Josipović i Cvetićanin

Afera oko Josipovićeva navodnog dostavljanja dokumenata o ratnim zločinima bivšemu srbijanskom veleposlaniku u Republici Hrvatskoj Radivoju Cvetićaninu (vidi Cvetićaninove memoare „Zagreb indoors"), što su pojedini politički analitičari protumačili kao doušništvo, ovih je dana privukla pozornost na političkoj sceni, pa smo o toj aferi mogli slušati i na zasjedanju Hrvatskog sabora.

Drugi je to hrvatski predsjednik za kojega postoji sumnja da je srbijanskoj strani dostavljao informacije. Naime, bivši šef KOS-a Aleksandar Vasiljević u jednom je razgovoru kazao kako je Josipovićev prethodnik Stipe Mesić dostavljao KOS-u podatke o naoružavanju HDZ-a u razdoblju prije početka Domovinskog rata.

Imajući u vidu ova dva slučaja – a posebno činjenicu da istraživačko novinarstvo nije imalo niti najmanju potrebu te slučajeve istražiti – postavlja se pitanje nije li suradnja s hrvatskim neprijateljima (dakako, pod uvjetom da je riječ o točnim informacijama) postala konstanta hrvatske politike i to do te mjere da takvi slučajevi ne izazivaju niti najmanje potrese na političkoj sceni, što bi bi nezamislivo u drugim europskim zemaljama.

Ovu problematiku za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Hrvoje, Hitrec, Mate Kovačević, Mate Knezović i mr. sc. Željko Cvrtila.

Hrvoje Hitrec: Još jedan dokaz da ne živimo u normalnoj zemlji

Slučaj Josipović-Cvetićanin još je jedan dokaz da ne živimo u normalnoj zemlji. Umjesto da se odmah formira saborsko povjerenstvo koje bi istražilo RazgovorAko je razgovor obavio po uputama hrvatskoga političkog vodstva, onda o tome valjda postoje tragovi, a ako je susret bio privatne naravi, postavlja se pitanje zašto je baš Josipović imao potrebu sastajati se sa srbijanskim ambasadorom i zašto tu potrebu nisu imali ostali tadanji sudionici u pripremanju tužbe.što se doista događalo i kako je bilo moguće da se u delikatnom trenutku pripremanja tužbe protiv Srbije za genocid nad Hrvatima, Josipović (bez obzira kakav mu je tada bio formalni status) sastaje sa srbijanskim veleposlanikom, te kakva je bila stvarna svrha toga sastanka.

Ako je razgovor obavio po uputama hrvatskoga političkog vodstva, onda o tome valjda postoje tragovi, a ako je susret bio privatne naravi, postavlja se pitanje zašto je baš Josipović imao potrebu sastajati se sa srbijanskim ambasadorom i zašto tu potrebu nisu imali ostali tadanji sudionici u pripremanju tužbe.

Mate Kovačević: Obrana Jugoslavije kao cilj

Ne vidim neke posebne razlike između Josipovićeve i Mesićeve politike, bar u onom dijelu koja se skriva pod nazivom "antifašističke fronte". Taj ideologem skovan u agitpropovskim uredima Komiterne svojedobno je trebao promidžbom, nasiljem i terorističkim djelima pripremiti procese širenja svjetskoga komunizma, odnosno prostor utjecaja bivšega SSSR-a.

U hrvatskom slučaju pojam antifašizma ima i svoju specifičnu ulogu. On je u stvarnosti podrazumijevao doista nasilno preuzimanje vlasti, a na razini državnopravnoga koncepta rušenje svake, pa čak i komunističke, hrvatske države te njezino podvrgavanje jugoslavenskim tvorevinama, iza čijih se krabulja manje ili više prikrivao velikosrpski interes. Takozvane antifašističke udruge nisu ni danas ništa drugo nego samo zakrabuljeni sljednici bivših SUBNOR-a, kojima je čak i po statutu bio primarni cilj očuvanje Jugoslavije.

