Stojić, Sole, Marijačić, Piskač i Borovčak o uhićenju Josipa Boljkovca

Uhićenje Josipa Boljkovca bila je zasigurno jedna od najkomentiranijih političkih tema prošloga tjedna. Iako svjesne da je riječ o predizbornome potezu (a neki mediji tvrde i o potezu Karamarka za unutarstranačke potrebe), žrtve jugokomunističkog terora uhićenje su uglavnom pozdravile, jer su svjesne da je ipak riječ o presedanu kakav do sada još nije viđen u Hrvatskoj. S druge pak strane, apologeti komunističkih zločina žurno su ustali u obranu Boljkovca. Mesić je tako njegovo uhićenje ocijenio kao „obračun s antifašizmom", kolumnist „Jutarnjeg lista" Davor Butković uhićenje je ocijenio kao kraj Tuđmanove ideje o nacionalnoj pomirbi (pritom, naravno, valja imati na umu da tzv. ljevičari i Jugoslaveni Tuđmana inače redovito difamiraju, ali se na njega pozivaju samo kada im to odgovara), dok je dopredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac izjavio da će Hrvatsku prijaviti tijelima Europske unije.

Za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća o uhićenju Boljkovca, i o reakcijama koje su na to uhićenje uslijedile, govore ugledne osobe iz hrvatskoga javnog života.

„Neka institucije rade svoje posao"

Književnik fra Miljenko Stojić u razgovoru za Portal istaknuo je kako u ovome slučaju nije bitna ličnost Josipa Boljkovca. „Može on biti i nevin, iako po svemu sudeći nije. Bitan je početak raščišćavanja s komunističkim zločinima te s neviđenim i besramnim kultom Titove ličnosti. To je sve prava Huda jama u koju treba pustiti svjetlo da konačno prodišemo kao ljudska bića na hrvatskim zemljama koje se prostiru s obje strane današnje granice. Ta nam vremena nisu stvorila današnju hrvatsku državu koju imamo, nego su uvijek bila protiv nje i krivac su da je Domovinski rat bio krvaviji nego što je trebao biti, odnosno da je uopće počeo. Miljenko Stojić „Treba, dakle, pozdraviti napore službene hrvatske vlasti oko raščišćavanja komunističkih zločina i 'pustiti da institucije rade svoj posao', kako neki vole reći. Nadajmo se samo da ovo ne će biti ujedno i početak i kraj" – zaključio je StojićA današnju kakvu takvu demokraciju i slobodu zahvaljujemo samo onima koji su devedesetih godina prošlog stoljeća, slabo obučeni i naoružani, uz protivljenje svjetskih moćnika i s krunicom oko vrata, krenuli u zaustavljanje raspojasanog napadača".

„Imajući sve ovo na umu" – dodao je Stojić - „malo je reći da čude reakcije Josipovića, Nobila, Mesića, Kajina, Butkovića, Pusićke, Pupovca i raznih drugih baštinika propale ideologije koji se danas busaju u prsa da su demokrati. Oni to nisu, jer da jesu ne bi nametali svoju istinu svima ostalima, nego bi je uspoređivali s drugim istinama i onda nakon toga prihvaćali ono što je dobro i odbacivali ono što je zlo". „Treba, dakle, pozdraviti napore službene hrvatske vlasti oko raščišćavanja komunističkih zločina i 'pustiti da institucije rade svoj posao', kako neki vole reći. Nadajmo se samo da ovo ne će biti ujedno i početak i kraj" – zaključio je Stojić.

Udba je i dalje naša sudba...

„Unatoč činjenicama da se radi o jako zakašnjeloj reakciji te predizbornom triku Tomislava Karamarka i vrha HDZ-a, svakako osobno pozdravljam uhićenje Josipa Boljkovca, a priželjkujem i što skorija uhićenja Josipa Manolića, Josipa Perkovića te svih bivših članova zloglasne UDBE, koji su odgovorni za smrt brojnih hrvatskih domoljuba i emigranata" – rekao je u razgovoru za portal novinar i glazbenik Romano Sole.

