Vezano za referendum i EU: Barišić, Bogović, Hitrec, Novak, Tuđman, Vidmarović i Richter

U nedjelju 22. siječnja o. g. održat će se referendum na kojemu će hrvatski građani odlučiti hoće li Hrvatska 1. srpnja sljedeće godine pristupiti Europskoj uniji (pod uvjetom da hrvatski pristup nakon mogućeg referendumskog "da" ratificiraju sve zemlje članice). Riječ je o odluci koja će u bitnome odrediti položaj Hrvatske u dosta turbulentnim vremenima koja su pred našom zemljom i koja su već sada poprimila globalne razmjere kroz svjetsku financijsku krizu. O referendumu, kao i o drugim aktualnim političkim pitanjima za naš Portal ekskluzivno govore: akademik S. Barišić, biskup mons. dr. M. Bogović, knjževnik i predsjednik HKV-a H. Hitrec, publicist i spisatelj J. Novak, prof. dr. M. Tuđman, prim. dr. sc. D. Richter te književnik, povjesničar i likovni kritičar Đ. Vidmarović (d.d., m.m.).

 

Kakav je Vaš osobni stav prema mogućem ulasku Hrvatske u Europsku uniju?

Slaven Barišić: Pitanje ulaska Hrvatske u EU za mene je pitanje od prvorazrednog nacionalnog interesa na koje treba odgovoriti ocjenjujući tekuće stanje nacije te njegove srednjoročne i dugoročne projekcije. Držim da je u posljednjih desetak godina Hrvatska prokockala mnoge svoje šanse da se izdigne u respektabilnog političkog čimbenika. Slaven BarišićZato glas za EU doživljavam kao zahtjev za time-out u utakmici koju Hrvatska ubrzano gubi, i koji predstavlja možda zadnju priliku da se momčad sabere. Najveća je mudrost braniti se kada je to nužno, a ne jurišati bez podloge.

Mile Bogović: Većina tadašnjih članica EU nije bila 1990./91. otvorena za stvaranje samostalne hrvatske države. Ne bi bili ni poslije da je Milošević uspio kako su očekivali. Naše vlasti su nakon 2000. godine deklarativno i u praksi zauzimale stav da mi nemamo alternative nego ući u EU. Time su predstavnicima EU poručile da su spremne sve drugo podložiti tom cilju. Drugim riječima, spremne su prihvatiti sve uvjete što ih od nas zatraže oni koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku. Toj, dakle, političkoj eliti priznali smo pravo da nam diktira uvjete. I ona je postavljala uvjete koji su ponižavali našu državu, njezin suverenitet i njezin iskorak prema samostalnosti. Ona je tražila da se odreknemo onih koji su najzaslužniji za uspostavu hrvatske države. I naša vlast im je i to pravo priznala. Osobno mislim da nakon 2000. nismo ni imali vladu koja bi imala hrabrost preuzeti punu političku odgovornost za stvorenu državu, nego je svaka od njih tu odgovornost prebacivala na „višu razinu". Treba, dakle, razumjeti naše političare i imati za njih razumijevanje jer Hrvati nisu dugo imali svoju državu i ne znaju kako se ta ustanova „drži". I dalje je u njima prisutan kolonijalni i provincijski mentalitet po kojemu se unaprijed prizna pravo onome je izvan granica naše vlasti. Imati razumijevanje nije isto što i odobravanje i podržavanje takvog stava. Tu je HDZ zakazao jer se u državničkom smislu udaljio od ideje svoga osnivača. Ovo što se toj stranci sada predbacuje dječje su igračke prema tom propustu.

