Dnevnik don Anđelka Kaćunka - Srijeda, 23. ožujka - utorak, 29. ožujka 2016.

Velika srijeda, 23. ožujka 2016.

Ovaj tjednik-dnevnik prihvatio sam s radošću i bez ikakve dvojbe, unatoč brojnim obvezama odnosno (kako se to ružno kaže) "silnoj gužvi" u ovim svetim danima Velikoga tjedna. Naime, to će mi biti oblik barem djelomičnog ublažavanja grižnje savjesti što dnevničke zabilješke ne vodim svakodnevno, jer na kraju svakog dana - upravo kada bih trebao provesti pravilo "nulla dies sine linea" - glava mi od umora pada na tipkovnicu. I tako gotovo svaki dan tijekom svih dvanaest mjeseci. Zato mi je nekada najveći gušt (a to me prije znalo naljutiti) kada me ljudi upitaju: "A što vi, velečasni, uopće radite?" Onda izvadim papirić koji stalno nosim u džepu i nabrojim 10-15 gotovo svakodnevnih poslova pa ljudi zinu od čuda.

Danas smo se gotovo svi svećenici naše Gospićko-senjske biskupije okupili u katedrali u Gospiću na slavlju Mise posvete ulja s biskupom Milom. U propovijedi biskup nam je posvijestio temelj našega svećeničkog poslanja. Moram prenijeti najvažnije dijelove, jer uvijek ima onih koji u svećeniku gledaju "tipa" koji poput ostalih "ostvaruje karijeru" (daleko od toga da nema takvih, ali to su iznimke!). Biskup je propovijed bazirao na riječima proroka Izaije i samoga Isusa: "Današnje prvo čitanje i evanđelje jasno opisuju našu službu i naše zadatke.

1. Gospodin (Duh Gospodnji) je na nama. On nas izabra, pomaza i osposobi... Postoje u ovom svijetu razne snage koje žele dati smjer čovjeku, koje žele s njime zagospodariti, uvući ga u svoje kolo... Izaija je živio u svijetu u kojemu su se nametali razni autoriteti, nazori, stavovi, ali on je osjetio da treba slijediti ono što kaže Duh Gospodnji... Isus to ponavlja, ali izvršava mnogo dosljednije. Njegovo je polazište Duh Gospodnji. Nije on sam, niti računa samo sa svojim snagama. On je Pomazanik Božji...

2. 'On me posla...' Dade mi zadatak. Šalje me: ja sam 'missus', misionar... 'Moram pojti u Liku!'... Idite, poslani ste u Gospić, Senj, Ogulin, Slunj, Otočac, Udbinu, u svaku župu. Nisu prvotni i prioritetni zadaci koje mi netko drugi daje ili ih sam tražim. Prvi su oni moga poslanja. Ne biram ja sebi karijeru. Ona mi je određena; ona je na putu moga poslanja...

3. Bog daje zadatak Mojsiju: Ja te šaljem (apostello - apostolat) da izvedeš moj narod na slobodu! Isus kaže apostolima: Ja vas šaljem! Naviještajte Godinu milosti (milosrđa!), ali tako da se na vašem licu odražava Božje milosrđe i praštanje. Imate program - tjelesna i duhovna djela milosrđa... Može se reći da je to jako socijalni program (je li to samo stvar države?). Ali ne trebaš se bojati organizirati pomoć zatvorenicima, tražiti rješenje za siromahe i uboge. Nisi obavio posao samo ako si nešto rekao s oltara. Treba se pobrinuti da zadatak 'blagovjesnikom biti siromasima' bude konkretan. Budi savjest svoga kraja. Nemoj očekivati da će to moći biti oni koji se rotiraju na službama po partijskoj logici... Nemoj se bojati – Isus ne nameće samo zadatke nego daje i snagu (ulje!)...

