Komentari rezultata prvoga kruga predsjedničkih izbora

U prvome krugu izbora za predsjednika države aktualni predsjednik Ivo Josipović osvojio je 38,46 % glasova, HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović 37,22 %, Ivan Sinčić 16,42 %, a kandidat Saveza za Hrvatsku Milan Kujundžić 6,30 %. Rezultate prvoga kruga za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Damir Pešorda, Ivan Poljaković, Josip Jović, Marko Barišić i Stipe Kutleša.

D. Pešorda: Drugi izborni krug bit će vrlo neizvjestan

Nakon prvog izbornog kruga možemo zaključiti nekoliko važnih stvari. Prva je da IPSOS PULS nije stvarno agencija za istraživanje javnog mnijenja, NeizvjesnostSinčić je uspio pridobiti na svoju stranu dio onih koji ne mogu smisliti ni SDP ni HDZ, stoga u drugom krugu ne trebaju na te glasove previše računati ni Josipović ni Grabar Kitarović. Ipak, i oko tih glasova vrijedi se potruditi. Drugi izborni krug bit će vrlo neizvjestan. Pobjeda će, tko god da pobijedi, biti vrlo tijesna. Što se mene osobno tiče, nadam se da će pobijediti gospođa Grabar Kitarović.nego loše kamuflirani promotor lijevih stranaka i ideologija. Još prije tjedan na svim domaćim televizijama i u tiskovinama objavljeno je njihovo istraživanje po kojem Josipović ima preko 42% potpore birača i vodi pred gospođom Grabar Kitarović za nekih 12 postotaka. Na samim izborima vidjeli smo kako se ta navodna prednost istopila. Krajnje je vrijeme da se tomu stane u kraj, možda bi trebalo preispitati uopće pravo takvih ''istraživača'' da provode ''istraživanje''. Možda bi se time trebale pozabaviti udruge za zaštitu potrošača jer su i kupci novina i tv pretplatnici valjda nekakvi potrošači.

Drugo, izgleda da je Kujundžić lošom kampanjom uspio pokvariti rezultat koji je imao gotovo zajamčen prije početka kampanje, to jest nekih 10 do 15%. Napravo je dvije bitne grješke: nije se trebao na onako izravan način miješati u želju bosanskohercegovačkih Hrvata za trećim entitetom; protukandidata Sinčića trebao je ignorirati, a preuzeti neke od njegovih ideja o monetarnom suverenitetu, zaštiti najugroženijih i sl.

Treće, Sinčić je uspio pridobiti na svoju stranu dio onih koji ne mogu smisliti ni SDP ni HDZ, stoga u drugom krugu ne trebaju na te glasove previše računati ni Josipović ni Grabar Kitarović. Ipak, i oko tih glasova vrijedi se potruditi.

Četvrto, drugi izborni krug bit će vrlo neizvjestan. Pobjeda će, tko god da pobijedi, biti vrlo tijesna. Što se mene osobno tiče, nadam se da će pobijediti gospođa Grabar Kitarović.

Ivan Poljaković: Najveće iznenađenje loš rezultat Milana Kujundžića i dobar rezultat Ivana Sinčića

Obzirom na nisku izlaznost (47%) rezultati glasovanja u prvom krugu su očekivani, poglavito oni koji se odnose na kandidate SDP-a i HDZ-a. Već godinama te dvije stranke imaju podjednaku potporu kod nekih 15-ak posto birača (na izborima za EU parlament ove godine HDZ kako pobjednička stranka zadobila je povjerenje od samo 10% birača), oni su tu potporu dobili i danas. To je vjerno biračko tijelo koje redovito izlazi ZabrinjavajućeOno što bi trebalo biti zabrinjavajuće za svaku demokraciju jest to da vam nekih 15-ak posto biračkog tijela odlučuje tko će vam voditi državu. Sve dok se ne uvede obavezno glasovanje u RH mislim da se izlaznost neće znatno povećati, što će pogodovati ovim strankama. Osobno vjerujem da neće doći do značajnije promjene u politici RH bez obzira tko pobijedi, sve dok se ne promijeni izborni zakon u smislu zahtjeva inicijative U ime obitelji.glasovati, te se obje stranke mogu na te glasače osloniti.