Hrvoje Hitrec: Hrvatska treba ući u Europsku uniju. Da se pregovaralo i ispregovaralo kako Bog zapovijeda, potpora ulasku bila bi slična rezultatima referenduma iz 1991. No, pogrješke koje su učinjene toliko su teške da i ja makar preko volje moram poručiti: da u EU, ali ne sada u EU, ne s ovim pristupnim ugovorom EUkoji sadrži točke pogubne za političku budućnost naše zemlje – kao što je ona o slobodnom naseljavanju stranaca. Uzmimo sebi još malo vremena. "Propast" ovoga referenduma ne mora značiti hrvatsku propast, nego može biti i plodonosna. U razdoblju do ponovljenog referenduma pristupni ugovor može biti obogaćen aneksom koji uvažava hrvatske posebnosti i donosi iznimke po uzoru na poznate presedane.

Javor Novak: Prema najvjerojatnijem ulasku sam euroskeptičan. Imam točno 26 argumenata protiv. Ne moramo biti dio EU da bismo s njom i s cijelim svijetom trgovali i oporavljali se. Kakva je to unija koja godinama ucjenjuje i ponižava političku Hrvatsku? Koja traži (i nažalost dobiva) čak i znatne teritorijalne ustupke ( ZERP i ne samo on!)? Kakva je to unija koja nameće dvojne kriterije kako kome, a koji su njima samima neprihvatljivi? Koja bi od njih izručila svoje pobjedničke generale (vidi presudu grofu Nikolaju Tolstoyu za knjigu o Bleiburgu)? Tko vjeruje u takve kriterije? Nepošten suvezluk nema dugoročnu perspektivu. I to je već na djelu.

Miroslav Tuđman: Moj stav je nepromijenjen. Hrvatskoj je mjesto u EU. Ali. Bio sam i jesam protiv politike što su je vodile sve parlamentarne stranke u prethodnih deset godina: „Nema alternative ulasku u EU". Samo sloboda nema alternative. Dakle, ključno pitanje nije: da li EU, već kakva EU. Osobno, za mene EU ima budućnost samo kao savez suverenih država.

Đuro Vidmarović: Realističan.

 

Koje bi bile posljedice hrvatskog odbijanja pristupa Europskoj uniji, a koje hrvatskog prihvaćanja pristupa?

Slaven Barišić: Slaba Hrvatska može samo kliznuti ili na Istok ili na Zapad. Ulazak u EU nedvojbeno otvara brojne teške probleme i napose vodi pojačanom odljevu mozgova. On je već ionako uzeo zamah u prirodnim znanostima i tehnici, a bolje ga se vidi na razini nogometa. BogivićDok je hrvatska nogometna liga trećerazredna, hrvatska reprezentacija sastavljena od "internacionalaca" je zasad visoko. Ali loša liga ne stvara nove "internacionalce" pa će hrvatski nogomet, nastavi li ovako, doživjeti potpunu provincijalizaciju. Ključno je dakle osigurati povratak i ostanak najboljih, jer Hrvatskoj treba nova, mlada i snažna elita koja svoj položaj temelji na znanju, a ne na pukom beskrupuloznom snalaženju u izrabljivanju slabih ili poštenih. Mala je zemlja ili elitna ili nevažna.

Mile Bogović: Sada su neki govori bezvrijedni. Moglo bi se prije toga postaviti pitanje: Je li sve učinjeno što se traži za referendum o tako važnoj stvari? Ja bih tu glatko zaokružio NE. To znači, po mom mišljenju, da su obezvrijeđena obadva odgovora: i ZA i NE. Uz to sada treba dodati još jedno prethodno pitanje: ako je kroz ono što naši političari zovu „pregovori" (a više bi se moglo reći: diktiranje uvjeta) hrvatski stroj tako uređen da ne može raditi bez priključka na EU, što nam onda sada preostaje? Ipak i dalje apeliram na narod koji je uglavnom u svim „pregovorima" držan kao nebitan, da bude u EU „predziđe kršćanstva" kao što je nekada branio Europu od sila s jugoistoka, tj. da joj pomogne sačuvati kršćansku dušu, kako bi rekao Ivan Pavao II.

Hrvoje Hitrec: Znači, mi na taj način ništa i nikoga ne odbijamo, nego dobivamo. Prolongiranjem odluke o ulasku u EU dajemo do znanja da je ovaj stari hrvatski narod, posvećen gorkim iskustvima, svjestan svojih interesa i traži da njegove bojazni budu ugrađene u dokument o nadnacionalnoj integraciji.

