Jović, Piskač, Novak i Borovčak o radu oporbe

NIzboriakon u prosincu održanih parlamentarnih izbora u oporbenim političkim strankama uglavnom nije došlo ni do kakvih značajnih kadrovskih promjena. Danijel Srb ostao je predsjednik HSP-a, Ruža Tomašić predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević, a Darinko Kosor predsjednik HSLS-a. Umjesto Josipa Friščića predsjednik HSS-a postao je križevački gradonačelnik Branko Hrg. Izborni sabor u najvećoj oporbenoj stranci očekuje nas u svibnju, te su gotovo sve aktivnosti HDZ-a usmjerene na taj događaj. Gotovo potpuna neaktivnost oporbenih stranaka te izostanak kritike aktualne vlasti potaknuli su kolumnista Tihomira Dujmovića da pred nekoliko tjedana napiše članak pod naslovom „Lako je Milanoviću vladati, kad prave oporbe i nema".

O radu oporbenih stranaka te o tome postoji li u Hrvatskoj uopće oporba kao organizirana politička snaga za Portal govore Josip Jović, Nenad Piskač, Javor Novak i Damir Borovčak.

Laburisti za sada najsuvislija oporba

Jović„Svi su jednoglasno podigli ruke za ratifikaciju sporazuma s EU, što je dovoljno rječit pokazatelj političkog stanja i odnosa u parlamentu. Svaka me jednodušnost plaši. Ona nije normalna ni prirodna. I oni koji su protiv pristupanja sada su podigli ruke u znak potvrđivanja. U ludnici je normalan čovjek zapravo lud i da ne bi bio neki izuzetak, neko čudo u koje svi upiru svoje poglede priklanja se većini" – kazao je za Portal novinar i publicist Josip Jović.

Prema Joviću „najozbiljnija i nasuvislija oporba za sada su laburisti. Barem su doveli u pitanje najavljenu prodaju Croatia osiguranja i HPB-a. To je za njih dobro, ali upravo porazno za cjelokupno stanje oporbene scene. Ostale su stranke zabavljene vlastitim konsolidacijama, izborima i preslagivanjima. Ali, za sada, na žalost, ništa nova. Liberali i pravaši silom su izgurali jednog jedinog kandidata i dosadašnjeg vođu bez obzira što su rezultati izbora nalagali da se pokriju ušima. Ali njihova upornost da se održe na vrhu ničega nema kraja i ne da se ničim poljuljati. Ako nije u pitanju bolest, ostaje razložna sumnja nije li njihov zadatak upravo to da onemoguće svaku moguću alternativu".

„Najjača oporbena stranka" – dodaje Jović „proživljava svoju agoniju. Nova je vlast otvorila toliko delikatnih pitanja, od rasprodaje preko poreza, kadrovske politike, kriminala pojedinaca iz nove garniture vladajućih, otpuštanja službenika, smanjivanja mirovina i socijalnih prava, ukidanja poticaja seljacima, odnosa sa Srbijom do droge, spolnog odgoja i smrzavanja zametaka, a da prave reakcije iz donedavno vladajuće stranke nije bilo. Razlog je takve pasivnosti dijelom zaokupljenost borbom za pozicije u stranci, a dijelom činjenica da bi svaka kritika često predstavljala uskakanje sebi u usta. Uvjet da HDZ stvarno bude jaka oporba i da ponovno eventualno preuzme vlast jesu novi ljudi na njegovu čelu koji neće imati ni petlje ni hipoteka i koji neće odbacivati već okupljati ljude i druge slične stranke i udruge oko sebe. Izvan toga ne vidim nikakvu mogućnost stvaranja oporbe. Iluzorno je misliti i o stvaranju neke nove stranke ili pokreta".

Višestranačko jednoumlje

PiskačKnjiževnik Nenad Piskač istaknuo je kako oporba u Hrvatskoj u ovom trenutku postoji samo u tragovima, no da bi bilo pogrješno misliti da živimo u jednostranačju. „Mi živimo u višestranačkom jednoumlju. Ono se provodi u polazištima vanjske politike, tzv. regionalne politike, haaške politike, politike prema Europskoj uniji, politike prema Srbima u Hrvatskoj, politike prema Hrvatima u i osobito izvan Hrvatske, politike zaduživanja, politike puzećeg odumiranja Hrvatske vojske, politike nasrtaja na katoličke vrjednote, politike 'jedinstvenoga jugoslavenskoga kulturnoga prostora' u rasponu od Ade Ciganlije do Brijuna, politike nasrtaja na hrvatski jezik, politike produženoga totalitarnoga komunizma kroz tzv. antifašizam, politike poslušnosti, politike bez politike, politike neodgovornosti u svakom pogledu. Rezultat svega toga je gubitak slobode: Financijske, medijske, obavještajne, gospodarske i tako dalje. Da bi se u višestranačkome sustavu mogla provoditi politika bez nacionalne politike potrebno je na čelnim mjestima stranaka postaviti klimavce, ljude ništ koristi, bolesno ambiciozne, moralno hendikepirane osobe ili pak ljude koje je moguće ucjenjivati, ljude koji su, poput biblijskoga Jude, spremni izdati i prodati bilo koji nacionalni interes. Njihov je prvi i osnovni zadatak izbaciti iz stranke demokraciju, slobodno mišljenje i razmjenu stajališta".

