Selektivno poduzimanje kaznenih progona

Borba protiv korupcije bitan je sastavni dio programa svih političkih stranaka te formalno uživa potporu svih političkih snaga u Hrvatskoj. Međutim, sva događanja proteklih godina pokazuju kako je ta borba izgubila svoje stvarno značenje te se pretvorila u sredstvo političkog obračuna s političkim protivnicima i političkim neistomišljenicima. Umjesto da se kazneni postupci protiv počinitelja kaznenih djela iz područja korupcije i organiziranog kriminaliteta vode isključivo na temeljuju važećih načela kaznenoga procesnog prava – pri čemu je posebno važno načelo legaliteta kaznenog progona koje propisuje da je državni odvjetnik dužan poduzeti kazneni progon ako postoje osnove sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i ako nema zakonskih smetnji za progon te osobe – postupanje državnog odvjetništva vrlo često ukazuje na selekciju kaznenog progona prema političkim kriterijima.

Politička instrumentalizacija državnog odvjetništva posebno se jasno proteklih godina očitovala u tajmingu uhićenja i započinjanja kaznenih postupaka protiv pojedinih počinitelja kaznenih djela, a koji je redovito korespondirao s vremenom održavanja izbora. Poruka koja se takvim postupanjima šalje hrvatskoj javnosti o stvarnoj neovisnosti i samostalnosti državnog odvjetništva i više je nego jasna: ona pokazuje da i među počiniteljima kaznenih djela iz područja korupcije i organiziranog kriminaliteta za državno odvjetništvo postoje oni na vlasti i oni koji nisu (više) na vlasti.

Ovu temu za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Mate Knezović, Marko Barišić, Damir Pešorda, Stipe Kutleša i Željko Cvrtila.

Mate Knezović: Ništa bez lustracije

Za uspješnost borbe protiv korupcije najvažnije pravno i političko pitanje je - lustracija. Bez lustracije svaki pokušaj borbe protiv korupcije je osuđen na neuspjeh. Hrvatsku su svojim zmijskim otrovom i manje ili više vidljivim nitima obuhvatili upravo oni KlanoviNavodna borba protiv korupcije je najobičniji obračun klanova. Naime, Državno odvjetništvo trebalo bi (po Ustavu) biti neovisno pravosudno tijelo. Kao odvjetnik gotovo svakodnevno sam (doduše u građanskopravnim i upravnopravnim stvarima) protivnik Državnog odvjetništva. Oni su bez ikakve samostalnosti. Njih Vlada i vladina tijela smatraju običnim administrativcima i ni jedan od njih se ne usudi uraditi ni najmanju sitnicu koja ne bi proizlazila iz volje Vlade ili nekog ministarstva.ljudi i one strukture koji su morali biti izvedeni na svjetlo pravde i pravosuđa.

Navodna borba protiv korupcije je najobičniji obračun klanova. Naime, Državno odvjetništvo trebalo bi (po Ustavu) biti neovisno pravosudno tijelo. Kao odvjetnik gotovo svakodnevno sam (doduše u građanskopravnim i upravnopravnim stvarima) protivnik Državnog odvjetništva. Oni su bez ikakve samostalnosti. Njih Vlada i vladina tijela smatraju običnim administrativcima i ni jedan od njih se ne usudi uraditi ni najmanju sitnicu koja ne bi proizlazila iz volje Vlade ili nekog ministarstva.

Položaj tih ljudi je uistinu ponižavajući. Zakon o državnom odvjetništvu je mrtvo slovo na papiru. On je predmet svakodnevnog gaženja. Ista je situacija i u Kaznenopravnom odjelu. Ovo o Građanskopravnom odjelu iznosim jer je taj dio manje interesantan javnosti, no nije ništa manje bitan od onog kaznenopravnog dijela.

Hrvatska treba proći jednu duboku lustraciju mentaliteta, srca, vizija. Hrvatskoj su nasušno potrebni ljudi koji će donositi pravedne zakone i provoditi ih. Sadašnje političke strukture obnašanje državne dužnosti doživljavaju kao plijen. Za održavanje plijena voljne su sve učiniti, uostalom kao što su činili i čine.

Marko Barišić: Selektivni progon korupcije i sporan timing otvaranja istraga

Ima dovoljno indicija za vjerojanje kako sadašnja vlast u dobroj mjeri utječe na to hoće li se, kada i protiv koga otvoriti istraga zbog sumnje u počinjenje koruptivnih djela, a protiv koga neće. Potvrdu tome nalazimo u nekoliko nasumice izabranih primjera iako ih zapravo ima napretek.

