Promjena vanjske politike na Pantovčaku

Pobjedom Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima vidljiva je promjena u vanjskoj politici Republike Hrvatske kad je u pitanju institucija predsjednika. Posebno se to odnosi na inicijativu Jadran-Baltik za koju je očigledno da je suproststavljena politici stvaranja Zapadnog Balkana odnosno Jugosfere. Inicijativu Jadran-Baltik i općenito vanjsku politiku predsjednice za Portal HKV-a komentiraju: dr. sc. Damir Pešorda, Maja Runje, Mile Prpa, Mate Knezović, Pero Kovačević, Ninoslav Mogorović i Joško Čelan.

Dr. sc. Pešorda: Prva političarka koja Hrvatsku od 2000. želi odlijepiti od „Regiona“

Kolinda Grabar Kitarović je prva političarka od dvije tisućite do danas koja pokušava Hrvatsku odlijepiti od KorisnoKolinda Grabar Kitarović je prva političarka od dvije tisućite do danas koja pokušava Hrvatsku odlijepiti od „Regiona“. Osobno sam bio protiv ulaska Hrvatske u EU, ali kada smo već unutra, to jest kada nismo bili dovoljno nacionalno zreli da vodimo samosvojnu politiku, ovo što čini gospođa Grabar Kitarović, tu mislim prije svega na zalaganje za uspravnicu Baltik – Jadran, čini mi se jedino suvislim i korisnim za Hrvatsku u danim okolnostima.„Regiona“. Osobno sam bio protiv ulaska Hrvatske u EU, ali kada smo već unutra, to jest kada nismo bili dovoljno nacionalno zreli da vodimo samosvojnu politiku, ovo što čini gospođa Grabar Kitarović, tu mislim prije svega na zalaganje za uspravnicu Baltik – Jadran, čini mi se jedino suvislim i korisnim za Hrvatsku u danim okolnostima. Ohrabruje i to što se naša predsjednica pokazala dovoljno vještom i hrabrom da se odupre stalnim podmetanjima i niskim napadima u režiji aktualne vlasti i sklonih im medijima. Ti napadi su toliko degutantni, na momente i suludi, da svakako zaslužuju svoje mjesto u nekoj zamišljenoj antologiji političkog beščašća u Hrvatskoj.

Na žalost, aktualna vlast pokazala se sposobnom jedino u činjenju štete Hrvatskoj. Nacionalno neodgovornim i diplomatski skandaloznim postupanjem u trenutnoj migrantskoj krizi Milanovićeva vlada uništila je bilo kakvu mogućnost da u dogledno vrijeme postanemo članicom Schengena. Doduše, nije isključeno da se schengenski režim granica kao takav raspadne uslijed čudnovate europske, u prvom redu njemačke, imigrantske politike. Međutim, to je razlog više za tješnju suradnju sa zemljama Višegradske skupine koje koje u ovom sveopćem ludilu humanizma bez granica jedine pokazuju zrelu dozu realizma. Stoga se nadam da će se s dolaskom nove vlasti početi i ostvarivati politika predsjednice Kolinde Grabar Kitarović te da će Hrvatska ponovo preuzeti nadzor nad svojim granicama.

Maja Runje: U ključnome je zemlju okrenula Zapadu

Prvo, osobiti dojam ostavlja intenzivan radni ritam predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Ovoga je ljeta u ZapadU ključnome je zemlju okrenula Zapadu. Doslovno nas je spasila od propasti u koji nas je vodio neojugoslavenski fanatizam Ive Josipovića, zao i isprazan.jednome predavanju studentima u Rimu govorila o položaju žene u politici i rekla da se od uspješne političarke očekuje da izgleda kao manekenka, a da radi kao konj. Da, Grabar Kitarović doista radi kao konj, i to takav koji ne kaska da mu prođe dan, već koji brza cilju, želi postignuće.

Najznačajnije je ipak da je stigao novi ton - ozbiljan, suvremen, racionalan. Osobno nam se nisu svidjele interpretacije o ulozi komunista u novijoj hrvatskoj povijesti u koje se upustila 22. lipnja u Brezovici kraj Siska, ali možda je bila riječ o epizodi. U ključnome je zemlju okrenula Zapadu. Doslovno nas je spasila od propasti u koji nas je vodio neojugoslavenski fanatizam Ive Josipovića, zao i isprazan.