Javor Novak: Hrvatska bi od odbijanja znatno profitirala ako bi se njezina politika napokon odlučila za suverenitetni put. Možda bi se novi pregovarači tada uspjeli izboriti za posebnosti koje su nam nepravedno oduzete. Mogli bismo spasiti što se spasiti da. EUMnogo bi značila i sama odgoda ulaska na godinu ili dvije. Članarina i sva ona brda eura koje strane banke, tzv. nezavisni mediji i razno-razni operateri već godinama iznose, višestruko premašuju iznose svih onih eurića iz pret-pristupnih, pristupnih, post-pristupnih i nad-pristupnih fondova koji bi nas imali a priori razveseliti.

Miroslav Tuđman: Veći je problem u Hrvatima i Hrvatskoj nego u EU. U EU ima barem deset članica koje su manje ili slične veličine kao i RH. Dakle, vrlo brzo ćemo biti u istim uvjetima. Zato trebamo tražiti partnere u zemljama poput Mađarske, Češke, Slovačke, i sl. Ako se hrvatski narod na referendumu ne odluči za EU, bit će izložen u puno većoj mjeri pritiscima izvana na „balkanske integracije". Može se dogoditi da takve regionalne integracije budu jedina opcija. Ako pak pristanemo na EU onda ćemo biti pred novim problemima i zadaćama, možda i težim i izazovnijim, ali će „balkanska integracija" biti sporedni problem.

Đuro Vidmarović: Ukoliko na referendumu 22. siječnja 2012. građani ne prihvate ulazak RH u EU, Vlada će ga ponoviti za šest mjeseci i tako dalje. U tome su suglasne sve parlamentarne stranke. Pri tome će dodatno osnažiti, stručno, politički i emocionalno, promičbene poruke, poglavito preko TV-a, a ovaj medij ima snažan utjecaj na javno mnijenje. Prema tome, male su šanse da referendum, ovaj, ili idući, ne uspije. U političkoj javnosti je stvorena atmosfera euroeuroforije, zbog čega vladajući mediji pojedince i skupine koje misle drukčije etiketiraju negativno, nazivajući ih glupima, nacionalistima, ustašama, nazadnjacima, euroskepticima, etc. Gotovo da smo blizu linča. Kao povjesničar podsjetio bih da je politička elita 1918. s istim fanatizmom obrazlagala prednosti ujedinjenja sa Srbijom, a protivnike tog ujedinjenja tretirala kao neprijatelje. Stjepana Radića su pokušavali čak i UBITI zbog njegovoga govora „Ne srljajte kao guske u maglu", tako da je strahovao za život. Za vrijeme Titove Jugoslavije ljudi koji su se osudili razmišljati o neprirodnosti ove zajednice, a o opravdanosti izlaska Hrvatske iz nje, bili su hapšeni, procesuirani, utamničeni, pa čak i ubijani, kao neprijatelji. Prema tome, sve je ovo već u povijesti viđeno. Ostaje strašna pouka: nakon svakog od naših euforičnih ulaska u saveze s drugim državama slijedilo je bolno, pa i dramatično razočaranje. Nisam ptica zloguka, ali usuđujem se postaviti akademsko pitanje: tko garantira da nam i EU zajednica neće donijeti razočaranje?Ne zaboravimo, ulaskom u EU Republika Hrvatska prenosi oko 80 % svoga suvereniteta na središnju vlast. To će sudbonosno odrediti budućnost cijelog naroda. EU na čelo država članica, kada procjeni da je to potrebno, stavlja svoje činovnike, suspendirajući ono što nazivamo neposrednom demokracijom. Primjer su Grčka i Italija. Sada je Mađarska primjer članice koja je izložena discipliniranju, jer si njezina Vlada umišlja kako raspolaže potpunim suverenitetom.