„No, ovo ne trebamo shvatiti drukčije nego kao 'Pirovu pobjedu', pošto se 'kraljevstvo UDBE' po plemićkom principu uvijek ostavlja potomcima, pa je tako aktualni savjetnik predsjednika Josipovića za nacionalnu sigurnost, Saša Perković, rođeni sin za ubojstvo hrvatskog emigranta Đurekovića osumnjičenog agenta Josipa Perkovića, koji je pak godinama figurirao kao savjetnik Josipovićevog državničkog uzora – Stjepana Mesića. Sve se vrti u začaranom krugu, a Udba je nažalost i dalje hrvatska sudba" – kazao je Sole.

Dvostruki kriteriji

„Uhićenje partizanskog osumnjičenika za ratne zločine Josipa Boljkovca vjerojatno jest uslijedilo radi političke ravnoteže u predizborno doba, ali to nimalo ne umanjuje moralnu i pravnu važnost toga čina kao i potrebu da Hrvatska kad-tad, makar i na simboličkoj operativnoj razini, pokaže minimalan civilizacijski odmak od mračnoga komunističkog režima. U ovotjednom broju Hrvatskoga lista objavljujemo niz članaka na temu Boljkovčeva uhićenja iz kojih će se vidjeti s kakvim neraščišćenim bitkama se Hrvatska još suočava" – kazao je glavni urednik „Hrvatskog list" Ivica Marijačić.

„Iako je posao procesuiranja Boljkovca obavio MUP – dodaje Marijačić – „njegovo uhićenje se nije moglo dogoditi bez pristanka glavnoga državnog odvjetnika Mladena Bajića. Nakon što je Mladen Bajić izvijestio da je HDZ pod istragom, a svjestan da je time zadao smrtni udarac HDZ-u u kritičnom predizbornom trenutku, bilo mu je itekako važno da uhićenjem Boljkovca koliko toliko amortizira HDZ-ovu omrazu prema sebi".

„Za Hrvatsku nisu problem Josip Boljkovac i ostali relikti propaloga zločinačkog režima i pokreta, problem su oni danas koji misle da su partizani i komunisti opravdano ubijali hrvatski narod. Takvih, na žalost, nije mali broj i Hrvatska će se još dugo, dugo nositi s tim živućim balastom koji civilizaciju vuče dolje, a u sastavu kojega su Rade Bulat, Slavko Goldstein, Stjepan Mesić, Anto Nobilo, Milorad Pupovac, razni pusići i slični. Za sve njih, partizanski zločini nisu ništa strašno, eventualno ekscesi, svi oni u Titovu režimu vide nadmoćni oblik povijesti, što je tragično. Oni nikad neće prihvatiti ni priznati da je Komunistička partija bila tipična zločinačka organizacija koja je 50 godina držala u tamnici hrvatski narod i pod neviđenim terorom. Hrvatska će se prije ili poslije morati osloboditi spomenutog živućeg balasta i to političkim i demokratskim putem, tako što na svakim budućim izborima neće davati glasove reliktima prošlosti. Zajedno s tim živućim reliktima nestat će i izvori na kojima se nadahnjuju" – nastavio je Marijačić .

„Inače, nevjerojatni su dvostruki kriteriji po kojima se ponašaju i identičnim situacijama. Primjerice, Boljkovčev odvjetnik Anto Nobilo koji nastupa više kao političar a manje kao odvjetnik i svim silama brani Boljkovca, bio je tužitelj u jugoslavenskom sustavu. Kao tužitelj tražio je smrtnu kaznu za Andriju Artukovića 80-ih godina premda je Artuković dovezen na nosilima, bio je nepokretan i dementan, nije uopće svjestan gdje se nalazi i što se događa oko njega. Ipak je osuđen na smrt, a 20 i nešto godina poslije dr. Ivo Goldstein je priznao da je osuđen za izmišljena djela. Komunisti i titoisti su 50 godina Hrvatsku držali pod terorom, njihovi ostaci očajnički žele produljiti taj proces i nakon svega. Boljkovčevo uhićenje, koje je zasad presedan u procesuiranju partizanskih zločina, svjedoči da bitka za slobodnu Hrvatsku iz 90-ih nije dovršena i da će taj put punog oslobađanja biti još dug i mukotrpan" – zaključio je Marijačić.