4. Božji poziv je ujedno naše osobno ostvarenje jer Bog računa s našim mogućnostima i poziva nas prema njima. On je procijenio tvoje mogućnosti i sposobnosti i zato te je i pozvao jer je vjerovao da možeš najbolje ostvariti sebe ostvarujući zadatke koje ti je postavio pozivom. Nije Bog želio od tebe učiniti žrtvu koja je samo za druge i radi drugih. Ona je i za tvoje dobro i za tvoj rast...

5. Duh Gospodnji na vama je; on vas pomaza i posla blagovjesnicima biti siromasima, proglasiti Godinu milosrđa u našoj biskupiji, u svojim župama. Danas, sutra, prekosutra treba ispunjavati taj Božji poziv... Neka nam neprestano odzvanja u ušima da nas je Gospodin odabrao, poslao i osposobio (pomazao). U tom poslanju je uvjet našeg osobnog ostvarenja i ispunjenja...".

Poslije biskupova poticajnog nagovora obnovili smo svoja svećenička obećanja, koja smo dali biskupu na dan primanja sakramenta Svetoga reda. Ja sam to učinio pred nadbiskupom dr. Franom Franićem u katedrali Sv. Duje u Splitu 24. lipnja 1979. – pamtim taj dan, kao da se to jučer dogodilo...

Poslije podne, nakon zajedničkog objeda u biskupiji, čim sam kod kuće sjeo za stol pripremati detaljan plan i program za Vel. tjedan, zove me moj "hausmajstor" (tako ga zovem jer mi je "desna ruka" za sve u župi) Tomica Kranjčević da dođem po njega na Žutu Lokvu, gdje će ga ostaviti kolega s kojim radi u Senju... Primjećujem da su mi na Astri kočnice potpuno "otišle", a prešao sam u 16 mjeseci "samo" 63.000 kilometara. Zamolio sam Tomičina brata Dragana, vrsnog "doktora" mehaničara, kojega od milja zovem Stric, da "pregleda auto-pacijenta"... Budući da me u sljedećih pet dana "čeka" najmanje 60 kilometara dnevno, morao sam investirati u nove i skupe pločice...

Redovitu sv. misu u Kompolju slavio sam u 19 sati, a potom sam imao probu sa župnim zborom – prošli smo kompletan program za Sveto trodnevlje, a poslije smo se zadržali na kratkom druženju... Ponoć mi je došla "brzim skokom"...

Novine sam prelistao jutros – VL, JL i NL – obavio sam to s mučninom, gotovo s gađenjem nad reakcijama političara na "terorizam u srcu Europe" – 'Bris-selo' (tako zovem glavni grad) je izabrano kao simboličko srce EU - svi blebeću iste floskule (vidi se da su dobili "okvir" iz kojega ne smiju iskočiti) – baš kao i nakon 11.9. u SAD... A narod zapravo pojma nema kako je to samo nastavak zastrašivanja svijeta i sijanja globalne panike ter da taj teroristički "show must go on"! Jer to je plan bezbožnih "arhitekata Novog svjetskog poretka" – koji sam davno nazvao 'demokratski totalitarizam'! I reakcije na "kamilica-status" EU-zastupnice Mirjane Petir na Fejsbuku pokazale su da iza svih tzv. terorističkih akcija stoji ateistički lobi, na koji se doslovce odnose Isusove riječi: "Hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži" (Evanđelje po Ivanu 8,48).

Tome lobiju, globalnom Imperiju (koji je "Zmaj s mnogo glava"!), smetaju svi bogovi u svim religijama, a Isus Krist i Katolička crkva najveći su "konkurent" starom Neprijatelju Boga i čovjeka. Zato se, čim neka poznata osoba u svome komentariću na internetu spomene Isusa, odmah javno uzbuni cijela legija paklenih duhova, jer je isti taj Imperij vlasnik većine najjačih medija u cijelom svijetu! I upravo slikovne medije koristi za najveću i najpodliju manipulaciju nevinim i naivnim dušama ter tako umno zaglupljuje a moralno kvari "zbunjeno stado pasivnih promatrača"...

