Parlamentarni izbori u Srbiji

Na parlamentarnim izborima u Srbiji pobijedila je koalicija „Srbija pobjeđuje“ predvođena Srpskom naprednom strankom (SNS) Aleksandra Vučića, bivšeg uskog suradnika Vojislava Šešelja. Druga je po jakosti Socijalistička partija Srbije Ivice Dačića, Miloševićeva nasljednika, a treća Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja. U Srbiji su, dakle, premoćno pobijedile (pro)četničke snage. Rezultate izbora u Srbiji i moguće posljedice za odnose s Hrvatskom za Portal komentiraju: prof. dr. sc. Ivan Poljaković, Mate Knezović, Maja Runje,  Damir Borovčak i Matko Marušić.

Prof. dr. sc.: Ivan Poljaković: Sada smo na raskršću

Izborni rezultati u Srbiji nisu iznenađenje obzirom da Srbija nije doživjela katarzu nakon ratnog pohoda na UvjetiŠto bi ovi rezultati mogli značiti za odnose Hrvatske i Srbije u prvom redu ovisit će o ponašanju Vlade Republike Hrvatske. Hrvatska ima sada izvrsnu šansu - koju ako sada propusti, više je neće nikada imati – da blokira ulazak Srbije u EU sve dok srbijanska vlada ne prizna agresiju na Hrvatsku, dok se javno ne ispriča, i ne pristane na plaćanje ratne odštete. Hrvatska bi također trebala uvesti vize za Srbiju sve dok se ne ispune gore navedeni uvjeti.susjedne zemlje Hrvatsku, BiH i Kosovo. Pobijedile su one iste snage koje su devedesetih započele i vodile rat protiv svojih susjeda.

Što bi ovi rezultati mogli značiti za odnose Hrvatske i Srbije u prvom redu ovisit će o ponašanju Vlade Republike Hrvatske. Hrvatska ima sada izvrsnu šansu - koju ako sada propusti, više je neće nikada imati – da blokira ulazak Srbije u EU sve dok srbijanska vlada ne prizna agresiju na Hrvatsku, dok se javno ne ispriča, i ne pristane na plaćanje ratne odštete. Hrvatska bi također trebala uvesti vize za Srbiju sve dok se ne ispune gore navedeni uvjeti. Vjerujem kada bi se ovo pitanje stavilo na referendum da bi velika većina državljana RH glasovala za. Međutim, od ove vlade (a još manje od one prethodne) ne možemo tako nešto očekivati, jer oni nisu sposobni preuzeti odgovornost i zastupati interese hrvatskog naroda (čija je ovo država), već će pod najmanjim pritiscima izvana popustiti i na ovaj ili onaj način provoditi slugansku politiku koja se u RH provodi u kontinuitetu već punih 16 godina, bez obzira na to koja je partija bila na vlasti.

Obzirom da bi nerealno bilo od ove Vlade tako nešto očekivati, logično je da će Srbija, potpomognuta vanjskim silama i unutrašnjim kolaboracionistima, nastaviti provoditi drugi memorandum SANU prema Hrvatskoj.

Dakle, sada smo na raskršću, ili ćemo reći Srbiji i svijetu dosta je bilo, ili ćemo dopustiti da nas srbijanski političari, isti oni - i to doslovce - koji su bili u prvim redovima fašističko-četničkog pohoda, i dalje tlače i ponižavaju. Kao što već rekoh, bojim se da će biti ovo drugo

Mate Knezović: Provedba velikosrpskog plana

U Srbiji više-manje nema promjena. Naime, srbijanska politika, narod i Vlada, je izvršitelj dugoročnog svesrpsgog AgresijaVelikosrbi su sve svoje planove za širenje usmjerili na hrvatski povijesni i nacionalni prostor. Vučić je sada dobio potvrdu srpskog naroda za još intenzivniju provedbu velikosrpskog plana. Hrvatska će se naći pred još jačim optužbama, diverzijama i razaranjima hrvatskog jezika, kulture, biološke snage te u konačnici otimanja teritorija. Srbija je u ofenzivi i mladi Vučić je, očigledno, dobio zadatak provedbe te nove agresije.(ili velikosrpskog) osvajačkog plana i programa. Taj plan se nalazi u srcu i poslanju Srpske pravoslavne crkve, a na papir ga stavljaju njihovi velikosrpski ideolozi. Srbi to mudro i promišljeno čine, ako mudrosti u agresiji i zločinu može uopće biti. Bio to Vučić, Šešelj, ili Milošević nama je svejedno. Važno je vide li to u Hrvatskoj oni kojima je dužnost to vidjeti i koje skupo plaćamo za to gledanje. Možemo slobodno zaključiti da ne vide, jer da vide ne bi provodili zamisli iz Memoranduma 2. Ima i onih koji vide jer su plaćeni da vide i da provode tu politiku.