„Poslije svakih državnih izbora bilo bi logično da stranke naprave inventuru. To se ne događa. Porazi se proglašavaju uspjesima. Katastrofalni izborni rezultati nisu katastrofalni izborni rezultati, već su objektivne okolnosti. Subjektivnih slabosti nema. I mogli bismo na sve to odmahnuti rukom, da takvo ponašanje u strankama izravno ne utječe na kakvoću općega dobra. Ovo što se vidi na višim razinama događa se i na nižim, lokalnim razinama. Franjo Tahi je bio komarac u odnosu na suvremene feudalce bumbare. Neki drže čak i cijele županije, poput primjerice Jakovčića" – dodao je Piskač.

Rješenje je povratak Tuđmanovim polazištima

Tuđman„To da svaki stranački liderčić smatra da je nezamjenjiv, nedodirljiv i da je jedan, jedini i jedinstveni – da ne velim 'voljeni vođa', odraz je nedostatka demokratske kulture. Predugo smo bili bez vlastite države. Predugo smo bili pod tuđom čizmom. Prekratko smo sami skrbili o i u vlastitoj državi. I sad ostatci komunističkoga sustava koriste hrvatske slabosti uvjetovane povijesnim okolnostima i ne dopuštaju da nam se demokratski standardi, ali i cjelokupna država razvije. U razvijenoj Hrvatskoj oni postaju samo običnim građanima, više nisu arbitri, više ne bi imali moć. Mnogima odgovara da Hrvati danas i Republiku Hrvatsku smatraju 'tuđinskom' – ili barem leglom ustaških zmija. Slaba Hrvatska u kojoj se ni mlijeko ne isplati proizvoditi i Hrvatska s kolektivnom krivnjom pogodna je za bilo kakve laboratorijske, neojugoslavenske, frankensteinovske balove".

Na pitanje o preobrazbi HDZ-a Piskač je kazao kako sve osim povratka na Tuđmanova polazišta predstavlja promašaj. „Tuđmanova polazišta, istina, treba malo pročistiti, ipak je prošlo više od dvadeset godina i neke su stvari sada jasne i u europskim kontekstima. Mislim da iz Tuđmanovih polazišta treba izbaciti avnojevske i zavnohovske totalitarne natruhe, dok su ostala polazišta i danas aktualna: Povezanost domovinske i iseljene Hrvatske, svehrvatska pomirba, 'ni pedlja hrvatske zemlje', ravnomjeran razvoj, jadranska i podunavska orijentacija i tako dalje. Problem je HDZ-a u tome što nema lidera. Toliko je naime Sanader sa svojom ekipom uništio HDZ kao stožernu stranku hrvatskoga naroda. Stranku su očistili do razine temeljnih ogranaka. Mislim da će upravo zbog tih zasluga Sanader u sudbenim procesima proći relativno bezbolno. Oni koji su čistili stranku od mišljenja, stajališta, čestitosti, sad se javljaju kao njezini spasitelji".

„Jadranka Kosor je simbol gubitnika. Ona je primjer o tome da se klanjanjem stranačkome šefu može postati čak i sam šef. Aklamacijom. Mislim da je vrijeme da se vrati na Hrvatski radio i radi intervjue s ministrima tipa Predrag Matić. Ona, međutim, svu nadu polaže u Šeksove čarolije. No, nije tandem Šeks-Kosor jedini atavizam koji jamči nastavak Sanaderove unutarstranačke politike. Ima ih još među kandidatima... Kosorova i Šeks podsjećaju me na haenesovce Pusićku i Čačića. Tko je kome uzor, ne znam" – zaključio je Piskač.

