O Miloradu Pupovcu

Ucjene, ultimatumi i pritisci koji posljednjih mjeseci dolaze od strane Milorada Pupovca, predsjednika SDSS-a, poprimaju sve veće razmjere, do to mjere da, primjerice, kolumnist Tihomir Dujmović piše kako Pupovac želi biti gospodar Hrvatske, pa mu smeta i Zakon o hrvatskim braniteljima. S druge strane treba primijetiti kako takav egzemplar ne bi bio moguć bez popuštanja od strane hrvatskih političara, jer su upravo oni od čelnika jedne manjinske stranke učinili političara nacionalnog kalibra o kojemu ovisi opstanak Vlade.

Pupovčevo ponašanje i odnos hrvatskih vladajućih političara u tom kontekstu za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Josip Jović, Stipe Kutleša, Matko Marušuć, Damir Borovčak, Mile Prpa, Ivan Jaklin i Kazimir Mikašek-Kazo.

Josip Jović: Pupovac kao trešnjevački fakini

U jednom od velikih, skoro svakodnevnih intervjua Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a i SNV-a kaže, doslovice: „Za Plenkovića je došao trenutak, sada ili nikada, da se obračuna s konzervativnim snagama“! Ovom jednom jedinom rečenicom Pupovac je oslikao sav svoj karakter, stil i poziciju koju je zadobio u Hrvatskoj i koja je jača nego svojedobno pozicija Milutina Baltića ili Dušana Dragosavca. On je taj koji određuje premijeru taj odsudni trenutak koji je došao, a sama riječ obračun upućuje na drastične metode. Nije rekao tko su te konzervativne snage, ali se u nastavku teksta jasno VezaPupovac priznaje svoju ulogu veze između Beograda i Zagreba, pri čemu nije teško razumjeti kako je on ovdje zapravo Vučićev poklisar i njegova produžena ruka. On govori o jednakosti i nacionalnoj ravnopravnosti u Hrvatskoj. Dovoljno je obrazovan znati razlikovati naciju od naroda, nacionalne manjine ili etničke skupine. Ali, to je ta definicija Hrvatske iz socijalističkog ustava kao države Hrvata i Srba koji u njoj žive. Dobre odnose Hrvatske i Srbije, Hrvata i Srba općenito možemo samo poželjeti, ali s Pupovčevom politikom to ne bu išlo.vidi kako cilja na pojedine udruge, braniteljske i one druge, nepoćudne portale, povjesničare i novinare i svakako na Crkvu.

Pupovac je izgradio nevjerojatnu poziciju vrhovnog moralnog i političkog autoriteta, čija se riječ mora poslušati, respektirati i na kraju uvažiti. Ali, naravno, ne treba njega kriviti, napadati niti se ljutiti na njega. Možemo mu samo zavidjeti.

Zanimljivo, u tim velikim, koncentriranim i dirigiranim razgovorima na više stranica u glavnim tiskanim medijima, a s televizijskih ekrana gotovo ne silazi, Milorad Pupovac je govorio o pločama i paljenju Novosti, o nacionalizmu, klerikalizmu, ksenofobiji i ustašluku, ali ništa nije govorio, niti su ga novinari išta pitali, primjerice, o redovitim proslavama kolosalnog zločina nad Hrvatima u Lici i Bosni 1941. godine, o provokativnim i uvredljivim sadržajima tjednika koji izdaje njegovo Srpsko narodno vijeće, a financira Vlada RH, o novom memorandumu koji se upravo priprema u Srbiji pod pokroviteljstvom same srbijanske vlade i koji će uskoro biti javno promoviran, kao što ga ni prije nitko ništa nije pitao kako je devedeset i prve započeo rat na mom otoku. Kao što je poznato, za njega su agresija i tragedija počele u kolvozu 1995.

Zanimlijv je i skoro neobjašnjiv, toliko godina nakon raspada Jugoslavije i kraja beogradskog patronata, ulizivački i podanički odnos hrvatskih medija i naročito hrvatske politike prema srpskim političkim strukturama u samoj Hrvatskoj i u Srbiji. Taj odnos je ono što omogućuje vrlo unosan biznis etnobiznismenu koji jeftino kupuje državne obveznice i onda ih skupo naplaćuje, podsjećajući nas na nekadašnje čuvene trešnjevačke fakine koji su prolaznicima prodavali ciglu. Ako je ne kupiš, dobit ćeš njome po glavi.

Pupovac priznaje svoju ulogu veze između Beograda i Zagreba, pri čemu nije teško razumjeti kako je on ovdje zapravo Vučićev poklisar i njegova produžena ruka. On govori o jednakosti i nacionalnoj ravnopravnosti u Hrvatskoj. Dovoljno je obrazovan znati razlikovati naciju od naroda, nacionalne manjine ili etničke skupine. Ali, to je ta definicija Hrvatske iz socijalističkog ustava kao države Hrvata i Srba koji u njoj žive. Dobre odnose Hrvatske i Srbije, Hrvata i Srba općenito možemo samo poželjeti, ali s Pupovčevom politikom to ne bu išlo.

