O rezultatima lokalnih izbora

Smiljana Šunde: Svi uspješni, nitko gubitnik

U dva dana - dva lijepa i zanimljiva događaja: u subotu 20. svibnja veličanstveni „Hod za život“ u Zagrebu i Splitu, s nekoliko desetaka tisuća sudionika, a u nedjelju 21. svibnja prvi krug lokalnih izbora u cijeloj Hrvatskoj.

E, sad, ovo drugo: jednima je doista bilo lijepo, zanimljivo i uspješno, a drugima noćna mora. Ipak, nitko ne priznaje poraz, svi se diče svojim uspjesima i svi se proglašavaju izbornim dobitnicima. Doduše, neki od njih polažu velike nade u drugi izborni krug, ali teško da i tada može biti većih iznenađenja. Evo nekoliko sličica, kako ih ja vidim.

Ni na ovim izborima većih iznenađenja nije bilo. Možda su donekle iznenađenja uspjeh Željka Keruma u Splitu i uspjeh Ivana Čehoka u Varaždinu. No, teško da je itko iznenađen rezultatima izbora za zagrebačkoga gradonačelnika HDZ-ova kandidata dr. Drage Prgometa. Vjerujem da su i kandidat i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković znali što objektivno mogu očekivati.

U utrci za gradonačelničko mjesto Zagreba očekivano je pobijedio Milan Bandić, a poprilično sam sigurna da će pobijediti i u drugom krugu. Čini mi se da je, osim njegova „delanja“, presudno bilo to što njegova kandidatura traje već više od desetljeća i pol i postao je svojevrsnim simbolom Zagreba. Sve te godine lukavo izbjegava promjenu imena Trga maršala Tita, a posljednjih nekoliko godina prilično demagoški spominje referendum s temom promjene imena. On zna da bi referendum ostavio sve po starom: ta kako bi oni koji su1945. nahrupili u Zagreb, masovno se useljavajući u stanove i kuće pobijenih i protjeranih Hrvata i Židova, mogli biti protiv onoga koji im je omogućio dobar i luksuzan život!

Kako bi potomci tih useljenika u tuđe otete stanove u središtu Zagreba mogli poželjeti promjene i prepustiti stanove potomcima pravih vlasnika! Sada, ni 24 sata od zatvaranja izbornih mjesta, Bandić izjavljuje da bi mogao ići u koaliciju s Brunom Esih i Zlatkom Hasanbegovićem, koji izričito traže promjenu imena Trgu. Zauzvrat on nudi referendum. Mi iz „Kruga za trg“ već godinama organiziramo prosvjede i gradonačelniku pišemo dopise, ali bez odgovora ili s kratkim, neargumentiranim birokratskim odbijenicama. Bandiću je očito najbliža krilatica koju su u tzv. Tršćanskoj krizi pjevali pripadnici JNA: „Život damo - Trst ne damo“. Dosadašnji, sadašnji, a vjerojatno i budući zagrebački gradonačelnik jamačno pjeva slično: „Život dam - Trg maršala Tita ne dam“.

Ni mogući gradonačelnički status quo u Rijeci također ne iznenađuje. Poznati književnik Davor Velnić svojomje nedavnom izjavom u dvije rečenice objasnio zašto je u Rijeci tako kako jest, a to nam ujedno objašnjava i zašto malobrojni Riječani koji izlaze na izbore izabrahu opet i iznova Vojka Obersnela za gradonačelnika: „Grad Rijeku dobro opisuje poseban jugoslavenski scenarij skiciran još tamo od 1945., kada se od građana na silu ispražnjenu Rijeku mehanički dovode horde opančara 'bratstva i jedinstva' i grad popunjava legionarima jugoslavenstva. Grad ostaje 'corpusseparatum', ali ovaj put pod budnim okom i strogom upravom Partije, koja nakon 1990. kroz programski izmišljenu i nepostojeću multietničnost i multikulturalnost provodi autonomaštvo i protuhrvatsku politiku, a sve u želji da ostane Jugoslavija u malom.“ Kako promijeniti stanje? Kako riječke Hrvate, koji su postali građanima drugoga reda, zainteresirati za izlazak na izbore? Kako? Ne znam, ali valjda ima načina, mora postojati.