Velikosrbi su sve svoje planove za širenje usmjerili na hrvatski povijesni i nacionalni prostor. Vučić je sada dobio potvrdu srpskog naroda za još intenzivniju provedbu velikosrpskog plana. Hrvatska će se naći pred još jačim optužbama, diverzijama i razaranjima hrvatskog jezika, kulture, biološke snage te u konačnici otimanja teritorija. Srbija je u ofenzivi i mladi Vučić je, očigledno, dobio zadatak provedbe te nove agresije. Hrvatska treba žuran odgovor. Hrvatska mora preuzeti inicijativu i još jednom slomiti unutarnju i vanjsku agresiju. Ne sumnjam da ćemo to i učiniti, iako sada izgleda da je takav scenarij Vucic Dacic Seseljnestvaran. Na žalost svakim danom je sve manje nade da predsjednica, Vlada i Sabor, kao institucije i predstavnici te provoditelji narodne volje, to vide. Ima pojedinaca koji stidljivo pokazuju da im je jasno o čemu se tu radi, no bez cjelovitog odgovora velikosrpsko zlo će se i dalje širiti.

Što se tiče ostalih institucija, kao što je HAZU, Institut "Ivo Pilar", Institut za povijest, a osobito njegov Odjel za suvremenu povijest, pa i mnogi odgovorni iz Katoličke Crkve, odgovor je mlak, nikakav, ili se optužuju oni koji nastoje rasvijetliti sadašnje događaje i događaje iz suvremene povijesti. Pitamo se čemu služe sve te institucije ako nisu voljne braniti hrvatski narod, istinito prikazati našu povijest i zauzeti se za naša prava i interese. Hrvatsku treba pohrvatiti. Trebamo početi njegovati hrvatski duh i tada ćemo brzo slomiti zlo koje nam ponovno prijeti.

Maja Runje: Odgovor je političko vodstvo sposobno za apsolutnu odlučnost u nacionalnim pitanjima

Prijatelji me znaju koriti, no istina je da ne osjećam zgražanje nad činjenicom da Srbi u velikom broju optiraju za OdgovorJedini odgovor na opasnost je političko vodstvo sposobno za apsolutnu odlučnost u nacionalnim pitanjima. I sposobno za poticanje razvitka, da zauvijek okrenemo leđa oskudici i siromaštvu. U tom me smislu puno više zabrinuo ishod hrvatskih parlamentarnih izbora negoli sada ishod srpskih izbora.četništvo. Ne znam po čemu se komunizam u prošlim desetljećima pokazao boljim. Naš oponent, naš neprijatelj, je velikosrpska ideja, a ona se pojavljivala i u jednom i u drugom obliku.

Jedini odgovor na opasnost je političko vodstvo sposobno za apsolutnu odlučnost u nacionalnim pitanjima. I sposobno za poticanje razvitka, da zauvijek okrenemo leđa oskudici i siromaštvu. U tom me smislu puno više zabrinuo ishod hrvatskih parlamentarnih izbora negoli sada ishod srpskih izbora.

Što se odnosa Hrvata i Srba uopće tiče, cijelo su dvadeseto stoljeće provodili hegemoniju. I Hrvati su uzvratili. Sad smo pobjednici - kad je već među ljudima uopće potrebno razračunavanje silom. Naravno, oprez ostaje, osobito stoga jer je hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini potpuno otvoreno. Istovremeno, uvijek sam za to da prema srpskoj manjini u Hrvatskoj pokazujemo konsekventno poštivanje. Manjini nikad nije lako. Još prije nekoliko godina vidjela sam da su se pojedini moji učenici, Srbi, izjašnjavali Hrvatima, da smanje pritisak. Suprotstavljala sam se i hrabrila ih.

Damir Borovčak: Ništa novo od vremena Miloševića

Kratki komentar izbora u Srbiji glasi – u Srbiji su pobijedile četničke snage, bez onog "pro"-četničke. Kompletno i bez zadrške – posve je isto, radi li se o Srpskoj naprednoj stranci Aleksandra Vučića, Socijalističkoj partiji Srbije Ivice Dačića ili Srpskoj radikalnoj stranci Vojislava Šešelja. Sve su to četnici koji su već davnih dana rehabilitirali četništvo u Srbiji, podigli spomenike Draži Mihailoviću kao antifašistu, potpuno izokrenuli i isprali stvarne povijesne činjenice za potrebe svoje velikosrpske politike.

