Krug za trg - subota, 13. prosinca 2008.

 

Kao što smo već najavili Građanska inicijativa "Krug za Trg" za povratak imena Kazališni trg zagrebačkom Trgu maršala Tita organizira javno okupljanje pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu u subotu, 13. prosinca u 11.00 sati, da bi izrazila nezadovoljstvo što jedan od najljepših trgova u Zagrebu nosi ime komunističkog diktatora Tita. 9. prosinca održana je i konferencija za novinare na kojoj je Maja Runje govoreći u ime inicijative koja okuplja 30-ak udruga i pojedinaca, istaknula da je najavljen prosvjed nastavak prosvjeda održana 9. veljače.

Krug za trg

Dodala je da na zahtjev naslovljen gradskim vlastima nisu dobili nikakav odgovor, pa zato nastavljaju prosvjed te će ponovno uputiti zahtjev mjerodavnima. Napomenula je da je prosvjed uredno prijavljen policiji, ali da u Poglavarstvu otežu s izdavanjem suglasnosti za postavljanje pozornice. Požalila se i na medijsku blokadu Građanske inicijative, dodavši da na prosvjedu očekuju oko tri tisuće ljudi. Povratak imena Kazališni trg u duhu je Rezolucije Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima te Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi komunističkog režima, rekao je Ante Beljo. Novinarima je uručio brošuru u kojoj se ukratko navode komunistički zločini nakon 1945. nad hrvatskim narodom, za koje je odgovoran Tito.

Spomenute brošure biti će podijeljene prisutnima na subotnjem okupljanju. U njima se može naći više informacija o dokumentima na koje se Građanska inicijativa poziva kao što su Opća deklaracija U.N.-a o ljudskim pravima, Rezolucija vijeća Europe o osudi komunističkih zločina, Bleiburg - Marševi smrti ili Križni putovi, Titove aktivnosti u svibnju i lipnju 1945, Tito i progoni Katoličke crkve u Hrvatskoj – Stepinac, Tito i Hrvatsko proljeće 1971, Titova JNA i samostalna i demokratska Republika Hrvatska i Deklaracija Hrvatskog sabora od 30. lipnja 2006. U nastavku donosimo ekskluzivno dva poglavlja brošure pod nazivom Titove "aktivnosti u svibnju i lipnju 1945. i Tito i progoni Katoličke crkve u Hrvatskoj - Stepinac.

M.M.B., Hina

 

1.Titove "aktivnosti" u svibnju i lipnju 1945.

'Nikad više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako, da se za uvijek nestane onog smrada, koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću - slobodnu, federativnu, Jugoslaviju.' J.B.Tito, Vjesnik 25.svibnja 1945., br.30, str.4

Zanimljivo je da u ovome razdoblju Titove "aktivnosti", u tolikim knjigama o njemu i o NOB-u ne možemo naći ništa osim nekoliko njegovih javnih nastupa iz govora za razliku od aktivnosti u periodu od 1941. do početka svibnja 1945. koja je razrađena do detalja. Međutim u dnevnim i 'frontovskim' listovima tih dana na području sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije objavljivana su izvješća do u detalje o Titovu kretanju. Jedan od takvih listova je bio i Vjesnik jedinstvene i narodno oslobodilačke fronte Hrvatske koji je pratio Tita od 19. svibnja do 6. lipnja 1945. god. Baš na tim područjima su u to vrijeme vršene masovne likvidacije.

14.svibanj 1945. , - ponedjeljak

Tito u Zagrebu predsjeda sastankom Štaba I. Armije JA i Glavnog Štaba Hrvatske. Na sastanku od istaknutijih su bili Peko Dapčević, Koča Popović, Ivan Gošnjak, Vladimir Bakarić i Edvard Kardelj. Glavne teme sastanka: osnivanje i rad komunističkih koncentracionih logora za eksterminacije, određivanje pravca kretanja marševa smrti i pronalaženja većeg broja prikrivenih stratišta za masovne likvidacije. U tome se posebno istakao Mijalko Todorović, glavni organizator likvidacija u Zagrebu i okolici. Na putu iz Beograda Tito je bio "na obilasku sjetvenih područja u Doban-ovcima u Srijemu"

*17. svibnja u 12:30 OZN-a je na prijevaru odvela iz Nadbiskupskog dvora nadbiskupa A. Stepinca i zatočila ga u nekoj kući u Mlinarskoj ulici. Nadbiskup je svoje ovlasti tada prenio na generalnog vikara, biskupa dr. Franju Salis - Sewis-a.

