Krizu s migrantima komentiraju Josip Jović, Ante Čuvalo, Pero Kovačević, don Anđelko Kaćunko i Hrvoje Kalinić

Tzv. migrantska kriza nakon zatvaranja srbijanske granice prema Mađarskoj pokucala je i na vrata Hrvatske, a hrvatske vlasti, kao što je bilo i za pretpostaviti, taj su problem dočekale posve nespremno. O tome kakve bi političke i identitetske posljedice ova kriza mogla imati za Hrvatsku, a kakvu za Europu u cjelini, za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Josip, Jović, prof. dr. sc. Ante Čuvalo, Pero Kovačević, don Anđelko Kaćunko i dr. sc. Hrvoje Kalinić.

Josip Jović: Realnost složenija od puke suosjećajnosti

Ministar Ranko Ostojić vratio se s jednog sastanka o izbjeglicama iz sjedišta EU pomalo razočaran. Ništa od očekivane otvorenosti, solidarnosti, jedinstva. Ništa od „europskih vrijednosti“: I dok se sve države starog kontinenta zatvaraju poput ježa u svoje granice, Josip JovićHrvatska je raskrilila svoja slabašna krila spremna primiti sve koji to žele. Hoćemo, valjda pod teretom Novi poredakNjihova je krajnja želja razaranje nacionalnih entiteta za račun nekog novog svjetskog reda i poretka. Ne zabrinjava ih toliko puta povijesno potvrđena činjenica da tolerancija prema „drugima i drugačijima“, što je inače omiljen modernistički izraz, postoji samo dok ti drugi i drugačiji ne prevladaju. Još manje ih brine što će biti s jednim malim narodom na sjevernoj strani Jadrananacionalističkog kompleksa kojega su nam nabijali svi okupatori, biti europskiji od Europe. i papskiji od pape. Samo, dokle? Sa samog državnog vrha već se čuje kako se možemo nositi s tisuću, dvije, tri, ali što ako broj izbjeglih naraste na desetke tisuća. To je već druga priča. Već prvog dana državnu je granicu prešlo preko pet tisuća Sirijaca, Iračana i Afganistanaca! Problem i jeste u tome što se tom izbjegličkom valu ne vidi kraja i što su vrela nepresušna.

Dobro, dirljiva je slike s granice kako hrvatski policajac drži nesretno, nemoćno i nedužno dijete u svom naručju i sigurno je kako ta i druge slike pričaju lijepu priču o našoj zemlji. U javnosti, za sada, prevladava stav kako ljudima koji bježe od rata, gladi i ljute nevolje valja pomoći. To je, međutim, razina puke suosjećajnosti, koja nas ništa ne košta. Realnost je, na žalost, malo složenija. Već na ovoj razini potrebna su znatna materijalna sredstva za skrb imigranata. Tko može, nadalje, biti siguran kako među njima nema ljudi s lošim namjerama, potencijalnih terorista i vojnika Islamske države. Ostaje i trajan problem integracije doseljenog stanovništva, što su priznale i Francuska i Britanija i Njemačka. Tamo se ni doseljenici u drugoj ili trećoj generaciji nisu prilagodili. Velika masa koja stihijski dolazi odjednom zacijelo će živjeti u getu, njezin će se udio s vremenom povećavati (u Londonu već živi šezdeset posto stanovnika ne-engleskog podrijetla), sredinu u kojoj žive osjećat će stranom i neprijateljskom, nastojeći je podrediti sebi a ne se prilagoditi njoj.