Stipe Kutleša: Pupovac se poigrava s hrvatskim političarima kao s političkim patuljcima

U postojećoj političkoj konstelaciji u Hrvatskoj ponašanje Milorada Pupovca je ne samo očekivano nego i normalno s obzirom na to tko u Hrvatskoj vlada više od četvrt stoljeća. Svima je poznato da Pupovac provodi antihrvatsku i velikosrpsku politiku u Hrvatskoj potpomognut PatuljciSvima je poznato da Pupovac provodi antihrvatsku i velikosrpsku politiku u Hrvatskoj potpomognut iz Beograda, koji je još uvijek njegov glavni grad, i iz stranih centara moći. No to ne bi bilo dovoljno da nema svesrdnu potporu u samoj Hrvatskoj. Hrvatski se političari nalaze u njegovoj šaci i on se s njima poigrava kao s političkim patuljcima. On je onaj koji ipak kreira glavne događaje u hrvatskoj politici, posebno odnose sa Srbijom i Srbima; točnije on je posrednik, zajedno s domaćim izdajicama, preko kojega Beograd kontrolira Hrvatsku.iz Beograda, koji je još uvijek njegov glavni grad, i iz stranih centara moći. No to ne bi bilo dovoljno da nema svesrdnu potporu u samoj Hrvatskoj. Hrvatski se političari nalaze u njegovoj šaci i on se s njima poigrava kao s političkim patuljcima. On je onaj koji ipak kreira glavne događaje u hrvatskoj politici, posebno odnose sa Srbijom i Srbima; točnije on je posrednik, zajedno s domaćim izdajicama, preko kojega Beograd kontrolira Hrvatsku. Ako još ima itko tko to ne vjeruje neka posluša Vučićev govor u Glini iz vremena Domovinskog rata. Ustanovit će koji hrvatski krajevi „vekovima“ pripadaju Srbiji. Zato i nije čudno da je Pupovac „gospodar“ na „svojoj zemlji“ kada propisuje gdje se iz Jasenovca skinute ploče smiju ili ne smiju staviti.

Pupovac je uzurpirao vlast i među tzv. svojim hrvatskim Srbima. No, razlikujmo Pupovca i čestite hrvatske Srbe i pravoslavce koji su se za Hrvatsku borili kao za svoju domovinu. To nisu velikosrbi i četnici koji dijele Pupovčevo mišljenje niti djeluju u istom smislu kao Pupovac. Mnogi hrvatski pravoslavci nisu Srbi nego se izjašnjavaju Hrvatima pravoslavne vjere. Poistovjećivanje pravoslavaca sa Srbima je jedan od ugrađenih virusa u hrvatsko biće, društvo i politiku. Dok se toga virusa Hrvatska ne oslobodi (kao i mnogih drugih „sustavno i namjerno ugrađenih virusa“), nikada neće biti ni demokratska, ni napredna ni hrvatska Hrvatska. Zato nije pretjerana biskupova izjava o srpskoj Hrvatskoj. Ovdje bi bilo točnije reći velikosrpskoj i velikosrbijanskoj Hrvatskoj. Izjava da Pupovac želi biti gospodar Hrvatske nije netočna. Čak štoviše, ona je već djelomično i ostvarena. Do koje će se mjere ta želja još ostvarivati ovisi ne samo o Pupovcu (jer kad bi mogao on bi trenutno Hrvatsku popio u kapi vode) nego ovisi o (protu)hrvatskim političarima i o hrvatskim biračima.

Hrvatski političari, pogotovo oni vladajući, uglavnom ne žele u hrvatsku politiku uključiti hrvatske državotvorne Srbe nego desetljećima šuruju s velikosrbima Pupovčeva tipa. Oni se u mnogim temeljnim stvarima slažu. Da nije tako ne bi s njima koalirali u vlasti. Tako i sebi čuvaju povlaštene položaja. Opet se po tko zna koji puta pokazuje da njima nije stalo do Hrvatske nego do svog „feuda“. Zato se i može dogoditi da Pupovac tako suvereno odlučuju o saborskoj većini, o pozdravu ZDS, o pločama hrvatskih branitelja (ali i o četničkim pločama u Hrvatskoj od kojih niti jedna nije skinuta niti se o tome vode rasprave), o zakonu o braniteljima i sl. Pa što je normalnije nego da Pupovcu smetaju hrvatski branitelji jer su oni uništili njegovu državu i, na njegovu žalost, stvorili kakvu takvu hrvatsku državu. Ali hrvatska tragedija nije samo u Pupovcu nego u hrvatskim pupovcima.

