Kovačević, Piskač, Majstorović o potencijalnim kandidatima za predsjednika HDZ-a

Hrvatska se suočava s problemima koji svakim danom postaju sve ozbiljniji, međutim, ni novoizabrana koalicijska Vlada u prvim reakcijama nije ponudila bilo kakvo ohrabrenje da se bilo čime priredila za preuzimanje odgovornosti kojoj su joj glasači povjerili. S druge strane, stranku koja je upravo sišla s vlasti očekuju uskoro unutarstranački izbori. Oni mogu biti odlučujući u odgovoru na pitanje može li se u skorijoj budućnosti dobiti realno-politička snaga sposobna za (početak) smislenu oporbenu djelatnost, a kasnije eventualno i za pružanje stvarne alternative postojećem stanju.

Iako se još ne zna datum kad će se u HDZ-u održati unutarstranački izbori, u medijima se naveliko špekulira s imenima potencijalnih kandidata. U utrku su se službeno do sada uključili Jadranka Kosor, Tomislav Karamarko, Darko Milinović i Domagoj Milošević. U medijima još su se spominjala imena Gordana Jandrokovića i Petra Čobankovića.

Može li HDZ trenutnim pristupom unutarstranačkim izborima, kojeg potenciraju mediji, ponuditi nešto novo hrvatskom društvu? Ima li naznaka kako se unutarstranački izbori u HDZ-u ne će riješiti samo lobiranjima unutar zatvorenoga kruga u stranačkom vrhu? Hoće li ova stranka biti u stanju ponuditi okvir za neki oblik propulzije ideja i ljudi koji baštine temeljne ideje njezinoga programa, što bi nakon njezine modernizacije uključivalo i mnoge one koji danas više ne izlaze na izbore? Koliko su potencijalni kandidati sposobni HDZ preobraziti u modernu demokršćansku stranku koja će štititi barem elementarne nacionalne interese?

Na dio tih pitanja odgovore su nam dali naši sugovornici iz hrvatskoga javnog života.

Imena ne ulijevaju povjerenje

Imena koja se vrte u javnosti kao budući kandidati za predsjednika HDZ ne ulijevaju povjerenje u smislu da su u stanju izvući stranku iz gliba u kojemu se valja od 10. prosinca 1999. Kandidati su zapravo odraz posttuđmanovske politike HDZ-a. Nijedan kandidat ne jamči izvornu politiku HDZ-a, koja počiva na temeljima pomirbe hrvatskoga naroda i na jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske. Tko god od navedenih kandidata postane predsjednikom očekujem daljnju stagnaciju i urušavanje nekad središnje nacionalne stranke" – komentirao je za Portal novinar i književnik Nenad Piskač.

„Jadranka Kosor je simbol gubitnice i Sanaderove ulizice. Politički kapacitet nema, karizmu nema i pravo je pitanje kako je uopće došla u vrh stranke i hrvatske politike. Trebala je časno otići zajedno sa Sanaderom. Ali u nje volja za moć je jača.

Tomislav Karamarko je policajac i obavještajac. On po svojemu habitusu nije političar, a čini se ni po intelektualnom kapacitetu. Nikad ne znaš je li na zadatku i za koga ustvari radi.

Darka Milinovića u Gospiću zovu 'Paša' – sve drži pod svojim željeznim nadzorom. Koliko čujem bio je dobar omladinac, sad misli da je sazrio za budućeg premijera. Što je previše, previše je. Ima u sebi sanaderovske drskosti bez pokrića.

Domagoj Milošević? Tko je on? Koje li drskosti kandidirati se s tako oskudnim stranačkim stažem. Karijerist poput Polančeca. Tko zna čiji je igrač? Stranka nije d. o. o.

Gordan Jandroković kao ministar vanjskih poslova i europskih integracija iza sebe nije ostavio nijedan politički potez za pamćenje. Sanaderov mezimac. Odrekao se Sanadera i zadržao karijeru. Nije vođa i nikad ne će biti.

Petar Čobanković je dobar čovjek! Simpatičan. Na takvima počiva stranka. Ali... budimo realni!" – analizirao je imena potencijalnih kandidata Piskač.

U ovom trenutku pri vrhu HDZ-a nema nijedno odlično, vrlo dobro ili dobro rješenje za mjesto predsjednika stranke. Neka imena mogla bi bez problema konkurirati i za mjesto predsjednika SDP-a. Drugima se pak osobni kapaciteti objektivno iscrpljuju već na razinama općinskih načelnika. Nijedan kandidat koji se sada pojavljuje ili s kojim se špekulira za predsjedničko mjesto, nije u stanju ponuditi Hrvatskoj ništa novo. Jedino Milošević nije lizao cipele Sanaderu, ali on je ušao u stranku tek kad je Sanader odradio svoje. HDZ-u u ovom trenutku preostaje samo pjesma Bože čuvaj Hrvatsku. Sav politički kapital koji je ostavio utemeljitelj stranke dr. Franjo Tuđman uspjele su prokockati veličine bez pokrića. Bio je to veliki kapital, ali je završio u rukama političkih kepeca. Šteta. Do travnja za kad su najavljeni unutarstranački izbori nije realno očekivati da će se iz baze probiti neko novo ime. Zato ništa ne očekujem od unutarstranačkih izbora. HDZ je odlično prošao na proteklim izborima premda je ostvario dosad najlošiji rezultat. I da nema tih 40 zastupnika morali bi, nakon što su nas dva mandata besramno vukli po blatu za nos, donijeti odluku o samoukidanju stranke" – dodao je još Piskač.

Kandidati bez programa

„Pitanje o izborima stranačkoga vodstva najprimjerenije je uputiti članovima stranke koja bira svoje vodstvo. Primjerice, 'pogrješke' napravljene tijekom izbora Ive Sanadera za predsjednika HDZ-a, kojeg su uz izborno nasilje i javno promoviranje t. zv. demokratizacije i demokratskih promjena stranke, nije bilo ništa drugo doli pokušaj da se nametanjem stranačkoga vrha pogodna ustajalim analitičarima i javnicima sa stažem iz jugokomunističkog razdoblja, iz HDZ-a potisnu snage koje u Hrvatsku u uvele višestranački demokratski sustav i obnovile hrvatsku državnu nezavisnost" – kazao je za Portal novinar i publicist Mate Kovačević i dodao:

„Tako je HDZ iz nacionalne demokršćanske stranke pretvorena u anacionalnu amalgam, koji je na čelu sa Sanaderom, proveo rashrvaćivanje države, što su ga započele još 2000. trećejanuarske vlasti. Zato bi vodstvo svake stranke trebalo biti izričaj političke volje svoga članstva, kao što je na primjer HDZ to bio i u trenutku svoga utemeljenja. T. zv. modernizacija može se odnositi samo na primjenu drukčijih taktika i metodološkoga rada jer su se u međuvremenu promijenile okolnosti ili pak ostvarili zacrtani politički ciljevi. Ni jedan od najavljenih kandidata za predsjednika HDZ-a još nije iznio svoj program pa bi svaka prosudba bez programa bilo subjektivistično davanje prednosti kandidatu, a to onda u sebi ne bi moglo imati obilježja onoga što zovemo politikom, odnosno zauzimanjem za opće i javno dobro. Za HDZ, Hrvatsku, ali i cijelo hrvatstvo sad bi bilo najkorisnije da se stranački izbori održe što prije, jer u protivnom, sadašnja vlast ne će imati do tada nikakvu oporbu pa bi se neka ključna pitanja važna za budućnost hrvatske države mogla rješavati bez pogleda iz oporbe. Uz to pak, predsjednički kandidat koji ne bi u svom programu bitno istaknuo osjetljivost za ključna nacionalna pitanja te se usredotočio na stranačko nasljeđe iz onoga junačkog razdoblja hrvatskoga naroda, možda bi se i mogao po Sanaderovu modelu probiti na čelo stranke, nu osvajanje većine na slijedećim izborima za Hrvatski državni sabor ostalo bi mu nedohvatljivo. Naime, politički prostor što ga ne pokriva svojim izvornim programom HDZ ionako je već razdijeljen između članica sadašnje vladajuće koalicije. Zašto bi uostalom HDZ od njih mogao bolje voditi njihovu politiku?".

Zakazao rad u ograncima

„Kao što je već puno puta ponovljeno, Hrvatska živi sudbonosne dane. Nova vlast, kojoj neki tepaju 'lijeva', 'jugoslavenska' ili 'protuhrvatska', već se na početku nekoliko puta spotakla. Izabrana od djece i unuka onih koji su sudjelovali u kreiranju, gradnji, pa i nužno neizbježnoj povijesnoj razgradnji druge Jugoslavije, postala je taocem svojih predaka i njihovih slomljenih ideala. To se potvrđuje i na činjenici da nikad od 1945. nije u ustroju vlasti, na svim razinama, bilo toliko pripadnika manjina. No, htjeli mi to priznati ili ne, ova vlast je rezultat slabosti i pogrješaka Hrvatske demokratske zajednice, koja se trenutačno nalazi u drugoj fazi 'izolacije' od nastanka 1989. godine. A do 'izolacije' HDZ-a i gledanja iz zapećka kako se drugi goste preostalim na stolu, došlo je zbog višegodišnjeg nerada stranačkih čelnika na jačanju i radu s nekad brojnim članstvom ove stranke" – smatra novinar Marijan Majstorović.

„Koliko god je teško stanje u 'upravljačkim strukturama' HDZ-a, još je pogubnije u tzv. bazi. Od 2000. godine potpuno je zanemaren rad u temeljnim ograncima HDZ-a, kojega i dalje vode potpuni nesposobnjakovići i 80-godišnjaci, isti oni koji su bili stalni posjetitelji mjesnih zajednica 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća. Zato izbor između sada aktualna četiri kandidata - Tomislav Karamarko, Jadranka Kosor, Darko Milinović i Domagoj Milošević – (poredani abecedno), nije uopće bitan. Bez obzira tko bude izabran od strane vrhuške HDZ-a, ne će mu biti lako. Jer, bez zdrave baze, a to u HDZ-u nije tako već 11 godina, teško se može očekivati skori povratak na vlast. A tu je još i potpuni nedostatak (pre)važnih medija! Ako se već igramo prognozera, onda je vrlo važno tko posjeduje stranačku kakvu takvu infrastrukturu. Prije svega posjeduje je Jadranka Kosor i ako na izborima za čelno mjesto bude troje ili više kandidata, a tako sada stvari stoje, onda će ona i pobijediti" – kazao je još Majstorović.

Davor Dijanović