Predsjednik Josipović i kandidatura za drugi mandat

Na predsjedničkim izborima koji nas očekuju kroz koji mjesec svoju je kandidaturu objavio i sadašnji predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović. Nakon programa „nove pravednosti" predsjednik Josipović kao parolu za naredne izbore koristi najavu izgradnje tzv. „druge republike".

Postavlja se, međutim, pitanje na temelju čega aktualni predsjednik temelji svoju želju za osvajanjem još jednog mandata i što je uopće predsjednik napravio u proteklih 5 godina za opće dobro hrvatskog naroda i hrvatske države.

Ova pitanja za portal HKV-a komentiraju: prof. dr. sc. Stipe Kutleša, dr. sc. Damir Pešorda, dr. sc. Hrvoje Kalinić, Joško Čelan i Egon Kraljević.

Prof. dr. sc. Stipe Kutleša: Josipović nije sposoban upravljati zajednicom koja se zove Hrvatska

Nitko ne osporava nikome pravo da se kandidira za predsjednika države, pa ni Ivi Josipoviću. Postoje razni časni motivi zašto bi se netko kandidirao za tako važnu funkciju: sposobnost upravljanja zajednicom kao što je država, ljubav prema toj istoj državi i narodu čija je to država, borba za prava i poštivanje svih državljana te državi, povećanje ugleda te države u međunarodnoj zajednici, gospodarski i svaki drugi napredak te države i mnoštvo drugih razloga.

Ali postoje i oni nečasni motivi: sebičnost i narcisoidnost, stjecanje privilegija i bogatstva, vladanje narodom i državom u najgorem smislu riječi, određena ideologija koja priječi svaku slobodu djelovanja i svekoliki napredak naroda i države, namjerno upropaštavanje i podjarmljivanje države drugima i sl.

Svakoga bi se kandidata trebalo vrednovati s obzirom na sve navedene pozitivne i negativne motive. Tako i sadašnjeg predsjednika kao budućeg kandidata za još jedan mandat. Treba trijezno vidjeti i proanalizirati što je u zadnjih pet godina (a to nije kratko razdoblje za nešto učiniti, ali i pokvariti) napravio dobra i što je učinio zla sadašnji predsjednik. Ako bi se kao kriterij uzeli gornji motivi onda sadašnji predsjednik ne bi prošao dobro.

NesposobnostNe ulazeći u dublju analizu svih navedenih i nenavedenih motiva može se ukratko reći sljedeće. Josipović nije sposoban upravljati zajednicom koja se zove Hrvatska. To ne znači da je nesposoban upravljati nekom drugom zajednicom. Zašto? Zato što on Hrvatsku i hrvatski narod ne voli, a bez ljubavi se ne može biti predsjednik neke države osim kao diktator ili onaj koji državu želi uništiti. On čak posao ne obavlja ni profesionalno prema pravilima struke. On poštuje samo neke državljane RH, a ne sve jednako.Ne ulazeći u dublju analizu svih navedenih i nenavedenih motiva može se ukratko reći sljedeće. Josipović nije sposoban upravljati zajednicom koja se zove Hrvatska. To ne znači da je nesposoban upravljati nekom drugom zajednicom. Zašto? Zato što on Hrvatsku i hrvatski narod ne voli, a bez ljubavi se ne može biti predsjednik neke države osim kao diktator ili onaj koji državu želi uništiti. On čak posao ne obavlja ni profesionalno prema pravilima struke. On poštuje samo neke državljane RH, a ne sve jednako.

Privatno ne mora jednako biti sklon svima, ali javno mora. Neki su mu „partizansko cvijeće" s petokrakama kao simbolom ljubavi, a neki zmije u njedrima. Na koju to ljubav predsjednik misli? Na onu koja je pod crvenom petokrakom prije i sada uništavala sve što je hrvatsko? A u predsjednikovu programu je bilo i ostalo vratiti crvenu petokraku i zacrveniti Hrvatsku.

Je li predsjednik doprinio ugledu države kojoj je na čelu? Ne. Hrvatska je u EU, a predsjednik joj je antieuropejac. On još ne želi osuditi komunizam kao totalitarizam što je EU već učinila. Njemu je dovoljno biti antifašist što je gotovo uvijek značilo a sada još i više znači totalitarist. Njegova uloga u pisanju optužbe protiv hrvatskih generala, ponašanje pred sam ulazak u EU i pokušaj varanja te iste EU balkanskim čarkama oko izručenja zločinaca Njemačkoj, omalovažavanje i prezir (gotovo mržnja) prema većini hrvatskog naroda kojega je njegov aktualni predsjednik optužio u izraelskom Knessetu, omalovažavanje branitelja i afera u Vukovaru prošle godine, nedopuštanje bilo kakvih demokratskih promjena po želji naroda i sl.

