I meni je sasvim normalno da se Crkva bavi pitanjima ljudske volje, ne samo na osobnom, već i na društvenom planu – a na društvenom je planu to isto što i politika".

Dr. Richter je dodao i to da je „nesretan što Crkva ne prepoznaje niti se ne distancira od manipulacija njezinim bavljenjem politikom. Npr. ima li išta političnije od pitanja ulaska ili neulaska u EU? I Crkva tu zauzima jasno stanovište, koje nema blage veze s evanđeoskom porukom, pa niti s opredjeljenjem mnogih vjernika. I to joj u javnosti nitko ne zamjera. Ali, usudi li se identificirati i moralno procjenjivati neke druge procese u društvu, eto prigovora da se bavi politikom. I stjerana je u obor iz kojeg se ne usudi izaći. To je Miklenić u ovom intervjuu jasno prikazao: ne usudi se identificirati lica koja nose procese na koje se svaljuje njegova kritika. A neprekidnim komentarima o zlu koje se valja našom domovinom, stvara se jedna tjeskoba, iz koje se ne vidi izlaz. Miklenić o tome barem vodi dnevnik, barem se na jednom mjestu piše kronologija zla koje opsjeda Hrvatsku. Izgleda kao da je Hrvatska biskupska konferencija tom razinom zadovoljna. Ništa se ne miče".

„Ne bi li se u subotu prije izbora mogle upaliti adventske svijeće u prozorima hrvatskih domova, izmoliti krunica za dobro domovine, i javno zazvati blaženog kardinala Stepinca da svoj hrvatskih narod i sve građane Hrvatske stavi pod svoj zagovor?" – upitao se je Richter na kraju svoga komentara.

Velike igre s malo kruha 4. prosinca

Don Anđelko Kaćunko iznio je mišljenje kako će Hrvatske nedvojbeno nastaviti propadati nakon „ovih izbornih cirkuskih velikih igara Don Kaćunko s malo kruha 4. prosinca".

U prilog tome iznio je tri bitna razloga:

1. Nitko ne radi na ublažavanju demografske katastrofe.

2. Nitko od političkih (ali ni drugih) čimbenika ne može utjecati na gospodarsko klizanje (jer je ono posljedica globalne organizirane krize).

3. Crkva - osim onoga što radi već 20 godina po modelu 'pleti kotac kako otac' - ništa ozbiljnije ne poduzima, nema u njoj proročkog duha i spremnosti na mučeništvo.

Akademik Slaven Barišić: Preuzeti svoje odgovornosti

S velikim sam interesom pročitao britki intervju koji je gospodin Miklenić dao tjedniku "Globus" iz kojeg izdvajate novinarsko pitanje "Hoće li Hrvatska nastaviti propadati?". Iz konteksta se pak zaključuje da se to odnosi na srednjoročno razdoblje nakon parlamentarnih izbora. I odgovori sugeriraju takvu interpretaciju pitanja, jer sadrže mišljenje da će svaka vlada koju će ti izbori iznjedriti voditi politiku kakvu nameću strani centri moći, u prvom redu krupni financijski kapital. Bar za mene takvo mišljenje podrazumijeva nekoliko ocjena koje vrijedi analizirati.

Prva ocjena je da će vjerojatno pobijediti koalicija oko SDP-a. Druga ocjena je da će HDZ, ukoliko nekim čudom pobijedi, voditi istu politiku. Treća ocjena je da male stranke, i male koalicije, Akadamik Slaven Barišić uglavnom izgrađene na domoljubnim i najčešće kršćanskim temeljima, nemaju izgleda za pobjedu.

Dokazano nesposobni

S ocjenom koja se tiče SDP-a, HNS-a i pridruženih u cijelosti se slažem. Zaista, u svim tranzicijskim zemljama osim Istočne Njemačke, koje su nastale nakon pada Berlinskog zida, dozvoljena je mirna Uzeti odgovornostHrvatska ne će nastaviti propadati samo ako hrvatski narod i hrvatski političari preuzmu svoje odgovornosti svaki u svoje ruke". U sadašnjim medijskim okolnostima jasne vrijednosne poruke Crkve mogu odigrati krupnu ulogu i s nadom očekujem da će biti svima dovoljno razumljive pretvorba komunističkih partija u socijalističke stranke, koje su u pravilu zadržale snažnu organizacijsku i medijsku logistiku svojih prethodnica. Te su strukture ujedno bile dokazano nesposobne osigurati nezavisni razvoj svojih zemalja pa nije čudo da su se okrenule novim vanjskim centrima moći. To je bilo utoliko prirodnije što su se - manje,više istovremeno - neke socijalističke stranke zapadnih zemalja jako približile financijskim centrima moći. Nije li na primjer D. Strauss-Kahn bio istovremeno glavni direktor MMF-a i najizgledniji pretendent na socijalističku kandidaturu za predsjednika Francuske, nisu li novi vođe Grčke i Italije izravne emanacije centara financijske moći koji imaju podršku socijalističke ljevice?