Prvi je slučaj Josipa Budimira, gospodarskog stratega HSLS-a, stranke koja je sklopila koaliciju s HDZ-om za sljedeće paralementarne izbore. Istraga protiv njega je pokrenuta početkom prošlog mjeseca, baš nakon što ga se počelo predstavljati u javnosti kao jednu od ključnih osoba u budućoj HDZ-ovoj vladi (ako koalicija te stranke pobijedi na izborima). Istraga se vodi zbog djela navodno počinjenog 2005. Dakle, predmet je stajao u ladici a na nečiji politički mig je državno odvjetništvo sada pokrenulo taj slučaj koji se dogodio prije devet godina.

Drugi je slučaj zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Tereti ga se, među ostalim, i za aferu sa zamjenom zemljišta i neplaćanje poreza na novce iz predsjedničke kampanje. Zamjena zemljišta (afera Bamgrad) dogodila se 2007., dakle, prije sedam godina a zadnja predsjednička kampanja bila je prije pet godina (2009). Sadašnje aktiviranje tih starih priča očito se dogodilo po političkom nalogu. Više je razloga za to.

Jedan je osveta bivšem stranačkom drugu. Drugi je odvraćanje pažnje javnosti od početka suđenja bivšim čelnicima Udbe u Njemačkoj. Treći i možda, najbliži istini, jest eliminacija političkog protivnika koji ih je MesićKada obični građanin kupi stan ili kuću, nerijetko mu pokucaju na vrata poreznici i pitaju ga otkud mu novci. Kada to učini bivši predsjednik i pritom ne može objasniti otkud mu novci (pa makar da utvrde od koga je posudio) za dva nova stana, onda se ne dogodi ništa. Državno odvjetništvo šuti i ništa ne poduzima. Kada finski državni odvjetnik spomene Mesića u kontekstu korupcije vezane uz aferu Patria, onda hrvatska tijela ostanu nijema i ne pokrenu istragu. To su primjeri kada politika blokira provođenje istražnih radnji koje je trebalo poduzeti.na zadnjim lokalnih izborima pomeo u Zagrebu. Spektakularnim uhićenjem i istragom žele ga spriječiti da im to isto ne učini i na predstojećim parlamentarnim izborima.

Pritom dakako nikoga ne treba amnestirati od eventualnih koruptivnih djela, ali sporno je držanje predmeta u ladici i njihovo izvlačenje na svjetlo dana prema političkoj potrebi. U tom slučaju, nije riječ o borbi protiv korupcije nego eliminaciji političkog protivnika preko zloporabe policije i državnog odvjetništva.

Treći slučaj je s bivšim hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem. Kada obični građanin kupi stan ili kuću, nerijetko mu pokucaju na vrata poreznici i pitaju ga otkud mu novci. Kada to učini bivši predsjednik i pritom ne može objasniti otkud mu novci (pa makar da utvrde od koga je posudio) za dva nova stana, onda se ne dogodi ništa. Državno odvjetništvo šuti i ništa ne poduzima. Kada finski državni odvjetnik spomene Mesića u kontekstu korupcije vezane uz aferu Patria, onda hrvatska tijela ostanu nijema i ne pokrenu istragu. To su primjeri kada politika blokira provođenje istražnih radnji koje je trebalo poduzeti.

Slično će se vjerojatno dogoditi i s aferom vezanom uz aktualnog predsjednika Ivu Josipovića i Komercijalnu banku, ZAMP... Nikoga se unaprijed ne smije proglasiti krivim, ali ako se neke uhićuje zbog zapošljavanja preko veze a drugi su zaštićeni od istraga za kudikamo teža djela gdje se spominju veliki iznosi novca, mito, i protuzakoniti potezi, onda svjedočimo provođenju selektivne pravde.

I na kraju, kada smo već kod zapošljavanja preko veze, čudi da ni policijski Uskok ni državno odvjetništvo ne zanima kako je zadnjih godina sva sila SDP-ovaca, njihovih supruga, rođaka i onih iz Foruma mladih te stranke dobila posao u tvrtki Apis ili u Hrvatskoj lutriji (toliko ih je da su te tvrtke prozvali SDP-ovim zavodima za zapošljavanje) dok im je sporno samo nekoliko takvih uhljebljivanja u zagrebačkom Holdingu. Ili nas zapravo to ne treba čuditi s obzirom da je iz ovih nekoliko primjera prilično razvidno kako politika, nažalost, ima prilično veliki utjecaj na to koga će se i kada staviti iza brave.