OdgovorPravi bi odgovor na vaše pitanje mogao glasiti - pustimo institucije da rade svoj posao! Da bi taj posao mogle odraditi netko bi ih iz dubokoga sna ipak trebao probuditi. No kako su "antifašisti" gotovo "omertom" zaštićeni od kaznene odgovornosti, ni u slučaju Josipović-Cvetičanin u Hrvatskoj se ništa ne će dogoditi. Osim možda još pokoje tragične smrti hrvatskih branitelja!Upravo su ti SUBNORI imali ključnu ulogu u ideološkim pa i sudskim progonima hrvatskih proljećara, koji su bili benigni nositelji demokratskih promjena početkom sedamdesetih godina. Upravo u zloduhu te politike vlasnici Subnorboljševičkoga mentalnog sklopa i danas na različite načine nastoje revitalizirati neku vrstu jugoslavenske zajednice, u kojoj bi Hrvatska podvrgnuta Beogradu mogla imati samo nižerazrednu ulogu.

Sve vam to pokazuju aktualni događaji - od prosvjeda hrvatskih ratnih vojnih invalida i branitelja, smrti na tom prosvjedu junakinje Domovinskoga rata Nevenke Topalušić te samospaljivanja jednoga branitelja u znak prosvjeda protiv cinične politike omalovažavanja onih koji su svojom krvlju stvarali hrvatsku državu. Upravo zato ne vidim nikakva razloga zašto se dio javnosti čudi vrlo upitnoj suradnji Ive Josipovića sa srbijanskim veleposlanikom Radivojem Cvetičaninom.

Državna tijela koja brinu o nacionalnoj sigurnosti zakazala su u spomenutom razdoblju kad je počinitelj napravi možebitno kazneno djelo. Očit nedostatak strategije nacionalne sigurnosti, zapravo anarhije u tom segmentu državne uprave, manifestiran je objavom informacije dvije godine nakon izlaska Cvetičaninove knjige.

Pravi bi odgovor na vaše pitanje mogao glasiti - pustimo institucije da rade svoj posao! Da bi taj posao mogle odraditi netko bi ih iz dubokoga sna ipak trebao probuditi. No kako su "antifašisti" gotovo "omertom" zaštićeni od kaznene odgovornosti, ni u slučaju Josipović-Cvetičanin u Hrvatskoj se ništa ne će dogoditi. Osim možda još pokoje tragične smrti hrvatskih branitelja!

Mate Knezović: Na najviše dužnosti dolaze oni koji su se dokazali hrvatskim neprijateljima

Uistinu je vidljivo da su hrvatske institucije opustošene. Hrvatska je jedinstvena zemlja. Institucionalni udar najviših USRHDobro je da je ovaj (moguće veleizdajnički čin) nije ostao prešućen ni u Saboru. Stoga bi Sabor mogao osnovati istražno povjerenstvo da utvrdi činjenice. O ovom činu morao bi se očitovati i Ustavni sud jer na čelu Hrvatske mora biti osoba koja je predana idealima zapisanim u Ustavu Republike Hrvatske. Svaka sumnja mora biti otklonjena ili se takva osoba ne bi ni smjela natjecati za dužnost predsjednika.predstavnika institucija na Hrvatsku i hrvatski narod vidljiv je i slijepcima. Po svemu sudeći na najviše državne dužnosti u Hrvatskoj mogu doći samo oni koji su se dokazali hrvatskim neprijateljima. Meni postaje sve više zadivljujuće da još uvijek postoji Republika Hrvatska kao samostalna i suverena država, barem na papiru, nakon svih tih silnih pustošitelja.

Što je to Ivo Josipović dostavljao srbijanskom veleposlaniku ostaje nerazjašnjeno. Njegovo pokazivanje knjiga novinarima, prije nekoliko dana, pojačava još više sumnju. On će to morati objasniti hrvatskom narodu i institucijama prije ili kasnije. Duboko je podcjenjivanje zdravog razuma pokušaj reklame njegovih knjiga i još k tome posprdan način na koji je to činio kod svoje "obrane" na teške optužbe.