Od 2000.-te oporba ne postoji

Javor NovakPublicist Javor Novak smatra kako Hrvatska nije imala nikakve oporbe od siječnja 2000-te, u četverogodišnje doba premijera I. Račana. „Hrvatska pogotovo danas nema oporbe jer je I. Sanader u oporbi godinama razbijao sve stranke 'opasne' po HDZ, pripremajući se da gotovo kao po dogovoru preuzme vlast 2004-te. Time je zgazio i posljednji izdanak slabašnog razvoja hrvatske demokracije. Uz to, u Račanovo vrijeme, očito, bavio se prvenstveno osobnim biznisom i eliminacijom svih jačih igrača iz stranke zbog kojih je postojala opasnost da će morati podijeliti svoje obilate provizije. Tako je, usporedno s razbijanjem drugih stranaka razbijao i vlastitu, stječući jakoželjene simpatije i kod EU i kod račanovaca. Kako bi dobio slobodne ruke, iz stranke je morao izbaciti i sve koji su drugačije mislili. Pa čak i obitelj Tuđman. U svojoj sramoti bio je ponosni detuđmanizator, ma koliko mu to zapravo bio tek paravan. Glumljenim oporbenjaštvom u Račanovim godinama, te čišćenjem stranke na način kako to ni neprijatelj HDZ-a ne bi činio, stvorio je uvjete za tzv. Sanaderovo europejstvo, tobožnji veliki cilj. Ustvari, tek je gomilao privatne provizije, i sve nove i nove EU ucjene ( koje je sve redom ispunjavao samo da oslobodi prostor za daljnje poslove ). Odmah po dolasku na vlast 2004. ljudi su ga zbog toga prozvali 'europskim namjesnikom za Hrvatsku'. Mnogo prije nego je bio prisiljen naprasno napustiti obje vlasti, zahvaljujući njegovoj politici, HDZ je stigla i neviđena stigma - ljudi su već godinama govorili i pisali: HDZ = SDP"

Nema oporbe bez ukinuća partije

Račan„U svemu tome" – dodaje Novak „razbijanje pravaških i sličnih stranaka u vrlo široku paletu stranaka, nije ni približno toliko dokinulo bilo kakvo oporbenjaštvo u RH koliko Sanaderov uradak od 2000.-2004. Danas, kad se odvija posljednji politički čin bivšeg premijera, kad Sanader u više postupaka pred sudom nastoji ne završiti u zatvoru te kad se očekuje suđenje i samoj njegovoj stranci, otužno je što je predsjednica HDZ-a jedino zabrinuta za stranačke izbore u svibnju. Time HDZ, već po drugi put, odbacuje demokratizaciju Hrvatske i nema snage biti oporben, a sve u ime vlastitih 'viših ciljeva'. Stranački izbori, ta današnjem vrhu HDZ-a najvažnija stvar na svijetu čisti je apsurd ( osim što je nastavak štetne politike po RH ) jer je još od prosinca 2011. i drugog velikog poraza Kosorove i maloj djeci jasno kako gospođa nema nimalo izgleda da ostane predsjednicom stranke. Umjesto da se zbog takvog, ukupno teškog političkog herediteta i zbog brojnih sudskih procesa koji će se naravno razvlačiti godinama - prioritetno, lavovski i oporbenjački bori za hrvatske vanjskopolitičke interese, za gospodarstvo, vodstvo HDZ-a prezire narodni Eho i vidi, zaljubljeno, samo sebe. Treba li nas onda začuditi što će završiti u vodi?".

„Okupljanje svih živućih koji su ikada bili u HDZ-u može nekima stvoriti nadu u moguć nov početak, ali to će biti ostvarivo jedino s novim predsjednikom stranke i uz punu stranačku demokraciju. Zapravo, ako ćemo govoriti o ikakvoj demokraciji - već smo odavno trebali raskinuti s praksom KPJ-u i KPH-a koja se samo drugačije zove: unutar-stranačka stega. Nema hrvatskoj ni oporbenjaštva niti razvoja demokracije bez konačnog ukinuća partije" – zaključio je Novak.

Oporba što je to?

Damir Borovak 2„Na pitanje postoji li danas u Hrvatskoj oporba kao organizirana politička snaga, moglo bi se retorički uzvratiti: Oporba u Hrvatskoj danas – što je to??? S tri upitnika. Jer stanje u oporbi je kratko rečeno – katastrofa!!! S tri uskličnika.