No predsjednik u svemu tome ipak mnogima izgleda kulturan i uglađen, hladnokrvan i trijezan gospodin koji uživa ugled u tom narodu. Ankete to, navodno, pokazuju. Naravno kada imaš medije u svojim rukama. Ako se ipak malo bolje pogleda sve je to mjehur sapunice. Gotovo ništa nije istina. Ovakva medijska manipulacija i nesloboda svojstvena je banana državama, a ne nekoj članici EU.
Da predsjednik nije kulturan i pristojan pokazuje nervoza posljednjih mjeseci i posljedice te nervoze. Što se više približavaju predsjednički izbori on sve više u svom rječniku ima izraze „bolesnici", „luđaci" i sl. za svoje akademske kolege. Zašto? Samo zato što su se usudili tražiti „čiste račune", a to znači odgovore na neka važna pitanja. Zbog propusta ili namjernih pogrešaka oni traže od predsjednika da se izjasni, da ponudi objašnjenje naciji o tome što on radi. Mnoge od tih radnji okarakterizirane su kao veleizdaja.

TemeljiPredsjednik se u zadnje vrijeme zalaže za „drugu republiku". Zar ova prva ne valja? Kako mu je valjala prošlih pet godina? Ako ne valja zašto ne valja? I kakva bi trebala biti ta druga? Možda ona prema planu 21? A što je to svi već znaju i osjete na vlastitoj koži. On hoće postavljati nove temelje. Kakve to temelje? Na kojima će se država srušiti čim se postavi na takve temelje? Odreći se branitelja koji su stvarali temelje ove države? Ali i svih koji žele živjeti i izgrađivati svoju državu? Ili možda nešto i promijeniti samo ne preambulu Ustava?Hrvatsko nacionalno etičko sudište optužilo ga je kao veleizdajnika. Je li predsjednik demantirao točke iz optužnice? Nije. Barem za sada. Nacija očekuje očitovanje. A predsjednik je najavio tzv. „novu pravednost" Što ona znači nitko ne zna, pa možda ni on sam. Ako zna i državljani Hrvatske bi to htjeli znati. Možda će o tome nešto više reći u predizbornoj kampanji. Ako bude imao što? Zašto je npr. preskočeno pitanje kakvu je dokumentaciju predsjednik dao srbijanskom diplomatu?

Predsjednikov odgovor je za osnovnu školu. On je navodno njemu dao svoje knjige u kojima, usput rečeno, a prema izjavi istog srbijanskog gospodina, ima svega i svačega zbog čega bi se predsjednik morao sramiti. Ali elementarna logika kaže da to još nikako ne znači da mu nije dao i važne spise, državne tajne. Ali on misli da je narod kojim vlada blesav. Inače ne bi dao takav odgovor. Pametan narod zaslužuje razložan odgovor.

Kako to da se predsjednik okružio sumnjivim savjetnicima koji bi u nekoj drugoj normalnoj državi bili marginalni, a ne privilegirani partijski kadrovi? Jesu li mu oni savjetovali da se boljševičkim metodama riješi svojih potencijalnih protukandidata? Tko pametan može povjerovati da je tek sada, u slučaju Bandića, proradila „nova pravednost"?

Predsjednik se u zadnje vrijeme zalaže za „drugu republiku". Zar ova prva ne valja? Kako mu je valjala prošlih pet godina? Ako ne valja zašto ne valja? I kakva bi trebala biti ta druga? Možda ona prema planu 21? A što je to svi već znaju i osjete na vlastitoj koži. On hoće postavljati nove temelje. Kakve to temelje? Na kojima će se država srušiti čim se postavi na takve temelje? Odreći se branitelja koji su stvarali temelje ove države? Ali i svih koji žele živjeti i izgrađivati svoju državu? Ili možda nešto i promijeniti samo ne preambulu Ustava?