Da je kojim slučajem naša politička elita odlučila sačuvati cjeloviti državni suverenitet, drugačije bi vodila zemlju. Pregovori s EU-birokracijom vođeni su pod maksimom: nema te cijene koju nismo kadri platiti, ako je riječ o ulasku u Europku uniju! I platili smo tu cijenu. Realno gledajući tu se više ništa ne da promijeniti. Povijest će, kao i uvijek, pokazati, je li takvo pregovaranje bilo oblik rodoljublja ili nacionalne izdaje. Povijest je dobra učiteljica, ali obično ima loše učenike.

Da ne bude dvojbe: Europa ima dva plućna krila. Europska kulturna baština je i naša baština, odnosno, njoj pripadamo. Kršćanstvo je kulturološki davno ujedinilo Europina plućna krila.

 

Može li se referendumska odluka odvojeno promatrati od hrvatskoga geopolitičkog i povijesnog položaja na rubu nestabilne regije u našem istočnom susjedstvu?

Slaven Barišić: Neumitna posljedica odbijanja pristupa EU, dok je Hrvatska ovako slaba, je klizanje na Istok. Ovo klizanje je u interesu dobrog dijela hrvatskog tajkunskog sloja jer je nesposoban izdržati konkurenciju na zapadnim tržištima pa se refleksno okreće Balkanu. Balkanu je sklona i tekuća hrvatska vlast, koja gospodarskim razlozima pridružuju i iracionalno jugofilstvo. Gledano pak geopolitički,Hrvoje Hitrec Hrvatska leži na važnoj prometnoj žili kucavici Zapad-Istok, koji Zapad želi kontrolirati nametanjem "stabilnosti u regiji". Klizne li dakle Hrvatska na Istok, prijeti joj politički sustav kojim dominira Srbija. To me podsjeća na kita koji se sam nasukuje na pješčanu obalu da bi ga tamo preradili u ulje.

Mile Bogović: Mislim da bi u odnosu na „nestabilnu regiju" pozitivni ishod referenduma dobro došao. No, treba voditi računa da država Hrvatska kada se odrekne dijela svog suvereniteta nije više u stanju oduprijeti se nekim budućim nepovoljnim rješenjima njezina položaja unutar Unije. Tko nam može obećati da Hrvatska kao članica EU neće jednoga dana biti priključena upravo toj regiji? Već se govori da sve članice neće imati jednaki status, odnosno da su moguća preslagivanja odnosa po nekom drugom ključu. Koji je taj ključ, to ne zanima naše vlasti. Jednako ih ne zanima odstupnica. Ako vidimo da nas strategija EU gura u smjeru „grčkoga modela", ili se pak dogodi da se ta zajednica naroda i država jednostavno raspadne – a nisu takva rješenje nemoguća - je li itko od „pregovarača" mislio kakva bi nam trebala biti odstupnica?

Hrvoje Hitrec: Moja uvodna tvrdnja da Hrvatska treba ući u Europsku uniju zasniva se također na uvjerenju da se moramo odmaknuti od nestabilne regije iz koje i danas dolaze neprijateljske poruke. Ni na jedan način zaštićena Hrvatska postala bi ubrzo plijenomMlakić londonsko-beogradskih igara, čemu bi pridonijele i snage u samoj Hrvatskoj koje nisu zanemarive i zauzimaju visoke položaje u hrvatskoj državnoj vlasti.

Javor Novak: Nikako. Referendumska odluka je i trajna i suštinska izmjena hrvatskog geopolitičkog stanja. To je odricanje od Ustava, kojeg smo do sada već nekoliko puta bili prisiljeni mijenjati, a o čemu, sramno, nije bio raspisan ni jedan, čak ni ovako izmanipuliran, referendum. Europska je unija već u startu javno - iznad Hrvatske, iznad našeg Ustava, čak i ovog reformiranog. Ni obje Jugoslavije to nisu bile! Referendum nas ne će ni odvojiti niti gurnuti na Balkan, to su špekulacije. Baš kao što ni Britanska dominacija niti prestaje niti jača prema rezultatima referenduma. Sve četiri solucije imaju svoja inokosna težišta.

