Treba li Hrvatskoj Ministarstvo obitelji, useljeništva i demografske obnove?

Iz krugova bliskih Domoljubnoj koaliciji proteklih se dana spomenula mogućnost osnivanja Ministarstva obitelji, useljeništva i demografske obnove. Kakva je važnost osnivanja takvoga ministarstva za hrvatsku budućnost u kontekstu sve negativnijeg prirodnog prirasta te sve većega iseljavanja mladih iz Hrvatske, što će nesumnjivo imati i negativne reperkusije na ekonomiju? Mogu li hrvatska dijaspora i iseljeništvo predstavljati mogući demografski rezervoar za Hrvatsku? Tko bi bio najboljih kandidat za tu ministarsku funkciju? Ova pitanja za Portal HKV-a komentiraju: Miljenko Stojić, Maja Runje, Damir Borovčak, Pero Kovačević i Ivan Jaklin.

Fra Miljenko Stojić: Takvo ministarstvo se već davno trebalo osnovati

Tisućljetno iskustvo čovječanstva kaže da je zemlja onoga koga ima. Tako je, dakle, i u našem slučaju. Želimo li ostati na svome povijesnom tlu, želimo li ga obraniti i DjecaNaravno da treba pozdraviti najavu osnivanja Ministarstva obitelji, useljeništva i demografske obnove. To se već davno trebalo dogoditi. Obitelj je u temelju čitavog društva. Članovi našega naroda po svijetu nisu oni koji su se s nama posvadili, nego oni koje je povijest tamo otjerala i sada je vrijeme da nam se vrate ili da se s nama što tješnje povežu. Uvjet za sve ovo jest broj novorođene djece.razviti, jednostavno nas mora biti. Protiv toga su samo neozbiljni među nama i naši protivnici.

Postavljajući ovako stvari, naravno da treba pozdraviti najavu osnivanja Ministarstva obitelji, useljeništva i demografske obnove. To se već davno trebalo dogoditi. Obitelj je u temelju čitavog društva. Članovi našega naroda po svijetu nisu oni koji su se s nama posvadili, nego oni koje je povijest tamo otjerala i sada je vrijeme da nam se vrate ili da se s nama što tješnje povežu. Uvjet za sve ovo jest broj novorođene djece.

Ovakav govor ne žele shvatiti oni koji se nadahnjuju lažnim humanizmom. Njihovo je geslo svi smo ljudi. Pod tim žele reći da je potpuno svejedno kamo pripadamo. Ma nije. To vodi u uništenje. Postoje vrijednosti kojih se treba pridržavati, a ne umjesto njih sebe stavljati u središte i činiti samo ono što mi može koristiti. Tako su se vladali jugokomunisti i iza sebe su ostavili spaljenu zemlju.

Nezahvalno je govoriti o imenima koja bi nas mogla povesti na ove nove puteve. Svakako su tu u prvom redu, ma s koje strane dolazili, stručnjaci glede obitelji, useljeništva, demografije. Ali ne stručnjaci hladna srca, nego stručnjaci koji vole svoj narod i posljednično sav ljudski rod. Samo takvi mogu nam pokazati ljepotu raznolikosti, a ne hladnoću jednoličnosti.

Maja Runje: Najprije radna mjesta

Treba li nam Ministarstvo obitelji i useljeništva? Treba! A tko bi mogao biti ministar? Netko poput snažne i pametne Nijemice Ursule von der Layen (CDU). Jedino, da bude još tri puta snažniji, tri puta pametniji!