Damir Pešorda: Kada god začujem pozive na ''borbu protiv korupcije'', pitam se komu li je sad došao politički kraj

Borba protiv korupcije uvijek je zgodan izgovor za micanje političkih protivnika, Naime, protiv korupcije se uvijek ''bore'' zaostale, korumpirane zemlje, dok bogate i uspješne zemlje jednostavno funkcioniraju. Hoću reći, ne treba tu nikakva borba, Strani interesiJa bih izdvojio dvije vrste korupcije karakteristične za hrvatske elite: to je obična korupcija iz pohlepe, koju je svojedobno najbolje opisao živopisni Rojs rečenicom ''Ovi bi naši ubili vola za šniclu''; druga vrsta korupcije, koja je i opasnija od prve, jest politička korupcija za volju stranih interesa. Bilo da su to zapadnobalkanski ili europski interesi. Te vrste korupcije nećemo se riješiti kažnjavanjem golog lopovluka.dovoljno je da građani i institucije pridržavaju zakona. Stoga kada god začujem pozive na ''borbu protiv korupcije'', pitam se komu li je sad došao politički kraj. Zapravo, više se i ne pitam jer mediji sve revnije unaprijed odrade posao i već cijela zemlja zna tko je na redu.

Međutim, zemlja nam jest korumpirana. Od nižih oblika korupcije u kojima sudjeluje veliki dio stanovništva, to jest obični narod, do korupcije u visokim krugovima. Sitna, da tako kažem, korumpiranost je u neku ruku postala dijelom identiteta ovog naroda, i ona se može svesti na prihvatljivu mjeru samo pozitivnim primjerima domaćih elita. No takvog primjera nema. Naprotiv, elite postaju sve korumpiranije.

Ja bih izdvojio dvije vrste korupcije karakteristične za hrvatske elite: to je obična korupcija iz pohlepe, koju je svojedobno najbolje opisao živopisni Rojs rečenicom ''Ovi bi naši ubili vola za šniclu''; druga vrsta korupcije, koja je i opasnija od prve, jest politička korupcija za volju stranih interesa. Bilo da su to zapadnobalkanski ili europski interesi. Te vrste korupcije nećemo se riješiti kažnjavanjem golog lopovluka.

Što se tiče instrumentalizacije pravosuđa u političke svrhe, ona je također svojevrsna korupcija. Zasada uglavnom s lijevom ideološkom pozadinom, to jest u zatvoru manje-više završavaju desničari ili ljevičari koji su se odmetnuli od svoga jata. To s vremenom postaje sve opasnija praksa. Nekadašnji sustav imao je verbalni delikt i još mnoštvo zakona koji su štitili poredak tako da mu nije bilo potrebno da pribjegava mimikriji iako je to ponekada činio. Sada u navodnoj demokraciji pribjegava se drukčijim optužbama kako bi se maknuli politički protivnici, a to, ako se nastavi širiti na šire slojeve stanovništva, može biti iznimno opasno i uvesti nas u novi totalitarizam.

Stipe Kutleša: Borba protiv korupcije vladajućih je ordinarna laž

Da je korupcija jedno od najvećih zala suvremenoga svijeta ne treba posebno objašnjavati. Korupcije je bilo uvijek, a vjerojatno će je biti i poslije nas. To nipošto ne znači da nam to treba biti olakšanje za postojanje korupcije sada. Naprotiv. Mnogi danas nalaze opravdanje za korupciju upravo pozivajući se na gornje rečenice. Time se želi oprati vlastita savjest za činjenje korupcije ili za nečinjenje ništa protiv korupcije.

Korupcija je više - manje moguća u svim sferama djelovanja, u većoj ili manjoj mjeri. Kako se uglavnom mnogi slažu da bi je trebalo iskorijeniti, ili barem smanjiti, jer je krajnje nepravedna, jer vrijeđa dostojanstvo čovjeka, osiromašuje jedne a drugima omogućava povlastice i sl., ona je postala i veliki društveni i politički problem. Mnoge političke stranke imaju u svojim programima borbu protiv korupcije. Pogotovo nakon besramnih korupcionaških afera u hrvatskom društvu. U tim aferama prednjače, naravno, političari i njihovi jataci u gospodarstvu i u svim drugim djelatnostima.