19. svibanj 1945., subota - Titov dolazak iz Beograda u Zagreb 22 20.svibnja 1945., nedjelja

Tito predveče nenajavljeno dolazi u Varaždin u pratnji Aleksandra Rankovića i Koste Nađa i obraća se građanima na Kapucinskom trgu. Rekao je da «u Varaždin nije došao službeno niti da govori o politici već da obiđe jedinice Jugoslavenske armije (JA) koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom». Najavio je tom prigodom također svim protivnicima svog režima «da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame.» 21.svibanj 1945., ponedjeljak - Tito je održao govor na Markovu trgu u Zagrebu. 22. - 24. svibnja 1945. - Tito je obišao zarobljeničke logore u Zagrebu i okolici u pratnji generala OZNE Ivana Krajačića (Stevo). Zatim je obišao logore za eksterminacije: u Orosav-lju, Dubovac kraj Karlovca, Viktorovac u Sisku i logor u Samoboru. Tih je dana iz zagrebačkih bolnica odvedeno i ubijeno oko 4 800 hrvatskih ranjenika (Jazovka i druga stratišta). Tito se 22. svibnja 1945. brzojavom ispričao generalu Crvene armije Ždanovu što ga ne može osobno primiti u Beogradu pa ga je u njegovo ime primio načelnik Generalštaba JA Arso Jovanović.

25. svibanj 1945., petak

Tito je u Zagrebu 'proslavio' rođendan. Drugovi iz Zagreba su mu priredili rođendansko 'iznenađenje' tako što su ga odveli u policijsku zgradu u Petrinjskoj ulici i s prozora mu pokazali u dvorištu 'postrojenu njemu u čast' netom izručenu Hrvatsku vladu na čelu s Nikolom Mandićem i Milom Budakom.

26. svibanj 1945., subota

Tito naredio da se iz Zagreba i okolice uklone prognani i izbjegli 'pod oružanom pratnjom jedinica regularne armije, OZN-e i KNOJ-a usiljenjim hodn-jama ili vlakovima organizirano sprovede u zavičajna mjesta'. Tada je u Zagrebu boravilo oko 220 000 civilnih izbjeglica. Putem ih se trebalo 'bez milosti likvidirati, jer su oni većinom bili narodni neprijatelji.' Isti dan je prema Titovoj naredbi zapovjednik grada V. Holjevac za te izbjeglice osnovao dva logora; jedan u prihvatnoj stanici Crvenog križa kod Glavnog kolodvora i drugi na području psihijatrijske bolnice Vrapče. Po sugestiji Aleksandra Rankovića, a prema iskazima Koče Popovića i Gabrijela Divjanovića (načelnik vojnosudskog odjela II armije JA), Tito je naredio da se za odmazdu pobiju svi hrvatski mladići u gradu i kotaru Zagreb rođeni od 1924-27 koji se ne nalaze u zarobljeničkim logorima ili nisu pristupili partizanskim jedinicama. Naredba br. 7 izdata je od komande grada Zagreba. Tom prilikom je u Maksimirskoj ulici 63 unovačeno oko 7800 mladića koji su sprovedeni u logore Maksimir i Prečko poslije čega su doživili sudbinu ostatka tamošnjih logoraša. Iz samo jedne od tih kolona koja je sprovođena na maršu smrti od Zagreba preko Podravine, Slavonije i Srijema, u logoru Kovin u Vojvodini od 2 200 mladića preživjelo je samo 58.

27. svibanj 1945., nedjelja

Vjesnik donosi vijest 'da Tito u pratnji generala Rankovića obilazi okolicu Zagreba'. Pokajnik Mladen Šafronko svjedoči da je Tito tih dan-dva iza rođendana obišao zatvor OZN-e u Krapini i logore u Mirkovcu i Orosavlju te stratište u Đurmancu i Maceljskoj šumi. U poslijepodnevnim satima Tito napušta okolicu Zagreba i putuje u Sloveniju.

28., 29. i 30. svibnja 1945.