Naravno, svi ti procesi koji su u Europi već vidljivi i na djelu i koji mogu samo jačati, jer neće bit riječ o desecima pa ni o stotinama tisuća, već o milijunima, nimalo ne zabrinjavaju, nego naprotiv veseli ideologe multietničkog, multikulturnog, multireligijskog, itd. društva. Oni se upravo savršeno uklapaju u tu ideologiju, koja ima svoje stratege i svoje epigone, svoje lažne humaniste i salonske ljevičare. Njihova je, naime, krajnja želja razaranje nacionalnih entiteta za račun nekog novog svjetskog reda i poretka. Ne zabrinjava ih toliko puta povijesno potvrđena činjenica da tolerancija prema „drugima i drugačijima“, što je inače omiljen modernistički izraz, postoji samo dok ti drugi i drugačiji ne prevladaju. Još manje ih brine što će biti s jednim malim narodom na sjevernoj strani Jadrana. Eh, baš bi bilo dobro da se ta fašistička enklava razvodni i nestane. Već im nude naseljavanje na otocima. Samo, ne znam na čijoj zemlji? Valjda bi eksproprirali imovinu domorodaca.

Prof. dr. sc. Ante Čuvalo: Ovo je svojevrsna invazija kojoj se ne vidi kraja

Rijeka ljudi što svakodnevno pristiže u Europu s Bliskog istoka/Jugozapadne Azije je u ovom trenutku humanitarni problem i, nema dvojbe, tu treba priskočiti u pmoć. Treba se pobrinuti za svakodnevne potrebe tih ljudi, posebice za djecu, starce i žene. To je u čemu se svi slažemo i očito je da to ljudi dobre volje i provode u djelo. Zatim dolazi ono teže i kompliciranije: što su uzroci ovog kaosa, jesu li to politički ili ekonomski emigranti, tko sve trguje i zarađuje na ovim ljudima, tko im je obećao da je Njemačka "obećana zemlja", tko se sve pridružuje ovoj najezdi, posljedice njihova dolaska (kratkoročne i dugoročne)..., i zatim donošenje odluka što i kako poduzeti. Glede ovih pitanja izbile su na površinu velike razlike među europskim političarima, analitičarima i narodom općenito, a to je bilo i za očekivati. Ovo je svojevrsna invazija kojoj se ne vidi kraja.

Mi smo, nažalost, ne tako davno gledali na tv ekranima prave ratne zbjegove iz Vukovara i drugih mjesta, ali ovo danas nisu te slike (i dobro je da nisu). Vidimo uglavnom mlade i sposobne ljude, muškarce. Ne bježe oni zasigurno jer im je lijepo u rodnom kraju, ali ovaj masovni bijeg nije rješenje problema od kojih bježe. Na jednoj strani, njihov egzodus imat će trajne posljedice za njihovu domovinu kao i njihova "najezda" u EU i njezine članice.

Zvuči vrlo humano i politički korektno, na primjer, "propovijedati": otvorite granice i nek narod dolazi. Svi ste dobro došli. To je, navodno, jedino humano i "europsko" rješenje. Humanost iz fotelja, bojim se, dovest će do još gorih problema, od destabilizacije društva i gospodarstva u mjestima gdje te mase dođu, do mržnje i sukoba. Lako je teoretizirati kako bi bilo humano i lijepo ovo ili ono. Treba biti realan i otovren u tim procjenama i nastojati sagledati trenutačne ljudske probleme SigurnostSve normalne države u koje narod doseljuje moraju imati uvid i kontrolu tko i zašto doseljuje, jer u suprotnom doći će do negativnih posljedice i za migrante i domaće pučanstvo. Osim toga, jedno je kad bježe pojedinci i manje skupine, a drugo je ovaj pokret masa. Naravno, kao i u svakoj masi, uz normalne ljudi to ima nepoželjnih elemenata. Bilo bi glupo očekivati da radikalne islamske snage nisu poslale i ne šalju svoje simpatizere unutar ovog pohoda na zapad. To je važno sigurnosno pitanje.kao i posljedice, kratkoročne i dugoročne, a ne samo bacati politički korektnu maglu. Na primjer, na sinoćnjem "Otvorenom" koga smo mogli vidjeti i čuti nego nam nametnute "dežurne vertikale duha" Ž. Puhovskog i S. Sarnavaku (uz dvojicu imigranata)! Jesu li to jedini glasovi u Hrvatskoj, jedina savjest, jedna mjerila po kojima bi trebali se vladati i donositi odluke? Ova tragična ljudska priča i teška situacija zaslužuju bolje!