Ono što bi trebalo biti zabrinjavajuće za svaku demokraciju jest to da vam nekih 15-ak posto biračkog tijela odlučuje tko će vam voditi državu. Sve dok se ne uvede obavezno glasovanje u RH mislim da se izlaznost neće znatno povećati, što će pogodovati ovim strankama. Osobno vjerujem da neće doći do značajnije promjene u politici RH bez obzira tko pobijedi, sve dok se ne promijeni izborni zakon u smislu zahtjeva inicijative U ime obitelji.

Najveće iznenađenje je bio loš rezultat Milana Kujundžića, i dobar rezultat Ivana Sinčića. Milan Kujundžić je po mom sudu izgubio dosta glasova, pa čak i neke odbio od izlaska na glasovanje jer nije ostao autentičan, tj. dosljedan u svojim domoljubnim i kršćanskim stavovima. Pozdrav ''Za dom spremni'' je kao istinski domoljub morao podržati, a ne pasti pod utjecaj udbaško-četničke propagande. Također je pogriješio što je istovremeno bio protiv abortusa i protiv zabrane abortusa. Ako se kao katolik zalagao za zaštitu života od začeća do naravne smrti, onda je morao biti i protiv zakona koji legalizira ubojstvo nerođenog djeteta.

Pokušavajući se dodvoriti feministkinjama i dženderistima, jer je izričito bio protiv zabrane abortusa, on njihove glasove ni onako nije dobio, niti ih je mogao dobiti, a izgubio je glasove autentičnih Hrvata katolika. Osim toga, previše je napadao protukandidate, umjesto da se fokusirao na obrazlaganje svojeg programa (istu takvu grešku je napravio i Savez za Hrvatsku u svojoj kampanji za EU izbore).

Ivan Sinčić je dobio više glasova nego što je i sam očekivao. To je iz razloga što imamo gotovo 50% mladih bez posla, koji više ne vjeruju ni HDZ-u niti SDP-u, i spremni su podržati radikalnije opcije. Da li će Sinčić ovaj rezultat moći pretočiti u parlamentarne izbore ovisi o tome da li će biti u stanju sačiniti program koji će obuhvaćati i druge sektore politike, osim borbe protiv banaka i tajkuna.

Josip Jović: Kolinda je bliža pobjedi

Oni koji su željeli pobjedu Ive Josipovića dočekali su izborne rezultate kao veliko iznenađenje. Problem je samo u tome da su zamijenjeni želje i stvarnost, kako to često biva. Posebna su priča ankete, posobice one VažnostOd presudne je važnosti za HDZ-ovu kandidatkinju motivirati dijasporu, specijalno hrvatske državljene u BiH i osigurati im prijevoz do diplomatskih predstavništava, ali s druge strane i sama kandidatkinja se mora otvoreno zauzeti za hrvatsku federalnu jednicu. Josipovićeve su poruke prazne i neuvjerljive, čak ishitreno domoljubne, a i sve što kaže ima svoj referentni okvir u onome što je učinio u proteklih pet godina.koje provodi famozni Ipsos puls, koje su davale Josipoviću prednost i do 16 posto, a mediji su redovito baš takve ankete uzimali kao vjerodostojne, objavljujući njihove rezulate kao činjenice u udarnim vijestima. Iznenađenjem se, međutim, može smatrati ipak visok postotak glasova za Josipovića, s obzirom da se on nikako ne može izuzeti od odgovornosti za cjelokupno političko, gospodarsko i socijalno stanje u zemlji. Svaki razuman čovjek želi promjene, ali kako do promjena s istim ljudima i istim srankama na čelu države?

Iznenađenje je svakako Ivan Sinčić, zbog toga što nema neku jaku organizaciju iza sebe i što je ipak premlad za funkciju predsjednika. Njegovi pak stavovi, uz puno iluzija, nude politički zaokret, kojega očekuje veliki dio naroda. Milana Kujundžića je stajao preagresivni stil i posebno napadi na Sinčića, a da mu pri tome ideje o promjenama nisu bile dovoljno konkretizirane ni jasne.