Von der Layen je majka sedmero djece, doktorica znanosti. Sada vrši dužnost ministrice obrane. Od 2005. do LayenTreba li nam Ministarstvo obitelji i useljeništva? Treba! A tko bi mogao biti ministar? Netko poput snažne i pametne Nijemice Ursule von der Layen (CDU). Jedino, da bude još tri puta snažniji, tri puta pametniji! Von der Layen je majka sedmero djece, doktorica znanosti. Sada vrši dužnost ministrice obrane. Od 2005. do 2009. bila je ministrica obitelji, i postigla je čuda. Primjerice, ostvarila je milijun programa za vrijednu dnevnu skrb djece, skoro besplatnu, da roditelji mogu ići raditi. Morala se truditi, morala se boriti, ali oko sebe je imala i pune vreće. A kod nas same prazne škrinjice!2009. bila je ministrica obitelji, i postigla je čuda. Primjerice, ostvarila je milijun programa za vrijednu dnevnu skrb djece, skoro besplatnu, da roditelji mogu ići raditi. Morala se truditi, morala se boriti, ali oko sebe je imala i pune vreće. A kod nas same prazne škrinjice! Ne možemo uvesti 200 eura dječjeg doplatka baš za svako dijete, ne možemo visoke roditeljske naknade (za majku, za oca!), ne možemo besplatne vrtiće. Nema ni besplatnih knjiga do mature, ni privatnih sati poduke za djecu sa školskim deficitima iz socijalno slabijih obitelji, ni beplatnih dječjih ljetovanja. Mjesto u vrtiću, primjerice u Zadru, je 700 kuna, a dječji doplatak je 200 kuna, i to samo za obitelji s manje od tisuću kuna prihoda po članu obitelji. Trideset tisuća mladih žena rade u trgovinama i primaju plaću od 3000 kuna mjesečno, a tisuće i tisuće drugih plaće i nemaju, jer i ne rade.

Ali ministar-lav bi mogao pomoći! Istina, ni on/ ona ne može sam. Mora se udružiti s drugim ministrima, i svi moraju biti lavovi. A svi skupa opet trebaju pomoć mnogih drugih, u domovini i u iseljeništvu. Samo bi tako do mladih ljudi u Sunji, u Slunju, u Vukovaru, u Sinju mogli stići znakovi ohrabrenja, da se odluče za dijete, ili za još jedno dijete, kako oni to uostalom intimno i žele. Sljedećih bi se godina uz znakove trebala pokazati i opipljiva poboljšanja, najprije radna mjesta - da svatko svoju djecu može doista mirno podizati, svakim im se danom u miru veseliti.

Damir Borovčak: Pronatalitetna politika treba biti politička strategija budućnosti

Važnost osnivanja Ministarstva obitelji, useljeništva i demografske obnove za hrvatsku budućnost i mogu li hrvatska dijaspora i iseljeništvo biti mogućnost za demografski oporavak Hrvatske, pitanja su hrvatskog nacionalnog opstanka. No ta pitanja uz najbolje želje za uspjehom, zahtijevaju pozornu analizu, dobar plan, relativno brze i učinkovite rezultate. Naime 25 godina samostojne Hrvatske države ukazuju na niz pokušaja duhovne i populacijske obnove, ali i na cijeli niz jalovih rezultata, a usudio bi se reći čak i sabotaža.

Brojke o domaćem, samoniklom stanovništvu u Europi, ozbiljno upozoravaju! Kako bi se nacija održala mora postojati minimalna stopa plodnosti od 2,11 djece po obitelji. Nauka tvrdi, sve ispod toga vodi u nestajanje naroda. Kroz povijest nijedna kultura nije opstala nakon što joj je stopa plodnosti pala na 1,9. U 31 zemlji EU stopa plodnosti je zajedno 1,38. Dakle, povijest govori da ovakve stope pada nataliteta nije moguće preokrenuti. Ali populacija Europe se ipak ne smanjuje? Naravno zbog useljavanja! Upravo smo u tijeku nasilne promjene domaćeg stanovništva Europe kroz useljeničke valove s Bliskog istoka.

Neki kažu da je protivljenje takvom agresivnom useljavanju ksenofobija. Drugi tvrde da je to promjena europske civilizacijske kulture, jer migranti koji ulaze ne prihvaćaju europske tradicijske kulturne vrijednosti, već nameću svoje. Dakle osvajaju Europu bez oružja, što je poznata Gadafijeva poruka! Francuska, primjerice ima stopu plodnosti 1,8 promila, a muslimani u Francuskoj čak 8,1. U većim gradovima poput Nice, Marseja i Pariza, njihova populacija raste na čak 45 posto. U Belgiji 25 posto novorođenčadi su muslimani. Belgijska vlada je ustanovila da će jedna trećina sve novorođene djece u Europi biti muslimanske kulture već za 15 godina. Te se vijesti šire internetom, ali se ozbiljnije ne razmatraju u Hrvatskoj.