Miroslav Tuđman: Vjerujem da je geostrateški položaj još uvijek važan za strategiju hrvatskog razvoja. Kako je Mediteranski bazen postao ponovo gravitacijsko težište u globalnim strategijama, to položaj Hrvatske i radi toga postaje važan. Moramo podjednako igrati kako na mediteranski tako i na srednjeeuropsku orijentaciju.

Đuro Vidmarović: Geopolitički položaj je razlog ulaska RH u NATO. Ulazak u EU ima eminentno političke, a zatim gospodarske razloge.

 

Može li referendum imati utjecaja na ishod Haaških suđenja i ima li možda objava studije najuglednijih zapadnih eksperata baš u tjednu prije referenduma, a o kojoj smo ekskluzivno izvijestili u subotu, veze s predstojećim referendumom?

Slaven Barišić: Referendum već ima utjecaj na Haaško suđenje jer teško da je sasvim slučajno što je mišljenje zapadnih eksperata baš sada objavljeno. Nadajmo se da je tim aktom zadan konačni udarac optužbi i suđenju Tuđmanove Javor NovakHrvatske kao države nastale na zločinačkom pothvatu. Brutalna politička poruka koju se u tom sklopu može iščitati je - može vas se prihvatiti kao stabilnu državu, uđete li u EU.

Mile Bogović: Veseli me da su se javili strani stručnjaci jer su uočili opasnost logike haškog Tribunala za međunarodno pravo. Ne mogu reći ima li to neke veze s referendumom. Sram me je, međutim, da naša država i naše pravne službe nisu bile u stanju organizirati međunarodni znanstveni skup o lošim kriterijima haškog tribunala. Kada je tome priskočilo Hrvatsko kulturno vijeće, sa snagama koje su mu stajale na raspolaganju, nitko iz tih krugova nije se na taj trud i rad obazirao. Radovi se i sada nude u dva debela sveska (u engleskom prijevodu u jednom svesku). Loše nam se piše ako i dalje ustrajemo davati podršku onim stavovima međunarodne politike koji su protiv naše države i našega naroda.

Hrvoje Hitrec: Na pitanje imaju li kakve veze s referendumom vojni i pravni stručnjaci koji traže ukidanje presuda hrvatskim generalima, mogu reći da je i to argument za odgodu referenduma. Naš uvjet za pristupanje trebala bi biti i sloboda za Gotovinu i Markača, bez obzira što je taj sud formalno ružno dijete Vijeća sigurnosti UN, ali je podilaženje Haaškom sudu bio jedan od težih uvjeta (ucjena) na mukotrpnom i ponižavajućem hrvatskom putu u EU. Uopće, kada govorimo o tom martiriju, treba reći da je velikim dijelom proizašao iz činjenice da Hrvatska (hrvatski pregovarači, hrvatska politička "elita") nije odmah u početku objavila početne pozicije, te ih podastrijela (i) hrvatskoj javnosti. U tom je trenutku trebao biti održan referendum s pitanjem: slažete li se da Hrvatska pregovara s tih pozicija , od kojih ne će bitno odstupati, ili ne? Narod nije toliko neuk da ne bi znao kako u pregovorima treba i popuštati,ali ne u bitnim, vitalnim pitanjima, te bi manja odstupanja shvatio i tolerirao.

Javor Novak: Svjetska politika neusporedivo je jača od Haaškog suda i njime ona, kao monetom, pazari na dnevnoj razini. Zato, sve možemo očekivati - od (financijski) velikih. Trima knjigama to su nam zorno oslikale F. Hartmann ali i C. del Ponte. HaagŠto se tiče najuglednijih pravnih eksperata sa Zapada, general Ante Gotovina punih je šest godina nevin zatočen. Ne bi bilo iznenađujuće da Tribunal glatko pljucne na podnesak svjetskih vojnih eksperata, jer je taj meritum po Haag više nego razarajući. No, sadašnje studiozno buđenje sigurno će nam koristiti, pa makar i samo moralno. Izgleda da su na toj strani svijeta izvukli zaključke kakve bi sve presedane ta nepravedna presuda donijela njihovim akcijama, kada bi eventualno, postala pravomoćnom... vojnim akcijama koje su njihov mode de vie. Jasno je s toga, kako su prvostupanjske presude NJIMA neodržive.