Od dvoje preostalih kandidata pobjedi je bliža Kolinda Grabar Kitarović. Ona slobodno može računati na sve glasove Milana Kujundžića, dok će oni Sinčićevi, kao i glasovi onih koji će izići tek u drugom krugu, najvjerojatnije biti jednako raspoređeni. Biti će važno tko je spreman neke od Sinčićevih ideja preuzeti. Ključni dio njegova programa je inzistiranje na povratku državne suverenosti, što baš i nije svojstveno Josipovićevoj, SDP-ovoj i općenito ljevičarskoj retorici.

Od presudne je važnosti za HDZ-ovu kandidatkinju motivirati dijasporu, specijalno hrvatske državljene u BiH i osigurati im prijevoz do diplomatskih predstavništava, ali s druge strane i sama kandidatkinja se mora otvoreno zauzeti za hrvatsku federalnu jednicu. Josipovićeve su poruke prazne i neuvjerljive, čak ishitreno domoljubne, a i sve što kaže ima svoj referentni okvir u onome što je učinio u proteklih pet godina.

Marko Barišić: Kolinda je prevalila golemi put do Ureda predsjednika

Anketama više ne smijemo vjerovati. I Ipsos puls i Promocija puls pogriješili su oko plasmana svih kandidata. Ivi Josipoviću davale su prednos od 8 do 10 posto ispred Kolinde Grabar Kitarović, Milan Kujundžić je u svim njihovim istraživanjima bio treći s oko 10 pa čak i više posto dok je Ivan Sinčić bio daleko zadnji s tek oko 4 do 5 posto potpore. Stvarni rezultati su na kraju ispali bitno drukčiji.

PutKolinda je prevalila golemi put do Ureda predsjednika ma gdje bio (namjerava ga preseliti u Visoku ulicu). Uspjeh je to i HDZ-a, kojemu se smiješi povratak na vlast. Ali u vodstvu te stranke morali bi obratiti pozornost na stavove s kojima je Kolinda došla do ove pozicije. Oni sudomoljubni, konzervativni ali umjereni, usmjereni na bolje sutra. Prihvatljivi i biračima centra. Kujundžićeva nešto čvršća retorika nije dala očekivani rezultat. I Sinčićev uspjeh je poruka velikim strankama da nešto treba mijenjati u postojećem sustavu.Iako nije osvojila najviše glasova, stvarni pobjednik prvog kruga predsjedničkih izbora je Kolinda Grabar Kitarović. Dobila je samo 1,24 posto manje glasova od Ive Josipovića. Treći je Ivan Sinčić s više nego respektabilnih 16,4 dok je Milan Kujundžić na zadnjem mjestu s 6,3 posto glasova. Ta razlika između očekivanog i ostvarenog se vidjela i u njihovim govorima nakon službene objave rezultata. Kujundžić je prvi priznao poraz preporučujući svojim biračima da u drugom krugu daju potporu Kolindi. Sinčić je odmah najavio kako će dobivenih skoro 300 tisuća glasova pokušati pretočiti u saborske mandate na predstojećim parlamentarnih izborima.

Kolinda je blistala, nije skidala osmijeh s lica, imala je pobjednički gard. Održala je jedan pametan govor u kojem se predstavila kao državnik. Zahvalila je Kujundžiću, pohvalila Sinčića sugerirajući onima koji su za njega glasovali da ih veže zajednička želja za promjenom, obratila se čak i onima koji su glasovali za Josipovića a na kraju je poručila svima da nakon drugog kruga, na kojem očekuje pobjedu, neće biti naših i njihovih. Pozvala je na jedinstvo nacije kakvo je bilo devedesetih. Predstavila se kao buduća predsjednica svih, bez obzira tko je za koga glasovao. Tako se to radi u civiliziranom svijetu.

Za razliku od nje Josipović je tijekom obraćanja u kojem je pokušao ne izgledati kao gubitnik počeo strančariti i prijetiti. U više je navrata poručio kako nekima - nema mjesta u ovoj državi – postavljajući se iznad zakona i pravde. One koji su nešto zgriješili sudovi a ne predsjednici šalju ipak u zatvor a ne u progonstvo, kako on predlaže. Milanović je bio još gori. Počeo je udarati po HDZ-u sugerirajući da je Kolinda samo kozmetika. To su, slaže se većina analitičara, govori gubitnika. Ljudima ne nude nadu, izlaz iz krize, rješenja nego samo svoju gorčinu zbog gubitka povjerenja.

