Izjava hrvatskih katoličkih intelektualaca o slučaju Dajla, koju smo objavili na Portalu, imala je šireg medijskog odjeka iako je protivna uobičajenim stereotipima. Naime, često se u Hrvatskoj pokušava stvoriti dojam da slobodnomisleći intelektualci postoje samo na lijevim, pretežno anacionalnim pozicijama. Međutim, izjava o Dajli pokazala je da su i u vrlo složenim okolnostima, kada se isprepliću nacionalni i crkveni odnosi, hrvatski intelektualci katoličke provinjencije sposobni ponuditi brz, miran i staložen odgovor.

Iako se slučaj Dajla za sada, barem na površini, donekle primirio, sigurno da je zbog svoga značenja i implikacija i dalje radi o složenom i važnom problemu. U nastavku donosimo tekst jednoga od inicijatora "Pisma hrvatskoj javnosti povodom imovinskog prijepora u župi Dajla Porečko-pulske biskupije", dr. med. Darka Richtera, u kojem autor dodatno razlaže okolnosti i činjenično stanje vezano za cijeli slučaj. Tekst se podrobno bavi i nudi odgovore na dva važna pitanja:

1. Odakle moralno pravo benediktincima iz Praglie da traže nešto što nije njihovo?

2. Zašto slučaj Dajla nije isključivo unutarcrkveno pitanje?

M. M.

Tko ima pravo na Dajlu

Možemo ovdje ponoviti dvije ključne točke otvorenog "Pisma hrvatskoj javnosti povodom imovinskog prijepora u župi Dajla Porečko-pulske biskupije": 1. odakle moralno pravo benediktincima iz Praglie da traže nešto što nije njihovo; 2. nije riječ o isključivom unutarcrkvenom pitanju.

Vlasništvo Dajle

Abbazia di Praglia nikada nije bila vlasnikom Dajle. Dajla je oporučno darovana benediktincima, ali uz jedan uvjet, a to je, da pastoralno i socijalno djeluju među katoličkim vjernicima u Dajli i da je ne napuste. To je uvjetna darovnica i od te činjenice nije moguće pobjeći. Redovnički je život u Dajli započeo tek 2 desetljeća nakon poziva darovatelja, grofa Grisonija, tj. 1860., a glavnina redovnika došla je tek 1867. g. kada su se, izgnani od talijanskih nacionalista, iz Praglie sklonili u Dajlu, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. Ključne točkeMožemo ovdje ponoviti dvije ključne točke otvorenog pisma: 1. odakle moralno pravo benediktincima iz Praglie da traže nešto što nije njihovo; 2. nije riječ o isključivom unutarcrkvenom pitanjuTada Abbazia di Praglia nije više ni pravno ni faktički postojala. Dakle, Dajla postoji u zemljišnim knjigama koje pripadaju lokalnoj teritorijalnoj organizaciji i pravosuđu, kako god da se mijenjale države, režimi i granice, bez ikakve pravne veze s Opatijom Praglia.

Benediktinci u Dajli mirno žive do raspada Monarhije, a izgleda da niti od 1918.-1943. g. nisu imali većih problema. Zatim, 1948. g., nakon komunističke maltretaže, suđenja i nacionalizacije nihovih dobara, napuštaju Dajlu i odlaze u Italiju, jer se već neko vrijeme osjećaju Talijanima, unatoč tome što su, niti stoljeće ranije, iz Praglie pobjegli pred talijanskim nacionalistima, ili jer, kao mnogi optanti, ne samo talijanskih, već i hrvatskih etničkih korijena, u tom času žele pobjeći od komunističkog režima. U isto vrijeme, tj. 1946. g., u Zagrebu je uhićen i na dugogodišnji strogi zatvor osuđen nadbiskup Stepinac. Njemu je, nakon burnih međunarodnih prosvjeda u koje su se glasnim svjedočenjem uključile i židovske organizacije u Americi, 1947. g. Bakarić, u ime Tita, ponudio da ga se iz zatvora oslobodi, uz uvjet da sam napiše molbu za amnestiju i potom pristane trajno napustiti Hrvatsku.

Hrvatsko svećenstvo u komunističkoj Jugoslaviji

Ukazala se, dakle, i bl. nadbiskupu Stepincu rezervna opcija, i posve je sigurno da je bio mogao računati da bi se udobno udomio u Vatikanu ili okolici, ali je on Bakarićevu ponudu odlučno odbio, i završio život u svojoj zemlji i sa svojim vjerničkim pukom.Također u isto vrijeme, cjelokupno hrvatsko istarsko svećenstvo na čelu s mons. Božom Milanovićem, ostaje na svojem mjestu i pri punoj svijesti svjedoči 1947 g. pred Savezničkom komisijom u Parizu o hrvatskom etničkom značaju Istre, te prevodi Istru u okrilje matične hrvatske države. Na pitanje katoličkog novinara Waltera Eberharda: ,,Zašto vi svećenici želite radije dospjeti pod komunističku Jugoslaviju, nego pod katoličku Italiju?'' Milanović odgovara: „Državne se granice određuju za stoljeća dok se režimi mijenjaju, a pod Italijom je u opasnosti život našeg naroda"'. Božo MilanovićNa pitanje katoličkog novinara Waltera Eberharda: ,,Zašto vi svećenici želite radije dospjeti pod komunističku Jugoslaviju, nego pod katoličku Italiju?'' Milanović odgovara: „Državne se granice određuju za stoljeća dok se režimi mijenjaju, a pod Italijom je u opasnosti život našeg naroda"'. Od komunističkog „oslobađanja" Istre ne bi bilo ništa da nije bilo tog svjedočanstva više od 50 hrvatskih istarskih svećenika koje su Saveznici smatrali autentičnim i istinitimOd komunističkog „oslobađanja" Istre ne bi bilo ništa, unatoč mobilizaciji poznatim krilaticama „Tuđe nećemo, svoje ne damo", ili „Život damo, Trst ne damo", da nije bilo tog svjedočanstva više od 50 hrvatskih istarskih svećenika koje su Saveznici smatrali autentičnim i istinitim.

Mons. Božo Milanović i don Miroslav Bulešić

Umjesto da se mons. Boži Milanoviću na trgovima hrvatskih gradova, osobito u Istri, podigne barem neki spomenik, postoji tek skromna spomen-ploča na njegovoj rodnoj kući u Kringi kraj Tinjana. Viđenim potpisnikom te povijesne izjave istarskog svećenstva bio je tada mladi don Miroslav Bulešić, kojeg su komunisti, malo potom, usred bijela dana zaklali u Lanišću 1947. kada je u pratnji delegata Sv. Stolice Jakoba Ukmara, stigao u župni dvor radi podjele krizme. Postupak beatifikacije don Bulešića pokrenut je 1956. g., da bi zbog okolnosti u Jugoslaviji, bio 1957. g. prebačen u Rim gdje je skupljao prašinu do 2000. g. kada ga biskup Milovan vraća u Biskupiju porečku i pulsku i zaključuje 2004. g te upućuje prijedlog za beatifikaciju Kongregaciji za proglašenje svetima. I papiri se (još) iščitavaju ... .