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Srbi su naša braća, na žalost ne svi

Ja sam o politici Milorada Pupovca već pisao, a pisali su i mnogi drugi, pa to ovdje nema smisla ponavljati. Dovoljno je reći da je to velikosrpstvo ojačano komunizmom, a zakrinkano u PravaPupovac i njegovi vrijeđaju i podrivaju, ali to ne smije biti razlog da se Srbima u Hrvatskoj napravi nepravda. Srbi u Hrvatskoj imaju pravo na svoja manjinska prava, na svoju vjeru i na – zastupnike u Saboru. Nikako se ne smije ići na sustav da im se to oduzme ili umanji. Da, treba napraviti izborni zakon po kojemu će stvarno svi Srbi u Hrvatskoj izabrati svoje najbolje predstavnike i koji će spriječiti da manjinski zastupnici odlučuju o Vladi. To neka izvole napraviti gospoda stručnjaci za izborne zakone. Pritom se ne treba pozivati na „države bez manjina“ i slične primjere, jer oni Hrvatskoj ne odgovaraju i ne služe na čast našoj kršćanskoj kulturi i ratničkoj časti.„antifašizam“. No, pitanje odnosa Hrvata i Srba u Hrvatskoj nije pitanje odnosa prema Miloradu Pupovcu i njegovim sljedbenicima. Radi se o mnogo većem, važnijem i presudnijem pitanju, koje je i civilizacijsko, kršćansko i pitanje hrvatskoga ponosa, poštenja, pa i viteštva. O pitanju Srba u Hrvatskoj treba i razmišljati i govoriti (pisati) s velikom odgovornošću, ozbiljnošću i objektivnošću.

Bez obzira na sve povijesne strahote koje smo mi Hrvati doživjeli od Srba i na današnju mrzilačku i protuhrvatsku politiku koju danas vode neki od njih, mi svima njima ne smijemo uzvratiti istom mjerom. Prvo, tvrdim (iako tehnički ne mogu dokazati) da je većina hrvatskih Srba lojalan, pošten i civiliziran, demokratski skup hrvatskih državljana. Uostalom, da je i jedan jedini među njima takav, mi ne bismo imali pravo na njega zaboraviti i „strpati“ ga zajedno s onim nelojalnima. A imali smo više od deset tisuća Srba u hrvatskoj vojsci u Domovinskom ratu, i to se nikad ne bi smjelo zaboraviti. O tome s ponosom i ljubavlju govore hrvatski branitelji i to trebaju čuti svi i zapamtiti svi: to je ocjena koju su upravo hrvatski branitelji najpozvaniji dati.

Pupovac i njegovi vrijeđaju i podrivaju, ali to ne smije biti razlog da se Srbima u Hrvatskoj napravi nepravda. Srbi u Hrvatskoj imaju pravo na svoja manjinska prava, na svoju vjeru i na – zastupnike u Saboru. Nikako se ne smije ići na sustav da im se to oduzme ili umanji. Da, treba napraviti izborni zakon po kojemu će stvarno svi Srbi u Hrvatskoj izabrati svoje najbolje predstavnike i koji će spriječiti da manjinski zastupnici odlučuju o Vladi. To neka izvole napraviti gospoda stručnjaci za izborne zakone. Pritom se ne treba pozivati na „države bez manjina“ i slične primjere, jer oni Hrvatskoj ne odgovaraju i ne služe na čast našoj kršćanskoj kulturi i ratničkoj časti.

Naša braća hrvatski Srbi trebaju zadržati prava koja imaju, a treba spriječiti njihovu zloporabu kakvu sada provodi SDS na čelu s Miloradom Pupovcem. Da, “Novosti“ trebaju nastaviti izlaziti, i to uz pomoć države, ali ne mogu biti smrad raspadnute lešine „Ferala“, gdje se preselila feralovska jugonostalgičarka i udbaška skupinica propalih (nesrpskih) pisaca, koja pod krinkom ljudskih prava i zaštite srpske manjine u Hrvatskoj provodi velikosrpsku politiku, podriva hrvatsku državu, vrijeđa hrvatski narod i otvoreno riga četničku mržnju i laži.

U raspravama o potrebi da se suzbije srbočetničko divljanje u Hrvatskoj, međutim, nisam pročitao konkretan prijedlog koji bi ispunio obje zadaće: demokratski suzbiti srbočetništvo i isto tako demokratski ni u čemu ne zakinuti lojalne hrvatske građane srpske nacionalnosti i pravoslavne vjere.

Kad je udruga „U ime obitelji“ 2014. predložila novi izborni sustav i referendum o njemu (koji je Milanovićeva Vlada spriječila jednostavnim krivotvorenjem podataka), odmah sam ga svim srcem podržao, jer je bio konkretno izložen, jasan i pravedan. Sada je „U ime obitelji“ ponovno pokrenula inicijativu za promjenu izbornoga zakona, i najavljuje referendum o tom zakonu. Koliko sam ja razumio, razlika je u tome da sada, potaknuta negativnim iskustvom ponašanja Pupovca i „Novosti“ traži da zakon u dijelu koji se odnosi na biranje manjinskih zastupnika bude složen tako da ne dopusti pretvaranje manjinskih prava u zaštićeno podrivanje države i vrijeđanje većinskoga naroda. Dio o izboru zastupnika koji je predlagan 2014. i dalje podržavam svim srcem, a apeliram da dio o biranju manjinskih zastupnika bude napravljen mudro, pravedno i učinkovito: želim da svi Srbi u Hrvatskoj iskreno i slobodno izaberu svoje predstavnike i da se dokaže moja tvrdnja je većina njih lojalna Hrvatskoj u najboljem smislu te riječi. No, ako taj dio ne bude složen jako dobro i pravedno, zapast ćemo u politikanstvo, pa ćemo Milanovićevim „antifašističkim“ bleferima dati priliku da glumataju „zaštitu manjina“, a Srbe ćemo povrijediti.