Već desetljećima Hrvatska je u opasnom izumiranju, natalitet je u velikom padu i zbog vlastitih valova iseljavanja. U samobitnoj Hrvatskoj potrebna je rasprava o demografskoj politici oslobođenoj od demagoško-partijskih floskula! Populacijsko stanje je loše zbog nesposobne i neodgovorne politike nekoliko posljednjih vlada. Zato je logična i poželjna najava nove vlade o osnivanju Ministarstva obitelji, useljeništva i demografske obnove. Pronatalitetna politika nove hrvatske vlade treba biti politička strategija budućnosti!

Jasno da je pokretanje gospodarstva i zapošljavanja temelj za svaku populacijsku politiku. Populacijsku strategiju je zagovarao još prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman od prvih dana osnivanja Hrvatske države. On je shvaćao bit hrvatskog opstanka i povezivao ga sa TuđmanJasno da je pokretanje gospodarstva i zapošljavanja temelj za svaku populacijsku politiku. Populacijsku strategiju je zagovarao još prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman od prvih dana osnivanja Hrvatske države. On je shvaćao bit hrvatskog opstanka i povezivao ga sa iseljeništvom, povratkom i procvatom života Hrvata u Lijepoj našoj domovini. Zato je Ministarstvo iseljeništva uspostavljeno odmah po osnivanju prve Vlade Republike Hrvatske 30. svibnja 1990. Zadaća je bila donošenje potrebne zakonske regulative o iseljeništvu, zatim diplomatska, gospodarska, kulturna i informativna povezanost s iseljenim Hrvatima.iseljeništvom, povratkom i procvatom života Hrvata u Lijepoj našoj domovini. Zato je Ministarstvo iseljeništva uspostavljeno odmah po osnivanju prve Vlade Republike Hrvatske 30. svibnja 1990. Zadaća je bila donošenje potrebne zakonske regulative o iseljeništvu, zatim diplomatska, gospodarska, kulturna i informativna povezanost s iseljenim Hrvatima.

Zašto i kome je smetalo ministarstvo iseljeništva, detaljno sam već ranije opisao. Kako Hrvatska alarmantno izumire cijeli niz godina grčevito se zauzimao don Anto Baković kroz svoj projekt Hrvatskog populacijskog pokreta i izdavanjem lista Narod. Mediji su ga ismijavali, a vlasti ignorirale. Savjetovanje o populacijskoj politici u Hrvatskoj koje je don Anto Baković organizirao u svibnju 2009. godine u vrijeme tadašnje Sanader-Kosoričine vlade posve je ignorirano. Moj osobni pristup toj problematici bio je konkretan – Zaustavite demografski pad! . Sada, sedam (7) izgubljenih godina kasnije, hoće li se nešto od tih ideja i prijedloga ostvariti, vidjeti ćemo uskoro.

A idealan ministar za tu dužnost? Prije svega trebalo bi ga voditi načelo služenja svom narodu, zatim uvjerljiv i djelotvoran, što je potrebno i za svakog drugog ministra. Autoritet treba dokazivati osobnim primjerom i praktičnim osjećajem za probleme. Ministar obitelji, useljeništva i demografske obnove, treba biti majka ili otac višečlane obitelji, jer je životno obiteljsko iskustvo najbolje za razumijevanje tuđih problema.

Poznavanje hrvatskog prekomorskog iseljeništva vrlo je bitno zbog razumijevanja potreba iseljenih Hrvata primjerice u Kanadi ili Australiji i organizaciji državne uprave na dobrobit svom stanovništvu. Smatram značajnom strateškom potrebom nove hrvatske vlade očuvanje i konačno rast hrvatskog domaćeg životnog potencijala, zato bi bilo poželjno za demografsku i pronatalitetnu politiku zadužiti jednog od budućih potpredsjednika vlade.

Pero Kovačević: Stambeno pitanje i zaposlenje je ključni faktor za demografsku obnovu

Hrvatska demografski odumire i svake godine gubi 25 tisuća stanovnika. Borba protiv depopulacije je mukotrpan posao koji ovisi o nizu faktora i razvojnih mjera. Zbog prijeteće demografske katastrofe krajnji je čas za oblikovanje i donošenje sustavne i dugoročne hrvatske demografske politike jer nam u protivnom prijeti katastrofa.