Je li to zato da se, oduglovačenjem, od Crkvene povijesti i Crkvenog kalendara sakrije osoba koja je o hrvatskoj Istri pred Savezničkom komisijom 1947. g. svjedočila istinu? Je li izbjegavanje podizanja spomenika Boži Milanoviću i Miroslavu Bulešiću na tragu neke prešutne politike „ne živciranja" Italije, što , također, odgovara lokalnim i nacionalnm udbašima i komunistima kako se ne bi, afirmacijom povijesne istine, prepoznala obmana o njihovim „zaslugama", a onda prekopala i povijesna istina o komunističkim zlodjelima u Istri nakon kapitulacije Italije? Je li se time, implicitno, priznaje da iredenta gaji ozbiljne nade i projekte, koje je bolje ne ometati? I kako to da su se otkriveni i prikriveni udbaši nepogrješivo i trenutno solidarizirali s tvrdnjama onih u crkvenoj hijerarhiji, koji su inzistirali na tome da je Dajla „čisto unutarcrkveno pitanje"? I kako to da odgovorni u crkvenoj hijerarhiji ne vide da to ne izgleda nimalo dobro?

Benediktinci iz Praglie

Što reći na izjavu benediktinaca iz Praglie da oni ne priznaju zakone Jugoslavije i da oni do 1954. g. nisu važili na području zone B? Ako ti zakoni tamo nisu važili, zbog čega su benediktinci tada otišli? Ali, ako su važili, kao što jesu, jer, ne radi se o tome da li to netko priznaje, ili ne, već je to pitanje državne sile koja te zakone provodi, radi čega to niječu? U logičkom su raskoraku, a takva je pozicija moralno upitna, kako zbog cilja kojemu ta nelogičnost može poslužiti, tako i zbog svih drugih koji su se tada našli na istom području: u prvom redu onih koji su svjesno ostali na svojoj zemlji, ali i svih kojima bi možda bilo lakše da su optirali za bijeg na Zapad, ali nisu bili u toj prigodi. Ta je rečenica uvreda svakom hrvatskom građaninu, bez obzira da li je lijevo ili desno, vjernik, agnostik ili ateist, bez obzira na etničke korijene i bez obzira da li je zbog tih zakona tada trpio, ili je njima bio zadovoljan. Ti zakoni bili su povijesna činjenica. Izjave iz PraglieŠto reći na izjavu benediktinaca iz Praglie da oni ne priznaju zakone Jugoslavije i da oni do 1954. g. nisu važili na području zone B? Ako ti zakoni tamo nisu važili, zbog čega su benediktinci tada otišli? Ali, ako su važili, kao što jesu, jer, ne radi se o tome da li to netko priznaje, ili ne, već je to pitanje državne sile koja te zakone provodi, radi čega to niječu?Zaista, nakon takve tvrdnje, postavlja se pitanje odakle nekome moralno pravo da se vraća u Istru, da osniva „hrvatsko" poduzeće pod nazivom „Abbazia d.o.o." – umjesto da se kao redovnici vrate u Dajlu i tu nastave raditi kao svećenici i humanitarni djelatnici u korist katoličkog puka kako je želio Grisoni – preko kojega se želi doći do materijalnih dobara za čije obeštećenje se, temeljem Osimskih i Rimskih sporazuma, eventualno može pitati samo državu potpisnicu koja je obvezu uzela na sebe? A to je Italija.

I primili su, u okviru međudržavnih ugovora, dio odštete, dok su se zatim opsjetili da drugi dio odbiju. Što, na pitanje o već realiziranom obeštećenju u okviru spomenutih sporazuma, znači odgovor opata u Pragli da, kao crkveni red, nisu državni niti nacionalni, već nadnacionalni? Tko su ti „nadnacionalci" za koje ne vrijede zakoni i ugovori koji im ne odgovaraju? Pa cijela je Rimokatolička Crkva nadnacionalna. Ako pojedinci nemaju državljanstvo ili ustanove državu svoje registracije, teško da ih se bilo gdje može uknjižiti. Osim, izgleda, temeljem vrlo specifičnih ugovora Svete Stolice i Republike Hrvatske. Ne ulazeći u pravni meritum odluke ministra Bošnjakovića o poništenju vraćanja već obeštećene bivše crkvene imovine lokalno nadležnoj župi i biskupiji, koja je druga mogućnost ostavljena hrvatskoj vladi? Da to vlada nije učinila, koja bi bila sigurnost Crkvi u Hrvatskoj da ubuduće primi bilo koji dio nekadašnje imovine, ako se, pravnim kanalom koji predstavljaju ugovori između Svete stolice i Hrvatske, pod firmom „isključivo unutarcrkvenog pitanja" može ta imovina prenijeti na strane vlasnike, sa i bez potpisa stvarno lokalno nadležnog crkvenog dužnosnika? Digla se graja da je takvom odlukom vlade dovedena u pitanje pravna sigurnost u Hrvatskoj, ali, što reći na instrument „jednominutne suspenzije" kojim se nadležnog biskupa stavlja izvan funkcije, dok netko drugi stavi potpis na tešku presudu njegovoj biskupiji. Jesu li oni, koji su pravili ugovore između Republike Hrvatske i Svete Stolice, ispravno sagledali sve moguće pravne posljedice?

«Unutarcrkveno pitanje»

NedosljednostiTeško je prihvatiti kao čisto unutarcrkveno pitanje spor koji je prethodno izgubljen na građanskim sudovima, jer, oni koji se sada upinju da to proglase nadnacionalnim i unutarcrkvenim pitanjem, nisu tako mislili kada su se obratili građanskim sudovima, sve dok nisu parnice izgubiliTeško je prihvatiti kao čisto unutarcrkveno pitanje spor koji je prethodno izgubljen na građanskim sudovima, jer, oni koji se sada upinju da to proglase nadnacionalnim i unutarcrkvenim pitanjem, nisu tako mislili kada su se obratili građanskim sudovima, sve dok nisu parnice izgubili. Radi se o zaobilaženju hrvatskog pravnog sustava, a nikakvom unutarcrkvenom pitanju. Stekao se dojam da igru vode strukture sa sasvim svjetovnim političkim ciljevima koristeći propise koji im to omogućuju. Nije riječ samo o Istri, Dajli, don Miroslavu Bulešiću i mons. Boži Milanoviću. U hrvatskoj je javnosti gotovo nepoznata činjenica da Zadarska nadbiskupija ima posebni status i da je izravno podvrgnuta Svetoj Stolici. Osim što je ta činjenica posljedica opredjeljenja u Zadarskoj nadbiskupiji, neobično je da Vatikan to šutke prihvaća. Znači li to da bilo koja nadbiskupija može istupiti iz svoje stvarne i formalno-pravne cjeline i javiti se Vatikanu pod upravu? Je li i to ustupak iredentizmu? Je li to netko, ispod površine, komada Hrvatsku, tako da Zadarsku nadbiskupiju gurka pod izravnu jurisdikciju Rima, da Biskupiju porečku i pulsku tjera u bankrot, iza kojega, predvidivo, slijedi stečajna uprava, podvrgavanje Kuriji i dizanje kredita? A sve financira Hrvatska.