Vjerujem da sazrijeva vrijeme u kojem će iz političkog života biti isključeni oni koji veleposlanicima stranih, a k tome i agresorskih država, dostavljaju dokumente ili drugu "hrestomatiju" bez političkih i pravosudnih sankcija. Budući da Državno odvjetništvo ima moć da udari na Glavni grad Hrvatske, ima moć i da istraži jednog čovjeka, pa makar on bio i predsjednik Republike.

Dobro je da je ovaj (moguće veleizdajnički čin) nije ostao prešućen ni u Saboru. Stoga bi Sabor mogao osnovati istražno povjerenstvo da utvrdi činjenice. O ovom činu morao bi se očitovati i Ustavni sud jer na čelu Hrvatske mora biti osoba koja je predana idealima zapisanim u Ustavu Republike Hrvatske. Svaka sumnja mora biti otklonjena ili se takva osoba ne bi ni smjela natjecati za dužnost predsjednika.

Mr. sc. Željko Cvrtila: Nemamo uređen sustav nacionalne sigurnosti

Posve je jasno da jedan broj naših političara, i to prilikom obnašanja vlasti, šuruje s "neprijateljima" hrvatske države. Razlog tome je taj što nemamo uređen sustav nacionalne sigurnosti. Mi čak nemamo niti uređene nacionalne interese, kako bi mogli onda reći što to štitimo kad govorimo o nacionalnim interesima. Tako ispada da ništa u ovoj državi nije "sveto" i zaštićeno. Sve je na prodaju, sve se može otkriti bilo kome.

Više su zaštićene istrage pojedinih kaznenih djela nego nacionalni interesi. Sukladno tome, dovedeni smo u poziciju da političari koju dođu na pojedine dužnosničke funkcije, sami svojevoljno određuju što su to nacionalni interesi. Tako Mesić misli da je to što prije pospremiti hrvatske generale u Haag. Matići misli da je nacionalni interes objaviti Registar hrvatskih branitelja i što prije prokazati lažne branitelje.

Josipović misli da je to progon hrvatskih branitelja za tzv. zločine nad srpskim življem i o tome ulizno obavijestiti srpskog veleposlanika. Vesna Pusić misli da je to odustanak od tužbe protiv Srbije. Jadranka Kosor je mislila da je to što prije ugurati Hrvatsku u EU, bez obzira koliku štetu će pretrpjeti naši seljaci, ribari, obrtnici i gospodarstvenici. Lončići KonstantaMožemo slobodno reći da je nastavljena konstanta postavljena prije 90. godine o suradnji s pojedinim državama i skupinama na na štetu hrvatske države. Neki takvi potezi pojedinih političara, zasigurno imaju elemente veleizdaje, pa je pitanje zašto sigurnosni sustav nije reagirao. Nije jer je pod potpunom kontrolom političara. Nažalost to će i dalje biti tako i toliko dugo dok god će hrvatski narod birati političare koji nisu isključivo spremni zaštiti njegov interessu očito pobrkani.

Da, možemo slobodno reći da je nastavljena konstanta postavljena prije 90. godine o suradnji s pojedinim državama i skupinama na na štetu hrvatske države. Neki takvi potezi pojedinih političara, zasigurno imaju elemente veleizdaje, pa je pitanje zašto sigurnosni sustav nije reagirao. Nije jer je pod potpunom kontrolom političara.

Nažalost to će i dalje biti tako i toliko dugo dok god će hrvatski narod birati političare koji nisu isključivo spremni zaštiti njegov interes, nego su interes svog naroda i države spremni prodati pojedinačnim i korporacijskim interesima ili pak interesima stranih država, radi zadovoljavanja nekih svojih osobnih interesa ili sprječavanja prokazivanja nekih njihovih komromitirajučih ponašanja.

Sustav sigurnosti treba tako osnažiti da takva eventualna buduća ponašanja ima snage spriječiti, a narod stalno osvješćivati da prepoznaje one koji ga stalno varaju kako mu iznova ne bi davao povjerenje za upravljanjem države. U tome je najveća odgovornost medija, da kroz svoja saznanja i istraživanja, narodu bez cenzure ukazuje na takve, u najmanju ruku neodgovorne političare.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Čet, 2-07-2020, 18:37:21

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.