U prilici spominjanja referendumske inicijative o promjeni izbornoga sustava udruge „U ime obitelji“ iz 2014., moramo se prisjetiti triju ružnih događaja: a) Baukove prevare s brojem glasača, b) lakoće kojom je Ustavni sud „progutao“ krivotvorene brojeve, a poslije za to nikad nije dao objašnjenje i c) da je u vodstvo Hrvatske demokratske zajednice, jednako kao i komunisti iz SDP-a, bilo protiv toga referenduma. U odnosu na snagu, zrelost i poštenje hrvatskoga naroda, referendum nije odbijen zbog Baukove prevare i licemjerja Ustavnoga suda, nego zbog sramotne odluke HDZ-a da ne podrži tu inicijativu.

HDZ nam, dakle, još uvijek duguje objašnjenje za politički nezreo, a nacionalno poguban postupak od prije tri godine. Zato nam sada mora dug vratiti udruživanjem sa svim poštenim, mudrim i domoljubnim čimbenicima u ovoj državi tako da se donese novi izborni zakon koji će zadovoljiti i domoljubne Hrvate i domoljubne hrvatske Srbe, ali – pazite – i međunarodne vrebatelje hrvatske samostalnosti i nacionalne svijesti, licemjernu Europsku Uniju, a time – i mene. Nesretan neka bude samo Pupovac, jer njega ne može usrećiti ništa što nije velikosrpsko, i komunisti, jer njih ne može usrećiti ništa što nije jugoslavensko. Jednim pametnim, stručnim i poštenim potezom možemo riješiti nekoliko krupnih državnih problema i pritom se još i dobro zabaviti.

Damir Borovčak: Cedevita za ruganje zdravoj pameti

Početkom tjedna tema su postala slova s prezimenima igrača na poleđini dresova košarkaškog kluba Cedevita. Slovo "U" na dresu hrvatskog KK Cedevite u Srbiji su prozvali ustaškim simbolom! Naime, dio srpskih medija plasirao je priču kako veliko slovo "U" ima zakrivljene vrhove što ih podsjetilo na NDH. Uslijedio je i ekspresni podrepaški odgovor iz Hrvatske! Iz KK Cedevite su istog dana reagirali na te napise, a njihovo podugačko priopćenje prepuno je objašnjenja. Završava "izvinjenjem" u vidu šok rečenice: "Žalimo ako se zbog slučajnog nalikovanja slova bilo tko osjetio povrijeđenim, a kako bi se izbjegao svaki novi nesporazum fontove slova na dresovima i svim oznakama kluba zamijenit ćemo u najkraćem roku." Kakve li ažurne gluposti. Teško nama s toliko papak-pameti! Neke i abeceda može podsjećati na NDH, pa ćemo "u najkraćem roku" zamijeniti za „азбукy“. Ako nekog i slovo „C“ neodoljivo podsjeća na NDH, mogla bi se uprava KK Cedevita očitovati svojim pismom s promjenom slova i imena, u napr: „Чедевита“ – čedevita, zar ne?

Kampanja deustašizacije je u tijeku. Javlja se predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, specijalist za sve fašizme osim četničkog. Smatra da su u svezi referenduma za izmjenu izbornog zakona, mete su SDSS i ostali zastupnici, posebno doktor Furio Radin, a i on osobno. I to zato jer se: "suprotstavljamo ultrakonzervativnom klerikalno nacionalističkom projektu zemlje. Pa i određenim snagama koje obnavljaju proustašku filozofiju i proustašku političku praksu. Smetamo snagama koje žele smanjiti politički pluralizam u zemlji, koje žele redefinirati Ustav i vratiti Hrvatsku u predmoderna vremena prije Francuske revolucije". Kako gordo zbori taj Pupovac. Naučio on to iz doba Politbiroa CK SKJ, iz najtežih vremena obračuna s hrvatskim kvislinzima.

Naravno, uvijek se koristi prilika kad se s hrvatskim novcem treba nešto dokazati. Oni su od "vajkada" domaći u Rijeci. Masovno i planski Srbe dolaze na Sušak za vrijeme prve Jugoslavije, a posebice doseljavaju u sklopu JNA od 1945., dakle prije manje od 100 godina, kada im je Hrvatska služila kao kolonija. Na to upozorava Hrsvijet portal. Ovih dana u Rijeci Vojko Obersnel najavljuje izgradnju srpskog kulturnog doma. Je li ironično ako se svetosavska akademija održavala u Hrvatskom kulturnom domu - HKD na Sušaku. A izgradnja tog HKD-a bila je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije uvjetovana izgradnjom pravoslavne crkve sv. Đorđa na Trsatu. Prikladni uvjeti iz tadašnje srbijanske prijestolnice. Međutim, prema uhodanoj srbijanskoj mitomaniji povod sadašnjeg obilježavanja je dolazak 218 pravoslavnih (a ne srpskih) obitelji u Rijeku i okolicu 1717. godine. Međutim, prilično je pouzdano da je RuganjeVučić je potvrdio da se u Beogradu priprema Deklaracija o zaštiti Srba, koja će biti u skladu sa svim međunarodnim pravnim normama i neće ugrožavati ničiji teritorijalni integritet ili suverenitet. Zar opet nešto poput novih Garešanovih "Načrtanija", SANU "Memoranduma" ili Ćosićevog "Memorandum 2"? I onda još netko smatra kako je dovoljno samo mijenjati fond slova "kako bi se izbjegao svaki novi nesporazum". Opasno ruganje vlastitoj zdravoj pameti, zar ne?Rijeka početkom 18. stoljeća imala svega 3000 stanovnika. Također je poznat podatak da Rijeka 1914. godine broji svega 80 (!) Srba. Brojke sve govore, zar ne? No danas, bez pogovora Goransko-primorska županija i Grad Rijeka daju novac, a naravno i Vlada Srbije (poput kamena temeljca za spomenik u Srbu), što je domaćinima znak da ih matica nije zaboravila“ izjavio je Dragiša Laptošević. Dakle, povod ovog jubileja je u najmanju ruku sumnjiv, ako ne i opasan, piše isti izvor Hrsvijet-portal.