Spomenimo da je sadašnji opat u Pragli, Norberto Villa, bio bankar dok se 1987. g., sa svojih 39 godina, nije zaredio za svećenika, a 2004. preuzeo vodstvo opatije. A aktualni Državni tajnik Svete Stolice, kardinal Tarcisio Bertone, doktorirao je iz kanonskog (crkvenog) prava. Obojica su izuzetni znalci točno u onome u čemu se sastoji metodologija presuđivanja Biskupiji porečkoj i pulskoj.

Darko Richter

Vezano

Slučaj Dajla: Izjava hrvatskih intelektualaca

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 DOMAĆI MEŠETARI I UNUTARCRKVENO PITANJE — fantom 2011-09-04 18:53

Poštovani,

želim skrenuti pažnju na neke stvari:

Po nekim drugim izvorima (kojih se katolički intelektualci nimalo nisu dotakli), čini se da su ovdje šurovali domaći mešetari. Toliko se bavimo iredentom, da ne primjećujemo da je biskupija jeftino prodala zemljište odvjetniku (ako sam dobro shvatio) s kojim inače posluje - i to je prodala jeftino - a onda je to preprodano daleko skuplje... pa je započeo golf-biznis s tako prelijepim crkvenim zemljištem...

Je li moguće da su benediktinci samo poželjeli spasiti dio imovine, ili uzeti svoj udio kolača kad su shvatili da biskup Milovan i njegov kancelar trguju?

IDS je po svoj prilici upleten u trgovinu, pa stoga ne čudi da su stali na stranu inače ideološkog neprijatelja - svojih svećenika.

Evo ovdje jedan članak, ne slažem se sa svime, ali vrijedi analizirati:
fizzit.net/.../...

I članak Borisa Becka:
nacional.hr/.../...

Možda bismo trebali zahvaliti papi što je ovo odlučio počistiti?

Je li istina da je biskup Milovan prijavio papu državnom odvjetništvu? Ili je to samo dezinformacija?
Ako jest, to je sramota za naš kler. Nekako sam dojma da ovdje nije riječ o nacionalnim interesima nego se oni zlorabe. Volio bih vidjeti analizu katoličkih mislilaca sa te strane, jer se nekih stvari uopće niste dotakli. Skloniji sam vjerovati da je papa u pravu, kao i Bozanić, a da je biskup Milovan u krivu.

Prijavi Administratoru

#2 Bozaniću ovo je čisto pravna stvar — dduvnjak 2011-09-04 20:37

Moj djed i baka (po majci) su optanti iz Zadra .Iz vlastitog iskustva znam da oko ovakvih pitanja nema spora. Optanti državljani Italije su dobrovoljno optirali u Italiju ,a Talijanska država ih je temeljem međunarodnog sporazuma sa Jugoslavijom obeštetila. Mnogi optanti vjerujući u svoj povratak prepisivali su svoja zemljišta na druge osobe da ih sačuva od nacionalizacije . Nu u pravnom postupku kad nasljednik utužbom dokaže da je to vlasništvo njegovih predaka optanata i čak u prvostupanjskom nivou dobiva upis u gruntovnicu, na scenu sa svojom žalbom po zakonskoj obvezi stupa mjesna zajednica ,navodi da je zemljište od optanta i poništava se gruntovni upis i upisuje se lokalna zajednica kao vlasnik. Tako je u kući moga djeda disko ...itd. Ono što nitko nije utužio ostaje u vlasništvu ljudi i korištenju kako je upisano. Dakle država nije ustanovljavala koja su sva zemljišta u vlasništvu mog dide već automatski prisvaja samo ono što je formalno upisano na njega u gruntovnici. Apsurd je da većinu moje djedovine u Bibinjama uopće nije država konfiscirala već su je prisvojili radnici koji su radili na njegovu posjedu.
Dakle pravno je jasno da optanti kao obeštećeni nemaju pravo na povrat imovine!
Druga je stvar što se govori da Jugoslavija nije izvršila dio svojih financijskih obveza pa talijanska strana osporava sam sporazum. U to ne ulazim ali dovođenje u pitanje toga otvorilo bi Pandorinu kutiju na štetu Hrvatske. U ono doba dječji dodatak je bio važniji od silne zemlje ,a danas esulima i optantima rastu zazubice.

Prijavi Administratoru

#3 o boljševičkoj antiklerialnoj ideologiji na HKV — meteox 2011-09-05 07:04

U ovom tekstu od Darka Richtera na HKV ima više iracionalnog fanatizma nego kakvih povijesnih činjenica i uvjerenja.
Nastranu što se uloga kardinala Stepinca revidira iz Blaženika koji je stradao jer nije htio odvojiti Katoličku crkvu u Hrvata od Vatikana u nekoga tko je odbio "udobno" se "udomiti u Vatikanu ili okolici" (Darko Richter/HKV), tekst u cjelini nema nikakve veze s povijesti niti Crkve niti država niti njihovih povijesnih figura nego služi dnevno-političk oj svrsi i partikularnim interesima jedne uske nesavjesne interesne skupine kako u intelektualnom, povijensnom tako i duhovnom smislu.

Uzmimo samo za primjer kako se interpretira odlazak Benediktinaca iz Praglie, koji nije nastupio kako autor insuinira 1860 (očito bez ikakvog uporišta u povijesnim činjenicama) nego 1867. I nisu u pitanju nikakvi "talijanski nacionalisti" jer dio talijanskog identiteta je i njegova ukorijenjenost u katoličke vrijednosti, što je pokazalo i pismo sv. Oca Pape talijanskom predsjedniku povodnom obljetnice talijanske unifikacije, nego vrlo ambiciozni vladari koji su ratovali protiv Rima i pripremili Europu za dva krvava i nepotrebna rata da ne bi vidjela mira sljedećih par stoljeća, jer mira dakako nema bez prava Božijih, "ljudska prava" bez njih su tek prava na kaos i nemir za čitave generacije naroda.

No autor toliko podcjenjuje svoje čitateljstvo da ostaje u skandaloznoj površnosti i nameće svoje na mržnji i ignorantnosti utemeljene teze.

Radilo se naime o duki od Savoy, kasnije poznatijem kao Victoru Emanuelu I te kralju Victoru Emanuelu II, koji je bio ekskomuniciran od Crkve, a talijanska povijest ga je prepoznala ne kao talijanskog nacionalista (da je autor Richter napisao, talijanski monarhist antiklerikarist , donekle bi bio na tragu povijesnih činjenica), nego kao vladara koji zapravo nije ujedinio Italiju, nego joj se nametnuo sa Sardinijom i Piedmentom na Talijanskoj peninsuli.