Sukob na ljevici

„Neke od izjava koje su uslijedile poslije uhidbe Josipa Boljkovca osumnjičenoga za nezastarivi zločin od prije više od šezdeset godina, pokazuju pravi duh vremena u kojemu živimo. On je još dominantno kontaminiran Boljkovčevim šefom Komunističke partije Jugoslavije, Josipom Brozom, osobom koja je najodgovornija za masovne komunističke zločine počinjene diljem komunistički obnovljene neprirodne Jugoslavije. Krajnje je vrijeme da se Hrvatska suoči s masovnim razmjerima komunističkih zločina, nevjerojatnim metodama ubijanja i još nevjerojatnijim oblicima masovnih grobnica komunističkih zločina" – prva je reakcija književnika Nenada Piskača na Boljkovčevo uhićenje.

„Ovdje, u blizini gdje živim, pouzdano se zna za masovnu grobnicu u Ključu Brdovečkom u kojoj je prema procjenama više od 4.000 žrtava, neki su zatrpani još živi! Kosti same izlaze na površinu, a lokalni ih psi raznose selom! Država već deset godina lovi hrvatske branitelje zbog legalne obrane Domovine, dok evidentne zločine namjerno zaobilazi. Dakle, treba promijeniti vlast u Hrvatskoj, a i postojeću oporbu treba otpisati i izabrati takvu vlast koja će, među ostalim, komunističke zločince osuditi kao i zločinački komunistički režim koji ih je proizveo. Nije to 'obračun s antifašizmom', već obračun sa totalitarnim komunizmom u antifašističkom pokretu. Nije to ni kraj 'Tuđmanove pomirbe', nego je riječ o provedbi europskih deklaracija i rezolucija. Pupovac će, kako je najavio, 'tužiti Hrvatsku tijelima EU' – vjerojatno su ta 'tijela' smještena u Beogradu, Kubi, Kini, moguće i pri nasljednoj šefici vladajuće hrvatsko srpske koalicije, ili eventualnoj budućoj još izdašnoj kukurikusisi? Nevjerojatno je da tipovi koji javno brane i opravdavaju komunističke zločine obnašaju političke dužnosti, ili da su urednici i kolumnisti u novinama. Pa to je, rekao bi obiteljski obrt Goldstein, 'povratak u 1945.'. Boljkovčevim procesuiranjem izlazimo iz 1945. u 21. stoljeće. Napokon" – dodao je Piskač.

„Što se tiče uhićenja Sanadera i Boljkovca, treba reći da poslije pravednoga procesa treba osuditi svakoga lopova ili ubojicu, ako živimo u 'pravnoj državi'. Naoko izgleda kako ljevica preko Bajića šamara desnicu podižući u predizborno vrijeme optužnicu protiv Sanadera, a onda desnica preko Karamarka uzvraća udarac istragom i uhidbom Boljkovca. Radi se, međutim, zapravo o sukobu na ljevici, koji najmanje štete i najviše koristi donosi udruženoj ljevici kukurikavaca. Sanader nije njihov, premda ga je ljevica medijski pretvorila u poluboga. Boljkovac nije njihov – bio je 'Tuđmanov ministar', ali nije završio u Haagu (!), premda je u zlatno doba hudojamske Komunističke partije (1945. i nekoliko slijedećih) bio dužnosnik u najrepresivnijem dijelu totalitarne Komunističke partije kojoj je danas pravna slijednica SDP" – Nenad Piskač„Ovdje, u blizini gdje živim, pouzdano se zna za masovnu grobnicu u Ključu Brdovečkom u kojoj je prema procjenama više od 4.000 žrtava, neki su zatrpani još živi! Kosti same izlaze na površinu, a lokalni ih psi raznose selom! Država već deset godina lovi hrvatske branitelje zbog legalne obrane Domovine, dok evidentne zločine namjerno zaobilazinastavio je Piskač.