Miroslav Tuđman: Objava studije zapadnih eksperata važna je prvenstveno za konačnu presudu hrvatskim generalima. Ona nije jedina takva vrsta „intervencije", postoje još neke koje nisu poznate javnosti. No, ako je objavljena s namjerom da bude poruka hrvatskoj javnosti i prije referenduma, onda zacijelo nije objavljena da naškodi interesima optuženih hrvatskih generala.

Đuro Vidmarović: Referendum će utjecati na suđenje herojima Domovinskog rata u Haagu i to je razlog za našu ojađenost. Objava studije najuglednijih zapadnih eksperata imat će dosta utjecaja na haaške perike i Portalu HKV-a služi na čast što je tu studiju objavio.

Prim. dr. sc. Darko Richter: Tek nakon povoljnih odluka razmotriti DA

Hrvatska više od mnogih drugih zemalja pripada u Europsku Zajednicu. Pripadnost Zapadu određena je svojedobno potpuno svjesnom i slobodnom odlukom kralja Tomislava. Mogao se okrenuti na Istok i nastaviti glagoljati do mile volje, ali nije. Većina drugih naroda u Europskoj Zajednici tamo se našla slučajno, odnosno stjecajem kulturnih i geopolitičkih okolnosti. Darko RichterMi smo svoje opredjeljenje teško platili, i još uvijek plaćamo. Ali, ta Europa, možda upravo zbog naše jedinstvene svjesne opredjeljenosti na nas gleda vrlo sumnjičavo.

Zbog ucjene tijekom pregovora gubimo isključivi gospodarski pojas, kockamo se s granicom na moru gdje je to obično rutinsko pravno pitanje, i ne rješava se pitanje spornih točaka na istočnim granicama. Ne dobivamo Euro i ne ulazimo u Schengen. Dakle putujemo i dalje s putovnicama i vizama, i buljimo u tečajne liste zbog devizne klauzule.

Dobivamo samo mogućnost da se u korist EZ-e „otarasimo“ nezaposlene mlade radne snage. Na taj se način ne ide naprijed. Referendum će se ponavljati svake godine. Imamo prigodu da biramo kada ćemo ući. Sazrijeti treba prije svega politička elita jer narod je već dugo europskiji od te elite. A nije prodavao hrvatske interese, već svoj vlastiti rad. Sada se tempira referendum, pa da potom uslijede odluke o Gotovini i Markaču, te o Savudrijskoj vali. Svakako bi valjalo osigurati da se taj raspored obrne. S obzirom da se neće obrnuti, narod treba reći svoje na referendumu, pa da vidimo kakve odluke slijede. Jer, eventualni „ne“ bi se tako mogao za dugo zacementirati, ali, u slučaju povoljnih odluka, on bi se mogao okrenuti u „da“. Zbog čega da riskiramo?

Povlađujuća pisma američke državne tajnice Hillary Clinton i francuskog premijera Fillona Jadranki Kosor imaju više veze s unutarstranačkim izborima u HDZ-u, nego stvarnom potrebom da se intervenira za Hrvatsku. Ako to stvarno žele, normalno bi bilo da pišu Milanoviću, a još uvjerljivije, Haškom sudu.


Povećani interes Zapada za zbivanja u Hrvatskoj očituje se i u pismima američke državne tajnice Hillary Clinton i predsjednika Vlade Republike Francuske Francois Fillon donedavnoj premijerki Jadranki Kosor. U oba pisma se ističe njezina uloga u uspješnom završetku pregovora s EU. Treba li pridavati značaj ovim porukama, i ako da, kakav?