Da ne ulazimo u otale teze, dostatno je pogledati kako se povijest bez Boga osvetila cijeloj Europi, kroz toliko besmislenih i okrutnih ratova.

Naravno da je iza svega toga uvijek bila masonerija kojoj nije odgovaralo kraljevstvo Krista niti mir u Europi - nije tajna kako je i danas "vole".

O vrijednosti članka kao povijesnog i uopće kao pisanog teksta možda nije ni potrebno dalje raspravljati, poznajući razinu "katoličkih intelektualaca" na HKV-u općenito (kao i obično, čast izuzetcima, ako im ima kao što da naslutiti tek neki komentar na portalu).
Sve će to naravno kao i obično završiti cenzurama boljševičkog tipa, jer kako bi inače ovi izgledali najpemetniji... A zar su takvi dostojni ocjenjivati i pisati o jednom katoličkom redu poput Benediktinaca iz Praglije, dakako da je on nadnacionalan!

Napokon sve to pokazuje i utemeljenost optužbi za "iredentu" gdje autor nema ni toliko suptilnosti za povijesnu kritiku da bi primijetio da su po toj logici onda i njegovi "talijanski nacionalisti" (odnosna duka od Savoya) neka vrsta "iridente" naspram Vatikana i Katoličke Crkve! Takvih "nacionalista" pune su masonske lože!

Prijavi Administratoru

#4 Ne prihvatiti — bosanac 2011-09-05 10:46

Ne prihvatiti nikakvo crkveno mješanje u međudržavne odnose. Čini se da je sadašnji papa dosta naivno pristaao na zahtjeve iredente u vlastitim redovima. Nije se ni čuditi, akademici uvijek gube kad su u nekavom dilu sa mešetarima.
Ovaj događaj i neki recentno otkriveni seksualni dosta česti incidenti u Katoličkoj crkvi umanjuju ugled Crkve u očima intelektualaca. Zato Krist uvijek da, ali Katolička crvka ponekad i ne. Kroz povjest smo vidjeli da joj se omaknu i jako krupne greške.
Ona se teško ogriješila o hrvatske nacionalne interese u ovom slučaju. Kardinal Bozanić je pristao na narušavanje tih interesa pa je i on pojeftinio.

Prijavi Administratoru

#5 Status Zadarske nadbiskupije — DOMAGOJ 2011-09-05 11:12

Citat:
U hrvatskoj je javnosti gotovo nepoznata činjenica da Zadarska nadbiskupija ima posebni status i da je izravno podvrgnuta Svetoj Stolici. Osim što je ta činjenica posljedica opredjeljenja u Zadarskoj nadbiskupiji, neobično je da Vatikan to šutke prihvaća. Znači li to da bilo koja nadbiskupija može istupiti iz svoje stvarne i formalno-pravne cjeline i javiti se Vatikanu pod upravu?

Gornji citat odražava pretužno stanje statusa Zadarske nadbiskupije, koja formalno i nije u sastavu Hrvatske biskupske konferencije.
Danas kada je dio Đakovačke i srijemske biskupije crkveno-pravno "odcijepljen" od Đakova i Hrvatske i formirana nova biskupija sa sjedištem u Srijemskoj Mitrovici, tj. kada je prihvaćeno stvarno stanje, da je nekoć Hrvatski Srijem danas u Autonomnoj pokrajini Vojvodini u susjednoj državi Srbiji i tamo je za zadovoljavanje potreba katoličkoga življa bila nužnost osnivanja biskupije u tom dijelu te države, to pravilo izgleda ne vrijedi kada je u pitanju tisućljetna biskupija u Zadru. U Hrvatskoj.
Znam da je još za one bivše države blagopokojni kardinal dr. Franjo Kuharić imao živu želju inkorporacije Zadra u trinaeststoljet nu Crkvu u Hrvata. No, tadašnjoj vlasti odgovarao je taj nemogući status Zadarske nadbiskupije, pa kroz Ugovore Vatikana i SFRJ nije ništa uređeno, nažalost.
Danas imamo svoju državu, Republiku Hrvatsku i svoju (našu) Hrvatsku biskupsku konferenciju.
Možemo li mi, katolički domoljubi okupljeni oko Hrvatskoga kulturnog vijeća pokrenuti barem inicijativu da se to pretužno stanje Zadarske nadbiskupije napokon riješi kao i u svim ostalim "normalnim" državama civiliziranoga svijeta?
Ili?

Prijavi Administratoru

#6 Godina Gospodnja 1095 (1/4) — Antun 2011-09-05 13:41

Na poziv za pomoć bizantskog cara Aleksiosa I. Komnenosa na opasnost prodiranja Turaka-seljđuka , krščanska Europa nakon saziva sinode u Clermontu, današnji Clermont Ferrand, oprema vojske i sa nazivom "Sveti rat" protiv islama pokreće 27.studenog 1095. na poziv Pape Urbana II. u povijesti poznat kao "Prvi križarski rat".

Križarskih ratova je bilo ukupno sedam i trajali su sa prekidima do 1270. godine.

Do toga vremena sva uporišta križara u Siriji, današnjem Libanonu i Palestini su izgubljena.

Jedinstvo krščanske crkve, latinske i bizantske nije postignuto, makar postignutim jedinstvom na bojnom polju u obrani od Turaka.

Prijavi Administratoru

#7 Godina Gospodnja 1095 (2/4) — Antun 2011-09-05 13:55

Križarski ratovi su ponjeli sa sobom stotine tisuća ljudskih života, a masovni pokolj arabskog i židovskog stanovništva u Palestini, ostavili krvavi pečat ranog srednjeg vijeka.

Korist je na kraju pripala Veneciji i svim ostalim talijanskim sredozemnim gradovima i lukama, vodeći uspješnu trgovinu i snabdjevanje križarskih vojni, pa je ta korist trajala još dugo iza 1270.godine, završetkom križarskih ratova.

Križarske vojne protutnjele su i Hrvatskom uzduž i poprijeko.

Prijavi Administratoru

#8 Godina Gospodnja 1095. (3/4) — Antun 2011-09-05 14:05

Za Hrvate je tada vrijedila ona narodna :"Niti luk jeli, niti luk mirisali"
Malo kasnije, 1202. godine je na traženje i inicijativu Venecije pokrenut "četvrti križarski rat" sa polazištem iz Venecije.
Svrha tog rata je bila jasna, jer su kopneni i morski putovi vodili Istrom, primorskom i dalmatinskom obalom sa naročitim izkrcavanjem i zauzimanjem Zadra, 24.studenog 1202. i Splita malo kasnije.

Prijavi Administratoru

#9 Godina Gospodnja 1095. (4/4) — Antun 2011-09-05 14:21

Danas nije teško odgovorit na pitanje : "Od kada i zašto Taljeni svojataju nekakvo pravo i vlasništvo Zadra u toku povijesti i danas kad znamo, da su uz pomoć križara iz cijele Europe jednom poslije stoljeća VII. sa križem u jednoj ruci i mačem u drugoj ruci mirno prospavali nekoliko noći u Zadru, sanjajuć snove o drugoj istočnoj obali Italije.