Zato mi je danas na sv. misi u katedrali - nakon pročitanog evanđelja, koje govori o tome kako Isus u sinagogi "RAZVIJA knjigu" i čita... - odmah došla misao kako danas đavao čini suprotno: RAZBIJA knjigu i ljudima podvaljuje sliku, tj. televiziju odnosno vizualne medije... Često se sjetim genijalne usporedbe knjige i televizije, koju je dao sociolog Đuro Šušnjić (u sjajnom djelu "Ribari ljudskih duša – Ideja manipulacije i manipulacija idejama"). Nakon osamnaest savršeno preciznih usporedbi zaključuje: "Knjiga je stvorena za one koji se čude i misle o životu, a televizija je izmišljena na one koji se čude ovima što misle!" Teško je dati bolju sliku i točniju dijagnozu današnjeg čovjeka i svijeta.

Veliki četvrtak, 24. Ožujka 2016.

Ovaj veliki i sveti dan prošao mi je na tren. Dok sada, kasno navečer, gledan unatrag prema jutru – čini mi se da sam ustao prije sat vrjemena... tako je brzo prohujalo 15-16 sati današnje aktivnosti. Vel. četvrtak je tradicionalno i Svećenički dan – Isus je na Posljednjoj večeri uz euharistiju ustanovio i svećenički red. Zato bismo danas trebali slaviti misu s biskupom, ali iz praktičnih razloga to učinili jučer – jer svi slavimo Misu Večere PodvalaKasno navečer na portalu Glas Gacke među ostalim vidim vijest o otvorenju disco cluba u Otočcu 25. ožujka. Hej, pa to je sutra – baš na Veliki petak! Uz to, 25. ožujka je Blagovijest – blagdan anđelova navještenja BDM da će začeti i roditi Sina Božjega (ove godine se slavi 4. travnja, dakle izvan Korizme i nakon Uskrsne osmine)! Dakle, takvu podvalu može smisliti samo đavao ili totalni neznalica! Doista, nimalo slučajno, upravo o "neznanju kao uzroku mnogih zala", piše i naš biskup Mile u ovogodišnjoj Korizmeno-uskrsnoj poslanici.Gospodnje pa bi nam putovanje oduzelo vrijeme za pripremu... Ja, Bogu hvala, imam dobre suradnike među vjernicima pa se uglavnom ne moram brinuti nizašto osim da se sam pripremim za liturgijsko slavlje.

U 17,00 sati imao sam misno slavlje na Vratniku, a u 19,00 sati u Kompolju – pola sata prije mise bio sam na raspolaganju za sv. ispovijed onima koji nisu prije stigli. Svečano slavlje Večere Gospodnje – koje je zapravo Posljednja večera Staroga zavjeta a Prva novozavjetna sveta večera – uvijek mi je posebno dirljivo i potresno. Posvješćuje mi kako sam bez ikakvih svojih zasluga dobio tako neizmjerno velik dar da sam uvršten među 'najekskluzivnije' Isusove izabranike, po čijim riječima On sam na čudesan način dolazi u kruhu i vinu na oltar. I to baš ja! "O Bože, zar si pozvao mene...!" Nevjerojatno... o tome smo moji kolega i ja često razgovarali, posebno tamo od četvrte godine teologije (u Splitu).

Nas dvanaestorica, postajući svjesni "zaprepašćujuće veličine toga dara", bili smo već blizu svećeničkom ređenju i stalno smo se čudili kako to da smo ostali baš mi – ni najbolji, ni najpametniji, ni najljepši, ni najsposobniji... a bilo nas je u prvom razredu gimnazije čak 46...! Ali isti osjećaj i iste misli imam već gotovo punih 37 godina svaki dan kad god izgovaram Isusove riječi: "Uzmite i jedite... Uzmite i pijte... Ovo činite meni na spomen!" A to sam do danas, kao "alter Christus" (drugi Krist), učinio oko 13.500 puta – toliko sam svetih misa slavio, a uz to mnogim svetim sakramentima svojoj kršćanskoj braći omogućio pristup Kristovoj milosti i ljubavi. Zbilja, nemoguće je shvatiti Božju logiku...! Ali cijeli moj svećenički životni put... - od kapelanske službe u Solinu, pa gotovo trideset godina u Zagrebu (sa čak 17 godina pastoralnog rada u Hrvatskom Leskovcu, uz studij klasične filologije na Filozofskom fakultetu, novinarsko-uredničke djelatnosti u glasilu MI u bratskom i suradničkom druženju s kolegom Mariom Jozom Toljem i brojnim "miovskim" bratstvom..., pa poslije devet godina u Vojnom ordinarijatu...), do kapelanske službe u gospićkoj katedrali i sadašnje još malo pa petogodišnje župničke službe u Kompolju... - čudesna je priča za roman... Ma, zapravo, to je neopisivo! Isuse, hvala ti na tolikim divnim darovima!

