Pešorda, Lukšić, Piskač, Čić i Borovčak o EU i balkanskim integracijama za Portal HKV-a

Iako će Hrvatska 1. srpnja sljedeće godine vrlo vjerojatno postati članicom Europske unije, izjave i postupci visokih političkih dužnosnika jasno pokazuju da se intenzitet regionalno-balkanske suradnje i integriranja ne bude smanjivao. Da je tome kazao je u razgovoru za „Vjesnik" predsjednik Ivo Josipović, koji je izrazio želju da taj intenzitet bude još veći, a pokazuje to i posjet ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić Srbiji, kao i nedavni susret predsjednika Hrvatske i Srbije, te članova predsjedništva BIH, na planini Jahorini kraj Sarajeva. U tim se susretima, pored uobičajenih prijedloga suradnje između susjednih država, daju zamijetiti i jugonostalgični elementi, poput onih da će zemlje bivše Jugoslavije imati zajedničke konzulate, kao i prijedlozi koji izravno ugrožavaju hrvatske nacionalne interese – primjer toga je prijedlog Vesne Pusić da se povuče tužba za genocid protiv Srbije. O regionalnoj suradnji i balkanskim integracijama za Portal govore osobe iz političkog i javnog života.

Hrvatska – naivna mladenka

„Nakon završetka pregovora s EU i potpisivanja Ugovora o pristupanju Hrvatska se nalazi u apsurdnoj poziciji 'udavače' koja se nakon dugogodišnjeg nastojanja dočepala bogatog 'ženika', pa polako otkriva da je taj bolesno škrt, egoist sklon nasilju, da uopće nije tako bogat kako se pričalo, nego je na rubu financijskog sloma, a da ima i nekih nastranih sklonosti da je u postelji dijeli sa svojim dugogodišnjim prijateljem, divljim Balkanom. Iz braka u koji je uložila puno ljubavi i malo naivne računice ne može van, i bojim se da će nakon nešto uvjeravanja i pokoje pljuske na kraju sramežljivo zaključiti da ni prijatelj Balkan nije tako loš, štoviše da je na svoj razbarušeni način simpatičan.Hrvatska udavačaNakon završetka pregovora s EU i potpisivanja Ugovora o pristupanju Hrvatska se nalazi u apsurdnoj poziciji 'udavače' koja se nakon dugogodišnjeg nastojanja dočepala bogatog 'ženika', pa polako otkriva da je taj bolesno škrt, egoist sklon nasilju, da uopće nije tako bogat kako se pričalo, nego je na rubu financijskog sloma, a da ima i nekih nastranih sklonosti da je u postelji dijeli sa svojim dugogodišnjim prijateljem, divljim Balkanom EPH i ostala medijska mašinerija tu su da 'mladenku' pripreme na neminovno, a Ivo Sanader i Jadranka Kosor jučer te Josipović, Pusić i ostali danas tek su odvjetnici koji pripremaju tu naknadnu klauzulu predbračnom ugovoru. Cijeli njihov posao sastoji se u tome da ta klauzula zvuči koliko-toliko prihvatljivo i ne odveć kompromitirajuće za naivnu 'mladenku'"- kazao je za Portal književnik i kolumnist dr. Damir Pešorda te dodao:

„To je pesimistička verzija situacije u kojoj se trenutno nalazimo. Optimističku očekujem od onih koji su sve ovo vrijeme s podjednakim žarom sklanjali ode hrvatskoj neovisnosti i eurointegracijskim procesima. S obzirom na iskazani žar i čvrstinu uvjerenja, to im uopće ne bi trebalo biti teško. I pokaže li se da su u pravu, bit ću sretan i zadovoljan barem koliko i oni. I uopće mi neće biti teško priznati da nisam bio u pravu sa svojom eurosumnjičavošću, štoviše priznat ću i da sam više škodio nego pomagao te povući konzekvence, to jest prestati javno govoriti ili pisati bilo što o toj temi".