U tom smislu Kolinda je prevalila golemi put do Ureda predsjednika ma gdje bio (namjerava ga preseliti u Visoku ulicu). Uspjeh je to i HDZ-a, kojemu se smiješi povratak na vlast. Ali u vodstvu te stranke morali bi obratiti pozornost na stavove s kojima je Kolinda došla do ove pozicije. Oni su domoljubni, konzervativni ali umjereni, usmjereni za bolje sutra. Prihvatljivi i biračima centra. Kujundžićeva nešto čvršća retorika nije dala očekivani rezultat. I Sinčićev uspjeh je poruka velikim strankama da nešto treba mijenjati u postojećem sustavu. S velikim nestrpljenjem svi očekujemo drugi krug, no, već sada se može zaključiti kako je Kolinda izrasla u snažnu osobu koja će ubuduće bitno utjecati na ukupnu hrvatsku politiku ali i na stavove stranke kojoj pripada.

Stipe Kutleša: Hrvati odbacuju ono što je najbolje, a prihvaćaju ono najgore

Rezultat prvog kruga predsjedničkih izbora svakako je vjeran odraz i posljedica ne samo predizborne kampanje nego i sveopće situacije u proteklih nekoliko godina, a i više desetljeća pa čak i stoljeća. Sve oko kampanje i u samoj kampanji, kao uostalom mnoštvo toga i prije i sada, bilo je i jest u ozračju više totalitarnog nego demokratskog načina ponašanja. A nije ni čudo kad se zna tko predvodi „demokratske snage" u sadašnjoj Hrvatskoj.

Pođimo od prve i možda najvažnije činjenice. Izbori su raspisani, a da se nije znalo koliko treba glasova osvojiti pobjednik, tj. ne zna se koliko je 50% plus jedan glas. Službeni podatak koji je ipak, uz silne pritiske javnosti, iscurio samo je za jednokratnu uporabu i ničim se ne može dokazati da je vjerodostojan. To je već ozbiljan razlog za neregularnost izbora. Naravno u normalnim državama, kakva Hrvatska, nažalost, nije. Ona više sliči na neku političko-pravnu džunglu nego na pravnu državu. Nije lako navesti slične primjere u svijetu. Sve to ostavlja vrlo jaku sumnju u mogućnost i vrlo veliku vjerojatnost krađe glasova. Kao ni do sada tako ni ovi izbori ne jamče da su pošteni i transparentni. U svakoj normalnoj zemlji narod bi plebiscitarno ustao i tražio hitnu ostavku resornog ministra, a možda i cijele vlade. I zahtijevao bi da se izbori odgode sve dok se ne ispune uvjeti za njihovo održavanje. Ali u Hrvatskoj je to iluzija očekivati. Hrvati nisu u stanju tako nešto izvesti.

Drugi nedemokratski postupci, svima poznati, su medijska neobjektivnost, dezinformacije, laži, blokiranje internetskih portala kako bi se biračima spriječile informacije i sl. Neprofesionalni i navijački novinari glavnih režimskih medija pokazali su, točnije potvrdili, svoje pravo lice.

Ne ulazeći u sve spekulacije i moguće analize uzroka takve predizborne kampanje, kao i mogućih prevara, brojčani rezultati prvog kruga EgoizamU dobro organiziranoj i pravednoj zajednici i svim pojedincima je bolje. Ali u Hrvatskoj ne postoji solidarnost. Baš me briga za opće dobro i za druge ako je meni dobro. To je, nažalost, prevladavajući način ponašanja u Hrvatskoj. Hrvati, dakle, nisu solidaran narod. Hrvatska solidarnost je još jedna od niza hrvatskih neistina. Nisu ni odgovorni jer je dužnost svakoga državljanina zauzeti se za zajedničko dobro. Egoizam je prisutan na svakom koraku, a očitovao se i u ovim izborima. Privatni interes nadjačava svaku pomisao na zajedničku stvar.predsjedničkih izbor 28. prosinca 2014. godine moraju se ipak uzeti u obzir i oni puno govore. Oni su polazište za bilo kakvu analizu. Dok su sadašnji predsjednik i predsjednička kandidatkinja prividno zadovoljni što ulaze u drugi krug 11. siječnja 2015. stvar se može promatrati ne s parcijalnog i navijačkog nego s općeg i posve neutralnog stajališta. Iz istih podataka moguće je, naravno, izvući različite interpretacije. Ovo je samo jedna od njih. Volio bih da budem demantiran u nekim od zaključaka koji mi se nameću iz brojki i postotaka ovih izbora.