Kasno navečer na portalu Glas Gacke među ostalim vidim vijest o otvorenju disco cluba u Otočcu 25. ožujka. Hej, pa to je sutra – baš na Veliki petak! Uz to, 25. ožujka je Blagovijest – blagdan anđelova navještenja BDM da će začeti i roditi Sina Božjega (ove godine se slavi 4. travnja, dakle izvan Korizme i nakon Uskrsne osmine)! Dakle, takvu podvalu može smisliti samo đavao ili totalni neznalica! Doista, nimalo slučajno, upravo o "neznanju kao uzroku mnogih zala", piše i naš biskup Mile u ovogodišnjoj Korizmeno-uskrsnoj poslanici.

Kao što i ja tijekom cijele svoje javne djelatnosti naglašavam kako je vjersko neznanje, nažalost to je bolna činjenica, dio trostrukog hrvatskog analfabetizma – druge dvije u toj našoj sramotno-žalostnoj trijadi su političko neznanje i medijsko neznanje. Nije slučajno jedan od tri stupa totalitarne države, kako je Orwell izvrstno "prorokovao" u romanu "1984.": "Neznanje je moć!" Zato moćnici pomoću svojih medija danas zaglupljuju mase u cijelom svijetu i prodaju im laž kako bi njima lakše vladali. A Isus sebe proglašava Istinom i reče da će nas istina osloboditi! Zato sam cijeli dan mislio kako je za svjestne kršćane danas Dan (trostruke) radosti – zbog onoga što je Isus učinio i što nam je ostavio prije odlaska u smrt. A za ovaj zbunjeni i depresivni svijet danas je (zbog tzv. terorizma) dan žalosti – što pokazuje kako Svijet, upravljan iz 'sjene', pjevajući "ide tamo gdje je sve po mom", a ne po Božjem, baš kao što je i Lucifer "odpjevao"... Slava Isusu!

Veliki petak, 25. ožujka 2016.

Danas je najtužniji dan u godini – dan kad je čovjek doslovce ubio Boga! Danas bi u cijelom kršćanskom svijetu trebalo proglasiti dan žalosti. Ne kao onaj formalni kad se dogodi neki tzv. teroristički čin (koji su tajne službe pomno organizirale i izvele, tako da nikada ne strada neka poznata "faca"!), koji nikome ništa u javnosti ne znači, koji se u medijima uopće ne zamjećuje jer i dalje "talambasaju" svoj uobičajeni program. Najbolji odnosno najgori primjer za to svakodnevno su mi Otroveni ili Navodni radio (tako iz zovem "od milja"), koji su mi i danas išli na živce svojim iritantnim i tupavim frazama "samo hitovi" i "najbolja domaća glazba" (a riječ je o najobičnijem hrvatskom ili uvoznom estradnom smeću!).