Sluganska politička vrhuška glavni problem

„Ako prihvatimo konstataciju, da su samostalnost i nezavisnost države vrhunske nacionalne vrijednosti, jer je narodu potrebna vlastita država kao uvjet njegova opstanka, onda je svejedno gubi li hrvatski narod te vrijednosti zbog susjeda s istoka, ili onih sa zapada, gubi li ih unutar EU, ili izvan nje. Opasnost sa zapada dolazi od ovakve EU koja se postupno pretvara u naddržavu, u kojoj se potire nacionalni identitet osobito malih članica putem ekonomske kolonizacije i regionalizacije njihova državnog teritorija. Opasnost s istoka dolazi od Srbije čak i tada, ako Hrvatska uđe u EU. Neizlječiva srbijanska opsjednutost njihovim velikodržavljem pretvorila je svojedobno i monarhističku i komunističku Jugoslaviju u predvorje velike Srbije. Taj srbijanski ekspanzionizam na štetu hrvatske cjelovitosti i samostalnosti i danas je živ, i on predstavlja opasnost za Hrvatsku kad Srbija, što je vrlo vjerojatno, jednom uđe u EU, zbog načela o potpunoj slobodi kretanja ljudi, robe, usluga i kapitala unutar Unije"UpozorenjeSrbijanski ekspanzionizam na štetu hrvatske cjelovitosti i samostalnosti i danas je živ, i on predstavlja opasnost za Hrvatsku kad Srbija, što je vrlo vjerojatno, jednom uđe u EU, zbog načela o potpunoj slobodi kretanja ljudi, robe, usluga i kapitala unutar Unije – upozorio je prof. dr. Branimir Lukšić i dodao:

„No toj opasnosti gubitka hrvatske državne samostalnosti i nezavisnosti, bilo u EU ili izvan nje, najviše doprinosi ponašanje 'hrvatske' političke vrhuške, nekada sluganske prema Beogradu u okviru Jugoslavije, a danas sluganske prema stranim financijskim kolonizatorima. I danas je u Hrvatskoj živ taj soj zatornika hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta. I danas oni koaliraju s deklariranim četnicima, idu s njima na zimovanja, povlače tužbu za srbijanski genocid nad Hrvatima itd. Odnarođeni su političari nekada prodali Hrvatsku Srbiji u okviru Jugoslavije, a danas to čine uguravajući je u EU prvenstveno radi svoje lisnice i karijere. Među tim političarima najljući protivnici hrvatske nacionalne samostalnosti i nezavisnosti su nekadašnji komunisti, koji su takvi i danas u duhu ostali. Njima je anatema nezavisna Hrvatska s kršćanskom većinom svojih građana. Nekoć je njihov bijeg od te 'ustaške' Hrvatske bio u komunistički internacionalizam, a danas u kapitalistički globalizam. Ovaj bi se sindrom nacionalnog mazohizma kod 'hrvatskih' političara mogao dubinsko-psihološki protumačiti njihovim služenjem kroz povijest tuđincima, pomanjkanjem njihovog osjećaja nacionalne pripadnosti, i njihovim nedostatkom samopoštovanja. Ta nacionalna otuđenost je tim opasnija, jer je obrambeni nacionalizam uvjet opstanka jednog naroda. Stoga, u konačnici, opstanak samostalne i nezavisne hrvatske države, bilo unutar ili izvan EU, najviše ovisi o nacionalnoj samosvijesti Hrvatica i Hrvata, osobito njihovih političkih i duhovnih vođa".

