Ministarstvo kulture obnavlja spomenik četnicima?

U redakciju Portala Hrvatskog kulturnog vijeća u ponedjeljak je pristiglo prosvjedno pismo upućeno Ministarstvu kulture RH, a koje potpisuje Udruga Ličana Župe Boričevac. Pismo predstavlja protest vezano uz javni natječaj za obnovu spomenika u Srbu, raspisan od strane spomenutog ministarstva na čelu s ministrom Božom Biškupićem. Mještani sela Boričevac, od kojih su mnogi još živući svjedoci događaja iz 1941. godine, konsternirani su činjenicom da je Vlada RH i još k tome ni manje ni više nego u trenutcima uvođenja recesijskih kriznih nameta i smanjenja plaća hrvatskih građana, spremna investirati stotine tisuća kuna u obnavljanje spomenika četnicima?!

Selo Boričevac, smješteno na prekrasnim ličkim proplancima u blizini Donjeg Lapca, potpuno je opljačkano, razrušeno i na kraju zapaljeno odmah po izbijanju "narodno-oslobodilačkog" ustanka u Srbu, u srpnju 1941., a oni koji su izbjegli ubijanja su pod prisilom raseljeni po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, ali i svijetu. Sve to dogodilo se samo iz jednog razloga – bili su jedina hrvatska i katolička župa u cijelom tom kraju. Po završetku Drugog svjetskog rata, preživjelim Boričevljanima, zabranjen je povratak na vlastita, istina razrušena i spaljena ognjišta, a samo ime Boričevac brisano je iz popisa mjesta u Jugoslaviji. Takvo stanje potrajalo sve do Domovinskog Rata i akcije ''Oluja''

Tragom pisma mještana Boričevca naišli smo i na dokument koji predstavlja obavijest o početku postupka javne nabave iz kojeg je jasno vidljivo da će Vlada RH za takozvani «Odljev skulptura za Spomenik ustanka naroda Like u Srbu», autora Vanje Radauša akad. kipara, iz Proračuna izdvojiti 815 000 kuna! Iako novac (pogotovo u današnjim kriznim vremenima) nije zanemariva stavka, svakako nije ni najbitnija. Ono što jest najbitnije je veličanje početaka genocida nad hrvatskim narodom, sakrivenog iza imena «antifašističkog pokreta», koji sa samim antifašizmom nema nikakve ni najmanje veze. Takav «antifašizam» čija je osnovna zadaća bila egzodus nad hrvatskim narodom Hrvati danas ne trebaju i ne žele priznati. Kao što ne trebaju ni Vladu koja ne može složiti funkcionalnu i legitimnu vlast bez «koalicijskih partnera» poput SDSS-a, koji svoj položaj nemilosrdno koristi za ucjene najgore vrste. Jer po njihovim riječima, ako Vlada ne sagradi spomenik tamošnjim "partizanima", SDSS će napustiti Vladu.

Postavlja se pitanje kako se SDSS na ovakve i slične «manevre» nakon svega što je hrvatski narod u daljoj i bližoj prošlosti od četnika proživio u današnjoj Hrvatskoj uopće usuđuje?Jer takvo ponašanje ne predstavlja stremljenje ka kvalitetnom zajedničkom suživotu dvaju naroda, već nastavak podjela koje su kroz minula desetljeća potencirale nova i okrutna krvoprolića. Ako je demonstracija moći SDSS-a koju poslušno izvršava Vlada RH (samo da bi se održala na vlasti) slika zajedničkog suživota kakav se Hrvatima (ponovno) nameće, u tom bi slučaju na ponuđeno trebalo odgovoriti «Ne, hvala!», kao što bi se trebalo «zahvaliti» i hrvatskoj vladi i priliku možda dati nekoj drugoj, koja bi bila u stanju i voljna pronaći neke druge koalicijske partnere od ovih koji koriste svaku priliku da pokažu da im je velikosrpska politika i dalje, a vjerojatno i zauvijek osnovna i jedina misao vodilja.

M. M. B.

Poveznice

Udbina kao sudbina

Milorad Pupovac i Zoran Milanović u Srbu obilježili četnički ustanak

Što (ne)slavi Pupovac