Da bi sve to postigao treba mu, naravno, joj jedan mandat. U kojemu će opet pet godina plandovati, a zadnji mjesec ipak nešto pokušati napraviti? Otkud mu toliko sebičnosti da ne vidi da sve više tonemo u ponor, a za to je i on itekako zaslužan? A on bi joj jedan mandat? Nije li bogatstvo koje je prikupio, zamislite kao sveučilišni profesor, još uvijek nedovoljno za njegove apetite? Na koncu nije li sve što je do sada napravio bila veća šteta za državu nego korist? Šteta koju će hrvatski narod morati sanirati desetljećima. Ako su mu to motivi onda ga posve razumijem.

Kada se sve zbroji i oduzme ispada da bi za Hrvatsku bilo bolje da nije ništa radio za državu i za narod (koji?). Čovjek od moralnog formata ne bi uopće razmišljao o drugom mandatu. Dao bi ostavku i prije izbora. Nažalost nije jedini koji bi trebao to učiniti. A i neki od njegovih budućih predsjedničkih suparnika: već su prije bili kandidati i osvojili čak nekoliko stotina ili koju tisuću glasova, ali ipak misle da su oni jedini spas za Hrvatsku. Valjda će tragikomedija već jednom završiti.

Dr. sc. Damir Pešorda: Još jedan mandat aktualnog predsjednika Hrvatskoj ništa dobro ne bi donio

Kandidatura Ive Josipovića za još jedan mandat logična je, što ne znači da je opravdana. Logična je stoga što nitko razuman ne odustaje tek tako od lagodna i dobro plaćena posla, a neopravdana je PogrješkeDogađaji posljednjih nekoliko tjedana upućuju na to da interesno-ideološki krug oko Josipovića pošto-poto želi osigurati svom čovjeku još jedan mandat. U tomu mogu uspjeti samo ako domoljubno-konzervativni tabor nastavi vući pogrješne političke poteze. Zasada neki postupci pojedinaca iz tog dijela političkog spektra idu Josipoviću na ruku. Je li riječ o političkoj gluposti ili dvostrukoj igri, teško je reći. Zato se zasada i uzdržavam od spominjanja konkretnih imena.stoga što aktualni predsjednik nije svojim radom opravdao povjerenje dobiveno na prethodnim izborima. Od ''nove pravednosti'' ostala je samo floskula bez ikakva značenja. Uostalom, pravednost ne bi ni trebala biti 'stara' ili 'nova'', nego jednostavno – pravednost.

Što se tiče nove Josipovićeve krilatice o izgradnji ''druge republike'', ni od toga neće biti ništa. Tko nije za pet godina napravio ništa korisno za državu kojoj je na čelu, teško da to može napraviti u narednih pet godina. No ja osobno čak i ne zamjerim toliko Josipoviću što ništa korisno nije napravio, već mu zamjerim štetu koju je tijekom svoga mandata počinio.

Prvo, povećao je troškove svoga ureda. Drugo, na mjestu glavnog političkog savjetnika držao je do nedavno, kada ga je iz predizbornih razloga maknut u sjenu,čovjeka koji je u Srbiji proglašen jednim od najmoćnijih Srba u svijetu. Ovdje nije naodmet podsjetiti da Josipović nije bio predsjednik Srbije nego Hrvatske. Treće, veličao je komunistički totalitarizam, sjećamo se svi izjave o lijepoj kapi partizanki. Četvrto, nije ni pokušao utjecati na to da se zemlja izvuče iz gospodarske krize. Peto... ali ne da mi se više nabrajati! U svakom slučaju, još jedan mandat aktualnog predsjednika Hrvatskoj ništa dobro ne bi donio.

Međutim, događaji posljednjih nekoliko tjedana upućuju na to da interesno-ideološki krug oko Josipovića pošto-poto želi osigurati svom čovjeku još jedan mandat. U tomu mogu uspjeti samo ako domoljubno-konzervativni tabor nastavi vući pogrješne političke poteze. Zasada neki postupci pojedinaca iz tog dijela političkog spektra idu Josipoviću na ruku. Je li riječ o političkoj gluposti ili dvostrukoj igri, teško je reći. Zato se zasada i uzdržavam od spominjanja konkretnih imena.

Joško Čelan: Nužan je, prije svakog drugog, razgovor o Josipovićevu svjetonazoru – on naime nije demokrat!

Neka mi bude dopuštena mala kritička primjedba na uredničke propozicije za moje i naše odgovore sada, evo, i u vezi Ivom Josipovićem i njegovom kandidaturom za drugi predsjednički mandat, budući da moguća razjašnjenja imaju najšire društveno i političko značenje. Riječ je o tome da bi svi sudionici javnih razgovora trebali više nego do sada voditi brigu o njihovoj ekonomičnosti i djelotvornosti. Ne podcjenjujem vrijednost ponavljanja poznatih činjenica, jer do bitnih spoznaja ne dolazi svatko u isto vrijeme, ali zatrpavanje javnog prostora davno spoznatim istinama stvara „šum" u komunikacijskom kanalu i otupljuje oštricu političkog djelovanja.