„Ovaj sukob na ljevici, jer i HDZ spada u ljevicu posljednjih desetak godina, dobrodošao je u predizborno vrijeme političkom višestranačkom jednoumlju od 116 registriranih stranaka, od kojih su za izbore spremne samo četiri lijeve, to jest sa stajališta jugoslavenstva četiri desne. Treba si osvijestiti kako se na ovim državnim izborima bira ljevica 'kao takva'. Sve ostale opcije su onemogućene. Pitate se gdje je desnica? Desnica je u Hrvatskoj već odavno izvan svake igre. Ono desno, zdravo, rodoljubno, što nije izginulo u borbi protiv velikosrpskog agresora od 1918. preko 1945. pa do 1990., to je otjerano u rezervate za preodgoj, od Haaga pa do prisilnih umirovljenja, raznih 'emigracija', a neki i u sinekurice pa i u solidno honorirane, ali kontrolirane debatne klubove laprdicentie croatice".

„Sanaderizam je proizvod ljevice. Boljkovčevizam je proizvod ljevice. Pa i bajićizam i karamarkovićevizam proizvodi su političke ljevice.Nedostojanstvena 'suradnja s Haagom' je proizvod ljevice. Početak enormnoga vanjskoga zaduživanja proizvod je ljevice. I HDZ je proizvod ljevice. I neke navodno desne strančice, proizvod su ljevice. Mediji su redom lijevi... Sukob na ljevici o kojemu je riječ trebao bi, da smo u međuvremenu oslobodili Hrvatsku komunističkoga mentaliteta, prijeći iz ideološke komedije u pravne vode. To znači da bi u Hrvatskoj trebao biti pravednim procesom osuđen svaki lopov i svaki ubojica" – zaključio je Piskač.

Potrebna je moralna lustracija od komunizma

„Uhićenje Josipa Boljkovca izazvalo je lažne antifašiste na još jednu seriju oštrih napada na istinu koja se u njihovom polustoljetnom represivnom Titovom komunističkom režimu skrivala uz prijetnju stalno novih represija Ozne, Udbe, partije, komiteta i plaćenih ubojica u inozemstvu. Mnogi slijednici zlotvornog komunističko-jugoslavenskog režima u slobodnoj hrvatskoj državi najprije su željeli prešutjeti, a poslije Tuđmanove smrti nastavili povijesne krivotvorine opozivanjem na tzv. 'antifašizam'. Bit i smisao tog 'antifašizma' jest negirati i sakriti pravu istinu. Na tom tragu su i izjave koje se danas čitaju u tisku, od istih onih koji se ne žele suočiti s povijesnom istinom. Kada su se ti isti tzv. 'antifašisti' oglašavali o navodnim zločinima iz obrambenog Domovinskog rata onda su plasirali tezu neka pravosudne institucije rade svoj posao i neka svatko optužen na sudu dokaže svoju nevinost. Zašto to konačno ne bi vrijedilo i za zločine iz Drugoga svjetskog rata, o kojima svjedoče i dokumenti primjerice objavljeni od strane Hrvatskog instituta za povijest, u do sada objavljene četiri knjige. Tko prouči samo te dokumente ne može više negirati da nisu za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata počinjeni strašni genocidni zločini od strane komunističkih vlasti nad hrvatskim narodom" – kazao je za portal publicist Damir Borovčak.

„Neki počinitelji još i danas su živi, a njihovi zagovaratelji podmeću i opravdavaju počinjene zločine antifašizmom'. Očigledno su im bliži dvostruki kriteriji, dvostruka mjerila i nemoralna dvoličnost. Cijeli slučaj zločina u Drugom svjetskom ratu i odgovornosti za njih dolazi previše prekasno, potvrđuje tezu da je moralna lustracija od komunizma i komunističkih zločinaca bila potrebna odmah poslije okončanja obrambenog Domovinskog rata. No, prevladala je politika da zločinci iz doba komunizma nestanu po biološkom slijedu, kako bi se sve ponovno utopilo u povijesnom zaboravu. No ostaju njihovi potomci i slijednici, neki od njih danas već na pozicijama političke moći, koji odgajani u 'blagodatima' komunizma, jednostavno zbog privilegija koji su im omogućili njihovi očevi, ne žele pogledati istini u oči. Takvi će uvijek negirati zločine i zločince komunizma. Tragično je kada su među njima medijski djelatnici, pravnici i odvjetnici te sveučilićni profesori, jer je to onda sve više nemoralna kaljuža, a ne istina i pravda za hrvatski narod" – zaključio je Borovčak.

Davor Dijanović