Ponovno sam jutros čitao dijelove Poslanice našega biskupa Mile, posebno one o (hrvatskim) mučenicima, o MazohizamSlažem se s tvrdnjom kolumnista Slobodne Dalmacije da "ne možemo dovijeka biti mazohistički uvaljani u tegobnu povijest. Zakopati se u nju, osobnu i nacionalnu, jest kao da ste se živi pospremili u grobnicu". Mislim da je naša Crkva u tom smislu mnogo propustila da upravom na tome "terenu" pomogne "našem patničkom narodu" da konačno duhovno odraste i sazrije. Tek je naš biskup Mile ostvarenjem ideje o podizanju Hrama hrvatskim mučenicima na Udbini učinio značajan korak u tome procesu. Šteta je, s jedne strane, što nije deset godina mlađi, a s druge strane, što taj projekt nije ostvaren prije dvadeset godina! Ipak, siguran sam - Bog sve vodi.braniteljima... koje danas štujemo i veličamo ter ističemo i uzdižemo kao uzore i primjere svima a poglavito mlađima. S druge strane, što je doista neshvatljivo, često susrećemo i u našoj javnosti i (u propovijedima) na crkvenim slavljima potpuno nepriličnu kuknjavu, sličnu nekom "pobožnom" mazohizmu, o "našem patničkom hrvatskom narodu" i sl. Umjesto da se žrtve, kao i oni koji su se žrtvovali za dobro drugih, ističu s ponosom i zanosom, širi se neka bolesna tuga i pesimistična "viktimološka nostalgija", koje su slične npr. kuknjavi nekog bolesnog kršćanina nad Isusovom smrti na križu. Unatoč tome što je to bio za nas otkupiteljski i spasiteljski čin, pred kojim se puni zahvalnosti i ljubavi trebamo pokloniti i nasljedovati ga. Zato me jako boli kada taj "sindrom" primijetim na našim braniteljima – uključujući i one u "prosvjedničkom šatoru" u Zagrebu, koji su jednim dijelom i žrtva nečije manipulacije (ali toga nisu svjesni) pa će se gorko razočarati kad shvate da su "u cara Trojana klempave uši"!

Silno bih volio da im neki jaki duhovni auktoritet – možda bi to mogao biti ministar Tomo Medved! - posvijesti kako je i za njih i za naciju štetan "plačljivi domovinski kič". Slažem se s tvrdnjom kolumnista Slobodne Dalmacije da "ne možemo dovijeka biti mazohistički uvaljani u tegobnu povijest. Zakopati se u nju, osobnu i nacionalnu, jest kao da ste se živi pospremili u grobnicu". Mislim da je naša Crkva u tom smislu mnogo propustila da upravom na tome "terenu" pomogne "našem patničkom narodu" da konačno duhovno odraste i sazrije. Tek je naš biskup Mile ostvarenjem ideje o podizanju Hrama hrvatskim mučenicima na Udbini učinio značajan korak u tome procesu. Šteta je, s jedne strane, što nije deset godina mlađi, a s druge strane, što taj projekt nije ostvaren prije dvadeset godina! Ipak, siguran sam - Bog sve vodi. Raspeti na Golgoti najbolji je dokaz za to ter jamstvo našega mira i sigurnosti, jer "Njegovom se modricom izliječismo", kako reče prorok Izaija 700 godina prije kalvarijskog Raspeća...!

Obrede Muke Gospodnje imao sam u sve tri župe – u 15 sati na Vratniku, u 17 sati u Brlogu, a u 19 sati u Kompolju. U prve dvije sve je bilo recitirano, a u Kompolju je zbor na prikladnim mjestima vodio pjevanje. Na kraju smo, kao i sinoć, pjevali potresnu pučku pjesmu o sedam žalosti Majke Isusove, koja se pjeva samo u Kompolju (pa bi se mogla zvati npr. "kompoljski Gospin plač"!). Poslije obreda imali smo malu probu – "utvrdili smo gradivo" za Vazmeno trodnevlje i Uskrs... Nakon svega osjećam se kao "mrtav umoran", tj. gotovo mrtav od umora. Nemam više nekadašnju kondiciju... i samo Bog mi daje snagu da izdržim sve napore... a to je redovito nedjeljom kad imam svete mise u sve tri župe... Doista, Isusov križ i njegovo sveto Tijelo izvor su čudesne snage. To je mnogo puta posvjedočio i naš sveti blaženik Alojzije Stepinac.