Velika odlika Grabar Kitarović je i njezina suverenost i vedrina. Komunicira s iskrenim smiješkom na licu, nekonfliktno, fokusirana na točku prema kojoj želi ići. Pobjedi li HDZ na izborima, čemu se svim srcem nadamo, ona i Tomislav Karamarko, koji svaki dan ostavlja sve snažniji dojam, mogli bi postati – dva konja (pa iako je Karamarko samo muškarac!)! Povući će nas naprijed i donijeti velike promjene. A promjene nam žurno trebaju. Otputujemo li samo malo dalje od Zagreba, vidimo da je Hrvatska doslovno opustjela. Radnih mjesta je posvuda malo, a optimizma i pouzdanje još i manje.

Vjerujemo u skori boljitak, da konačno možemo svakome reći: „Pogledajte sada Hrvatsku! Svaki dan sve ljepše cvjeta!“

Mile Prpa: Predsjednica ima u sebi dobar intelektualni i poticajni kapacitet, ali nema političku logistiku

Današnja vanjska politika bilo koje države u EU unaprijed je osuđena na velike poteškoće. Htjeli mi to ili ne, nalazimo se u blatu sudara Europske unije sa svojom vlastitom različitošću koja sve više izbija na površinu (različitih interesa, tradicija, kulture, vjere, jezika, politika i sl.) tako da se EU ne uspjeva ponašati kao jedinstvena država, pa čak ni u svome najvažnijem segmentu, a to je njena sigurnost, koja je postala vrlo ugrožena, što bjelodano pokazuje ova izbjeglička kriza. Ona se je mogla vrlo jednostavno, još na njenom samomom početku, zaustaviti slanjem nekoliko ratnih brodova koji bi sva plovila koja prevoze azilante, momentalno vraćali na njihovo polazište. S druge strane naša Hrvatska se isto tako nalazi u sudaru refleksija svoje povijesti na sadašnjost.

Nikako da poravnamo te tragične povijesne razdjelnice koje vuku svoje repove još od 1918.g. One ovim izborima dovode do jačeg unutrašnjeg sudara koji može rezultirati i njihovim sudbonosnim karakterom za budućnost.

To su dva okvira, europski i hrvatski, koji ograničavaju svaku vanjsku KapacitetPredsjednica ima u sebi dobar intelektualni i poticajni kapacitet, ali nema političku logistiku. To je osoba koja bi dobro mogla djelovati u nekom kulturnom okružju, ali za balkanski mentalitet koji je nažalost zahvatio duboko i Hrvatsku to malo teže ide. Sve više mi se čini da kod Predsjednice nedostaje energičnost, ne bi smjela reagirati ni na kakve političke tračeve, već se uzdignuti na viši nivo.politiku. Povući neki snažni vanjskopolitički potez izvan tih okvira, koja uokviruju nešto što je najlošije i u EU i u Hrvatskoj, je vrlo teško, gotovo nemoguće.

Put predsjednice u Kinu mogao je i trebao bi rezultirati, ponajprije na gospodarskom planu, nuđenjem Hrvatske velikoj Kini i njenom gospodarstvu vrata u Europu, prvo ona preko hrvatskog jadrana i njegovih luka.

Ali za to nije dovoljna samo Predsjednica već i brojna politička i gospodarska logistika, a nju Predsjednica u Hrvatskoj nema, jer nailazi na blokade na svakom koraku.

Politika Jadran – Baltik, a spominje se i trokut još Crno more, što po mom mišljenju razvodnjuje projekt Jadran – Baltik. I, koliko bi se tim projektom došlo do izgradnje izravnih brzih željezničkih pruga i auto cesta kao srednjeeuropske okomice to bi imalo smisla, i te kakvog smisla. Inače u taj projekt bi trebalo uključiti BiH i Crnu Goru. Ukoliko to ostane samo na formalnom udruživanju, neće se ništa postići.

Predsjednica ima u sebi dobar intelektualni i poticajni kapacitet, ali nema političku logistiku. To je osoba koja bi dobro mogla djelovati u nekom kulturnom okružju, ali za balkanski mentalitet koji je nažalost zahvatio duboko i Hrvatsku to malo teže ide. Sve više mi se čini da kod Predsjednice nedostaje energičnost, ne bi smjela reagirati ni na kakve političke tračeve, već se uzdignuti na viši nivo.