Pritom se u Rijeci zaboravlja da je u ime Kraljevine SHS i Kraljevine Italije 2. studenog 1920. u talijanskom gradiću Rappalu potpisan ugovor, po kojem je Italiji pripojena Istra, Zadar, Lošinj, Lastovo, Palagruža, Sušac i Trst. Potom je 27. srpnja 1924. sklopljen još jedan ugovor po kome i sama Rijeka (Fiuma) pripojena fašističkoj Italiji. Sve se to zbivalo prije pojave ustaškog pokreta i stvaranja NDH, u vremenu kad su Srbi gospodarili Hrvatskom a njene dijelove ugovorno prepuštali Italiji. Gdje je tada bio njihov srpski antifašizam?

Dio srpskih i hrvatskih medija zabrinjava kad veliko slovo "U" ima zakrivljene vrhove i što ih podsjeća na NDH, dok ovo što se u posljednje vrijeme događa u Hrvatskoj nikog ne zabrinjava i nikog ne podsjeća na Veliku Srbiju? Za koja se to prava danas bore oni iz kluba manjina u Hrvatskom saboru, koji su protiv vraćanja "Hrvatske u predmoderna vremena prije Francuske revolucije". Pred saborskim će se zastupnicima ovih dana naći prijedlog novog Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Srbijanski se predsjednik Vučić već pjeni da mu je sporna hrvatska definicija o srpskoj agresiji u Domovinskom ratu, posebno rečenica da je agresiju na Hrvatsku "izvršila Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne postrojbe iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH". A što bi trebalo pisati? Možda ono što je on golobradi četnik Aleksandar Vučić radio i govorio u okupiranoj Glini 20. ožujka 1995.? Vrijedi to poslušati. Kako je samo bio oduševljen zločincem Vojislavom Šešeljem, kao svojim stranačkim šefom? Sigurno Vučić nema na umu vraćanje ratne odštete Hrvatskoj, ali zato želi prekrajati hrvatske zakone i hrvatsku povijest. Ništa novo iz Beograda, zar ne? A hrvatski političari bi končano trebali shvatiti da nije mudra diplomacija samo zatvarati oči i šutjeti pred uvredama.

Vučić je potvrdio da se u Beogradu priprema Deklaracija o zaštiti Srba, koja će biti u skladu sa svim međunarodnim pravnim normama i neće ugrožavati ničiji teritorijalni integritet ili suverenitet. Zar opet nešto poput novih Garešanovih "Načrtanija", SANU "Memoranduma" ili Ćosićevog "Memorandum 2"? I onda još netko smatra kako je dovoljno samo mijenjati fond slova "kako bi se izbjegao svaki novi nesporazum". Opasno ruganje vlastitoj zdravoj pameti, zar ne?

Mile Prpa: Četnički, ekstremni milje

Hrvatska ima više nacionalnih manjina, za njih se i ne čuje, jer prihvaćaju Hrvatsku kao svoju domovinu, ali to nije slučaj sa srpskom nacionalnom manjinom, ili još bolje kazano prema Pupovčevoj provokativnoj politici, koja PogrješkaTemeljna pogrješka hrvatskih vlasti je oslonac i podrška kričećem, gotovo bi rekao četničkom, ekstremnom miljeu koji organizira Milorad Pupovac i još nekoliko Srba u Saboru. Stjecajem okolnosti oni čine jezičak opstojnosti vlade, jer njihovi glasovi održavaju Plenkovića na vlasti. Ucjena je prestrašna, od one neprimjerne verbalne kroz njihovo sramotno glasilo, do nedostojnog ponašanja i istupa u Saboru i na drugim javnim mjestima.naprosta iritira i ucjenjuje cijelu hrvatsku naciju. No, teško bi se to odnosilo na cijelu nacionalnu srpsku manjinu.