U konkretnom slučaju Ive Josipovića mislim da je u potpunosti nepotrebno razglabati o, recimo, njegovoj nebulozi nekakve „druge republike" – jer ako je ona izvorna Tuđmanova prva, kao što je, ona Mesićeva i Josipovićeva, njoj potpuno suprotstavljena, na snazi je već desetljeće i pol, tj. od 3. siječnja 2000. godine. Također je besmisleno govoriti o tome što je Josipović „napravio u proteklih pet godina" i na čemu temelji „želju za osvajanjem novog mandata" – osim onoga što svakodnevno osjećamo na svojoj koži, ovih dana je s vrha Europske unije stigao „nalaz" da je Hrvatska na samom dnu među svim zemljama ove organizacije.

NeokomunistSvi, naime, stalno insistiraju da se kampanja treba usredotočiti na vitalne gospodarske teme, ali meni se čini da prije svakog razgovora ove vrste treba utvrditi je li kandidat o kome je riječ doista demokrat ove ili one vrste ili je pak, kao što ja mislim da se odavno skupilo more dokaza, „neokomunist", dakle, nedemokrat, politički ekstremist ili nazovite to kako želite.Osobno sam o rušilačkom učinku Ive Josipovića i udbomasonske oligarhije koja ga drži napisao toliko tekstova da se pomalo počinjem pitati i o smislu svega toga. Član sam i Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, koje je 20. rujna u Vukovaru jasno pobrojalo sve ključne točke Josipovićeve veleizdaje. Preda mnom je knjiga Zdravka Tomca „Crveni predsjednik" u čijem bi skorom dubrovačkom predstavljanju i ja ovih dana trebao sudjelovati; njeno tek letimično listanje pokazuje da je „dijagnoza slučaja" već odavno znana.

Možda nam stoga preostaje samo baviti se pitanjima djelotvornosti političke taktike njegova prijeko potrebnog uklanjanja s vlasti. Moram tu ponovno spomenuti vlastiti tekst u Hrvatskom tjedniku od 6. studenog u kojem spominjem jednu dimenziju koja se prečesto gubi iz vida, a koja se vidi iz njegova podnaslova: „A što ako je Josipović doista 'neokomunist', dakle, politički ekstremist, nepodoban za demokratsku utakmicu?"

Ne naglašavam ovo radi napuhivanja vlastitog ega, jer, uostalom, izraz „neokomunist" za Ivu Josipovića još ranije je „patentirao" Ivo Banac u Matičinu Vijencu. Ali, doista, nema više smisla nabrajati „obične" Josipovićeve grijehe, već treba obratiti pažnju na ovaj njegov temeljni svjetonazorni defekt i zatražiti od svih sudionika predizborne utakmice da se prema njemu odrede.
Svi, naime, stalno insistiraju da se kampanja treba usredotočiti na vitalne gospodarske teme, ali meni se čini da prije svakog razgovora ove vrste treba utvrditi je li kandidat o kome je riječ doista demokrat ove ili one vrste ili je pak, kao što ja mislim da se odavno skupilo more dokaza, „neokomunist", dakle, nedemokrat, politički ekstremist ili nazovite to kako želite.

I konačno, ako bi se Josipovića podvrglo ovakvoj provjeri, bilo bi lakše utvrditi drže li i ostali sudionici u trci do općeprihvaćenih mjerila demokratskog javnog djelovanja ili su tek „druga vrsta istoga".

Dr. sc. Hrvoje Kalinić: Josipović se može uzdati u pobjedu

Predsjednik Josipović ima mnogo razloga zbog kojih želi osvojiti još jedan mandat. Nekidan je Narod.hr dao još jedan navodeći kako je predsjednikov otac pozvan kao svjedok na suđenju u Njemačkoj, baš kao što je bio pozvan i Mustač 2006. godine. Postoji li, osim osobnih razloga, još pokoji razlog zbog kojeg Josipović želi nastaviti biti predsjednik RH - teško je reći, no činjenica je da je Josipović u proteklom petogodišenjem mandatu pokazao potpuni nedostatak interesa za dobrobit Hrvata i Hrvatske, štoviše, isplivali su dokazi koji tvrde upravo suprotno.