Posljedica trećesiječanjskog udara

Novinar i književnik Nenad Piskač podsjetio je kako je takozvana regionalna politika, kakva se danas očituje, rezultat „fatalnoga skretanja u krivo poslije izbora održanih 3. siječnja 2000. Hrvatska je ponovo stavljena u kontekst u koji ne pripada. U to kolo uveo ju je poslije desetljeća demokratskih promjena povratni komunistički val na čelu s Račanom, Tomčićem i Mesićem. Na istom tragu nastavili su navodni demokršćani i kvazi pučani Sanader i Kosorova, a sad su u petu brzinu ubacili Josipović, Pusićka i Milanovićeva vlada – dakle drugo koljeno provjerenih rigidnih komunista jugoslavenskoga usmjerenja. Hrvatska će, ponavljam to već godinama, ulaskom u Europsku uniju imati iste probleme kakve je imala od godine 1918. sve dok na izborima pobjeđuju projugoslavenske snage. Dokaz tomu je i to što su nas u EU pripustili tek kad smo pristali na 'stabilizaciju i pridruživanje Zapadnoga Balkana' – Hrvatski interesiU svakom slučaju hrvatski je primarni interes srediti granice, afirmirati istinu o velikosrpskoj agresiji i genocidu, naplatiti ratne odštete, i ono najvažnije – ponovo učinkovito organizirati i primjereno opremiti Hrvatsku vojsku. Ona je sad svedena na 'mirovne misije' i nažalost trenutno nije u stanju očistiti ni malo veći snijeg u dalmatinskom zaleđu, kamoli odgovoriti na eventualnu vojnu prijetnju izvana poduprtu s kvislinškim snagama iznutradakle, kad smo odustali od suverene države i vlastite vanjske politike" .

„Od nas se u EU očekuje" – dodao je Piskač – „da budemo lokomotiva koja će prema Bruxellesu vuči i dalje velikosrpski raspoloženu Srbiju, a zatim i druge obuhvaćene britanskom Jugosferom, odnosno bruxelleskim Zapadnim Balkanom. To je ključan razlog zašto su nas usisali u nedemokratsku tvorevinu EU. Ako se Hrvatska referendumom začepljenoga nosa 'vratila kući', premda nikad iz nje nije ni otišla, što onda reći za beogradski pašaluk, odnosno Srbiju kojoj Europa, baš kao ni Turskoj, nikad nije bila kuća? Pritom u Srbiju ne računam srednjoeuropski Srijem, Bačku i Banat i balkanski Sandžak".

„Josipović, Tadić i troglavi predsjednik BiH mogu se avnojevski sastajati po šumama i gorama koliko god hoće, ali oni ne mogu promijeniti povijest i činjenicu da su dosadašnje Jugoslavije bile totalno promašeni projekti velikih sila. Nastavi li se avnojevska „regionalna politika" mislim da do novoga sukoba nećemo čekati pedesetak godina.

U svakom slučaju hrvatski je primarni interes srediti granice, afirmirati istinu o velikosrpskoj agresiji i genocidu, naplatiti ratne odštete, i ono najvažnije – ponovo učinkovito organizirati i primjereno opremiti Hrvatsku vojsku. Ona je sad svedena na 'mirovne misije' i nažalost trenutno nije u stanju očistiti ni malo veći snijeg u dalmatinskom zaleđu, kamoli odgovoriti na eventualnu vojnu prijetnju izvana poduprtu s kvislinškim snagama iznutra.

Dugoročno rješenje jest u cijelosti odbaciti nametnutu tzv. regionalnu politiku koja je ništa drugo negoli zamjena za projugoslavensku politiku koja je u konačnici dovela do velikosrpske agresije i okrenuti se vlastitim snagama koje trebaju iznova redefinirati i reafirmirati unutarnju i vanjsku politiku Republike Hrvatske. Stvaranje kaosaDa bi spriječili neovisno priključenje Hrvatske na EU Britanci na hrvatskome tlu moraju stvoriti ili neka umjetna (za Hrvate iritantna) hrvatsko-srpska savezništva ili neku drugačiju, novu konfliktnu situaciju i oni će ju prije ili kasnije pokrenutiKako se to ne bi dogodilo u startu se na svim razinama onemogućava afirmacija i formacija 'vlastitih snaga'"- zaključio je Piskač.