Ništa se nije promijenilo iz vremena politike Slobodana Miloševića, čak su i akteri ostali isti – Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i Vojislav Šešelj. Svi su redom bili umiješani u agresiju na Hrvatsku od 1991.-1995. Ako i postoje normalna i objektivna razmišljanja u Srbiji, ona nisu na političkoj sceni, nevidljiva su zbog srpskih javnih medija koji su posve u službi velikosrpstva. Najgore od svega je to što je ispran mozak novim srpskim naraštajima, odgojeni su u huškačkom i mrziteljskom duhu svega što nije srpsko, a poglavito su neprijateljski usmjereni prema Hrvatima i Hrvatskoj.

Idu tako daleko da negiraju sve što se dogodilo u nedavnoj prošlosti poslije raspada velikosrpske jugotvorbe i srpskih suludih zločina na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svoju politiku podigli su čak na razinu posebnih zakona za progon i suđenja hrvatskim braniteljima koji su se suprotstavili velikosrpskoj agresiji u Hrvatskoj, diplomatskih prosvjednih nota Hrvatskoj i pritužbi EU, u svezi istinitih činjenica iz Hrvatske.

I kad se postavlja pitanje komentiranja rezultata izbora u Srbiji, oni me uopće ne zanimaju, jer je to stvar njihove unutarnje politike. Mene zanima hrvatska politika, hrvatska diplomacija i hrvatski potezi obrane hrvatske povijesne istine. Mene zanima ponašanje hrvatskih političara, njihova hrabrost i odlučnost u zalaganju provedbe hrvatskih interesa. A hrvatski je interes – prije svega istina! I to ona od 1918. pa sve do danas, sa svim uzrocima i posljedicama, bujanja četništva i velikosrpstva na prostorima Hrvatske i svih njihovih zločina, kao uzroka kasnije povijesne spirale zločina iz osvete! Poput podatka da se u Bjelovaru već 1924.g. utemeljuje Udruženje četnika. Ustaški se pokret pokreće četiri-pet godina kasnije, kao reakcija na četništvo i odbrana od velikosrpstva, krajem 1928. u Zagrebu, a službeno je osnovan 7. siječnja 1929. u Italiji. A Udruženje četnika jača se i širi po Bjelovarsko-AkteriNišta se nije promijenilo iz vremena politike Slobodana Miloševića, čak su i akteri ostali isti – Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i Vojislav Šešelj. Svi su redom bili umiješani u agresiju na Hrvatsku od 1991.-1995. Ako i postoje normalna i objektivna razmišljanja u Srbiji, ona nisu na političkoj sceni, nevidljiva su zbog srpskih javnih medija koji su posve u službi velikosrpstva. Najgore od svega je to što je ispran mozak novim srpskim naraštajima, odgojeni su u huškačkom i mrziteljskom duhu svega što nije srpsko, a poglavito su neprijateljski usmjereni prema Hrvatima i Hrvatskoj.bilogorskom kraju te djeluje slobodno i organizirano do pred 2. svjetski rat (Zdravko Ivković, Josip Vusić, Anita Blažeković: Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske županije, MH – ogranak Bjelovar, rujan 2010.).

U Drugom svjetskom ratu od osnutka NDH eskaliraju četnički zločini, početak su ubojstva hrvatskih seljaka u Donjim Mostima (dr. Stjepan Kožul, Spomenica žrtvama ljubavi zagrebačke nadbiskupije, NDS, Zagreb 1992.), a unatrag nekoliko godina svi se ti četnički zločini prikrivaju pod maskom tzv. 'antifašizma'. Počelo je s podizanjem spomenika i skupovima u mjestu Srb, na dan lažnog antifašizma 27. srpnja, u organizaciji saborskog zastupnika SDSS-a.

Dosadašnja politika Mesić – Račan – Josipović – Pusić – Pupovac – Milanović sigurno nije bila "pro"-hrvatska, već ponajprije u interesu i za korist pro-četnika. Zato, jer su prešutno odobravali podvale i nasrtaje iz Srbije, prihvaćali su domaću etno-trgovinu istinom, nisu reagirali na cijeli niz provokacija iz Srbije, koje je teško i pobrojiti. Nažalost, za sada se čini da se ni sadašnja hrvatska politika nije daleko odmakla od tog slugansko-dodvorničko-servilnog sindroma političkih prethodnika. Čini se kako bi velika većina hrvatskih političara trebala prije preuzimanja mandata, najprije sjesti u đačke klupe i naučiti objektivnu hrvatsku povijest. Posebice kad je riječ o tumačenju povijesnih okolnosti i istine o NDH i specifičnosti logora Jasenovac koji je bio kazneno-radni logor, a ne logor namijenjen za masovna istrjebljenja drugih rasa.