Titov boravak u Ljubljani i okolici. Na putu je obišao stratišta; rudnik Bar-barin, rov na brdu kod Laškog i stratište u Trbovlju. U svom govoru u Ljubljani Tito je rekao « l i k v i d i r a l i smo dvjesto tisuća bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.» *U razdoblju od 18. do 30. svibnja 1945. u Teznom kod Maribora je pobijeno od 30 000 - 35 000 zarobljenika koji su ubačeni u protutenkovske rovove. Od 26. srpnja do 2. lipnja 1945. na Kočevskom Rogu (oko 130km od Zagreba) izvršen je u osam dana pokolj od 30 000 - 40 000 zarobljenika u organizaciji Sime Dubaića. U subotu 2. lipnja u nadgledanje izvršenog 'došla je komisija od šest vojnih osoba iz JA i tri dobro odjevena civila poslije koje je otvor jame višestrukim eksplozijama zatrpan.' (Ivan Gugić - svjedok, i Simo Dubaić)

31. svibanj 1945., četvrtak

Poslije obilaska štaba IV Armije u Kamniku Tito je došao u Celje u pratnji najviših "rukovodilaca Slovenije" i komandanta I Armije Peke Dapčevića i IV Armije Petra Drapšina i komandanta Glavnog štaba Slovenije Dušana Kvedera. U Celju ga je dočekao komandant III Armije Kosta Nađ i podnio raport. 24

1. lipanj 1945., petak

Titov boravak u Mariboru i okolici u pratnji Peke Dapčevića i Koste Nađa. Raport mu je podnio Komandant 17. Istočnobosanske divizije Blažo Janković.

2. lipanj 1945., subota

Tito se vraća u Zagreb i prima izaslanstvo katoličke crkve u Hrvatskoj. Crkvenu delegaciju je vodio pomoćni biskup dr. Franjo Salis Sewis, jer je nadbiskup Stepinac još uvijek bio u zatvoru. Uz Tita na sastanku su bili dr. V. Bakarić i mgr. S. Rittig koji je u novoj vladi postao mnistar za vjerska pitanja. Na tom sastanku Tito je inzistirao na odvajanju katoličke crkve u Hrvatskoj od Pape i Vatikana.

3. lipanj, 1945., nedjelja,

Titov boravak u Zagrebu i okolici. * U 10:30 Stepinac je pušten iz zatvora i vraćen u Nadbiskupski dvor.

4. lipanj 1945. - ponedjeljak

Tito u Zagrebu prima nadbiskupa Stepinca i od njega zahtijeva da katoličku Crkvu odvoji od Vatikana, što je zahtijevao i od crkvene delegacije dva dana ranije. Stepinac kategorički odbija to učiniti. Nakon toga, uslijedile su pripreme za Stepinčev progon.

5. lipanj 1945. - utorak

Tito prima papina izaslanika Marconea. Ujutro posjećuje partizanske zarobljenike u vojnoj bolnici na Rebru gdje se zadržava oko 2 sata i slika s osobljem bolnice. Zapovjednik bolnice partizanski kapetan Julius podnosi prijavak 'Hrvatske bande više nema, smještena je na dva metra ispod zemlje, a neki još i dublje'. Nakon posjete Rebru Tito u pratnji A. Rankovića odlazi u obilazak Bjelovara i tamošnjeg stratišta Lug. Sa tamošnjim rukovodstvom održava polusatni sastanak u hotelu Grand. U poslijepodnevnim satima 5. lipnja Tito je s pratnjom današnjom Podravskom magistralom putovao prema Osijeku, a pošto su glavni marševi smrti prolazili tim pravcem morali su ih na više mjesta zaobilaziti sporednim putovima. Cijelom trasom niz put su ležala iznemogla, ubijena i masakrirana tijela. Nenajavljeno je doašo u Osijek, posjetio ranjenike u vojnoj bolnici Tvrđa, prenoćio na nepoznatom mjestu u Osijeku.

6. lipanj 1945., srijeda

Tito je ujutro obišao veliki logor u Kovinu, Vojvodina, a odatle produžio u Beograd. Tog dana je Vjesnik donio samo kratku vijest: «Tito je na putu iz Zagreba u Beograd posjetio ranjenike u glavnoj VB u osječkoj Tvrđavi, vraćajući se sa svog putovanja kroz Sloveniju i Hrvatsku» Prema kazivanjima Koče Popovića koji je u to vrijeme bio jedan od bližih Titovih suradnika samo na relaciji Bjelovar - Kovin (u Vojvodini) od 9. svibnja pa nadalje prošlo je 26 ešalona ratnih zarobljenika od kojih je svaki brojio od 3 000 - 5 000 zarobljenika koji su pobijeni na području Vojvodine i pobacani u protutenkovske rovove koje su tamo iskopali Nijemci (kao i one u Teznom kod Maribora) u svrhu zaustavljanja Crvene armije na Sremskom frontu. Koča Popović je u to vrijeme kao načelnik Generalštaba JNA od Tita dobio tajnu naredbu za uništenje svih pisanih tragova o poslijeratnim pokoljima. U tu operaciju bili su uključeni: XII. odelenje JNA (Služba bezbednosti), personalna služba JNA, Vojnoistorijski arhiv, Savezni zavod za statistiku te UDBA i njene ispistave