Ni u Osijeku nema iznenađenja -zacijelo će i dalje gradonačelnikom o(p)stati Ivica Vrkić, nekadašnji (uz ostale unosne funkcije)generalni direktor HRT-a. U njegovih nekoliko direktorskih godina na prijelazu 20. u 21. stoljeće, ja ga kao radijska novinarka nikada nisam ni vidjela, iako je moja redakcija bila udaljena od njegova ureda tek 50-ak metara. Radijski ga program zapravo uopće nije zanimao, a ne osobito ni televizijski. Sad je u drugim vodama, natječe se kao tzv. nezavisni kandidat.Njemu nasuprot, u drugi je izborni krug ušla poznata i izvrsna književnica Ivana Šojat. Ona, međutim, ne može pobijediti Vrkićau utrci za gradonačelničku funkciju u Osijeku. Da kojim slučajem nije MrakMeni osobno najveće iznenađenje ovih izbora je Anka Mrak-Taritaš. Teško da bi u bilo kojoj državi ona mogla dobiti toliki broj glasova koliko je dobila u utrci za gradonačelničko mjesto u Zagrebu. Nakon afere Gunja u uređenim bi se državama obilježeni kandidat povukao iz već mjesecima zahuktale predizborne iizborne kampanje i ne bi se više dao vidjeti. Ali ne - u Hrvatskoj to ide drukčije.No, ne zabrinjava Mrak-Taritaš, nego birači kojima nije zazorna nikakva korupcija ni bilo kakva protuzakonitost. A Gunja, reći će neki, i nije toliki grijeh. Ima i gorih.nedavno onako nepotrebno i ničim izazvana verbalno napala dr. Zlatka Hasanbegovića, šanse bi joj ipak bile nešto veće. Pitam se je li taj napad bio po direktivi?

I četvrti veliki grad - Split. Ima stanovite neizvjesnosti i teško je prognozirati, ali ipak mislim da će gradonačelnikom postati Željko Kerum. Mnogima se to ne će svidjeti i na njega će uslijedit napadi iz svih oružja. Možda i gori nego u vrijeme njegova prošlog mandata. To nije sraz starih, fetivih Splićana s došljacima, nego sraz došljaka i došljaka.

Ova četiri najveća hrvatska grada svakako su pitanja svih pitanja. U ovim je gradovima novac, u njima je gotovo sva hrvatska moć, sav utjecaj. Što nije dobro, naravno, jer smo previše centralizirani.

Na ovim su se izborima razmrsile mnoge stvari, a mnoge se tek zamrsile. Bilo je pitanje kakve će rezultate polučiti Most u svojim „utvrdama“? Za sada nejasne i tek će se vidjeti nakon drugoga kruga. Ali, za svaki slučaj, Mostovi čelnici se već sada hvale neviđenim, povijesnim uspjesima. HDZ je, pak, osvojio brojne županije i tu je apsolutni pobjednik. No, koliko županije mogu biti utjeha za gubitak velikih gradova?

Nameće se i pitanje hoće li nakon ovih izbora Davor Bernardić i dalje ostati na čelu SDP-a.Neki moji znanci (i znalci) tvrde da ne će. Zaista ne treba zanemariti tektoniku ni moguće obrate. Zamijeni li ga Tonino Picula, koji je nekim čudom prošle godine izgubio u utrci od istog Bernardića, to bi moglo značiti da se približavamo mogućnosti tzv. velike koalicije. Na sceni bi bila dva bruxelleska suradnika, kolege Plenković i Picula, čija je korektna suradnja posebno bila isticana i hvaljena krajem 2015. i početkom 2016 godine.

Na kraju moram spomenuti i disidente iz HDZ-ova saborskog kluba: Brunu Esih i Zlatka Hasanbegovića i njihovu grupaciju. Iako je teoretski moglo biti i bolje, objektivno je to izvrstan uspjeh. Uz kampanju koja je trajala tek mjesec dana, bez ikakve pomoći i podrške, s minimumom novca, uz neprestano plasirane laži, uz prijetnje i napade od strane protivnika pa i dojučerašnjih istomišljenika, a zatim uz glasno prešućivanje u javnosti - pravo je čudo da je Bruna Esih dobila i toliko glasova koliko je dobila. Nadam se da će se uskoro u Gradskoj skupštini na dnevni red početi stavljati mnoge teme koje su do sada izbjegavane. Bruna Esih i njezini vijećnici u Skupštini zacijelo će utjecati na dosadašnji miran ili „miran“ san mnogih neistomišljenika.