Pokretač toga "Četvrtog križarskog rata" je bio rimski Papa Inocezo III. s uporišta venecijanskog dužda E.Dondola.

I Papa Wojtyla je svojevremeno prilično glasno govorio o upitnoj pozadini namjera vladara zapadne Europe pod izgovorom oslobađanja Kristovog groba u Palestini.

Moguče je ovim prikazom iz daleke prošlosti mnogo lakše i korisnije razumjeti pokušaj talijanske iridente danas u prijeporu u Djlu u Istri a sutra u Zadru i tako dalje.

Prijavi Administratoru

#10 Od kada postoji Italija — Kobac 2011-09-05 15:05

Italija, kao država, postoji od početka druge polovice 19. st., a za glavni grad osvajaju Papinsku državu i Rim 1870. g. Tako da Mletci nisu bili nikakvi Talijani. To se se sjetili tek u 19. stoljeću. Niti Italija ima ikakvo povijesno ili međunarodno utemeljeno pravo niti kontunuitet prava na Dalmaciju, Rijeku, Istru i otoke. Radilo se o običnom preotimanju teritorija 1918.-1920. nakon raspada Austro-Ugraske. Romansko stanovništvo u Dalmaciji, uz hrvatski, govorilo je i dalmatinskim jezikom, jednim od sredozemnih romanskih jezika, koji je, bez obzira što je bio blizak latinskom i talijanskom, bio samosvojan jezik. Njega je temeljito obradio pokojni akademik Deanović, a zadnji živi govornik umro je koncem 19. st. na otoku Krku. Mislim da mu je prezime bilo Udina. Dakle, mletačka upletenost u križarske ratove i osvajanje Zadra, zbog čega je ondašnji Papa udario anatemu na križare i dužda, samo što su oni to sakrili od vojske, nije bila nikakva talijanska rabota, jer Italije nije tada niti bilo, i, nije postojala sve do 1870. g. To je povijesno pravna činjenica, kao što je povijesno pravna činjenica da je Hrvatska kao država na ovom mjestu postojala sa svojim teritorijem, narodom, jezikom i državnim kontinuitetom od kneza Branimira i 879. godine.

Prijavi Administratoru

#11 koji mrak od "intelektualaca " — meteox 2011-09-05 19:16

Zar nije čast jednoj Biskupiji, ako se smatra katoličkom, poput te u Zadru, biti bliže u hijerarkiji Prijestolju Sv. Petra, nije li to ponos hrvatskog naroda? Kakva je to vjera u Krista bez njegove Crkve, u tome je sva hereza modernog društva odnosno masonska inicijativa, odvojiti Krista od Crkve, kao da je to moguće bez uništenja katoličke vjere.
Na ovom portalu, doista djeluje istinska masonska mafija i prevladava, premda se dojučer služila i katoličkom vjerom da se domogne vlasti.
Trebat će izgleda podnijeti velike žrtve, cijeli hrvatski narod ma gdje živimo, dok se posve ne raskrinka, ali i to lakše pada od silnog mraka od tih "katoličkih intelektualaca" .

Prijavi Administratoru

#12 protestantska i prosvjetiteljsk a propaganda — henok 2011-09-05 23:59

Citat Antun:

Križarski ratovi su ponjeli sa sobom stotine tisuća ljudskih života, a masovni pokolj arabskog i židovskog stanovništva u Palestini, ostavili krvavi pečat ranog srednjeg vijeka.

dakle, ako se čudite da nas svijet doživljava koljačima (nas Hrvate),
a da simpatizira pobunjene Srbe koji su uvijek započinjali sa zločinima,
onda je odgovor u analogiji da isti svijet
tako doživljava križare i križarske ratove

još je bizarnije kad to pišu Hrvati
čiji preci su se pred 150 godina još borili s Turcima

Prijavi Administratoru

#13 hodočasnici — meteox 2011-09-06 00:17

U slikovnici za adolescente u kršćanskom svijetu našlo bi se više objektivnijih podataka kad bi bila na temu križara, nego u Antuna, no ta od gospodina Antuna je neka vježbanica u koje je on na prazne crte dodavao, naravno krive, svoje "podatke." Nijedan povijesni izvor ne govori o progonu "židovskog stanovništva" u Palestini koja se nije tako ni zvala pod Križarima, nego Jeruzalemsko kraljevstvo, jedno od...
Povijest je dokazala da su odmetnute skupine tijekom prvog popularnog hodočašća (križari kao pojam tada nije ni postojao!) možda se tek na putu u Svetu zemlju, naišavši na bogate Židove, svetile, a to čak nema veze s prvim pohodom koji je završio u strašnom masakru od strane Turaka, nad nemoćnim, od puta izmorenim i gladnim narodom na putu u Sv Zemlju (Civitot).
A kad gospodin interpretira izjave Pape, onda bi to i prvačić dosljednije ponovio i obogatio nekim razumijevanjem a ne izvlačio iz konteksta i pripisivao svima redom neke svoje vlastite površne teze. Naime, kad bismo ispravljali sve nebuloze sa ovoga portala, ne bismo mjesecima izlazili na svjetlo dana, hvala Bogu da nam neće pisati povijest ni kršćansku ni hrvatsku.

Prijavi Administratoru

#14 sve HKV-ove "interpretacije "... — meteox 2011-09-06 00:48

Još za primjer "objektivnosti" kod HKV-a "Antuna", uzmimo opet ovu rečenicu, cijeli citat:

"I Papa Wojtyla je svojevremeno prilično glasno govorio o upitnoj pozadini namjera vladara zapadne Europe pod izgovorom oslobađanja Kristovog groba u Palestini."

I što je sada HKV-o čitateljstvo moglo naučiti?

Tja on kaže "Križarskih ratova je bilo ukupno sedam i trajali su sa prekidima do 1270. godine" pa tako nikad ne bismo doznali da ih suvremena povijest dijeli na "8 službenih" ne baš ratova gdje je proglašeno puno i svetaca, primjerice najpoznatiji je Sv. Luj, državnik i svetac, koji je vodio osmi nazovimo križarski rat upravo 1270, a inače 1270 kao kraj lansiranja križarskih ratova je posve upitna. Za polaznike izučavanja te teme, postoje barem još dvije-tri nakon 1270, ali HKV-ov "intelektualac" nije došao još ni do osme, pa pričekajmo malo.
Dakle, da je Sv. Otac Papa izjavio što HKV-o komentator piše, valjda bi i razimenovao kojeg sveca....

Prijavi Administratoru

#15 sto bi bilo da ni bilo... — meteox 2011-09-06 00:56

Gospodin "Antun" bi naravno danas nosio turban da nije bilo križarskih ratova!