Temeljna pogrješka hrvatskih vlasti je oslonac i podrška kričećem, gotovo bi rekao četničkom, ekstremnom miljeu koji organizira Milorad Pupovac i još nekoliko Srba u Saboru. Stjecajem okolnosti oni čine jezičak opstojnosti vlade, jer njihovi glasovi održavaju Plenkovića na vlasti. Ucjena je prestrašna, od one neprimjerne verbalne kroz njihovo sramotno glasilo, do nedostojnog ponašanja i istupa u Saboru i na drugim javnim mjestima.

Pupovac jednostavno zbog svojeg dugogodišnjeg neprimjernog ponašanja i vjerojatne zloupotrebe i budžetskih sredstava, i posebno neprihvatljivosti njegove politike, on jednostavno mora otići s političke scene, a njihova udruga SNV treba biti raspuštena – sve to upravo u interesu srpske manjine.

Na njihovo mjesto treba dovesti pripadnike srpske manjine u Hrvatskoj koji su sudjelovali u Domovinskom ratu i koji prihvaćaju Hrvatsku kao svoju domovinu i svoju državu ili i druge umjerene ljude. Takvih je vrlo mnogo, koji stalno ukazuju na neodrživost Pupovčevog ponašanja i ističu da ga ne prihvaćaju kao predstavnika velike većine srpske manjine.

Istina da stoje primjedbe na Izborni zakon i ne dobro regulirano zastupanje nacionalnih manjina, a pogotovo po pitanju njihovog izbora.

Sve se to događa zbog neotvorenosti Hrvatske i njene politike prema dijaspori. Nevjerojatno, hrvatska dijaspira je veliki nacionalni potencijal, neiskorišten samo zbog odnosa domovinske politike prema njoj.

Treba pod hitno omogućiti hrvatskoj dijaspori da svi koji to žele po kratkom postupku dobiju domovnice i putovnice i da se u izmjeni Izbornog zakona za dijasporu osigura deset mandata u Saboru, a Hrvatima iz BiH pet mandata. Time bi se neutralizirala neprimjerna i razorna politika nacionalnih manjina, pri tom se misli na onu Pupovčevu, koji se ponašaju kao Alibaba i njegovih četrdeset hajduka.

Ivan Jaklin: Plodovi protuhrvatske politike

Hrvatska danas samo ubire plodove pogubne protuhrvatske politike koja se vodi zadnjih 17 godina. Nakon 3. siječnja 2000. godine prevladale su u našem društvu snage koje nikada nisu željele samostalnu državu Hrvatsku. Snage koje su željele svrgnuti dr. Franju Tuđmana još tamo daleke 1994. godine, kada je bjesnio rat i kada je više od četvrtine hrvatskog ozemlja bilo pod velikosrpskom okupacijom, a preživjeli hrvatski puk protjeran. Samo nas je čudo spasilo, Božja milost, mudrost i odlučnost Predsjednika Tuđmana, ljubav i hrabrost hrvatskih branitelja i vjera u slobodnu Hrvatsku, odanih hrvatskih ljudi. Da, bilo je to čak godinu dana prije sjajnih hrvatskih pobjeda izvojevanih u dvije akcije: „Bljesak“ i „Oluja“.

Tri i pol godine (2000. - 2003. godine) neuspješnog vraćanja Hrvatske u pakao neke „treće Jugoslavije“, Bogu hvala, nije prošao, te je prividan povratak državotvornih ljudi u Hrvatski državni sabor 2004. godine budio nadu da ćemo ponovno dobiti „hrvatsku vlast“. Izgledalo je na početku da će se urediti hrvatska državotvorna većina u Hrvatskom državnom saboru između HDZ-a, HSP-a i HSS-a. Ove dvije potonje bile su tada još uvijek respektabilne hrvatske časne stranke sa 17 zastupnika, koji su ušli u Sabor. Nitko normalan nije mogao pretpostaviti da će tadašnji predsjednik vlade Ivo Sanader učiniti sve da uništi te dvije povijesne državotvorne stranke, u čemu je nažalost i uspio, te stvoriti „hrvatsko-srpsku vlast“, koja traje i traje, bez obzira tko je trenutno na vlasti od tog vremena pa do danas. Tek se mijenja iz „hrvatsko-srpske“ u „srpsko-hrvatsku“, i obrnuto. Trenutno je stvoren dojam da je trenutna vlast ovisna o Miloradu Pupovcu, te bi njega trebalo u ovom trenutku smatrati predsjednikom Hrvatske vlade, ma kako on nerado izgovara ime države u kojoj odlično živi, ne svojom zaslugom, već zaslugom onoga koji ga je 2004. uzdigao na čast „ultra-moralne veličine“, koji od nas „ustašoidnih primitivaca“ namjerava stvoriti „civilizovane beskičmenjake i srpske sluge“ koji nemaju imena, povijesti, kulture, a niti teritorija.

Tužno je da taj čovjek redovito odlazi po savjete i naredbe u OtužnoTužno je da taj čovjek redovito odlazi po savjete i naredbe u Beograd i Banja Luku, kad ovdje u Zagrebu i Hrvatskoj ima dosta istaknutih pojedinaca i „nevladinih udruga“ u kojima djeluju oni koji Hrvatsku mrze iz dna duše, i mnogo bolje znaju kako uništavati Hrvatsku. Hrvatska, nažalost, nikada nije oskudijevala Judama, kako je to prije 100 godina tužno zaključio A. G. Matoš.Beograd i Banja Luku, kad ovdje u Zagrebu i Hrvatskoj ima dosta istaknutih pojedinaca i „nevladinih udruga“ u kojima djeluju oni koji Hrvatsku mrze iz dna duše, i mnogo bolje znaju kako uništavati Hrvatsku. Hrvatska, nažalost, nikada nije oskudijevala Judama, kako je to prije 100 godina tužno zaključio A. G. Matoš.