Slaven Barišić: Pisma koja su uputili Hillary Clinton i François Fillon politička su podrška ulasku Hrvatske u EU, ali i politici Jadranke Kosor napose, jer između retorike parlamentarne pozicije i opozicije nema bitne razlike. Koje su pak razlike između dvaju politika valjda će uskoro postati jasnije.Tuđman Ono što svakako treba ostvariti uđe li Hrvatska u EU, jest tijesna suradnja s brojnim malim državama EU kojima je obrana državnog suvereniteta prirodan poriv. Naime, EU može dugoročno opstati samo na razumnoj ravnoteži nacionalnih i zajedničkih interesa, dakle kao Europa nacija, i bit će bolje što prije to shvate i njene velike članice.

Mile Bogović: Teško je otkriti zadnje misli pisaca tih poruka. Bojim se da je u pozadini želja da prijašnja stranka na vlasti nastavi istim putem kojim je do sada išla, što znači usklađivanjem hrvatske države i društva prema željama onih izvana, a ne prema željama naroda i tvoraca hrvatske samostalne države. Možda je i u tim pismima prisutna želja da se u nas spriječi okupljanje onih snaga koje su stvorile državu a sada su gurnute u zapećak ili su na nišanu haških tužitelja.

Hrvoje Hitrec: Pismo Hillary Clinton Jadranki Kosor nije bez težine. Znak je da SAD prima na znanje mirnu primopredaju vlasti u Hrvatskoj, ali i da nije otpisao sadašnju oporbu niti ju želi kriminalizirati, štoviše. Washingtonu je razvidno da nova vlast ima slabu potporu u narodu i da vrlo skoro može doći do nove smjene. No, u međuvremenu će ojačati stranka (pokret) koji se tek predstavio na izborima 2011. a iz dana u dan stječe nove pristaše. Mislim na Hrast.

Javor Novak: Svjetske se sile ponajviše povećano zanimaju za nas kad im je to lukrativno. One su složile arhitekturu svojih interesa i ne očekuju ni najsitnije ometanje. Da je riječ o iskrenim čestitkama tadašnjoj premijerki (koja je usput profućkala izbore ), one bi stigle na vrijeme: sutradan po svršetku niza EU ucjena tj. po potpisivanju. Prema tome, značaj tih pisama je: veselite se maleni... No, pismima svakako treba priznati jedno značenje, ne samo zbog 'silnih strana' s kojih stižu, nego više zbog toga što ona nose u svom drugom sloju – u podtekstu. Meni se čini očitim kako on glasi: Do sada ste bili dobri, očekujemo da iako ste sada opozicija i dalje ostanete djelatni i poslušni. U tom smislu, ta su pisma vrlo značajna potvrda koliko je politička Hrvatska sama sebi dopustila da ju ponize ali i ponižavaju.

Miroslav Tuđman: Takva pisma dio su uvriježenih kulturnih i diplomatskih obrazaca ponašanja. Međutim, u ovim okolnostima imaju i dodatno značenje. Danas u EU od 27 zemalja članica u skoro 20 zemalja na čelu su konzervativne, „desne" vlade. One vlade koje u većoj mjeri vode računa o nacionalnim interesima svojih zemalja.Nevenka Nekic Knjizevni ogledi 05 Zato i otposlane poruke mogu se čitati da su ključni čimbenici na međunarodnoj sceni svjesni da moraju voditi računa o nacionalnim interesima malih država. Konačno, to je i ključ za rješavanje kriza u kojima se EU danas nalazi.

Đuro Vidmarović: Pismo madam Clinton, državne tajnice SAD-a za vanjsku politiku, ima za nas u Hrvatskoj veliku važnost. Njezina svaka riječ nosi političku poruku. Ona nam je u ime svoje Vlade poručila kako glasovati na referendumu. I to je još jedan razlog za naš osjećaj bespomoćnosti.