Znam ja što znači biti emigrant i imigrant. Prošao sam, kao i na tisuće drugih, logore, ispitivanja (talijanske) policije i Interpola, i tek potom sam dobio političiki azil. Svaki dan su iz logora u Trstu "marice" vraćale ljude do granice i predavali ih Titu, tada se govorilo da ih "prodaju" za kubik daske. Trebalo je proći kroz podulji proces useljenja u Ameriku, imati sponzora, dobrotvornim društvima koja su plaćala kartu trebalo je vratiti novac itd. Država na nas nije potrošila ni dolara. Trebalo je dokazati da zaslužujemo utočište i da nećemo biti na teret društvu nego da imamo potencijal doprinijeti društvu koje nas prihvaća. Nitko nije otvarao granice izbjeglicama poslije Drugog svjetskog rata i poručio „samo dođite“. Živilo se po logorima godinama. Sjećam se da sam još neke starije zatekao (1966.) u logoru koje nitko nije htio!

Sve normalne države u koje narod doseljuje moraju imati uvid i kontrolu tko i zašto doseljuje, jer u suprotnom doći će do negativnih posljedice i za migrante i domaće pučanstvo. Osim toga, jedno je kad bježe pojedinci i manje skupine, a drugo je ovaj pokret masa. Naravno, kao i u svakoj masi, uz normalne ljudi to ima nepoželjnih elemenata. Bilo bi glupo očekivati da radikalne islamske snage nisu poslale i ne šalju svoje simpatizere unutar ovog pohoda na zapad. To je važno sigurnosno pitanje.

Lako je postaviti se politički korektno, a ne biti spreman ili ne imati odgovornost snositi posljedice ovih događanja. Države koje nisu "luka jele ni lukom smrdile" sad moraju snositi teret bliskoistočnih tragedija koje su dio ne samo geopolitike velikih sila, nego i inter-islamskih sukoba čije su vođe pronašle prikladan vakum moći da zarate sa svim svojim neistomišljenicima i "nevjernicima". Treba imati na umu da u ovim masama postoje pripadnici različitih sukobljenih islamskih struja i vjerskih intepretacija pa se može očekivati da s njima pristignu i međusobni sukobi i u dijaspori. Kako čujemo, salafisam je najbrži rastući muslimanski pokret u Njemačkoj. Zato svi imigranti prolaze kroz proces selektiranja i nema razloga da i svi ovi koji pristižu en masse ne prođu kroz "rešeto" kao i svi mi koji smo emigrirali. Ali koliko se može zamjetiti ovi emigranti, ili dobar broj njih, su spremni platiti svoj put u zemlju koju su oni sami odredili za svoj cilj i zahtjevaju da ih se tamo odvede. Ako ne, onda čak i prijete ili se podiže pitanje europske (ne)humanosti kao ucjena. Izbjeglice općenito, posebice ratne, su sretne da se mogu negdje skloniti da bi sačuvale glavu, djecu i obitelj. Izgleda mi da u ovom slučaju bježe ratnici, a djeca, žene i stari su ostali negdje u ratnim zonama.

Dobro je poznato je da je Hrvatska zemlja iseljenika, ali bila je ona i utočište useljenika. Zato Hrvati imaju veliko iskustvo s emigracijama i imigracijama. Pogledajte Hrvate u Austriji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Novom svijetu, diljem Europe... Svagdje su se odlično integrirali i oni su bogatstvo zemlje u kojima žive. A u hrvatske zemlje dolazili su imigranti ne samo tijekom Domovinskog rata, nego i u doba osmanskih osvajanja i kasnije. I većina doseljenih se odlično integrirala u hrvatsko društvo. Oni su postali blago ove zemlje i hrvatske kulture. Ali, nažalost, imamo i slučaj da iz jedne skupine tih nekadašnjih imigranata neki ni danas ne žele prihvatiti Hrvatsku kao svoju domovinu. Čak su podigli rat protiv nje i njezine neovisnosti za interes drugih.