Meni osobno najveće iznenađenje ovih izbora je Anka Mrak-Taritaš. Teško da bi u bilo kojoj državi ona mogla dobiti toliki broj glasova koliko je dobila u utrci za gradonačelničko mjesto u Zagrebu. Nakon afere Gunja u uređenim bi se državama obilježeni kandidat povukao iz već mjesecima zahuktale predizborne iizborne kampanje i ne bi se više dao vidjeti. Ali ne - u Hrvatskoj to ide drukčije.No, ne zabrinjava Mrak-Taritaš, nego birači kojima nije zazorna nikakva korupcija ni bilo kakva protuzakonitost. A Gunja, reći će neki, i nije toliki grijeh. Ima i gorih.

Dr. sc. Damir Pešorda: Kraj dvostranačja?

Prvi krug lokalnih izbora ukazuje na činjenicu da se polako urušava dvostranačje u Hrvatskoj, a na političku scenu sve više stupaju neki novi igrači. Osobito zanimljiv fenomen je jačanje nezavisnih lista, koje sad već u nekim županijama, gradovima i općinama ostavljaju HDZ i SDP iza sebe. Iako dvije najveće stranke još uvijek uzimaju najveći broj mandata na svim razinama, postaje razvidno da je na pomolu kraj dvostranačja u Hrvatskoj. Na žalost, alternative u većini slučajeva nisu ništa bolje od snaga koje su istisnule.

SDP je, objektivno rečeno, doživio teški poraz iako Davor Bernardić, kao pokvaren gramofon, ponavlja teško probavljive govore o velikoj pobjedi. Da, recimo, SDP-ov kandidat u Splitu dobije triput manje glasova od Željka Keruma ili od HDZ-ova kandidata, to je do samo prije dvije godine bilo nezamislivo. Da i ne govorimo o Zagrebu, gdje je SDP u koaliciji s više stranaka dobio pet posto manje glasova nego prije četiri godine sam! Da i ne govorimo kako uopće nema vlastitog kandidata za gradonačelnika nego podupire kandidata stranke koja na parlamentarnim izborima ne bi prešla prag da se ne ''šlepa'' uz SDP.

Još veći debakl u Zagrebu je SDP doživio na izborima za gradske četvrti gdje Bandićeva Stranka rada i solidarnosti DesnicaProšlo je vrijeme Ive Sanadera koji je, unatoč svom protutuđmanizmu, uspijevao eutanazirati sve desno od HDZ-a. Zato je pred HDZ-om je, unatoč solidnim rezultatima, teško vrijeme. Definitivno je izgubio, da tako kažem, monopol nad glasovima birača desno od centra. Hoće li uspjeti zaustaviti taj proces polagane erozije, vidjet ćemo. U tom smislu ima problema i SDP. Određeni uspjeh ekstremno ljevičarske skupine ''Zagreb je naš'' znak je da i na ljevici jača konkurencija.i HDZ stoje bolje od SDP-a. To pak znači dalje slabljenje gradske organizacije SDP-a. U Zagrebu se nasukao i HDZ-ov brod. Relativno dobar izborni uspjeh u ostatku zemlje ne može nadoknaditi simboličnu težinu poraza u Zagrebu. Poraz je to ne toliko HDZ-ov koliko poraz Andreja Plenkovića. Naime, Bruna Esih je uspjela dokazati svoju tezu da će autentični HDZ-ovi birači glasovati za nju, a ne za Plenkovićeva kandidata Dragu Prgometa.