Prvo, izlazak birača je bio ispod 50% (pustimo po strani vremenske neprilike). Vremenskih (i mnogih drugih još gorih) neprilika bilo je uvijek. Pa i 1991. godine, ali tada neprilike nisu bile nikakav izgovor ni zapreka. Na referendum o samostalnosti Hrvatske odazvalo se preko 90% pučanstva Hrvatske jer su smatrali da je to u tom trenutku važno. Sve ostalo nakon toga znamo. Ovi izbori očito nisu važni većini hrvatskog puka ni državljanima Hrvatske. A zapravo oni su važni gotovo isto toliko koliko i referendum 1991. godine. Ali su ovi izbori vrlo jasno iznijeli na vidjelo neke hrvatske mitovi i laži kojima se narod opijao i stvarao o sebi krivu sliku.

Prvi je mit da su Hrvati veliki rodoljubi i domoljubi te da im je stalo do vlastite države. Neutralni promatrač nikako ne može razumjeti toliko nezadovoljstvo postojećom situacijom u državi i društvu, koju već mjesecima i godinama iskazuju građani Hrvatske, a da pritom nisu ništa spremni učiniti. Preko 50% hrvatskih birača pokazalo je da im je posve svejedno što se u Hrvatskoj događa, a to znači da im nije stalo do Hrvatske. Svi bi oni, naravno, željeli živjeti u prosperitetnoj državi s dobrim standardom samo kada bi im netko drugi na pladnju takvo nešto ponudio. Ne vjerujem da bi itko to odbio. Ali potruditi se za opće dobro to je već veliki problem. Iako opće dobro može biti jednostavno fraza koju su mnogi zloupotrijebili, ipak se bez želje za općim dobrom ne može graditi nikakva zajednica pa ni država.

U dobro organiziranoj i pravednoj zajednici i svim pojedincima je bolje. Ali u Hrvatskoj ne postoji solidarnost. Baš me briga za opće dobro i za druge ako je meni dobro. To je, nažalost, prevladavajući način ponašanja u Hrvatskoj. Hrvati, dakle, nisu solidaran narod. Hrvatska solidarnost je još jedna od niza hrvatskih neistina. Nisu ni odgovorni jer je dužnost svakoga državljanina zauzeti se za zajedničko dobro. Egoizam je prisutan na svakom koraku, a očitovao se i u ovim izborima. Privatni interes nadjačava svaku pomisao na zajedničku stvar.

Sljedeći je mit da su Hrvati vjernički, pretežito katolički narod. Statistike kažu da ih ima oko 90% vjernika od čega oko 87% katolika. Taj mit već duže vrijeme visi o tankoj niti, a sada je samo potvrđen. Aktualni predsjednik, agnostik ni po čemu ne prihvaća niti jednu vjersku istinu ni ono što iz nje proizlazi na moralnom planu. Unatoč tome Josipović je pobijedio u prvom krugu zahvaljujući katoličkim biračima (oko polovice njihovih glasova). U nekim je županijama taj broj daleko veći, a najveći je u tzv. „katoličkoj" Istri. Dilema je: ti birači s katoličanstvom ili nemaju baš ništa ili je na djelu licemjerje. Možda su papirnati katolici zapravo praktični katolički ateisti?

Postoji i mogućnost da su doista pravi autentični katolici ali da im do Hrvatske nije baš previše stalo. Da im je doista stalo onda uopće ne bi mogli birati onoga koji je po svom podrijetlu, odgoju ali, što je još važnije, po svom djelovanju radio protiv interesa hrvatske države. Oni koji su mu dali svoj glas zapravo s njim dijele iste ili vrlo slične stavove o Hrvatskoj, a to znači da jedno govore, a drugo rade; rade protiv Hrvatske.