Dakle, kad se govori o integracijama imigranata davnih i današnjih svi se ne integiraju jednako, a neki ne žele nikako. Takvi očekuju, pa i zahtijevaju, da se domaćin i njegove vrednote i kultura mijenjaju prema došljacima, a Izbjeglice Tovarnikne suprotno. U ime manjinskih prava, naravno! Nije ovo slučaj samo u Hrvatskoj nego na puno strana. Dakle, treba procjenjivati tko sve dolazi s namjerom da se zaista integrira u društvo gdje dolazi, a tko želi nametati svoje nazore i vrednote tamo gdje dolazi.

Nažalost, imamo mi i tragično iskustvo kada je više stotina tisuća hrvatskih migranata nakon 2. svjetskog rata vraćeno u ruke Titinih "antifašista" i većina ih je pobijana. Hrvatske emigrante je Udba ubijala sve do kraja 1980-tih. Te tragedije ni danas u Hrvatskoj nije popularno spominjati da ne bi uvrijedili one koji su ih pobili i one koji opravdavaju taj režim, dakle i zločine. Ovo napominjem jer naši najgrlatiji pobornici humanizma i prava migranata danas bili su dio opresivnog režima ili ga još brane i veličaju.

Mi koji smo bili emigranti i potom cijeli život bili "doseljenici" s ljubavlju i simpatijom gledamo na sve prognane i progonjene, ali smo i realisti. Imamo iskustvo s procesima useljavanja i integracije u durge kultrne, rase, etničke i vjerske sredine. Iskusli smo i pozitvnu i negativnu stranu seljenja. Dakle, iz iskustva napominjem, vrlo je važno da oni koji danas donose odluke o ovim ljudima koji su u svojim glavama zacrtali cilj i žele da im se pomogne, i to pod hitno, stići do njega, u prvom redu da se pobrinu za njihove ljudske svakodnevne potrebe, a u donošenju važnih odluka o njihovoj budućnosti da budu razumni, trezveni, realni i državnički, da ne "prelamaju preko koljena", jer posljedice njihovih odluka biti će važne i durgoročne za Hrvatsku i Europu.

Pero Kovačević: Među izbjeglicama je svakako određen broj ISIL-ovaca

Od početka izbjegličkog egzodusa prisutna mi je enigma zašto izbjeglicama nisu zatrpani bogati Katar, Emirati, Saudijska Arabija, Kuvajt? Valjan odgovor nisam dobio. PitanjaNjemačka je odlučila zatvoriti svoje granice, Austrija je isto učinila, kao i Mađarska. Hrvatska je pred nadolazećim izbjegličkim valom (već je preko 5.000 izbjeglica ušlo u Hrvatsku) koji više nije samo humanitarno pitanje već i sigurnosno pitanje. Više je nego izgledno da će i Slovenija zatvoriti svoje granice. Jesmo li spremni za sigurnosni problem, imamo li odgovore? Što ćemo učiniti kad Slovenija zatvori granice? Očito nemamo odgovore, a političarima to postaje predizborna tema.Također sam nastojao ukazati na činjenicu da izbjeglički egzodus nije samo humanitarno pitanje, a da SAD, Velika Britanija i Francuska bježe od rješavanja ovog pitanja. Upravo su ove države odgovorne za izbjeglički egzodus kao posljedice "arapskog proljeća".

Gledajući potresne scene i slike na granici Srbije i Mađarske, Makedonije i Grčke u vezi invazije izbjeglica iz Sirije, Afganistana, Libije i drugih arapskih država koji se pod svaku cijenu žele dočepati najbogatijih europskih zemalja, prvenstveno Njemačke, i tamo skrasiti, valja znati da nije samo riječ o humanitarnom pitanju, već sve više i sigurnosnom i ekonomskom pitanju. Bježe od rata, neimaštine, smrti i to je normalna želja. Ljudski je pomoći bilo kome u nevolji, poglavito djeci, ženama, starcima, nemoćnima i bolesnima. Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati su vrlo bogate arapske zemlje koje imaju odličan zivotni standard. Sad se postavlja pitanje,zašto ove bogate arapske države ne primaju izbjeglice ili zašto izbjeglice ne hrle u bogati Katar, Emirate, Saudijsku Arabiju, Kuvajt? Među izbjeglicama je svakako određen broj ISIL-ovaca.