 

2.Tito i progoni Katoličke crkve u Hrvatskoj - Stepinac

Hrvat napao Nijemce- Zagrebački nadbiskup napao rasne teorije

"Vatikanski radio je objavio Njemačkoj još jedan prosvjed utjecajnog europskog rimokatoličkog dostojanstvenika protiv njihovih nastojanja u širenju rasne teorije među okupiranim narodima, izvijestio je jučer ured ratnog informiranja (Office of War Information). Vatikan, njihov ured za informiranje (OWJ) kaže da je prenio dijelove propovijedi od ožujka uzoritog A. Stepinca, nadbiskupa zagrebačkog iz Hrvatske. On je kritizirao progone Židova ili drugih grupa «zbog toga što nisu njihove obiteljske svetinje u skladu s teorijama nacizma." Imajući to u vidu katoličko svećenstvo ne smije ostati nijemo, ako želi sačuvati dostojanstvo svog poziva. Nadbiskup je održao propovijed 14. ožujka, ubrzo nakon što je hrvatska marionetska Vlada naredila da se prema svim Židovima pod njenom upravom treba odnositi u skladu s Nurnberškim odredbama.

New York Times, 8. lipnja 1943. u članku «Hrvat napada Nijemce», str. 10. Crkveni dostojanstvenik napao Reich "Napadi iz zraka na njemačke gradove (od strana saveznika) provocirani su od Nijemaca, koji su prvi upotrijebili zračnu silu protiv civilnog pučanstva" navodi se iz nadbiskupova govora izrečenog u Zagrebu. Govor je donesen nakon što je on uputio oštar prosvjed protiv 'njemačke uredbe protiv sabotaže' kojom se čitave zajednice smatraju odgovornima za štetu od akcija koje se dogode na njihovu području, «koja je imala negativan odjek u narodu u ovoj pretežno katoličkoj zemlji», prenio je švicarski Gazette de Lausanne New York Times, 25. studenog 1943., str. 3. Kad je uspostavljena nova komunistička vlast, Stepinac je nastavio neustrašivo djelovati po svojoj savjesti. Komunisti su znali da mu ne mogu nikakvu krivnju predbaciti ali su bili vrlo razočarani kad ga ni nakon petnaest mjeseci komunističke Jugoslavije nisu mogli pridobiti sebi za potporu niti nagovoriti da katoličku Crkvu u Hrvatskoj odijeli od Svete Stolice.

Stepinac je uhapšen (po drugi put)18.9.1946., a 30.9.1946. započelo mu je brzo suđenje. Optužba bi se mogla sažeti u dvije točke: suradnja s Nijemcima, odnosi s Pavelićevom vladom, postavljanje kapelana hrvatskoj vojsci, prisilna 'prekrštavanja' te otpor komunističkoj vlasti. Od prijavljenih 35 svjedoka obrane koji su htjeli svjedočiti za Stepinca, sud je odbio njih 27, među njima neke Srbe i Židove. Neke je policija znala i pritvoriti, samo da obrana ne bi do njih mogla doći. 11.10.1946. osuđen je nadbiskup Stepinac «na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u trajanju od 16 godina te na gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina». Nadbiskup Stepinac bio je zatvoren u Lepoglavi do 6.12.1951. godine, kada je prebačen i zatočen u kućnom zatvoru u svom rodnom mjestu Krašiću, gdje je njegovu vezu s javnošću uspješno sprječavala straža od tridesetak policajaca. Iz Nadbiskupova govora na sudu