HDZ se mora jasno očitovati

Istina je nadalje da je Sanaderov HDZ u suštini vodio istu politiku kao i Račanov SDP. Konačno, i sam se Ivo Sanader jednom zaletio i javno rekao da je HDZ "i" liberalna stranka, što kasnije nije ponavljao nego samo provodio. Ipak, HDZ je velika stranka sa stotinama tisuća članova koji ne dijele takva politička opredjeljenja. Nadalje, i u novom se vodstvu HDZ-a primjećuju - doduše sa zakašnjenjem - nova stremljenja i svijest da HDZ može izbjeći konačno mrvljenje i marginalizaciju samo ako se, uz borbu protiv korupcije, vrati suverenističkoj i narodnjačkoj politici kakva je vođena pod predsjednikom Tuđmanom. Prirodno bi bilo da se u predizborno vrijeme politička struktura HDZ-a o tome vrlo jasno očituje pred svojim članstvom i širokom javnosti.

Teško do javnosti

Nepobitno je da male stranke i koalicije, a tu bih posebno izdvojio "Hrast", najjasnije osmišljavaju budućnost Hrvatske, ali nažalost njihove ideje i programi teško prodiru u široku javnost jer su pod minucioznom cenzurom odnarođenih velikih medija. Zato je teško vjerovati da se mogu suprotstaviti moćnom političkom i medijskom aparatu sklonom SDP-u i same osigurati pobjedu, odnosno postići da se - slijedeći procjenu g. Miklenića - volja 70% hrvatskih građana koji svoje korijene pronalaze u kršćanstvu, pretvori u većinsku političku snagu.

Moj odgovor na Vaše pitanje je dakle jasan: "Hrvatska ne će nastaviti propadati samo ako hrvatski narod i hrvatski političari preuzmu svoje odgovornosti svaki u svoje ruke". U sadašnjim medijskim okolnostima jasne vrijednosne poruke Crkve mogu odigrati krupnu ulogu i s nadom očekujem da će biti svima dovoljno razumljive.

Davor Dijanović

KOMENTARI ČITATELJA

#1 Osnovni propust Crkve u Hrvata — kbunjevac 2011-11-15 20:30

Crkva u Hrvata je trebala više činiti na odgoju i formaciji ljudi. Tijekom ovih 20 godina naglasak je bio uglavnom na vjeronauku u školi, dok je na području visokog obrazovanja malo toga napravljeno. Mislim konkretno na katoličko sveučilište. Dok zemlje poput Angole, Kenije, pa čak i Venecuele i Zimbabvea već godinama imaju takva sveučilišta, kod nas je ono tek nedavno teškom mukom počelo s radom i to samo sa studijem povijesti. To je trebalo pokrenuti puno ranije i polagano uvrštavati discipline iz širokog spektra oblasti, uključujući i umjetnost, ekonomiju, prirodne i tehničke znanosti, kao što je to slučaj sa manje-više svim drugim sveučilištima takvog tipa. Na taj način bi ono predstavljalo rasadnik ideja koje bi bile alternativa dosadašnjem lijevom pranju mozga, koje se uspješno provodi na zagrebačkim fakultetima kao što su Fakultet političkih znanosti, Filozofski te Pravni fakultet. Samo uz tako visokoizobražen i kadar mogla bi se ići rušiti kulturna hegemonija lijevih koja trenutno vlada, a pomoću koje oni uspješno održavaju status quo u svim porama hrvatskog društva.

O Hrvatskoj - Lukšić, Šunjić, Mršić, Richter, Kaćunko i Barišić

Lukšić, Šunjić, Mršić, Richter, Kaćunko i Barišić o pitanjima potaknutim intervjuom vlč. Miklenića

Centri moći „Novoga svjetskog poretka"

Prof. emeritus dr. sc. Marijan Šunjić: Budućnost ne će biti nimalo lagana

Nesnalaženja nakon 1990.

Svijetom i narodima vlada kapital

Crkva se intenzivno bavi politikom

Velike igre s malo kruha 4. prosinca

Akademik Slaven Barišić: Preuzeti svoje odgovornosti

Dokazano nesposobni

HDZ se mora jasno očitovati

Teško do javnosti

KOMENTARI ČITATELJA

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Najave

Tko je na vezi?

Uvjeti korištenja

Naša udruga

Stranice članova

Izbor publikacija

Prijava na Portal