Mate Knezović: Nakon lustracije balkanofila, jugofila i srbofila moguća je vanjska politika

Od 2000. godine nadalje Hrvatska je vodila neku čudnu vanjsku politiku. Ta politika sastojala se u mahanju repom pred velikim gazdama, a gazda je bilo na sve strane. Washington, Bruxells, Beograd, Sarajevo. Jedino su u toj politici stradavali Hrvati u Hrvatskoj, BiH, Vojvodini i svijetu. Jedino njih se smatralo viškom i teretom. Dolaskom Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu Republike Hrvatske nazire se samo jedna promjena, a to je blago LustracijaHrvatsku svakako treba vratiti u njezino prirodno okružje, a to su zemlje Višegradske skupine i još neke nama kulturološki, povijesno i vjerski bliske zemlje. Balkanofile, jugofile i srbofile treba lustrirati i konačno, jednom za uvijek, osloboditi Hrvatsku od mentalnog terora tih ljudi i struktura. Tek tada će Hrvatska možda moći voditi svoju politiku.okretanje od Beograda prema Srednjoj Europi. Međutim, nije se dogodio ozbiljan zaokret prema Bosni i Hercegovini i Hrvatima u BiH te Vojvodini i Srbiji. Nije se dogodio ni vidljiv zaokret prema EU, a za što se osobno zalažem.

Inicijativa Jadran - Baltik već odavno je prisutna i nije ništa novo. Novo je da je netko iz Hrvatske konačno zainteresiran za tu inicijativu. Zbog politike "regiona" ta inicijativa je bila ignorirana od dosadašnjih vlada i predsjednika. Hrvatsku svakako treba vratiti u njezino prirodno okružje, a to su zemlje Višegradske skupine i još neke nama kulturološki, povijesno i vjerski bliske zemlje. Balkanofile, jugofile i srbofile treba lustrirati i konačno, jednom za uvijek, osloboditi Hrvatsku od mentalnog terora tih ljudi i struktura. Tek tada će Hrvatska možda moći voditi svoju politiku. No, ako budemo samo bježali od njih (spomenutih balkanofila, jugofila i srbofila) mogli bismo lako upasti u zamku nekih drugih koji se neće brinuti za naše, nego za svoje interese. Moje mišljenje je jasno. Hrvatska, konačno, mora otvoriti raspravu kakvu vanjsku politiku želi. Moje je uvjerenje da Europska unija ne može dugo opstati i zato se treba početi pripremati za post EU vrijeme. Samo savezi europskih zemalja koji polaze od dva osnovna polazišta, a to su kršćanski temelji i suverenost naroda, mogu opstati. Samo svijest o sebi i ljubav prema domovini može izroditi zdravu vanjsku politiku.

Na kraju, naša vanjska politika posebno, trajno i duboko promišljeno, treba voditi računa o BiH i osobito Hrvatima u BiH, te učiniti sve za opstanak i napredak Hrvata u toj našoj domovini.

Pero Kovačević: Nakon izbora Vesne Pusić nemamo vanjsku politiku

Nažalost, mi nakon Tuđmana ni nemamo vanjsku politiku. Nemamo diplomaciju koja bi štitila hrvatske nacionalne PromjenePredsjednica je očito svjesna kakvu je situaciju i stanje zatekla i pokušava napraviti promjene i bitne te potrebite iskorake u stvaranju i oblikovanju hrvatske vanjske politike. U tome kontekstu je uz neke druge poteze, pokrenula hvale vrijednu inicijativu Jadran-Baltik. Misija joj nije laka jer doživljava stalne opstrukcije kukuriku Vlade, prije svega Zorana Milanovića i Vesne Pusić.interese. Skupo plaćamo ceh sulude politike kojoj je ulazak Hrvatske u Europsku uniju bio jedini mogući cilj, cilj svih ciljeva kojemu je sve ostalo trebalo podrediti. Zbog Europske unije izručili smo generala Gotovinu, odustali smo od ZERP-a i proglašenja gospodarskog pojasa, odrekli smo se, de facto, Savudrijske vale, a zauzvrat smo dobili jako malo. No, više puta sam upozoravao da dolaskom Vesne Pusić na čelo Ministarstva vanjskih i europskih poslova mi prestajemo imati vanjsku politiku. Vesna Pusić vodi isključivo politiku Zapadnog Balkana, a ne Republike Hrvatske.