Britanski projekt

„Iz povijesti znamo da je Jugoslaviju i Europsku Uniju projektirala britanska imperijalna masonerija. Za nas to znači da su Englezi već unaprijed isplanirali uvući nas u obnovljene integracije sa Srbima, pa makar to bilo i preko EU integracija. Da bi spriječili neovisno priključenje Hrvatske na EU Britanci na hrvatskome tlu moraju stvoriti ili neka umjetna (za Hrvate iritantna) hrvatsko-srpska savezništva ili neku drugačiju, novu konfliktnu situaciju i oni će ju prije ili kasnije pokrenuti. Ta konfliktna situacija (prosvjedi, pobune, uhićenja?) mora spriječiti ulazak u EU bez Srbije ili čak izazvati rat, što nije nemoguće, jer se u Hrvatskoj preko neustavne vlasti i bezakonja neprekidno stvaraju protuustavne i protuzakonite situacije, a i egzistencija stanovništva puca po šavovima prekoračenja izdržljivosti. Po svojoj prilici ta nova konfliktna situacija Hrvate će prisili da se domisle kako se spasiti izvan Europskih i balkanskih integracija" – kazao je za Portal publicist mr. sc. Emil Čić.

Ostajemo u Jugosferi

„Na vaše pitanje znači li ulazak Republike Hrvatske u EU ujedno i bijeg s Balkana i svih opasnost koje on sa sobom donosi, odgovaram vrlo kratko – sigurno to ne znači! Dapače, podsjećam na svoj razgovor za HKV-portal od 11. kolovoza 2010. kad sam zaključio:

'Ako Hrvatska i uđe u EU nikada ne ćemo uspostaviti schengensku granicu prema istoku, ona će i nadalje ostati na slovenskoj granici. I na kraju pitati ćemo se što smo ulaskom u EU dobili? Ostat ćemo i dalje u 'jugosferi'- kazao je za Portal publicist Damir Borovčak.

Borovčak je dodao da i danas tako misli, te da to misli „i današnja ministrica vanjskih poslova RH Vesna Pusić koja je najprije otrčala u Bruxelles, a zatim u Beograd, s retorikom kako sve moramo učiniti da Srbija čim prije postane članica EU. Misle to i svi oni koji su u ovim izborima došli na vlast, jer svi su oni djeca bivših komunista, jugoslavena, kozmopolita, kojima Hrvatska nikad nije bila na srcu. Jednostavno tako su odgojeni, orjunaški, komunistički i balkanski. A Hrvatska na Balkan nikada nije pripadala, ni zemljopisno ni kulturološki, nije tamo ni željela, dapače opirala se tome još od 5. prosinca 1918. No, Balkan nam se svojom politikom podvlačio pod kožu, nametan nam je i uz pomoć nekadašnje Europe, današnjih EU članica, ali i dobrim dijelom posredstvom hrvatskih prodanih duša i veleizdajnika. Gdje je granica?Ako Hrvatska i uđe u EU nikada ne ćemo uspostaviti schengensku granicu prema istoku, ona će i nadalje ostati na slovenskoj granici. I na kraju pitati ćemo se što smo ulaskom u EU dobili? Ostat ćemo i dalje u 'jugosferi'Nažalost, niti poguban rat koji su nam velesrbi nametnuli, u kojem su nam nanijeli neprocijenjive štete u ljudskim i materijalnim žrtvama, nije usijane domaće orjunaške glave razbistrio. Rugajući se i ponižavajući nas, oni iz EU prozvaše Hrvatsku zapadnim Balkanom. Tadašnji predsjednik Hrvatske, Mesić, to je prihvatio. Sve to smo kao hrvatski narod dopuštali i dopustili. Politika dodvoravanja stranim gospodarima, podilaženje velesrpstvu u Beogradu, politika vlastitog častohleplja i koristi, još dan-danas nas vuče na Balkan. Svemu tome obilno je doprinio komunizam i komunistički odgoj nametnutog bratstva i jedinstva. Doduše i Balkan nam se približio sve do u njedra. Paratvorevina nastala na genocidu Hrvata, tzv. Republika srpska, nalazi se u središnjim prostorima negdašnjeg Hrvatskog Kraljevstva. I nikome ništa! A u Hrvatskoj došli na vlast oni koji su bučili kako je Tuđman dijelio Bosnu. Tuđman je kao dijelio, a Srbi su uspostavili paradržavu – i to se prihvaća kao logično i normalno?! Nažalost! Ostaje pitanje, hoće li i paradržave u EU?".

Davor Dijanović