Hrvatski su katolici bojkotirali poruku biskupa hrvatske biskupske konferencije za predsjedničke izbore od 10. prosinca 2014. godine kao i poruku kardinala Bozanića. U porukama je naglašena važnost te građanska i vjernička dužnost izlaska na izbore, ali su istaknuti i neki zahtjevi kakav bi predsjednik/predsjednica bio /bila poželjan/na za Hrvatsku. Uz ostalo naglašena je ljubav prema domovini, moralni autoritet i savjest društva, zaštita braka, osuda svih zločina, jasan stav prema braniteljima i sl. Ne treba podsjećati da aktualni predsjednik ne ispunjava niti jedan od tih zahtjeva. Kako se onda dogodilo da je toliko tzv. katolika svoj glas izravno dalo Josipoviću, a oko milijun i osamsto tisuća (koji nisu izišli na izbore) nemaju ništa protiv Josipovićeva stava prema Hrvatskoj, prema braniteljima, zaštiti braka, osudi komunističkih zločina i sl.? Teško je ne zaključiti da je hrvatsko društvo, ipak, pretežito praktično ateističko društvo s vrlo niskim postotkom autentičnih vjernika.

No kako se Josipović nikada nije odrekao komunizma, titoizma i totalitarizma postavlja se pitanje podržava li većina Hrvata takve njegove stavove. Hrvatski birači bi se morali suočiti sa samim sobom i jasno izreći svoj stav o totalitarizmima. Ako podržavaju onoga koji nije, i ne namjerava, osuditi komunističke zločine, onda je stvar posve jasna. Prvi krug izbora, nažalost, to je pokazao.

Postoje još i drugi hrvatski mitovi o kojima bi se dalo i trebalo otvoreno progovoriti. Iako postoji privid zadovoljstva svih nakon prvog kruga izbora i to je zapravo laž. Najveći broj hrvatskih birača je zapravo nezadovoljan. A i kandidati. Josipović što nije izabran već u prvom krugu, Kujundžić zbog tako lošega rezultata (a radi se zasigurno o najboljem programu za sadašnju Hrvatsku; narod još nije sazreo to prepoznati. Ne može se čovjek oteti dojmu da Hrvati odbacuju ono što je najbolje, a prihvaćaju ono najgore), Grabar Kitarović zbog toga što nije osvojila malo više od Josipovića i sl. To nije ostvarila zahvaljujući domaćim Hrvatima kojima nije stalo ni do čega ali i glasovima iz dijaspore. Još je jedna laž da postoji domovinska i iseljena Hrvatska. Tzv. iseljena Hrvatska nema gotovo ništa s domovinskom Hrvatskom. Je li to potrebno dokazivati? Samo nekoliko stotina birača koji su izišli na izbore svjedoči samo za sebe. Možda ih treba razumjeti. Da im je Hrvatska bilo što ponudila ne bi iz nje bježali.

Jedino bi mogao biti zadovoljan autsajder Sinčić koji je privukao mlade. Kao i oni pomalo je dezorijentiran i ne vidi cjelinu. Ali ono što radi nije loše. Samo nije dovoljno. Kaže se da su mladi budućnost zemlje. Jadna zemlja s ovakvim mladima! Svaka čast onima koji spadaju u dvadesetak onih najboljih. Oni će i tako pobjeći iz zemlje.

Hrvatska je jednom riječju duboko bolesna zemlja u svakom pogledu, a ideološki toliko podijeljena da je u njoj bilo kakav napredak nemoguć. Zato i ne može napredovati ni na koji način, pa ni gospodarski. Ali hrvatski građani imaju strašan poriv da žive u laži; oni su zadovoljni i ne žele nikakve promjene. Iako gladuju. Teško je ovakvu samouništavalačku patologiju igdje drugdje naći. Hrvatski birači, onda sretno u drugom krugu predsjedničkih izbora. Postoji li ipak tračak nade da na izborima dobijemo osobu koja barem malo voli ovaj narod i ovu zemlju. A to je za ovakvu Hrvatsku jako puno i ravno je podvigu.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 18-10-2019, 12:18:47

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.