I da zaključim ovaj razgovor. Oni Hrvati koji imaju očuvanu historijsku svijest i čiji etnički identifikacijski kod nije doživio urušavanje, morat će se psihološki pripremiti za novo povijesno razdoblje u kojemu će rodoljublje i domoljublje biti najprije prešućivano i zabacivano, a zatim i odstranjeno iz javnoga života. Ulaskom u novu uniju doći će milom ili silom do reduciranja hrvatstva u korist nadnacionalnog odnarođujućeg eurodomoljublja i eurorodoljublja. To reduciranje uključuje odnos prema nacionalnim vrijednostima, hrvatskom jeziku, hrvatskoj povijesti, kulturnoj baštini, tradicijama, etc. Morat ćemo se pomiriti s razbijanjem kršćanski shvaćene obitelji, zamjenom pojmova otac i majka, novim pojmovima roditelj 1 i roditelj 2, stavljanjem homoseksualnih brakova iznad naravnih, nametanjem nove odgojne paradigme, odstranjivanjem križa iz javnih ustanova, a vjeronauka iz škola u korist liberalnog seksualnog odgoja, nametanjem materijalističke ideologije i vulgarnog darvinizma, kupovanjem naših materijalnih i kulturnih dobara od strane bogatih stranaca, ulaskom drugih naroda na naš teritorij i promjenom etničke strukture u Hrvatskoj, etc. Odnarođeni Hrvati sada dolaze na svoje. Nekada su bili mađaroni, nemškutari, tolomaši, poturice, srbo-hrvati, jugoslaveni, a sada će postati Europejci. Iz njihovih će se redova regrutirati nova politička elita. I oni će biti čelična metla kojom će se odstranjivati nacionalno svjesni ljudi, s opravdanjem da su političko smeće. No, nije sve izgubljeno. Narode je Bog stvorio. Kuća koja je sagrađena na pijesku nema budućnost. Hrvati su stoljećima živjeli pod dominacijom tuđinaca i njihovih domaćih slugu, unutar državnih asocijacija kojima su glavni gradovi bili izvan Hrvatske, pa su ipak opstali kao narod. Treba se koristiti povijesnim iskustvom. Sve što se temelji na nepravdi, ugnjetavanju, nacionalnoj diskriminaciji i nacionalno supremaciji jednoga naroda nad drugim, osuđeno je na totalitarizam. A totalitarizam izaziva naravni otpor.

D. Dijanović, O. Barišić

Normal 0 21 false false false SH X-NONE X-NONE

Većina tadašnjih članica EU nije bila 1990./91. otvorena za stvaranje samostalne hrvatske države. Ne bi bili ni poslije da je Milošević uspio kako su očekivali. Naše vlasti su nakon 2000. godine deklarativno i u praksi zauzimale stav da mi nemamo alternative nego ući u EU. Time su predstavnicima EU poručile da su spremne sve drugo podložiti tom cilju. Drugim riječima, spremne su prihvatiti sve uvjete što ih od nas zatraže oni koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku. Toj, dakle, političkoj eliti priznali smo pravo da nam diktira uvjete. I ona je postavljala uvjete koji su ponižavali našu državu, njezin suverenitet i njezin iskorak prema samostalnosti. Ona je tražila da se odreknemo onih koji su najzaslužniji za uspostavu hrvatske države. I naša vlast im je i to pravo priznala. Osobno mislim da nakon 2000. nismo ni imali vladu koja bi imala hrabrost preuzeti punu političku odgovornost za stvorenu državu, nego je svaka od njih tu odgovornost prebacivala na „višu razinu“. Treba, dakle, razumjeti naše političare i imati za njih razumijevanje jer Hrvati nisu dugo imali svoju državu i ne znaju kako se ta ustanova „drži“. I dalje je u njima prisutan kolonijalni i provincijski mentalitet po kojemu se unaprijed prizna pravo onome je izvan granica naše vlasti. Imati razumijevanje nije isto što i odobravanje i podržavanje takvog stava. Tu je HDZ zakazao jer se u državničkom smislu udaljio od ideje svoga osnivača. Ovo što se toj stranci sada predbacuje dječje su igračke prema tom propustu.

Pon, 16-12-2019, 05:23:03

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.