Prijavi Administratoru

#16 a koji to "arapi" — meteox 2011-09-06 06:54

HKV me je još jedanput duboko razočarao (što nije očito samo na razini komentara nego i tekst koji smo komentirali) i podigao s nogu da zapitam gospon "Antuna" otkud mu taj "masovni pokolj arabskog i židovskog stanovništva u Palestini" a križari su došli u pomoć Bizantu protiv Turaka Seldžukida koji nisu arapi (kao što se ni muslimani iz Perzije, Egipta etc. ne smatraju arapima)! Pa koje su to onda "arape" masakrirali Križari? Manje-više mirno su stoljećima vladali i surađivali s lokalnim muslimanskim stanovništvom što i danas intrigira suvremeni svijet, i to na golemim površinama.
A glede Židova, već smo napomenuli da su tek s početka prvog hodočašća mogli pasti žrtvom sirotinje (koju su Turci kasnije pobili) koja se odmetnula a ni to nije bilo u "Palestini".., jer u ta doba kršćani nisu imali pravo kamatariti pa je taj zanat pripadao Židovima, što ih učinilo bogatim i metom skitnica.
Dakle, cijeli vaš argument protiv Crkve, koji bi vam dao pravo evo i u slučaju Dajla (kakva sposobnost "povezivanja" događaja!), ode niz vodu.
(imali smo još fatimide i kalifat u Damasu, ako ste uopće ikad ušli u problematiku, a tako grubo vrijeđate i osuđujete cijelu Crkvu. Križarski ratovi su uspjeli, ma što vi ili neki povijesničari rekli, barem za Crkvu koja i dan-danas ima pristup Svetoj zemlji, zahvaljujući im).

Prijavi Administratoru

#17 komunistička diktatura 1945.-1990. — hugh grant 2011-09-06 11:33

Htjeli mi ili ne, ali sve je ovo posljedica komunističke diktature od 1945. do 1990. g.
Evo jedan dobar članak na temu Dajle:

fizzit.net/.../...

Prijavi Administratoru

#18 Križarski ratovi — dorothy 2011-09-06 13:42

Oko križarskih ratova stvari nisu crno-bijele. Meteox ima pravo kad kaže da su to izvorno bili obrambeni ratovi protiv nadirućih muslimana koji su zaslijepljeni džihadom ubijali i porobljavali skoro sve pred sobom (pogotovo pogane, dok su kršćane i židove nastojali svesti pod svoju vlast). Druga stvar je što je kao i uvijek i u tim ratovima bilo ratnih profitera, koji su prvenstveno išli zbog pljačke, a bilo je i ekstremista kršćana koji su putem ubijali židove i heretike (katare) u Francuskoj i Njemačkoj. Progon židova papa nije dozvolio, ali progon katara nažalost jest, nakon što ovi nisu htjeli odustati od svoje vjere.

Mlečani su iskoristili križarske ratove za svoje interese – za pokoriti istočnu obalu Jadrana. Hrvatska wikipedija kaže:

Citat:

Četvrti križarski rat (1202. - 1204.) u organizaciji Mlečana je uvelike kompromitirao križarsku ideju. Križarska vojska nije ni stigla do Svete Zemlje, a velikim ju je dijelom instrumentalizirala mletačka politika za koju je osvojila Zadar (1202.).

hr.wikipedia.org/wiki/Kri%C5%BEarski_ratovi

Te i takve pojave su tamna strana križarskih ratova, ali križarski ratovi su izvorno bili obrambeni i nije istina da se desio masovni pokolj muslimana. Na područjima koje su zauzeli križari muslimanima je bilo dozvoljeno prakticirati svoju vjeru i normalno živjeti, tj. postojala je tolerancija koje kod muslimana baš nije bilo.

Prijavi Administratoru

#19 radi preciznosti — meteox 2011-09-06 14:46

Ne bi se moglo reći da su Turci tek "kršćane i židove nastojali svesti pod svoju vlast", kršćane su masovno masakrirali (primjer prvog vala prvog hodošašća, masakr kod Civitota, svi hidočasnici masakrirani, ubijeni), a sa Židovima su odlično surađivali jer su bili poslušna manjina koja se odlično uklopila financijskim/ka matarskim poslovima a i savjetodavnim. Kad o pohodu na katare, povijest to baš i ne bi nazvala Križarskim ratom.
(Odličan tekst o Dajli na fizzit.net/.../ ...- bravo).

Prijavi Administratoru

#20 zadar i 4. križ, rat — meteox 2011-09-06 15:09

Nikakav "Zadar" (Zarra) nije osvojen od "Križara" 1202, nego je opustošen uglavnom od venecijanskih trgovaca koji su ih pratili zbog uloženih sredstava. Poslije čega su bili ekskomunicirani od Pape. Točno je da Križari nisu stigli do Sv. Zemlje, jer su skrenuli u Konstantinopl zbog određenih dogovora o pomoći bizantskom nasljedniku.... koji su bili iznevjereni (a i za masakr nad kršćanima u Civitotu, pri 1. križ. ratu, krivi su donekle ne samo Turci nego i Bizantinci, koji nisu dopustili izmorenim putnicima ni ući u grad, a kamoli nahraniti ih i napojiti, prije nego nastave do sv. Zemlje, unatoč tome što su krenuli na njihov poziv za pomoć Papi, a možda su i upozorili - kako povijest šuška - Turke na njihov dolazak odnosno put kojim su krenuli i poslali ih u tursku zamku). Križari su bili zadovoljni naplatom štete u Konstantinoplu i ponijeli su dosta ratnih trofeja na koje su bili ponosni.....

Prijavi Administratoru

#21 još o "analogiji" — meteox 2011-09-07 01:59

Dotaknimo se još jedne podmetačine iz "pera" Antuna, koja mu je trebala poslužiti za analogiju sve do današnjeg problema koji RH stvara oko Dajle.

Gosp. "Antun" piše:

"Pokretač toga "Četvrtog križarskog rata" je bio rimski Papa Inocezo III. s uporišta venecijanskog dužda E.Dondola."

A pokretač je bio Bohemond, Normand od Sicilije, koji je sa senjorima pokrenuo rat poznat modernoj povijesti kao 4. križarski i to bez odobrenja Pape (premda će moderna Atena odbiti primiti Papu Pavla II kao "šefa križarskog rata" zbog njega jer je bio Katolik). Enrico Donaldo je bio bogati slijepac koji je financirao taj pohod, što je u ona doba bilo uobičajena praksa, kao i danas, pronaći financijere za projekt.

Rat je pokrenut nakon povratka Bohemonda iz Sv. Zemlje, nakon što je obavijestio Europu o bizantskoj izdaji i prijevari. Zapravo su Bizantinci imali običaj izgladiti se s Turcima čim pritisak opadne (očito i zahvaljujući tzv. križarskim ratovima), a svjedno opet kasnije tražiti "svoj" udio u teritoriju koji bi Križari oslobodili (pr. Antioche) premda bi prethodno iznevjeravali dogovore i odbili poslati svoj udio snaga u ratu (osim jednog generala ispred cara, koji bi brzo pobjegao!). Očito je Bohemond imao puno razloga navratiti u Konstantinopl, no ipak se radilo o još jednoj svježoj prijevari: nakon što je pomogao ustoličiti bizantskog nasljednika u Konstantinoplu kojem je stric bio preoteo prijestolje, mladi bizantski car je odbio, u strahu od revolta svog naroda, isplatiti mu dogovorenu isplatu za tu golemu uslugu... pa se Bohemond sam poslužio. Sve to naravno ne iscrpljuje kompleksne događaje oko tog križarskog rata, ali goovori o "analogiji" koju uistinu sugerira kako gornji tekst o Dajli tako i "Antun", pridružujući se napadu na Rim/Papu, ako se malo bolje informiramo sami.