Predsjednica je očito svjesna kakvu je situaciju i stanje zatekla i pokušava napraviti promjene i bitne te potrebite iskorake u stvaranju i oblikovanju hrvatske vanjske politike. U tome kontekstu je uz neke druge poteze, pokrenula hvale vrijednu inicijativu Jadran-Baltik. Misija joj nije laka jer doživljava stalne opstrukcije kukuriku Vlade, prije svega Zorana Milanovića i Vesne Pusić.

Naime, sukladno odredbama članka 99. stavka 1. Ustava RH: predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike. Došli smo da biti problema, jer se Zoran Milanović umislio „hrvatskim kancelarom“ i odbija suradnju i provođenje u djelo pokrenutih iskoraka i inicijativa predjednice Kolinde Grabar Kitarović. Nadam se da će nakon parlamentarnih izbora predsjednica imati odgovarajuće suradnike u novoj Vladi u oblikovanju i provođenju hrvatske vanjske politike.

Ninoslav Mogorović: Povratak u prirodno okruženje

Hrvatska vanjska politika je nakon smrti predsjednika Tuđmana i preuzimanja vlasti od, izvana potpomognute, Račanove koalicije, te dolaska S. Mesića na položaj predsjednika RH, doživjela upravo onaj zaokret na koji je dr. Franjo Tuđman posljednjih godina svog života stalno upozoravao kao najveću, po hrvatsku državu smrtnu, opasnost naime, otvaranje reintegracijskih procesa na Zap. Balkanu, izgradnju neke nove višenacionalne tvorevine, neke nove Jugoslavije. Dovoljno se samo prisjetiti onog famoznog plana 5+1-1, odnosno stvaranja nove umjetne zapadno balkanske konstrukcije, s Albanijom, bez Slovenije.

Tada je započela i politika „ekspresne pomirbe“ Hrvata i Srba kao glavne okosnice politike povratka na staro, u tek donekle modificiranom obliku, a koja se temeljila na „zajedničkoj odgovornosti“ za ratove 90 – tih godina u čemu je politički sud u Haagu trebao odigrati presudnu ulogu kažnjavajući napadače i napadnute prema čisto političkim kriterijima i mjerilima.

Patronat nad tom i takvom politikom držala je, prije svega, Velika Britanija koja iza sebe već ima iskustvo stvaranja obiju propalih Jugoslavija. No, do kraja prvog desetljeća ovog stoljeća dolazi do promjene generalne strategije u Europi pa tako i na njezinom jugoistoku, a u sklopu nove koncepcije uređenja proširene EU koja se zbog velikih razlika u razvoju mora temeljito reformirati. Tako je zamišljeno da se ona podjeli u tri cjeline – razvijena stara Europska zajednica PotporaGeneralne promjene koje bi trebale slijediti u Europi omogućuju Hrvatskoj povratak u svoje prirodno kulturološko, gospodarsko i političko okruženje odnosno odlazak iz političkog Balkana koji joj je u posljednjih stotinu godina bio silom nametnut i koji ju je sputavao u njezinom svekolikom razvoju. Stoga valja podržati politiku predsjednice RH koja ide u dobrom smjeru i koja je osuđena na uspjeh bez obzira na trenutačno snažan otpor orjunaško – neojugoslavenskih, još uvijek svevladajućih, krugova u Hrvatskoj.sa još nekoliko zapadnoeuropskih država, podjednako gospodarski razvijena i kulturološki bliska srednja Europa od Baltika do Jadrana, te na posljetku i jugoistok kontinenta koji bi obuhvaćao uglavnom tamošnje pravoslavne države, koje također čine kulturološki i ekonomski jednu međusobno dosta blisku cjelinu.

Na crti te nove politike, koja se javno manifestirala oslobađajućom presudom Hrvatskoj od odgovornosti za rat 90 – tih godina prošlog stoljeća (konačna presuda generalima Gotovini i Markaču), treba promatrati i odlazak neojugoslavenskih političara u RH s vlasti, koja je započela odlaskom Josipovića, a što će za nekoliko tjedana biti nastavljeno predstojećom smjenom kukurikavaca i vračanjem hrvatske politike na pozicije Tuđmanovog suverenizma. Kolinda Grabar Kitarović je odraz te nove politike, a njezine vanjsko političke aktivnosti idu upravo u smjeru odmaka od Balkana i okretanju prema srednjoj Europi.

Generalne promjene koje bi trebale slijediti u Europi omogućuju Hrvatskoj povratak u svoje prirodno kulturološko, gospodarsko i političko okruženje odnosno odlazak iz političkog Balkana koji joj je u posljednjih stotinu godina bio silom nametnut i koji ju je sputavao u njezinom svekolikom razvoju. Stoga valja podržati politiku predsjednice RH koja ide u dobrom smjeru i koja je osuđena na uspjeh bez obzira na trenutačno snažan otpor orjunaško – neojugoslavenskih, još uvijek svevladajućih, krugova u Hrvatskoj.

Joško Čelan: Hvale vrijedna i prijeko potrebna Predsjedničina promjena vanjsko-političkog smjera

Uočljiva promjena u vanjskoj politici Republike Hrvatske kad je riječ o ustanovi predsjednika, odnosno predsjednice Kolinde Grabar Kitarović očekivana je i hvale vrijedna, osobito ako se ima u vidu izrazita jugonacionalistička, „zapadno-balkanski“ pa i prosrpski usmjerena politika njenih prethodnika Mesića i Josipovića. Hrvati se, nakon petnaest godina izrazite anacionalne i protunarodne politike – o čemu posebno svjedoče presude Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta za veleizdaju – tek trebaju ponovo naviknuti na političare na najvišim razinama vlasti, kojima će obrana nacionalnih probitaka biti najviši zakon.

Predsjednica je dosad na nizu pitanja pokazala da je na tragu takvog shvaćanja obnašanja najviše državne dužnosti, čiji prioriteti nisu uski osobni ili kastinski probitci kao i goli diktat europskih i izvaneuropskih sila i velesila. Najbolje je to pokazala svojim tretmanom Bosne i Hercegovine te Hrvata u njoj, ali i aktualnim realističkim stajalištem u InicijativaPredsjedničina zamisao i inicijativa o stvaranju neke vrste „bloka“ Jadran-Baltik unutar EU-a posebno je dobrodošla. Ova inicijativa ima i nekih vanjsko-političkih i gospodarskih prethodnica – postoji, naime, od 2006. godine i europska inicijativa Baltičko-Jadranski koridor, koji se međutim ograničava na željeznički prijevoz i, umjesto u Hrvatskoj, završava u sjevernoj Italiji (ne ide istočnije od Trsta). Pamtimo također i neke CIA-ine futurističke projekcije, koje su ovakvo „preslagivanje“ odavno uočili kao prirodno, razumno pa čak i vrlo izvjesno.tzv. migrantskoj krizi, toliko različito od sadašnjeg diletantskog i ideologizirano-pravovjernog kvazieuropskog glavinjanja Milanovićeve kukurikavačke vlade. Ono po tko zna koji put svjedoči o njenoj nepopravljivosti, čak i kad pokušava odglumiti rodoljublje: između nastranih lijevo-liberalnih dogma i planetarnih interesa koji iza njih stoje, s jedne strane, i najočitijih nacionalnih prioriteta, s druge, oni će se uvijek – gotovo bez iznimke – opredijeliti za strance, a ne za vlastiti narod.

Predsjedničina zamisao i inicijativa o stvaranju neke vrste „bloka“ Jadran-Baltik unutar EU-a posebno je dobrodošla. Ova inicijativa ima i nekih vanjsko-političkih i gospodarskih prethodnica – postoji, naime, od 2006. godine i europska inicijativa Baltičko-Jadranski koridor, koji se međutim ograničava na željeznički prijevoz i, umjesto u Hrvatskoj, završava u sjevernoj Italiji (ne ide istočnije od Trsta). Pamtimo također i neke CIA-ine futurističke projekcije, koje su ovakvo „preslagivanje“ odavno uočili kao prirodno, razumno pa čak i vrlo izvjesno.

U sadašnjim euroazijskim geopolitičkim nadigravanjima, koje napadno podsjećaju na nekadašnja međublokovska, ova predsjednička inicijativa je promišljena i prijeko potrebna. Činjenica da je i na očekivanim pa i nekim neočekivanim stranama bila dočekana kritikama nimalo joj ne oduzima na značaju, jer je krajnje vrijeme da se Hrvatska odlučno odmakne od nametnutog joj „zapadno-balkanskog“ ili „jugosferaškog“ smjera.

Naravno, pravi zamah ova inicijativa dobit će samo uz uvjet pobjede domoljubnih stranaka i njihova biračkog tijela na predstojećim parlamentarnim izborima.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Uto, 12-11-2019, 16:32:38

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.