Stoga je teško vjerovati da bi još jedan mandat ovog predsjednika donio Hrvatima i Hrvatskoj išta dobra. Što se tiče krilatice o drugoj republici, nju je Josipović preuzeo iz Kujundžićeve kampanje za predsjednika HDZ-a, bez da je preuzeo ideje koje su predstavljenje pod tim imenom. Mi smo već jednom nogom u "drugoj republici" koja je nastala rastakanjem Tuđmanove vizije Republike Hrvatske te mnogobrojnim zakrpama i izigravanjima Ustava, upravo s namjerom da se stvori kriza na ustavnoj razini te potom potpuno dokine "Tuđmanova republika" kao zastarjela.

No, druga republika koju želimo je obnova države na demokratskim i republikanskim principima s idejama i vrijednostima na kojima smo državu stvorili, a ne ozakonjenje totalitarizma i tiranije vlasti koju uvode komunistički atavizmi.

PobjedaPobjeda na ovim izborima dugo je i temeljito pripremana poticanjem iseljavanja, stvaranjem apatije, sklapanjem unosnih poslova na štetu Hrvatske te preuzimanjem potpune kontrole nad medijima. Za kraj je jedini potencijalni protukandidat na ljevici zatvoren. Postoji dakle mnogo razloga zbog kojih se predsjednik može uzdati u svoju pobjedu i ne smijemo ga podcijeniti bez obzira što u našoj okolini sitnozorom trebamo tražiti osobu koja bi mu dala glas na izborima.Nažalost, predsjednik Josipović ima razloga za uzdati se u svoju pobjedu. Mnoge od ovih informacija ne dolaze do šire populacije u Hrvatskoj, tako da čak ni kad admiral ili akademik optuži predsjednika za veleizdaju, srednjestrujni mediji ne smatraju to dovoljno važnim za javnost. Osim potpune osljepljenosti medija, korisno je sjetiti se barem prodaje Croatia Osiguranja i uništavanja Imunološkog zavoda.

Obje stvari su napravljene na štetu nacionalnih interesa, bez reagiranja predsjednika. Stoga je realno za očekivati da će postojati veliki interes (mjerljiv u novcu) koji će željeti zadržati trenutno stanje, pa tako i trenutnog predsjednika. Osim toga, istraživanja pokazuju da su ljudi neskloni promjenama čak i kad su promjene za njih dobre, a to vrijedi i za izbor predsjednika.

Iznimka su razdoblja velikih kriza, stoga nas uporno uvjeravaju kako imamo najbolju vladu i predsjednika koji neki buntovnici bez razloga napadaju, te kako kriza zapravo ne postoji jer sva su razdoblja krizna, ponajviše zbog nasljeđenih problema. Nesklonost promjenama najviše pokazuje starije pučanstvo, a ionako ostarjela Hrvatska je za vrijeme ove vlade doživjela pravi egzodus mladih i obrazovanih, dodatno potaknut zadnjim posjetima Predsjednika vlade Australiji i SAD-u.

Pobjeda na ovim izborima dugo je i temeljito pripremana poticanjem iseljavanja, stvaranjem apatije, sklapanjem unosnih poslova na štetu Hrvatske te preuzimanjem potpune kontrole nad medijima. Za kraj je jedini potencijalni protukandidat na ljevici zatvoren. Postoji dakle mnogo razloga zbog kojih se predsjednik može uzdati u svoju pobjedu i ne smijemo ga podcijeniti bez obzira što u našoj okolini sitnozorom trebamo tražiti osobu koja bi mu dala glas na izborima.

Egon Kraljević: Aktualnog predsjednika ne treba podcijeniti

Svaka se predizborna kampanja mora voditi pod nekim sloganom. Te promidžbene poruke moraju biti efektne, privlačne, lako pamtljive, a trebaju korespondirati i s političkim trenutkom u kojem se izbori odvijaju. To su formalni uvjeti za uspješnost predizbornih parola koje je Josipovićeva "nova pravednost" zadovoljila, jer na to se uhu ugodno načelo, pozivalo u trenutku kada je već postojala jasna svijest o nekim nepravdama koje prožimaju hrvatsko društvo. Ne i o svim, jer prevladavajuća je medijska struja govorila samo o korupciji,nepotizmu, pljačkama, dakle najčešće o skupu socijalno uvjetovanih nepravdi za koje je okrivljavala isključivo stranke desne političke orijentacije.