Pretpostavimo da političari u zadnjih dvadeset godina nisu ama baš ništa napravili (ni dobroga ni lošega) koliko bismo danas bili napredniji u svakom smislu. Njihov rad je uglavnom bio na štetu građanima i cijelom društvu, a na korist samo njima. Pa zato su se valjda i borili i za to se bore. Nije njima do borbe protiv korupcije. Postoje časne malobrojne iznimke. To su samo floskule kojima se služe da bi skupili koji bod (tj. glas birača) na izborima.

Kada to ostvare i dođu na vlast onda sve po starom. Tada nastupa doba „nove pravednosti" ili „mi smo drugačiji" ili doba „slučajnog naroda" koji ne zna ništa nego baviti se korupcijom. Zašto se „nova pravednost" nije pojavila u jeku kriminala i korupcije u vladajućim strukturama? Po čemu su to oni drugačiji? Po sofisticiranijim metodama korupcije? Neka malo zavire u svoje obitelji, rodbinu, „suradnike", ideološke i političke istomišljenike itd. pa će ustanoviti gdje je leglo korupcije.

Neka se javno ispovjede narodu za svoje grijehe i propuste. Ali to ih ne zanima. Oni i tako ne vjeruju u ispovijed. Nikada na vidjelo neće doći što su radili ili kalo su se obogatili, kako su se umrežili i kako su se porazmjestili na položaje. Za svaki slučaj.

Pa i kada na vlast dođu drugi, oni su na dobrim pozicijama s kojih ih se ne smije maknuti jer će, navodno, biti diskriminirani, iako nisu kvalificirani obavljati poslove za koje su dobro plaćeni. A onda rezultati kriminalnih i koruptivnih radnji, nakon nekog vremena, zastare i nikom ništa. Narod kaže: „Ujeo vuk magare"

DopuštenostKorupcija je, dakle, u biti dopuštena, pa čak i poželjna ali samo onima koji drže vlast i kome oni dopuste. Ako su oni drugi, tj. suparnici ili protivnici korumpirani onda je to skandal (naravno da jest skandal, a što je s ovim prvima?). Pogotovo kada ovi drugi postanu opasni iz bilo kojeg razloga. Npr. da su im konkurenti u korupciji koji bi dio bogatstva i moći mogli prigrabiti za sebe. Onda slijedi klasični udbaški politički i kriminalni obračun. Ne preže se od namještaljki svake vrste, blaćenja, linčovanja, diskvalificiranja, vrijeđanja, laganja do likvidacije ove ili one vrste.Korupcija je, dakle, u biti dopuštena, pa čak i poželjna ali samo onima koji drže vlast i kome oni dopuste. Ako su oni drugi, tj. suparnici ili protivnici korumpirani onda je to skandal (naravno da jest skandal, a što je s ovim prvima?). Pogotovo kada ovi drugi postanu opasni iz bilo kojeg razloga. Npr. da su im konkurenti u korupciji koji bi dio bogatstva i moći mogli prigrabiti za sebe. Onda slijedi klasični udbaški politički i kriminalni obračun. Ne preže se od namještaljki svake vrste, blaćenja, linčovanja, diskvalificiranja, vrijeđanja, laganja do likvidacije ove ili one vrste.

Sve su državne institucije danas instrumentalizirane od strane vladajućih. Pa valjda se mora znati tko vlada? Postoji li neovisno sudstvo? Državno odvjetništvo? Zakonodavna vlast? Izvršna vlast, predsjednik itd? Sve neovisno jedno od drugoga? Naprotiv. Ništa od toga. Nego sve umreženo. A poznato je da se zlo (sinovi ovoga svijeta) više i bolje umrežava nego dobro. Kako to da svi koji se javno usude izreći neku „opasnu" stvar bivaju maknuti s položaja? Treba li navoditi primjere?

Kako to da se najveći kriminal i korupcija javljaju pred početak izbora? Upravo je tada vlastodršcima stalo da raščiste s korupcijom? A čitavo su vrijeme prije toga gledali kroz prste i zatvarali oči. A i sada zatvaraju oči za podobne kadrove. Zašto se ne bi provela sustavna, a ne tek selektivna, borba protiv korupcije? Sustavna borba je neka vrsta lustracije. Ma nemojte u to dirati. Sve može samo „statika zgrade" ne smije doći u pitanje. Ako ne može sustavna borba protiv korupcije može selektivna. I to je korisno. Ali tko odlučuje o selekciji? Pa zna se. Ovdje se ne misli na političku stranku „zna se" nego i na one koji „su drukčiji", i to prije svega, i u ovom trenutku, na njih.