Bilo je i dosada raskola u HDZ-u, ali nitko od onih koji su se razišli s HDZ-om nije uspijevao s novom političkom grupacijom, izuzevši Branimira Glavaša i HDSSB, osvojiti neki spomena vrijedan rezultat. Sad je to uspjelo Bruni Esih i Zlatku Hasanbegoviću, s tom razlikom što je HDSSB u startu bio limitiran svojim regionalnim određenjem, dok to politička grupacija u nastajanju Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića nije. S druge strane iako načet Most je relativno dobro prošao u Dalmaciji (izuzevši relativni neuspjeh u Metkoviću!) i dijelom u Slavoniji, dakle regijama tradicionalno HDZ-ovim uporištima.

Sve to upućuje na to da HDZ-u prijeti disolucija ako nastavi s politikom ideološke neprepoznatljivosti. Prošlo je vrijeme Ive Sanadera koji je, unatoč svom protutuđmanizmu, uspijevao eutanazirati sve desno od HDZ-a. Zato je pred HDZ-om je, unatoč solidnim rezultatima, teško vrijeme. Definitivno je izgubio, da tako kažem, monopol nad glasovima birača desno od centra. Hoće li uspjeti zaustaviti taj proces polagane erozije, vidjet ćemo. U tom smislu ima problema i SDP. Određeni uspjeh ekstremno ljevičarske skupine ''Zagreb je naš'' znak je da i na ljevici jača konkurencija.

Sve u svemu, predstoje nam zanimljiva vremena i, kako se nekada znalo govoriti, vruća politička jesen.

Stipe Kutleša: Izbori kao ogledalo nacije

Svaki su izbori, bilo lokalni bilo državni, ogledalo nacije. Tako su i ovi. Komentirati ih se može na razne načine, svatko prema svojemu viđenju. Jedno je već vrlo jasno: svi su kandidati i sve stranke i sve liste pobjedničke. Nitko nije izgubio. Sudeći barem po izjavama izbornih kandidata. Možda je i to jedno od dopustivih tumačenja? Vjerojatno i jest s obzirom na polazne pozicije u kojima su se nalazili pojedini kandidati. Poznato je da ovaj izborni zakon, i moguće zloupotrebe i manipulacije u praksi, kojih ima na pretek, sasvim sigurno idu na ruku onima koji su taj zakon donijeli i koji se svim silama, do krvi, bore da se izborni zakon ne promijeni. Zato se svaki rezultat, ma kako minoran, može tumačiti kao uspjeh. Dok su ovakva izborna pravila Hrvatska će ostati to što je dugo bila i što i sada jest.

Za sasvim normalnog čovjeka izbori su kao i utakmica. Možeš pobijediti, izgubiti ili eventualno odigrati neriješeno. U ovom posljednjem slučaju razigrava se do konačnog pobjednika. Ali u Hrvatskoj su pobjednici čak i oni koji dobiju samo 5% kao HDZ-ov kandidat za gradonačelnika u Zagrebu. Još paradoksalniji od premijerovih izjava mogu biti samo oni koji u njih vjeruju. A takvih nije malo. Eto to je slika hrvatskog biračkog tijela. Slika se dopunjuje nekim drugim činjenicama: npr. manje od pola birača izašli su na izbore. To se može tumačiti na više načina. Jedan od njih je da većinu ipak ne zanima ni Zagreb ni Hrvatska i život u njoj. Zašto bi netko bio „osuđen“ živjeti u Hrvatskoj kada se iz nje može „pobjeći“ kad se sjetiš. Pogotovo ako si mlad i obrazovan. To je znak rezignacije koja je stvorena ne slučajno nego s duboko promišljenim programom.

Od onih birača koji su birali većina ima svoje „favorite“. Ljevičari imaju svoju približno polovicu, desničari svoju. Što TitoOd svih kandidata za gradonačelnika Zagreba samo je jedna kandidatica (Bruna Esih) jasno i nedvosmisleno rekla što će učiniti s imenom Trga Maršala Tita. Kako se radi o jednom od zajamčeno najvećih zločinaca 20. st., ne bi trebalo biti dopustivo da se u bilo kojemu selu ili gradu neke demokratske države njegovim imenom naziva bilo koja ulica, trg, institucija. No u „demokratskoj“ Hrvatskoj upravo je to slučaj. Hrvatska se tako našla u krugu „respektabilnih demokratskih“ država kao što su susjedna Slovenija ili daleka Sjeverna Koreja. No hrvatski su birači i ovaj puta potvrdili hrvatsku privrženost slovensko-korejskim vrijednostima.god se događalo u društvu oni ostaju „vjerni“ partiji. Na sreću se stvari ipak kreću u pozitivnijem smjeru, doduše sporo tako da će trebati nekoliko dugih desetljeća da se stvari promijene. Ako se ne dogodi nešto posve neočekivano?