Nesporno je da Hrvatska ima vrlo lošu demografsku politiku i krajnji je čas da nositelji političke vlasti aktivnije pristupe rješavanju demografske politike. Demografskom politikom nužno je riješiti dugoročne probleme koji ocrtavaju izrazito lošu demografsku sliku, a to su nezaposlenost, nerazvijenost velikog prostora, pad broja FaktoriStambeno pitanje i zaposlenje je ključni faktor za demografsku obnovu. Sve više mladih nakon školovanja ostaje s roditeljima i ne želi ili se ne može osamostaliti zbog nemogućnosti realiziranja vlastitog doma. Nezaposlenost i neriješeno stambeno pitanje najčešći razlozi zbog kojih mladi ne ulaze u brak i osnivanje obitelji. Nužno je i poraditi na pružanju pomoći zaposlenim obiteljima, prije svega ženama, jer mnoge rade subotom i nedjeljom kada vrtići ne rade, pa je i to jedan od razloga da, pored izrazito loše egzistencijalne situacije, sve više mladih ne želi, odnosno nije u mogućnosti imati djecu.stanovnika, višegodišnje prirodno smanjenje i intenzivan proces demografskog starenja, ne možemo se nadati boljitku jer nam, prema sadašnjem stanju, prijeti potpuni gospodarski kolaps.

Posve je ne bitno kako se koje ministarstvo zove, bitno je provoditi kvalitetnu demografsku politiku i koncept koji će zaustaviti iseljavanje mladih iz Hrvatske razvojnim mjerama koje moraju biti temelji gospodarskog razvoja. No demografska obnova mukotrpan je posao jer je nerealno očekivati popravljanje demografske slike ako je gospodarstvo u kolapsu, a politika zapošljavanja uopće ne postoji. Nužno je poraditi na čimbenicima poput zapošljavanja i rješavanja stambenog statusa mladih ljudi koji bi trebali biti nositelji demografske obnove. Hrvatska dijaspora i iseljeništvo neosporno predstavljaju mogući demografski rezervoar odnosno potencijal bitan u demografskoj politici.

Stambeno pitanje i zaposlenje je ključni faktor za demografsku obnovu. Sve više mladih nakon školovanja ostaje s roditeljima i ne želi ili se ne može osamostaliti zbog nemogućnosti realiziranja vlastitog doma. Nezaposlenost i neriješeno stambeno pitanje najčešći razlozi zbog kojih mladi ne ulaze u brak i osnivanje obitelji. Nužno je i poraditi na pružanju pomoći zaposlenim obiteljima, prije svega ženama, jer mnoge rade subotom i nedjeljom kada vrtići ne rade, pa je i to jedan od razloga da, pored izrazito loše egzistencijalne situacije, sve više mladih ne želi, odnosno nije u mogućnosti imati djecu.

U borbi protiv depopulacije mogli bismo koristiti rješenja i primjere pojedinih europskih zemalja poput onih iz Francuske i skandinavskih zemalja koje su državnim mjerama znatno poboljšali demografsku strukturu svoje zemlje.

Najava Domoljubne koalicije o osnivanju Ministarstva obitelji, useljeništva i demografske je politička poruka odnosno navještaj da će se konačno pristupiti oblikovanju i donošenju sustavne i dugoročne hrvatske demografske politike. Znači da smo na početku.

Mislim da bi Stjepan Šterc, priznati hrvatski demograf bio dobro rješenje za novog ministra.

Ivan Jaklin: Napokon, zaista mislimo o hrvatskoj budućnosti

Utemeljenje Ministarstva obitelji, useljeništva i demografske obnove vrlo je značajan iskorak u politici promicanja hrvatskih državnih interesa.

Svjedoci smo dugogodišnje politike koja je potpuno zanemarila činjenicu da društvo nije jedna neorganizirana gomila ljudi u kojoj svatko radi što mu drago, već jedno fino tkivo sitnih niti, a to su naše hrvatske obitelji, koje valja pomno i ustrajno tkati, da bi na kraju postalo jedan veličanstveni, vrijedni i nepoderivi hrvatski stijeg, simbol naše opstojnosti i naše neuništivosti.