Dok god Srbija ne prestane sa napumpavanjem izmišljenih brojaka smrtno stradalih Srba i drugih rasa u Jasenovcu, s njima se ne može voditi ozbiljni povijesni, pa čak ni politički dijalog. Kao prvi preduvijet za sve odnose na relaciji Srbija - Hrvatska jest vraćanje povijesnih arhiva NDH iz Beograda u Zagreb, koji su poslije Drugog svjetskog rata oteti i odveženi u Srbiju.

Naravno, za to zatražiti potrebno je imati političke hrabrosti i odlučnosti, a hrvatska politika čak nema ni u dovoljnoj mjeri upornosti tražiti ono što je oteto i otuđeno u nedavnoj agresiji Srbije na Hrvatsku u razdoblju od 1991.-1995. godine. Dok se ne vrati sve oteto u posljednjoj agresiji Srbije na Hrvatsku od 1991.-1995., Hrvatska ne bi trebala dati zeleno svijetlo Srbiji za pregovore ulaska u EU. Zaključno, nije stvar u četništvu koje je potvrđeno posljednjim izborima u Srbiji, već je stvar u odlučnom državničkom ponašanju hrvatskih političara na vlasti.

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Izbori u Srbiji za Hrvatsku ne znače ništa

Ne bi bilo ni sasvim točno niti pristojno reći da za Hrvatsku izbori u Srbiji ne znače ništa, ili da ništa bitno ne bi trebali značiti. No, upravo to moram reći, jer drugoga odgovora zapravo i nema. Tome je više razloga.

1. Mi na te izbore ne možemo utjecati, što znači da se oko njih ne trebamo uzrujavati. Što god se zbilo – to je ne samo srpska stvar, nego i srpski pogled na svijet, koji naše želje ne mogu promijeniti.

2. O odnosu većine Srba i same Srbije prema Hrvatskoj nikako ne treba imati iluzija. SrbijaNama bi bilo drago, dobro i korisno da se Srbija razvije u demokratsku, uređenu, ekonomski samodostatnu i prijateljsku državu sa zadovoljnim stanovništvom, ali to doista ovisi o njima a ne o nama. Mi imamo dovoljno, i previše, posla s našim vlastitim razvojem i zadovoljstvom vlastitoga stanovništva. Na to se trebamo usredotočiti.Za sljedećih dvadeset godina srpska se politika ne će odreći ideje Velike Srbije, a to znači ni svih oblika provokacija, laži i podmetanja kojima su nas častili i do sada.

3. Jedina nešto važnija šteta za Hrvatsku je što će dolazak šešeljevaca na vlast u Srbiji ohrabriti velikosrbe u Hrvatskoj, koji se kriju pod krinkom demokracije, a štite zloporabom ljudskih prava. No veći je potencijal Hrvatske da suzbije četništvo u Hrvatskoj, negoli je Srbije da ga razgori. Suzbijanje treba svesti točno na ono čime nas Pupovac i njegovi kolege pokušavaju ucjenjivati: strogo i pravedno dosljednom primjenom ljudskih i manjinskih prava. Tu ima dosta posla, a njime se naše vlasti ne bave, bilo zašto što su projugoslavenske ili zato što ne znaju. A obje kategorije podcjenjuju problem i ne shvaćaju da su upravo primjena ljudskih prava lijek za protuhrvatstvo u Hrvatskoj. No, ovdje nema mjesta za davanje pučkoškolskih uputa.

4. Koja nama opasnost prijeti od Srbije? Rat nije, ekonomska ucjena nije, kulturna okupacija nije, šport je tu sasvim nevažan, a ako nam tuđe laži ne kvare ljepotu življenja, one uvijek na kraju pokažu kratke noge.

5. Naravno, nama bi bilo drago, dobro i korisno da se Srbija razvije u demokratsku, uređenu, ekonomski samodostatnu i prijateljsku državu sa zadovoljnim stanovništvom, ali to doista ovisi o njima a ne o nama. Mi imamo dovoljno, i previše, posla s našim vlastitim razvojem i zadovoljstvom vlastitoga stanovništva. Na to se trebamo usredotočiti.

Vlastita snaga, vrijednost i poštenje tajna suishoda svih čovjekovih napora u životu.

Citirat ću zato dvije izreke mojega pokojnog oca, za koje nisam siguran jesu li stvarno njegove, iako ih je izgovarao sa žarom prevelikim za posuđene ideje:

„Moje dite, nitko ti ne će dat' ako ti nemaš.“

„Moje dite, kako radiš, tako će ti i bit'.“

Trebalo mi je mnogo godina da shvatim i iskusim njihovu dubinu i istinitost. Danas u njih čvrsto vjerujem.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Uto, 20-08-2019, 08:24:31

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.