Čak je taj pohod poznatiji kao "Bohemondov križarski rat"!

Sada ono najbitnije, Bohemond je sin glasovitog katoličog heroja Roberta Guiscarda (osloboditelj Sicilije od mahometanaca, premda je jednog držao na dvoru i cijenio više od starih Grka), koji se proslavio i bitkom kod Durazza, u današnjoj Albaniji, protiv istočnog, bizantskog carstva. Konstantinople je drhtio, piše povijest.

Očito imamo ovdje na HKV posla s biznantincima u duhovnom i inom smislu. Što je razlog mog razočarenja, jer će uništiti još dosta duša prije nego shvate o čemu se radi.

Upravo su ovakvi pisci i komentatori mogli biti na strani pravoslavaca i u posljednjem ratu koji je protutnjio hrvatskim krajevima, ili je i tu bilo odmetnutih skupina koje su pljačkale kao u Zarri, odnosno "uglednih političara" u Hrvata.

Prijavi Administratoru

#22 Masoni — bosanac 2011-09-07 09:58

Citat meteox:

Zar nije čast jednoj Biskupiji, ako se smatra katoličkom, poput te u Zadru, biti bliže u hijerarkiji Prijestolju Sv. Petra, nije li to ponos hrvatskog naroda? Kakva je to vjera u Krista bez njegove Crkve, u tome je sva hereza modernog društva odnosno masonska inicijativa, odvojiti Krista od Crkve, kao da je to moguće bez uništenja katoličke vjere.
Na ovom portalu, doista djeluje istinska masonska mafija i prevladava, premda se dojučer služila i katoličkom vjerom da se domogne vlasti.
Trebat će izgleda podnijeti velike žrtve, cijeli hrvatski narod ma gdje živimo, dok se posve ne raskrinka, ali i to lakše pada od silnog mraka od tih "katoličkih intelektualaca".

Ne znam da li je svima nama katolicima jasno da su se vremena promjenila, da precizne informacije nisu ekskluzivno pravo ijedne elite, pa ni crkevene i prema tome nije pošteno proglašavati masonima nikoga tko želi da se u crkvi čuje i glas vjernika, da se Crkva učini suvremenijom dinamičnijom i privlačnijom i vjernicima i onima izvan nje. Svjesni smo da radikalni rezovi mogu dovesti do krupnih pogrešaka, ali sitni pomaci su mogući baš u tom smjeru. Dogma o nepogrešivosti pape je prošlost, povjesna iskustva govore o itekakvim greškama što je rezultiralo raskolom u zapadnom kršćanstvu, a što je jako bolno i oslabilo je utjecaj Katoličke ckrve u svijetu. Mnogi od nas sa odmakom primaju takve dogme i žele zadržati pravo na slobodno mišljenje i slobodnu volju, baš kako je to Tvorac ljudima dozvolio, a da istovremeno ostanu članovima Crkve.
Na kraju, slučaj Dajla kazuje nešto, a i slučaj Zadarske nadbiskupije nije baš usklađen sa suvremenim stanjem na "terenu".

Prijavi Administratoru

#23 Za jasne pojmove! — Kobac 2011-09-07 11:14

Papa je nepogrešiv kada ex cathedra naučava o pitanjima vjere i morala. To prihvaćate ako ste katolik, u neprekinutoj apostolskoj liniji, od onih Isusovih riječi do danas: "Štogod svežete na zemlji bit će svezano na nebesima, i što god razriješite na zemlji, bit će razriješeno na nebesima". Crkvena tradicija nikada to nije pokušala proširiti na išta drugo do li vjere i morala. I to je to.
Inače, Crkveni autoritet (vlast) uključuje: naučavanje, upravljanje i posvećivanje (ređenje). Od te tri sastavnice, samo je unutar prve (naučavanja), i tu opet samo Papa, nepogrešiv. Pojedini svećenici ili biskupi nemaju to Božansko jamstvo, i zato je bitno njegovati potpuno jedinstvo s Papom. Nitko nikada nije tvrdio da ja Papa nepogrešiv u odlukama o Crkvenoj imovini. I kod ređenja bilo je, ima, i bit će grešaka tj. pogrešnog izbora, jer je i Luther uredno zaređen, i neki pape i anti-pape, biskupi itd. bili su uredno zaređeni, dok nisu napravili raskol u Crkvi. No,i nakon toga niti jedanput nije Crkva opozvala svoje ređenje i priznaje uredno zaređene biskupe i svećenike, ako postoji neprekinuti apostolski kontinuitet. Samo, zato je, da još jedanput naglasimo, bitno jedinstvo s Papom, kako bi bila očuvana čistoća i neporočnost kršćanskog nauka. Tu ne može biti nikakve relativizacije. Kada neki biskup napravi raskol, možemo to žaliti, možda djelomice i razumjeti, ali, ne možemo opravdati konačni potez, niti se sami radi toga odvajati od Pape, ako želimo umrijeti kao katolici. I to je kušnja i zadatak koji katkada nadilazi racionalnost vremena u kojem moramo živjeti jedinstvo s Crkvom. Tko je ikome zabranio da kritizira papu ili, npr., biskupa Lefebre-a, kada je to, gledano a posteriori, bila greška u izboru onoga pape, koji ga je za biskupa zaredio? I postoji Isusovo jamstvo: "Ni vrata je paklena neće razoriti". Za katolika nema veće sigurnosti od Božjeg obećanja. I zato ostajemo u jedinstvu s Papom. I katkada to ima neku cijenu koja nam nije u određenom času sasvim jasna. Ali, zato se nazivamo vjernicima.
No, isto tako nitko nije zabranio da se preispituju Crkvene odluke koje se odnose na upravljanje. Tu nema jamstva nepogrešivosti, iako postoji imperativ bratstva. Međutim, tu također postoji dosta nesigurni teren ispreplitanja Crkve i Države, i, koliko god je Crkvena uprava unutarcrkveno pitanje, želja Crkve da bude priznata od Države i da s Državom ima uređene odnose (ugovore, sporazume, itd.), rezultira da se neka pitanja otvaraju i kao Crkvena i kao Državna. A s time mora živjeti i Crkva i Država.