Obitelj kao temeljna jedinica društva, zadnjih sedamdesetak godina, na ovim je prostorima bila sustavno uništavana. Ponajprije svjetonazorski, kada je kroz školski program, već od osnovne škole u glave mladih ljudi, djece, „usađivana socijalistička istina“ koja je bila većinom u potpunom raskoraku od one istine koju su djeca stjecala u svojim obiteljima. Stvarana je zbrka kod tih mladih ljudi, koji su počeli sumnjati u ono što im njihovi roditelji govore. Nepovjerenje je počelo razarati obitelji iznutra. Posebno je tu stradalo hrvatsko selo, koje je osim ideološki, uništavano i uništeno i fizički. Uništena je hrvatska poljoprivreda. Seljaku koji je ostao bez zemlje koja je nekoć hranila njegovu brojnu obitelj „dana je mogućnost“ da bez obzira na naobrazbu, masovno ode u grad, da radi „vu fabriki“. Dobio je plavu radnu kutu, zaštitne cipele, socijalno osiguranje za sebe i svoje članove obitelji, bijednu plaćicu, ali je „postal gospon“, a zapravo proleter. A na ostatcima nekoć njegove zemljice, ostali su raditi njegovi tada već ostarjeli roditelji, a „proleter, gospon koji radi u gradu“, trebao se odmarati nakon odrađene „šihte vu fabriki“.

Devedesetih, kada smo pomislili da ulazimo u vrijeme preobrazbe društva u jedno normalno društvo, dogodio se krvavi rat u kojem je valjalo obraniti i sačuvati milu Domovinu. Rat je okončan hrvatskom pobjedom. Što se tada dogodilo?

Ponovno je učinjen jedan veliki promašaj. Zaboravljeno je hrvatsko selo. Poljoprivreda je potpuno zapostavljena, MinistarstvoMinistarstvo obitelji, useljeništva i demografske obnove treba povjeriti istinskim poznavateljima prilika koji svojim predanim i dugogodišnjim radom nisu nikada ulazili u konfliktne situacije s nikim, već su ukazivali na poražavajuće rezultate jedne pogrješne demografske politike. Prije svega mislim da bi najbolji izbor bio gosp. prof.dr.sc. Anđelko Akrap, a njegovi najbliži suradnici istinski hrvatski domoljubi i promicatelji socijalnog nauka Crkve gosp. univ. spec. act. soc. Krešimir Miletić i gđa dr. Željka Markić.te smo postali taoci jedne politike koja je promicala uvoz jeftinih prehrambenih proizvoda čime je uništeno hrvatsko selo. Ne još do kraja, ali smo na dobrom putu da se to dogodi.

Dogodile su se velike migracije stanovništva s rubnih područja u gradove. Gradovi su prividno naglo porasli brojem stanovnika. Izgrađen je zaista preveliki broj stanova za nadolazeće stanovnike gradova, koji su prethodno prodavali svoju zemljicu, svoju očevinu i svoju djedovinu, da bi se „dokopali grada“ u kojem ih najčešće nije čekalo zaposlenje, te se na taj način počela stvarati ogromna „vojska nezaposlenih“. A naša hrvatska mladost, nakon završenog visokoškolskog obrazovanja, najčešće nemajući mogućnost zaposlenja u Domovini (ako nisi „stranački podoban“), pohrlila je u Europu, u neizvjesnost, ostavljajući svoje korijene, svoju obitelj, svoj Dom.

Treba li nam Ministarstvo obitelji, useljeništva i demografske obnove? Napokon, stvoreni su uvjeti koji nam daju nadu da je Hrvatska počela misliti o sebi. Ljudi okupljeni oko mandatara gosp. Tihomira Oreškovića stvaraju jednu novu klimu povjerenja da ova novodolazeća hrvatska vlada želi zaista štititi hrvatske državne interese.

Ministarstvo obitelji, useljeništva i demografske obnove treba povjeriti istinskim poznavateljima prilika koji svojim predanim i dugogodišnjim radom nisu nikada ulazili u konfliktne situacije s nikim, već su ukazivali na poražavajuće rezultate jedne pogrješne demografske politike. Prije svega mislim da bi najbolji izbor bio gosp. prof.dr.sc. Anđelko Akrap, a njegovi najbliži suradnici istinski hrvatski domoljubi i promicatelji socijalnog nauka Crkve gosp. univ. spec. act. soc. Krešimir Miletić i gđa dr. Željka Markić.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.