Jedino je točna činjenica da su prošli izbori naprosto uništili bilo kakvu oporbu. Prije svega, neki novi mandatari koji su zasjeli u Sabor, uopće nisu oporba, već su samo promatrači koalicijske vlasti. Postizborni procesi unutarstranačkih prestrojavanja završeni su u HSS-u i HSLS-u, ali te stranke baš i nemaju neku šansu za oporavak i slavodobitan povratak u Sabor. Dapače, smatram da će do idućeg mandata potonuti u povijesni zaborav. HSP ima sada jedan mandat, inače je rascjepkan na četiri frakcije, pa ako se pravaši ne usuglase na ujedinjenju, slijedi im također put u zaborav. Jedino se slavonski HDSSB postavlja kao oštra oporba, no za sada bez većeg učinka. Preostaju oni koji su bili na vlasti, a doživjeli su težak poraz. To je HDZ koji bi sadašnjoj vlasti trebao biti najjača oporba. No, HDZ se bavi samim sobom. Ima (važna ?) unutarnja preslagivanja, u tijeku su međusobna podmetanja nogu, pa povratak otpisanih..., jednostavno, na sceni su osobni interesi pojedinaca u borbi za stranačku vlast. Tko će uspjeti postati novi predsjednik i opet će trebati vrijeme dok se stvari ne poslože, kako bi stranka počela funkcionirati kao kakva-takva (?) respektabilna protuteža onima na vlasti. A na kraju je veliki upitnik, dobivamo li s HDZ-om potreban demokršćanski naglasak, jer se na vlasti nisu proslavili kao čuvari interesa katoličke većine u Hrvatskoj. Sadašnje je stanje politički gledano takvo da koalicijska vlast može biti traljava koliko želi, jer je oporba daleko od toga da im 'skoči za vrat'" – komentirao je rad oporbe Damir Borovačak.

Birati pojedince, a ne stranačke liste

Izbori„A ono što bi stalno trebalo zahtijevati, to je jedno te isto – žurna promjena izbornih pravila i zakona. Novina bi u Hrvatskoj bila – ne birati više stranačke liste, već časne, moralne i poštene pojedince! Na ključnim državnim pozicijama, kao i u Hrvatskom (državnom?) saboru, primarno i nužno su potrebni odgovorni, časni i moralni pojedinci, koji bi zamijenili dizače ruku s jedinim interesom dobrog uhljebljenja. Potrebni su nam zastupnici, dužnosnici i političari s dubokim moralnim zasadama katoličke vjere, svjetonazora i ponašanja, koji bi svojim osobnim primjerom i djelima pregarali za opće dobro, toliko potrebno ispaćenoj Hrvatskoj. U tom bi se smislu trebala reformirati svaka, posebice 'najmnogobrojnija', stranka u Hrvatskoj. Svaki član stranke ima pravo izravno birati predsjednika, a ne nikakvi delegati. Dosta je bilo demagogije, kooptiranja, interesnih skupina, prilagođavanja kandidata i statuta, namještanja izbora i aklamacijske primopredaje vlasti, putujućih cirkusa kojih smo se nagledali u HDZ-u kao ključnoj hrvatskoj demokratskoj (???) zajednici. Na državnoj razini, svaki glasač u Hrvatskoj trebao bi imati pravo izravno birati 'svog' saborskog zastupnika, koji će biti odgovoran osobno onima koji su ga izabrali. Na taj način opozicija bi živnula u obrani od loših i nacionalno upropaštavajućih zakona, manipuliranja i mnogobrojnih štetnih čina. Put do takvih promjena nije ni lagan ni jednostavan, no jednom ga treba započeti. To bi upravo trebala idealistički pokušati učiniti najmnogobrojnija stranka, koja sada teturajući traži samu sebe. No najprije se treba riješiti balasta onih koji su godinama u toj zajednici činili sve suprotno hrvatskim moralnim, katoličkim, demokratskim i nacionalnim interesima općeg dobra. Tek tada ćemo moći upitati – što može učiniti oporba?" – zaključio je Borovčak.

Davor Dijanović

 

Normal 0 21 false false false SH X-NONE X-NONE Nakon u prosincu održanih parlamentarnih izbora u oporbenim političkim strankama uglavnom nije došlo ni do kakvih značajnih kadrovskih promjena. Izborni sabor u najvećoj oporbenoj stranci očekuje nas u svibnju, te su gotovo sve aktivnosti HDZ-a usmjerene na taj događaj.  Gotovo potpuna neaktivnost oporbenih stranaka te izostanak kritike aktualne vlasti potaknuli su kolumnista Tihomira Dujmovića da pred nekoliko tjedana napiše članak pod naslovom „Lako je Milanoviću vladati, kad prave oporbe i nema“.O radu oporbenih stranaka te o tome postoji li u Hrvatskoj uopće oporba kao organizirana politička snaga za Portal govore Josip Jović, Nenad Piskač, Javor Novak i Damir Borovčak
Pon, 9-12-2019, 00:51:41

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.