Prijavi Administratoru

#24 heretizam — meteox 2011-09-07 14:46

Nemojte preveć se uljuljkati u teorije poput ove kako ""ni crkevene i prema tome nije pošteno proglašavati masonima nikoga tko želi da se u crkvi čuje i glas vjernika, da se Crkva učini suvremenijom dinamičnijom i privlačnijom i vjernicima i onima izvan nje. Svjesni smo da radikalni rezovi mogu dovesti do krupnih pogrešaka, ali sitni pomaci su mogući baš u tom smjeru. Dogma o nepogrešivosti pape je prošlost.."

Prvo, koristim riječ "masoni" tek da se pojednostavi razumijevanje, barem što se većine tiče.

Naime, stvari koje se propagiraju na HKV-u, mogu se naći u heretičkim pokretima iz srednjeg vijeka ako se imalo poznaje povijest vjere i društva, samo što su ovdje otišle i dalje, a navodno su unutar crkve i ne odvajaju se od Vatikana (a pogledajte još jedanput moj početni komentar o reviziji uloge kardinala Stepinca u tekstu HKV-a).

Neki ljudi prave pogreške, pa i skandale u Crkvi upravo zbog njezine tzv. modernizacije.

I Ivo Sanader, čim je došao na vlast, bio je najavio i "modernizaciju" Crkve.
A kud to vodi, pokazuje i njegov primjer, i kako ta "modernizacija" izgleda. Dakle, ne radi se o pogrešivosti Crkve nego o njezinu podjarmljivanju pogrešnim ustanovama koje nisu dostojne upravljati Crkvom.

I Papa je, komentirajući neke, dakako uveličane skandale u većini slučajeva, istaknuo da se prebrzo išlo u promjene (ili ako možemo reći, liberalizaciju, modernizaciju crkve).

Mogao se pročitati i o RH poneki i "znanstveni" komnentar kako je preskočiila "liberalizaciju " na putu u "demokraciju" (ah te prijelazne faze iz komunističkih umova), a kako ona danas izgleda, dostatno je pogledati sav razvrat i jad na javnoj sceni RH.

Da se sv. otac Papa kritizira što dopušta takve "modernizacije" u Crkvi, a ne što zaustavlja propadanje i izrugivanje katoličkim naslijeđem, shvatilo bi se.

Doista sve te stvari što se ovdje propagiraju mogu se naučiti u povijesti heretičkih pokreta, već na prvim satima nekog redovitog sveučilišnog tečaja.....

Prijavi Administratoru

#25 meteox — Mislav 2011-09-07 16:20

Meni baš ti meteox ličiš na nekog masona ili šta već hočeš kada dijeliš etikete svima koji pokušavaju ovdje nešto primijetiti o crkvi i Hrvatima. Navodno veliki katolik, a etiketiraš 100 na sat. To nije nimalo po Isusovom nauku, tek toliko, ako se smije ovako nešto napisati bez posebne meteox dozvole.

Prijavi Administratoru

#26 o idejama ili ljudima — meteox 2011-09-07 23:48

Mislav, nije riječ o meni nego o vašim idejama u gornjim tekstovima, a vi volite o "idejama" a ne o ljudima? I to još anonimni... Dakle, koje su to ideje "masonske" u mojim gornjim upisima? (naravno da ne smatram one koji su kupili diplome ili im netko drugi odrađivao radove da služe čemu posebno i u masoneriji, osim što šire njihove ideje...) Ako ipak želite o osobama/ljudima , predstavite se pa možemo - to bi bilo pravo "demokratski" a i hrabro.

Prijavi Administratoru

#27 saveznici i jugoslavenske "granice za stoljeca" — meteox 2011-09-11 08:06

Mislav ne imade odgovora jer ocito mu je splasnula "intelektualna radoznalost" cim dodjemo do diploma i tko ih je odradjivao.... Naravno, nije vrijedno ni spomena, ne vrijede jednu lipu, odnosno cent... (jer bilo ih je koji su unajmljivali ljude odnosno zene u Americi da mu ih pisu na engleskom, a to su placali posebnim uslugama o kojima mi moja pristojnost ne dopusta govoriti).

Dakako da se necemo vracati na ovu temu zbog toga, nego zbog "hrvatskog nacionalizma" na HKV, i "granica" za "stoljeca"

Lijecnik sam Bog zna cega, dr. med Richter, za argument u prilog svoje hereticke kampanje protiv citavog jednog reda i ucenja Crkve kroz stoljeca opcenito, citira nam sljedece (a interpretacija takodjer cini povijest, koja odredjuje i sadasnjost i buducnost, vec po definiciji):



"Na pitanje katoličkog novinara Waltera Eberharda: ,,Zašto vi svećenici želite radije dospjeti pod komunističku Jugoslaviju, nego pod katoličku Italiju?'' Milanović odgovara: „Državne se granice određuju za stoljeća dok se režimi mijenjaju, a pod Italijom je u opasnosti život našeg naroda"'."

Crkva nas je naucila da se Bog ne mijenja, a da se rezimi mijenjaju, a da su jugoslavenske granice (jer radi se o poslijeratnim 1940-tim) u clanku dr. med. Richtera zamijenile i samog Boga, i to za "stoljeca", to je doista cija "kultura" i "povijest"? I ciji nacionalizam ako ne jugoslavenski.. .
A kao ovaj portal je protiv "Zapadnog Balkana"! Vidjeli smo da je i Njemacka "nikad prijatelj", o Sloveniji i Italiji smo vec sve culi, a i Madjarskoj i Austriji, pa tko su vam onda ti vasi "saveznici"!!!

Prijavi Administratoru

#28 Bog i Hrvati — Mislav 2011-09-11 18:45

Bog i Hrvati - to smo mi i naši saveznici, ostalo sve mijenja je.

Prijavi Administratoru

#29 sva etika "intelektualaca " — meteox 2011-09-13 12:38

Izbrisano. Admin

Prijavi Administratoru

#30 i admin "stiti nacionalne interese" — meteox 2011-09-13 13:31

Admin brise "drugacije misljenje" cim argumentirono pokaze kakav hereticki pokret u RH se siri i kakva "lijecnicka" etika na slucaju Dajla, a nedaj Boze spomene Rebica, Tudjmana, Sanadera i ostale i kako oni "stite nacionalne interese".
No, zato je vazno biti "svoj na svome" - srecom ne ce me "stititi" Karamarkova policija kad pisem kako su ovi stvarno "stitili" interese....
Dajla: Révision de toute l’histoire croate, chrétienne et européenne pour mettre le Pape “hors de la jeu”
verusblog.voiceofcroatia.net/. ../

Prijavi Administratoru

#31 minusi adminu — meteox 2011-09-13 13:47

Sada citatelji daju minuse adminu, koji je napisao "izbrisano. Admin"

Prijavi Administratoru

#32 Benedikt XVI. — m/m 2011-09-26 21:05

H I i M !
Papa Benedikt XVI. je u pravu
Papa Benedikt XVI. nije protiv Hrvatske
Papa Benedikt XVI. voli Hrvatsku
Bože, hvala Ti za Papu Benedikta XVI.
Sveti Oče Benedikte XVI. hvala Vam
Hvaljen Bog !

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments