Ima li ili nema pola milijuna birača "viška" na biračkim popisima u RH?

Ispitali smo - Ima li ili nema pola milijuna birača "viška" na biračkim popisima u RH?

U posljednje vrijeme, kako se povećava intenzitet rasprava o izborima i svim drugim temama koji se uz njih vezane, od naših članova počele su pristizati informacije, čiji bi sadržaj - naravno ako utvrđen istinitim, morao ozbiljno uzbuniti javnost. Točnije, neki naši članovi su nam skrenuli pažnju na razne internetske stranice, uključujući i one koje vode eksponiranije osobe iz javnog života, na kojima se mogu pročitati tvrdnje o navodno pola milijuna nepostojećih birača na biračkim popisima u Republici Hrvatskoj. Ovo nam se činilo nemogućim, ali smo ipak tragom ovih tvrdnji odlučili pokrenuti malu istragu, očekujući da ćemo utvrditi da je sve u redu u desetak minuta, s dva telefonska poziva - Državnom zavodu za statistiku i Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske. Međutim, ispalo je da smo bili vrlo naivni.

Višak - dijaspora 5:1

 500.000 birača previše čini 14 posto biračkog tijela Republike Hrvatske. To je oko pet puta više nego što u dijaspori izađe glasača na izbore. Podsjećamo, uz prosječan odziv od oko 100.000 ljudi u dijaspori u Hrvatski sabor izabire se 4 zastupnika, što uz 8 saborskih zastupnika manjina, i 140 zastupnika iz deset izbornih jedinica na koliko je podijeljena Republika Hrvatska daje brojku od ukupno 152 zastupnika u petom sazivu Sabora, koji je izabran 2003. godine. Ne bi li se umjesto o glasovima dijaspore, čije je ukidanje prava glasa danas jedan od glavnih programskih ciljeva SDP-a i HNS-a, govorilo naveliko o pola milijuna glasova viška na biračkim popisima u Hrvatskoj kada bi oni postojali? Ne bi li novinar godine, Mislav Bago, počinjao svoje predizborne emisije tim pitanjem, a ne glasovima dijaspore kada bi odista u Hrvatskoj postojalo 14% glasačkog tijela previše?

Ipak, nismo bili lijeni, i nazvali smo Državni zavod za statistiku. No, to nam zbog neljubaznosti osoblja koje je zaduženo za davanje statističkih podataka i informacija, i nije bio od neke pomoći. Jedino što nam je s njihove strane rečeno i potvrđeno jest da su informacije i brojevi objavljeni na njihovim internetskim stranicama i službeni i vjerodostojni. Sljedeći ove upute na internetskim stranicama Državnog zavoda za statistiku http://www.dzs.hr/ našli smo sljedeće podatke. Po popisu stanovništva iz 2001. godine u Republici Hrvatskoj živjelo je ukupno 4.437.460 stanovnika, od kojih je onih iznad 18 godina s biračkim pravom bilo 3.505.533. Pomislili smo, u biračkim spiskovima bi po ovim brojkama trebalo biti oko 3 milijuna i 500 tisuća osoba, preostaje samo nazvati Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske i to provjeriti.

498.112 birača više

Na broju koji smo nazvali javio se faks. Nismo se dali smesti, i opet smo se uputili na Internet. Na internetskim stranicama Državnog izbornog povjerenstva RH, „powered by: APIS IT d.o.o“ kako to „gordo“ piše u desnom donjem kutu, međutim vlada opći nered. Preko njih možete saznati da u općini Kravarsko, na biračkom mjestu Gradove Kravarski ima 114 birača, ali zbirnih podataka za Republiku Hrvatsku nema. Ipak, preko tablica o odzivu birača na predsjedničkim izborima 2005. godine saznali smo ukupni broj birača na biračkim spiskovima u Republici Hrvatskoj - 4.003.645. Dakle, 498.112 birača više nego što to proizlazi iz popisa stanovništva iz 2001. godine.

Da bi bili sigurni provjerili smo izvještaje u tisku iz 2005. godine o odzivu na predsjedničke izbore. Hina, DPA, Vjesnik, svi donose iste brojke. U Republici Hrvatskoj na glasačkim popisima ima 4.003.645 osoba, što ne uključuje dijasporu. Štoviše, u Vjesniku od 14. siječnja 2005. godine, strana 12, našli smo članak "Predsjednički izbori: na djelu izborni inženjering" u kojem Dobroslav Paraga spominje slični višak birača u odnosnu na broj stanovnika u Hrvatskoj s biračkim pravom prema Državnom zavodu za statistiku. Dakle, ove brojke spominjale su se već 2005. a da nitko ništa nije poduzeo.

GONG ne zna koliko ima glasača

Kako nam se nije dalo razgovarati još jednom s faks-uređajem u Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske, za pojašnjenje ovih brojaka obratili smo se udruzi GONG. Ova udruga suvereno vlada hrvatskom medijskom scenom kada je u pitanju regularnost izbora - stoga, reklo bi se nema boljeg sugovornika. Primjerice, ove godine GONG je dobio 400.000 kuna izravno od Vlade RH za tiskanje i umetanje 850.000 vodiča o izbornom procesu u dnevne novine. Njezin projekt "Prvi put biram" s 437.000 kuna financijski potpomažu OESS, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, grad Zagreb i Europska komisija, dok kampanju edukacije i promatranja izbornog procesa s 540.000 kuna pomažu OESS, norveško i nizozemsko veleposlanstvo te USAID. Radi se o udruzi koja je u vremenskom razdoblju od 2000. do 2005. godine HTV donirao oko 34 milijuna kuna i koja je imala oko 32 milijuna kuna svojih prihoda (22.372 kuna otpada na članarinu). Napokon, radi se o udruzi koja na svojim internetskim stranicama, između ostalog, promiče i program "Pravo na pristup informacijama".

Dakle, s ovakvim preporukama koje krase GONG, ponadali smo se da ćemo svojim čitateljima moći iz prve ruke pružiti logično objašnjenje nevjerojatnog raskoraka između biračkih spiskova i popisa stanovništva. Ali ne samo da od GONG-ovaca nismo uspjeli dobiti ikakvo objašnjenje, nego još gore. Saznali smo da GONG ne raspolaže s podatkom koliko je ukupno upisano birača na biračke spiskove u Republici Hrvatskoj. Za taj podatak nam je preporučeno da se raspitamo u Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske. Na naše čuđenje kako se mogu promatrati izbori ako se ne zna ukupni broj glasača nismo dobili nikakav suvisli odgovor.

Što se može s pola milijuna glasova?

Jasno je da su s pola milijuna glasova viška, na koje se nitko od onih koji bi trebali ne obazire, moguće svakakve manipulacije. Primjerice, jedno su vrijeme kolale glasine da je na izborima 2000. godine iznenađujući prolazak Stjepana Mesića u drugi krug posljedica izbornih namještanja. Mesić je po službenim rezultatima dobio oko 1.035.000 glasova, dok je Granić kao treći dobio oko 566.000 glasova. To je nešto manje od pola milijuna glasova razlike. Pravi skandal izbio je 2005. godine, kada je na predsjedničkim izborima malo nedostajalo da Boris Mikšić uđe umjesto flegmatične Jadranke Kosor u drugi krug. Mikšić je tada tvrdio da je "u zadnjih sat i pol pao s druge na treću poziciju" i da je pokraden.

Naravno, nije moguće na temelju glasina i izjava onih koji su izgubili izbore tvrditi da u Hrvatskoj ima namještanja rezultata izbora. No činjenica da se već godinama zna za višak od pola milijuna glasova u odnosu na popis stanovništva već sama za sebe je krajnje zabrinjavajuća. Kako se može bez raščišćavanja ovako krupnog nerazmjera u broju glasača vjerovati u vjerodostojnost izbornih rezultata?

M. M. B. i M.M.