Iz rezultata izbora samo za gradonačelnika Zagreba moglo bi se izvući zaključak koji vrijedi i za čitavu Hrvatsku, ne samo zato što je Zagreb važan nego i zato što je po broju birača čini četvrtinu ili petinu hrvatskog biračkog tijela pa je dobar statistički uzorak. Ovdje ne računam iseljeništvo jer ono i tako po hrvatskim izbornim zakonima debelo diskriminirano. A i to je dio udbinog izbornog i općeg programa.

Od svih kandidata za gradonačelnika Zagreba samo je jedna kandidatica (Bruna Esih) jasno i nedvosmisleno rekla što će učiniti s imenom Trga Maršala Tita. Kako se radi o jednom od zajamčeno najvećih zločinaca 20. st., ne bi trebalo biti dopustivo da se u bilo kojemu selu ili gradu neke demokratske države njegovim imenom naziva bilo koja ulica, trg, institucija. No u „demokratskoj“ Hrvatskoj upravo je to slučaj. Hrvatska se tako našla u krugu „respektabilnih demokratskih“ država kao što su susjedna Slovenija ili daleka Sjeverna Koreja. No hrvatski su birači i ovaj puta potvrdili hrvatsku privrženost slovensko-korejskim vrijednostima. Njima ipak ne smeta ime zločinca. Naprotiv, veliki dio njih sa simpatijama još uvijek gleda na „najvećeg heroja naših naroda“. Vladajuća i oporbene stranke ih u tome zasigurno podupiru. Još jedna činjenica (ako je točna činjenica?): u Zagrebu (slično je u čitavoj Hrvatskoj) živi oko 80 pa čak do 90% vjernika, najviše katolika. Zaključak iz ovih rezultata bio bi da svega desetina njih nisu za zločinca, ostalima zločinac i zločini ne smetaju.

Nije, naravno, promjena imena jednoga trga jedino što je u jednom gradu važno. Ali u našim okolnostima nije nevažno. Birači su se odlučili (po onome što se sada vidljivo) za status quo. Možda u drugom krugu Zagreb završi u još većem mraku nego što je bio do sada? A u demokraciji ni mračnjaci ne smiju biti diskriminirani: njihovo je pravo da izaberu mrak. Građani Zagreba, ali i Hrvatske, sretna vam mračna budućnost.

Prof. dr. sc. Ivan Poljaković: Svi su gubitnici

Svi su se proglasili pobjednicima nakon ovih lokalnih izbora. Međutim, ja tvrdim da su svi gubitnici. Kako to? Pokazat ću to na primjeru moga grada Zadra. Koristit ću drugačiju statistiku od one službene kako bih pokazao da je moja tvrdnja s početka teksta istinita. U Zadru ima 64.890 birača. HDZ je na lokalnim izborima za gradsko vijeće osvojio 11.368 glasova, tj. oko 17% od ukupnih mogućih glasova birača. HDZ će sa samo 17% glasova birača samostalno, zahvaljujući D'Hondtovoj metodi, moći oformiti gradsku vlast i voditi ovaj grad.

Demokracija je vladavina većine, a Hrvatskom već jako dugo godina vlada manjina. Tko će u gradskom vijeću predstavljati onih 83% građana Zadra? Jedan mali dio građana (oko 13%) predstavljat će folklorna skupina (SDP+MOST) u gradskom vijeću, a preostalih 70% neće nitko predstavljati. Je li dakle HDZ pobjednik u Zadru? Pa pobjednik je u odnosu na folklornu skupinu, ali je gubitnik u odnosu na građane Zadra, jer je 83% građana grada Zadra na ovaj ili onaj način reklo NE HDZ-u. Jesmo li sami krivi zato što gubitnici vladaju gradom? Jesmo.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.