Hrvatska većina je potpuno ušutkana, državni blagdani obilježavaju se tek tako, forme radi, u jeku turističke sezone gore isključivo određena područja, a srpsko glasilo istoga naziva kao i četničke novine koje su izlazile u Prvoj Jugoslaviji, dakle „HOBOCTИ“ (čitaj: „NOVOSTI“) bljuje vatru i mržnju prema svemu hrvatskom. Pritom, valja naglasiti da to glasilo izlazi o trošku hrvatskog državnog proračuna.

No, nije samo hrvatski puk ušutkan, već i naši sugrađani srpske nacionalnosti, koji ovu Hrvatsku vole, jer je ona i njihova domovina, gdje žive generacijama. Velik broj naših sugrađana srpske zajednice sudjelovalo je u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu i borio se zajedno s nama u pravednom ratu za hrvatsku slobodu, i to njih nekoliko tisuća, no njih nigdje nema. Izgleda da tek privilegirani „etnobiznismeni“ i „korisnici“ državnog Proračuna oko njih, uzimaju si za pravo da upravo i jedino oni predstavljaju sve hrvatske građane srpske nacionalnosti.

Na žalost, tako je i s nama Hrvatima. Ne znam koga predstavlja i čije interese brani trenutna na silu „skrpana“ vlast?

A, tamo na kraju Zagreba grada, na brdu Pantovčaku, naša gospođa Predsjednica, kao trenutno jedini jamac konačnog povratka Hrvatske u uljuđenu zajednicu slobodnih država, pokušava vratiti državotvornu politiku u našu domovinu, koja ponovno luta bespućima nes(p)retne hrvatske stvarnosti.

Kazimir Mikašek Kazo: Pupovac, Plenkovićeva moralna vertikala!

Iako sam o ovoj temi pisao više puta, a argumentirano su pisali i mnogi drugi, nije uzalud ponoviti gradivo kako bi vidjeli tko je Milorad Pupovac, čovjek koji danas, kao Plenkovićev koalicijski partner„žari i pali“ u Hrvatskoj. Pupovac je Plenkovićeva moralna vertikala, a Plenković je za Pupovca „pravi dragulj“! Bez ikakve sumnje ova ljubav je obostrana, ljubav koja proizvodi mržnju, a mržnja uvijek proizvodi krvave sukobe čemu svjedočimo kroz sve zablude u povijesti hrvatsko-srpskih odnosa.
Kratka kronologija.

1.) Pupovac je sudjelovao u prikrivanju ratnog zločina u slučaju otmice, mučenja i ubojstva dr. Ivana Šretera kojeg su srpski teroristi oteli 18. kolovoza 1991. i bešćutno ubili, lažući zamjeniku ministra unutarnjih poslova Slavku Degoriciji da je dr. Šreter živ i da će ga teroristi pustiti tijekom razmjene zarobljenika. Posmrtni ostatci dr. Šretera do danas nisu pronađeni.

Dr. Ivan Šreter jedna je od 22 nestale osobe u srpskom koncentracijskom logoru Bučje za kojima Hrvatska još uvijek traga. Ovu sramotnu ulogu (po)četnika Milorada Pupovca opisao je Slavko Degoricija u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud ” iz 2008. godine.
2.) U najtežim danima nove Hrvatske u veljači 1992. Milorad Pupovac, sadašnji predsjednik SDSS-a i HDZ-ov koalicijski partner, izjavio je da je u Hrvatskoj “11 tisuća srpske djece pokršteno” čime je dao svoj obol srpskoj mitomanskoj propagandi protiv Hrvatske.
.
3.) Do danas nije razjašnjena uloga Milorada Pupovca i njegova veza s talijanskim obavještajnim časnikom Paolom Raffoneom, šefom sektora za civilna pitanja Glavnog stožera UNPROFOR-a u Zagrebu, a koja je opisana u izvješću službe sigurnosti takozvane “vojske RSK” o kontaktu između njihove operativne veze dr. Milana Kresojevića iz srpske operacije „KOBRA“ s Paolom Raffoneom. Izvješće je sastavio 25. 06. 1994. pukovnik Dušan Smiljanić, pomoćnik komandanta za „obaveštajno-bezbednosne“ poslove.

4.) Nakon što je Međunarodni kazneni sud u Haagu silovanje žena osudio kao dio srpskog plana za provođenju etničkog čišćenja, a taj plan su u Hrvatskoj provodili srpski teroristi i četnici regrutirani iz redova srpske manjine, potpomognuti Srbijom, Crnom Gorom i JNA, Milorad Pupovac je u hrvatskom parlamentu tijekom rasprave o Zakonu negirao i minorizirao tragediju silovanih žena, ruganjem žrtvama, čime je još jednom pokazao da ne priznaje i nikada neće priznati agresiju Srbije i Srba na Hrvatsku.