Ukratko, borba protiv korupcije vladajućih je ordinarna laž koja služi samo u dnevno politikantske svrhe; ona omalovažava i vrijeđa sve poštene ljude ove države, one kojima je istinski stalo do pravednijeg društva (nikako ne do „nove pravednosti"), one koji su gladni i bez posla, one koji moraju bježati iz vlastite domovine, one koji bi mogli i htjeli nešto dobroga učiniti a sprečava ih se, one koji su stvarali državu a smatra ih se glavnim remetilačkim faktorom u državi i sl. A možda je upravo to dio programa?

Željko Cvrtila: Uspostaviti transparentne kriterije i kontrolu

Korupcija i s njom skopčani organizirani kriminal su rak rana hrvatskog društva. Moramo znati da korupcija može funkcionirati samostalno, ali ona je i osnovna metoda djelovanja organiziranog kriminaliteta, bez koje se on ne bi mogao proširiti i KriterijiKljuč rješenja su jasni, stručni, nedvosmisleni i transparentni kriteriji za postavljanja u državnoj administraciji. Do sada niti jedna plitka koja je bila na vlasti u Hrvatskoj, nije pokazala takvu političku volju, niti se okružila sa ljudima koji to znaju i spremni su provesti. Više se se smije događati da svaka politička opcija na vlasti želi imati svoju policiju, odvjetništvo, pravosuđe, vojsku... to mora biti jedna jedinstvena stručna hrvatska administracija lišena bilo kakvog političkog utjecaja. Sve ostalo će se pretvoriti u politička hapšenja i razračunavanja.ustoličiti se na nakanom području. Zato je suzbijanje korupcije i temeljni način suzbijanja organiziranog kriminaliteta. Kako je korupcija uglavnom skopčana s nosiocima državne ili lokalne vlasti potrebno je upravo u tom području djelovati putem nadzornih tijela.

Obzirom su i sama nadzorna tijela podložna korupciji neophodno je uspostaviti stručna, neovisna i konstantno provjeravana istražna tijela. Korupcija se najlakše širi putem politike i tu ima svoje duboke korijene. Politika pak, postavlja rukovoditelje u istražna tijela, a često ide toliko daleko da postavlja i istražitelje. Putem tih politički postavljenih rukovoditelja i istražitelja može direktno utjecati na pokretanje i tijek pojedinih istraga.

Sukladno tome postoje politički podobni i nepodobni, politički tajminzi, ali ipak treba jasno reći da bez obzira na moguća pojedina politički diktirana uhićenja, teško će netko biti osuđen ako za inkriminaciju za koju ga se tereti ako ne postoje dokazi. Zato mislim da mediji previše značaja posvećuju uhićenjima, a premalo suđenjima i ishodima tih suđenja. Nije svrha progona nekoga uhititi (osim ako nije isključivi cilj diskreditacija osobe) nego je svrha progona dokazati kriminalno djelo i dovesti do osuđujuće presude i povrata otuđenih sredstava. Dakle, opet bez političke volje neće se prekinuti ovaj lanac političkih postavljenja i mogućih diktiranih političkih uhićenja jer upravo politika mora donijeti drugačije zakonske okvire. Ako želimo funkcioniranje pravne države, onda je nužno cijelu državno administraciju, a posebice istražna tijela, potpuno profesionalizirati. To znači da treba onemogućiti bilo kome (politici, prijateljima, kumovima, rođacima..) da utječu na postavljanje kadrova mimo zadanih kriterija.

Ključ rješenja su jasni, stručni, nedvosmisleni i transparentni kriteriji za postavljanja u državnoj administraciji. Do sada niti jedna plitka koja je bila na vlasti u Hrvatskoj, nije pokazala takvu političku volju, niti se okružila sa ljudima koji to znaju i spremni su provesti. Više se se smije događati da svaka politička opcija na vlasti želi imati svoju policiju, odvjetništvo, pravosuđe, vojsku... to mora biti jedna jedinstvena stručna hrvatska administracija lišena bilo kakvog političkog utjecaja. Sve ostalo će se pretvoriti u politička hapšenja i razračunavanja.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 6-12-2019, 18:58:39

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.