Četvrti dan rasprave, 3. listopada 1946., nakon ispitivanja, bilo je nadbiskupu dopušteno, da obzirom na iznesene optužbe i on kaže koju riječ. Služeći se tom slobodom, koju mu je zakon davao, održao je nadbiskup kroz 38 minuta sljedeći govor: «Na sve tužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego - jer mi je savjest čista - pripravan sam svaki čas i umrijeti. Stotinu puta je ovdje ponovljen izraz 'optuženi Stepinac'. Ali nitko nije toliko naivan, da ne bi znao, da iza toga 'optuženoga Stepinca' sjedi ovdje na optuženičkoj klupi nadbiskup zagrebački, hrvatski metropolita i predstavnik katoličke Crkve u Jugoslaviji. 17 mjeseci već se vodi protiv mene borba u štampi i u javnosti, inače 12 mjeseci podnosio sam faktičnu internaciju u nadbiskupskom dvoru Hrvatski se Narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji. Rekao sam: Hrvatima se nije dozvoljavalo da napreduju u vojsci ili da uđu u diplomaciju osim da promijene vjeru ili ožene inovjerku. Tu je faktična baza i pozadina mojih poslanica i propovijedi. Što sam govorio o pravu hrvatskog naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu sa osnovnim principima saveznika istaknutim u Jalti i u Atlantskoj povelji. Ako prema ovim zaključcima svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zašto bi se to onda branilo samo hrvatskom narodu?

Optužujete me kao neprijatelja državne i narodne vlade. Molim vas, kažite mi, koja je za mene vlast bila 1941. godine? Da li pučista Simović u Beogradu, ili izdajnička, kako je vi zovete, u Londonu ili ona u Jeruzalemu, ili vaša u šumi, ili ova u Zagrebu? Dapače, i godine 1943. i 1944.,, da li vlada u Londonu ili u šumi? Vi ste vlast za mene od 8. svibnja 1945. Zar sam mogao slušati vas u šumi i ovdje njih u zagrebu? Državni tužilac je toliko puta ustvrdio, da nigdje nema tolike slobode savjesti, kao ovdje u ovoj državi. Slobodan sam navesti neke činjenice, iz kojih će se vidjeti protivno. Ponovno tvrdim pred svima: 260-270 svećenika poubijano je od narodnog oslobodilačkog pokreta. U nijednoj civiliziranoj državi na svijetu ne bi toliki svećenici bili tako kažnjeni za te krivice, koje im imputirate Ponovno tvrdim: u nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne se tako sudilo. Svećenik Povoljnjak ubijen je bez suda kao pseto na cesti. Isto i s okrivljenim časnim sestrama. U nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne ih se na smrt osudilo, nego najviše na zatvor. Vi ste učinili pogrješku fatalnu, što ste pobili svećenike. Narod vam to neće nikad zaboraviti. Naše katoličke škole izgrađene sa toliko žrtava, oduzete su nam. Onemogućen je rad naših sjemeništa. Da nisam dobio iz Amerike sedam vagona, uopće se ne bi ove godine moglo početi s radom. A to su djeca siromašnog seljačkog našeg svijeta. Silom ste uzeli svu imovinu sjemeništima. Niste učinili ništa manje, nego li Gestapovci, koji su oduzeli sjemeništu posjed Mokrice. Nismo proti agrarnoj reformi, ali se to moralo raditi u sporazumu sa Sv. Stolicom.

Predbacili ste mi i «Karitas». Ali velim ovdje: taj je «Katritas» učinio goleme usluge našem narodu i vašoj djeci. Onda vjeronaučna obuka. Postavili ste načelo: u višim razredima srednjih škola ne može biti vjeronaučne obuke, a u nižim po volji. Kako ste mogli maloj djeci, koja još nisu dorasla da sama odlučuju za vjeronauk, a višeškolcima, koji već imaju i pravo glasa, ne dopuštate slobodno odlučivanje u pogledu vjeronauka u školi? Nijedan svećenik i biskup nije danas siguran za život ni danju ni noću. Biskup Srebrić je na Sušaku bio napadnut od mlađarije nahuškane od stanovitih ljudi i tri sata su ga gnjavili u sobi i inače napadali, a vaša policija i milicija samo gleda. Ja sam to isto iskusio u Zaprešiću. Biskup Lach bio je na krizmi preko Drave i premda se znalo da onamo dolazi, prebacili su ga natrag ovamo, preko Drave i cijelu noć držali u zatvoru u Koprivnici i nisu mu dali da krizma. Dapače, vaši su ljudi, koji su bili u šumi, došli k meni i izjavili: «To je nedostojan postupak. Mi idemo k vlastima protestirati!