Njemačka je odlučila zatvoriti svoje granice, Austrija je isto učinila, kao i Mađarska. Hrvatska je pred nadolazećim izbjegličkim valom (već je preko 5.000 izbjeglica ušlo u Hrvatsku) koji više nije samo humanitarno pitanje već i sigurnosno pitanje. Više je nego izgledno da će i Slovenija zatvoriti svoje granice. Jesmo li spremni za sigurnosni problem, imamo li odgovore? Što ćemo učiniti kad Slovenija zatvori granice? Očito nemamo odgovore, a političarima to postaje predizborna tema. Njemačka zatvaranjem svojih granica priznaje da ima problema sa sigurnosnim pitanjem izbjeglica.

Don Anđelko Kaćunko: Tzv. izbjegličku (imigrantsku) krizu u Europi valja gledati i pod geostrateškim i pod religijskim vidom

Prvo što želim istaknuti jest činjenica da seoba naroda u povijesti nikada nije prestala. Razlika je samo u njezinu intenzitetu. Seoba naroda je i u temeljima judeo-kršćanske civilizacije – "praotac naše vjere" Abraham seli u Kanaan, Hebreji – "izabrani Božji narod" - sele u Egipat pa natrag u Obećanu zemlju, itd. I Hrvati su iz iranske prapostojbine doselili u Lijepu Našu u stoljeću sedmom, a cijela naša prošlost je (i)seljenička, ali i rađalačka.

Problem je samo u tome što se i u naš narod prije 50-ak godina uvukao demon autogenocida – odustajanje od života nerađanjem odnosno formiranjem novog obiteljskog mentaliteta po "zwei kinder" modelu. Sve je to rezultat širenja ideologije "kulture smrti", koja je nastala u SAD i u Europi u glavama uglednih patoloških tipova u znanstvenim krugovima, koje su medijski i financijski podržavali antikršćanski orijentirani lobiji. Budući da je tim arhitektima novog svjetskog poretka plan stvaranja globalizma ("jedan svijet, jedna vlada, jedno tržište, jedna religija u kojoj se svi slažu") u velikom zakašnjenju, sada ga organizirano i planski požuruju dodatnom destabilizacijom Njemačke i Hrvatske.

Dakle, ovu najnoviju tzv. izbjegličku (imigrantsku) krizu u Europi valja gledati i pod geostrateškim i pod religijskim KrizaDolaze nam još teža vremena i još veće krize u sljedećih 200 godina, ali i u Hrvatskoj i u Europi opstat će samo duhovno jaki karakteri i brojne obitelji izgrađene na kršćanskim (katoličkim, pravoslavnim, evangeličkim) temeljima. Sve drugo, zajedno s jeftinim političkim bleferima, otpuhat će kao pljevu novi vjetrovi "demokratskog totalitarizma" u nastajanju.vidom, kao što je zapravo sve u današnjem svijetu spoj biznisa i ideologije. Velika opasnost je u duhovnom sljepilu intelektualaca u našem narodu – kršćanski analitičari sve gledaju kroz prizmu politike, a svjetovni zanemaruju duhovnu platformu. Tu je i velika odgovornost odgovornih u Crkvi, jer narod ne pripremaju dovoljno na vrijeme koje dolazi, nego su previše okrenuti u prošlost ter imaju nerealna očekivanja od politike.

Biblija nam pomaže u razumijevanju ovoga fenomena – to je "formula" o Duhovnom boju (u 6. poglavlju Poslanice Efežanima). Dolaze nam još teža vremena i još veće krize u sljedećih 200 godina, ali i u Hrvatskoj i u Europi opstat će samo duhovno jaki karakteri i brojne obitelji izgrađene na kršćanskim (katoličkim, pravoslavnim, evangeličkim) temeljima. Sve drugo, zajedno s jeftinim političkim bleferima, otpuhat će kao pljevu novi vjetrovi "demokratskog totalitarizma" u nastajanju. Međutim, oni koji su potpuno Kristovi - ničega se ne trebaju bojati! Ja sam realni optimist zato što u mladom naraštaju, slikovito rečeno, imamo dovoljno zdrave pšenice za kruh budućnosti Hrvatske i Europe.

Dr. sc. Hrvoje Kalinić: Trebamo odlučiti želimo li od Hrvatske napraviti Libanon ili Izrael

Javna rasprava o imigrantskoj krizi počiva na pogrešnim temeljima i stoga je jako teško o tome progovoriti išta smisleno prije nego se barem neke stvari postave na stabilne temelje. Prvo, odlučimo se za termine narod i puk, umjesto nacije i naroda. Pod nacijom mnogi teoretičari promišljaju o strukturi državi koja se, svjedoci smo, izbjeglice 3može u potpunosti odijeliti od naroda, te nacionalna sigurnost prestaje biti briga o sigurnosti naroda, već postaje briga o očuvanju postojećih struktura. Puk postaje narod kada postane svjestan svoje povijesti, svoje tradicije, te kada se na temelju toga uspješno organizira, odnosno proizvede vladare koji će zaštititi ono najvrjednije i voditi ih k onome čemu teže. Ispravno spojiti to dvoje cilj je dobrog vladara. Vladari su nekoć bili iz redova plemića, no stvaranjem građanskog društva intelektualci su bili ti koji su postupno preuzeli tu ulogu. Na taj način se od obiteljske odgovornosti, odgovornost preselila na društvo, koje je te svoje ovlasti delegiralo institucijama - u prvom redu društvenim fakultetima.

Svjedoci smo da su društveni fakulteti u potpunosti iznevjerili svoju temeljnu svrhu - te se sve više smatraju štetnima, skupima ili jednostavno suvišnima. Kako se stvaranje naroda kroz školovanje puka polako raspada, sve Migranti Hrvatska 4OdlukaHrvatska se nalazi na tračnicama koje ju sve više vode prema golemim razlikama u društvu za koje nitko nije spreman, a narod mora odabrati želi li vladara koji će praviti socijalne probleme da bi povećao biračku bazu, ili onoga koji je u stanju porješavati postojeće probleme. Ukratko, trebamo odlučiti želimo li od Hrvatske napraviti Libanon ili Izrael.veću ulogu uzimaju mediji, koji nikakvu odgovornost za to nemaju. U takvoj situaciji moguće je da netko izjavi kako postoje države koje brinu previše za nacionalno, a premalo za europsko - iz čega je potpuno jasno da se od onih koji upravljaju narodom ne očekuje nikakva odgovornost prema svom narodu, već samo odgovornost prema nad-vladarima.

U tom svjetlu važno je primijetiti kolika je odgovornost medija za nepripremeljnost puka na dolazeće promjene. Godine su prošle od početka sukoba, a mediji su u dobroj mjeri ignorirali postupno širenje sukoba, njegove razmjere i posljedice, a upravo ti isti mediji danas napadaju puk zbog nedovoljne empatije prema ljudima o kojima su ih tek nedavno počeli informirati. Na koncu, mene užasava pomisao kako će upravo ovi mediji kakve imamo, u najvećoj mjeri informirati doseljenike što je to Hrvatska i koje su njene istinske vrijednosti...

Ukratko, europska imigrantska kriza je prevelik problem da bi se mogla jednostavno sažetu u sažetku koji bi bio iscrpan i točan, stoga sam se fokusirao na one stvari o kojima se - po mom sudu - premalo govori. Što se naše domovine tiče, Hrvatska se nalazi na tračnicama koje ju sve više vode prema golemim razlikama u društvu za koje nitko nije spreman, a narod mora odabrati želi li vladara koji će praviti socijalne probleme da bi povećao biračku bazu, ili onoga koji je u stanju porješavati postojeće probleme. Ukratko, trebamo odlučiti želimo li od Hrvatske napraviti Libanon ili Izrael.

 

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Realnost složenija od puke suosjećajnosti
Sri, 16-10-2019, 20:52:58

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.