Nigdje se međutim ništa nije moglo pročitati o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, o velikosrpskim ispadima u Hrvatskoj koji su ugrožavali osnovna ljudska prava nesrba na područjima gdje su se izgredi dogodili, o progonu "lažnih" branitelja što je prerastalo u pravu hajku na vještice pri čemu se u cijelosti ignoriralo druge segmente mirovinskog sustava (npr. partizanske mirovine, ili mirovine dodijeljene invalidima rada) u kojima bi se, s obzirom na sveopću korumpiranost hrvatskog društva, zasigurno mogao naći barem podjednak, ako ne i znatno veći broj "lažnjaka" koji "troše novce poreznih obveznika".

U kakvoj su se klimi političke jednostranosti odvijali prethodni izbori svjedoči i to da neki, u normalnim uvjetima teško oprostivi ispadi, poput Josipovićeve predizborne izjave kako će "zacrveniti Hrvatsku", uopće nisu doživljavani kao nešto vrijedno negativne pozornosti. Sve je to omogućilo Josipovićevu pobjedu, unatoč tomu što osim efektnih slogana i neoprezno izgovorenog obećanja o "zacrvenjivanju" Hrvatske (što se na kraju pokazalo kao jedini sadržaj njegove vladavine), Josipović nije ponudio baš ništa drugo.

IspraznostJosipovićeva kampanja ne pati samo od sadržajne ispraznosti, nego joj u prilog više ne ide ni trenutna politička situacija. Nepozitam, nedemokratičnost, lopovluk, gospodarska nesposobnost, afere aktualne vlasti, sve je to razorilo jednostranu "protudesničarsku" političku klimu koja je bila odlučni čimbenik prethodne Josipovićeve pobjede. Sadašnja Josipovićeva kampanja je dakle skup pompoznih najava koje su u potpunosti obezvrijeđene njegovim dosadašnjim predsjedničkim stažom.Kada se njegovu predizbornu promidžbu usporedi s HDZ-ovom s početka devedesetih koja je jasno poručivala "Odlučimo sami o sudbini svoje Hrvatske" (što je kasnije i ostvarila), postaje jasna i sadržajna odnosno idejna ispraznost ne samo Josipovićeve kampanje, nego i čitava njegova mandata na vlasti, ispraznost koju ne može umanjiti ni, s vremenom sve manje prikriveno i sve drskije, Predsjednikovo zalaganje za neojugoslavenske vrijednosti. Rezultate prve Josipovićeve kampanje možemo rezimirati riječima formalno uspješna, sadržajno katastrofalna, s tim da potonja kvalifikacija dobro opisuje i predsjednički mandat koji je uslijedio.

Sada imamo novi bombastični poklič ("Druga Republika") koji pati od iste "boljke" kao i prethodni - od manjka sadržaja. Lako je bilo jurišati na prvi predsjednički mandat, jer javnost nije imala uvid u to što Josipović zaista nudi. Sada kad su rezultati njegova predsjednikovanja tu, a tu je i porazna bilanca ideološki bliske mu vlasti koja nas guši vlastitom nesposobnošću i aferama (Merzel, Sabo, a možda se i optužnica protiv Bandića proširi na vrijeme dok je još bio SDP-ovac), nije više moguće kao u prethodnoj kampanji, za sve zlo u državi okriviti političke protivnike.

Ako novi Josipovićev slogan shvatimo kao njegovu najavu temeljitog reformiranja države, pitanje je zašto barem nešto od toga nije poduzeo u prethodnom mandatu, jer vremena je imao napretek. Ovdje postaje jasno da sadašnja Josipovićeva kampanja ne pati samo od sadržajne ispraznosti, nego joj u prilog više ne ide ni trenutna politička situacija. Nepozitam, nedemokratičnost, lopovluk, gospodarska nesposobnost, afere aktualne vlasti, sve je to razorilo jednostranu "protudesničarsku" političku klimu koja je bila odlučni čimbenik prethodne Josipovićeve pobjede. Sadašnja Josipovićeva kampanja je dakle skup pompoznih najava koje su u potpunosti obezvrijeđene njegovim dosadašnjim predsjedničkim stažom.

Aktualnog predsjednika ipak ne treba podcijeniti, posebice imajući u vidu političku scenu koju karakterizira nered na oporbenoj strani, te i dalje moćan provladin medijski aparat. Nadajmo se da to dvoje ipak neće dostajati za novu Josipovićevu pobjedu.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Uto, 17-09-2019, 22:30:26

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.