Biskupu Buriću su također razbili kamenjem prozore, dok je bio na krizmi. Biskup Pušić je, kako čujem, ovih dana napadnut trulim jabukama i jajima Mi ovakvu slobodu smatramo iluzijom i mi nećemo biti - bespravno roblje. Borit ćemo se svim zakonskim sredstvima za svoja prava i u ovoj državi. (Čuje se glas iz publike: «Niste ih zaslužili!») Neka se ne misli da je hoću rat. Neka sadašnja vlast povede razgovore sa Sv. Stolicom. Crkva ne pozna diktata, ali nije protiv poštenih sporazuma. To se može. Onda će biskupi znati što im je dužnost i neće trebati tražiti svećenike da ukazuju njihovu krivnju, kao što je bilo ovdje.

Završeni citati iz govora Stepinčevo odbijanje ponude objavljeno iz Beograda

Beograd, Jugoslavija, 5. srpnja - Vlada je objavila večeras da je ponudila oslobađanje nadbiskupa Alojzija Stepinca uz uvjet da odmah napusti Jugoslaviju, ali Vatikan je rekao ne. Potez je ovdje ocijenjen kao još jedan pokušaj uklanjanja zatvorenog nadbiskupa na način da ga se protjera iz zemlje. On je odslužio skoro 5 godina od šesnaestogodišnje kazne za izdaju i kolaboraciju s Nijemcima

New York Times, 6., srpnja 1951., str. 5

Sudovi koje vode komesari - na Sovjetski način

Studije o komunističkom pravosuđu koje sada pravnici na Zapadu prate, pate od mentaliteta željezne zavjese uglavnom kao i studije o drugim temama vezanim uz komunističku vladavinu. Sudska procedura u većini značajnijih političkih suđenja je objavljena pa je često dostupna i na engleskom jeziku. Ali njen sadržaj je u potpunosti krivotvoren. U praksi svi dokazi koje iznese obrana uključujući i završni govor optuženog, na koji oni imaju pravo po zakonu su obično ispušteni ili skraćeni do neprepoznatljivosti. Isto se odnosi i na izvješća u medijima vezano uz politička suđenja. Općenito uzeto 'tehnički problemi' se primjenjuju da se ušutka glas obrane. Za sve one koji su čitali George Orwellovu čuvenu «Tisuću devetsto osamdeset četvrtu», ova izvješća se toliko podudaraju s onima njegovog Ministarstva istine! Komunističko pravosuđe kao i svako drugo njihovo razmišljanje sadrži maksimu da svrha opravdava sredstvo.

New York Times, 13. svibnja 1951., str. SM9 Autor Lovett F. Edwards - izvjestitelj za BBC sa suđenja Stepincu.

Neke od izjava o nadbiskupu Stepincu

Louis Breiner, predsjednik Društva američkih Židova:

.. .Ovaj visoki crkveni predstavnik osuđen je kao suradnik nacizma. Mi Židovi prosvjedujemo protiv takvih kleveta. Jer mi poznajemo njegovu prošlost, mi možemo reći da je on od 1934. i u sljedećim godinama uvijek bio vjerni prijatelj Židova. Te svoje osjećaje nije skrivao ni za vrijeme okrutnih progona pod Hitlerovim režimom. On je bio jedan od rijetkih ljudi u Europi koji su tad nastupili protiv nacističke tiranije, i to u svakom trenutku, kad je bilo najopasnije. Izjava dana dva dana nakon osude Stepinca; Bauer, 1979., s.130

Milovan Đilas:

Da pošteno kažem istinu, ja mislim, i to ne samo ja, da je Stepinac jedan integralan čovjek, čvrst karakter, koga je nemoguće slomiti. On je zaista pravedan osuđen, ali koliko se je puta desilo u historiji, da su bili pravedni ljudi osuđeni iz političke nužde. Hrvatska revija, 1956., s. 202.

Chicago's American, 11.2.1960.:

.Smrt Alojzija Stepinca uklonila je jedan od velikih simbola otpora komunizmu, ali je pouka koju nam daje njegov život ostala: sve dok ima ljudi bilo koje vjere, koji ne misle praviti kompromis s jednom pogubnom diktaturom, takva nije sigurna.

Alfredo Cifuentes, čileanski nadbiskup:

.Njegovi su ga krvnici htjeli uništiti, a uveličali su da mučeničkom aureolom. Mislili su da će izbrisati njegovo ime, a učinili su ga besmrtnim.Za svoje progonitelje kardinal Stepinac je umro. Za nas i za cijeli katolički svijet započeo je njegov besmrtni život slave i pobjede. Jer je jedan mučenik uzišao na nebesa. El Diario Ilustrado, Santiago de Chile, 16.2.1960.

{mxc}

Pon, 18-11-2019, 20:17:23

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.