Poglavito uvredljivo djelovala je njegova konstatacija kako se nada „da priznavanje statusa žrtve seksualnog nasilja neće biti povod za kaznene prijave protiv onih koji su prokazani kao silovatelji!“.

5.) Srpske Novosti, vlasništvo Milorada Pupovca, a financirane preko SNV-a, iz državnog proračuna s cca 3,5 milijuna kuna godišnje, okupile su najelitniji, antihrvatski novinarski agitprop koji jedan tjedan bjesomučno pljuje po Hrvatskoj, a drugi tjedan veliča Tita i diktatorsku, komunističku, agresorsku Jugoslaviju ili u prijevodu Veliku Srbiju. Naravno, bez ikakvih posljedica! Još i više! Za takve radnje Pupovac je u hrvatskoj politici nagrađen enormnim političkim utjecajem.

6.) Pupovac svojim agresivnim nastupima i Hrvatskom saboru (npr. sa žutom trakom na rukavu) sukcesivno veleizdajnički obmanjuje hrvatsku i međunarodnu javnost tvrdeći da je srpska manjina u Hrvatskoj ugrožena i time dosljedno provodi memorandumsku velikosrpsku politiku koja Pupovcu daje posebnu ulogu opisanu u sliedećem povijesnom citatu Vase Čubrilovića iz 1939. godine. Dakle prije uspostave NDH! „Moćna srpska manjina što se nalazi u srcu hrvatskih zemalja, mora uvek da bude u stanju omesti konsolidaciju jedne takve države (Hrvatske) i onda kada bi se sticajem međunarodnih okolnosti i stvorila“!

7.) Pupovac je na javnoj sjednici HNES-a pod predsjedanjem prof. Zvonimira NovostiSrpske Novosti, vlasništvo Milorada Pupovca, a financirane preko SNV-a, iz državnog proračuna s cca 3,5 milijuna kuna godišnje, okupile su najelitniji, antihrvatski novinarski agitprop koji jedan tjedan bjesomučno pljuje po Hrvatskoj, a drugi tjedan veliča Tita i diktatorsku, komunističku, agresorsku Jugoslaviju ili u prijevodu Veliku Srbiju. Naravno, bez ikakvih posljedica! Još i više! Za takve radnje Pupovac je u hrvatskoj politici nagrađen enormnim političkim utjecajem.Šeparovića uz jednoglasnu potporu velikog broja dokazanih hrvatskih domoljuba, akademika i priznatih intelektualaca u svjetskim razmjerima, etički osuđen za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa.

I tako, mogli bi unedogled nabrajati grijehe Pupovca koji danas „žari i pali“ „lijepom našom haubicom“ i novim i novim ucjenama bombardira predsjednika „Hrvatske vlade“ na štetu naše drage domovine. Postavlja se jednostavno pitanje, a to pitanje postavio sam na sjednici proširenog predsjedništva HNES-a, etičkog sudišta koje je Pupovca osudilo za veleizdaju“! „Kako trebamo nazvati onoga, koji je saosuđenim veleizdajnikom Pupovcem u čvrstoj koalicijii“? Nije li „lopov“ i onaj koji mu drži „merdevine“, koji ga financira našim novcem iz državnog proračuna? Hoćemo li mi „starčevićanski“ nazvati stvari pravim imenom ili ćemo mućati?

Treba li dalje elaborirati ovu bludnu koaliciju s kojom se svaki dan budim i osjećam se silno ugrožen i uznemiren u srcu vlastite domovine? Osobito zbog toga što sam politički dovoljno pismen i znam da već kod prvog sastavljanja Plenkovićeve vlade takav oblik političke prostitucije u Hrvatskoj nije bila politička nužda. Osobito kada znam da je Pupovac svojim ucjenama iz pozicije svakog političkog utjecaja maknuo Zlatka Hasanbegovića, Brunu Esih i brojne druge potencijalne, domoljubne ministarske kandidate, koji su Plenkoviću osigurali izbornu pobjedu. Osobito kada mi se čini da je Most bez obzira na sve njihove političke zablude i neiskustvo daleko prirodniji politički partner od SDSS-a i HNS-a. Osobito kada sam uvjeren da Plenković posjeduje te diplomatske kvalitete kojima je od Mosta mogao stvoriti jakog strateškog partnera, a to je on sam tvrdio u predizbornoj kampanji.

Misli li doista bilo tko da su Bulj i Grmoja za Hrvatsku lošiji ljudi od Pupovca, Radina i Pusićkinog jata?

Andrej Plenković još uvijek ima šansu postati državnik, ako u HDZ vrati temeljno demokršćanstvo i domoljublje u ovim evidentnim vremenima teške društvene i moralne krize u raseljenoj Hrvatskoj. Šanse su mu time veće, jer na hrvatskoj političkoj sceni za protivnike ima potpuno devastiranu ljevicu!

Nažalost, Plenkoviću vrijeme stvarno ističe, baš onako kako ga je na to ucjenjivački upozorio Milorad Pupovac.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.