Prije odlaska u "horizontalu" pregledavam poštu. U jednom mejlu doista luđački status s Fejsbuka - autor "Kralj", a uz taj nadimak, iznad sljedećeg sadržaja, stoji "Università degli studi di Trieste" (prenosim sve doslovce s 'tipfelerima'): "Isus je sebe proglasio Bogom a to je neviđena besmilica i laž. Kršćanstvo se raspada jer je nastalo na židovskoj laži. Islam će pobijediti jer je to zdrava i MUŽEVNA religija. Kršanstvo je ženskasta, kukavička žido podvala. Pokvareno judaizirano kršćanstvo je već uništilo jednu Imperiju - Rimsku, a druga se već urušava od najvećih luđaka - ekstremno judaiziranih kalvinista i njihove duhovne braće cionista - SAD ! Ubili su istinskog i jedinog proroka Adolfa Hitlera i sada ateistička i mateijalistička židoamerika i njena kolonija EU imaju što imaju - a ovo tek je početak totalnog raspada i nestanka EU i cionističke Amerike! Cionisti vladaju SAD-om, SAD vlada EU! Cinosti će uništi sve što ima veze s arijskom civilizacijom i u tome im pomaže i masonski papa!".

Tu bolesnu maštariju nekog patološkog fanatika prepisujem u ovaj dnevnik samo zato što želim istaknuti kako se s njime djelomice slažu, i to javno ponavljaju smatrajući se i dalje katolicima, pripadnici (tako sam ih nazvao) hrvatske "katoličke sekte protestantskih pravoslavaca posljednjih dana". Neka budu hvaljeni i smiluju se svima nama "raspeti naš Otkupitelj i njegova pod križem žalostna Majka Marija"!

Velika subota, 26. ožujka 2016.

Dan je Isusova počinka u grobu... Već jutros ponovno čitam iz biskupove Poslanice dio o Isusovu grob i značenju groba u kršćanstvu, što i danas ima za nas važnu poveznicu s grobovima hrvatskih mučenika...

Danas je i obljetnica stradanja moje rodne župe Dolac Donji, koji sam nazvao "Dolački holokaust" - 26. ožujka StradanjaDanas je i obljetnica stradanja moje rodne župe Dolac Donji, koji sam nazvao "Dolački holokaust" - 26. ožujka 1944. dogodio se organiziran stravičan pokolj od ruke pripadnika "Prinz Eugen" divizije i "domaćih izdajnika" (kako se prije službeno govorilo na komemoracijama, a danas se otvoreno spominju vojvođanski četnici...). Svakako, motivi stradanja mirnog zamosorskog sela još uvijek ostaju tajnom. U propovijedi na sv. misi na jednoj komemoraciji biskup Bogović je i tu "dolačku žrtvu" uvrstio u "hrvatski martirologij". Jedino tako moguće je svaku našu žrtvu ispravno vrjednovati – u svjetlu Isusove žrtve i Njegova groba...1944. dogodio se organiziran stravičan pokolj od ruke pripadnika "Prinz Eugen" divizije i "domaćih izdajnika" (kako se prije službeno govorilo na komemoracijama, a danas se otvoreno spominju vojvođanski četnici...). Svakako, motivi stradanja mirnog zamosorskog sela još uvijek ostaju tajnom. U propovijedi na sv. misi na jednoj komemoraciji biskup Bogović je i tu "dolačku žrtvu" uvrstio u "hrvatski martirologij". Jedino tako moguće je svaku našu žrtvu ispravno vrjednovati – u svjetlu Isusove žrtve i Njegova groba...

Nova zagonetka i velika muka nam je svima aktualni fenomen hrvatskoga naroda na rubu demografskog groba! U uskrsnom broju Glasu Koncila, u prilogu pod naslovom "Kako do demografskog uskrsnuća Hrvatske?" demograf dr. Šterc donosi već poznatu analizu stanja i navodi "recept" za izlaz iz krize. Čovjek je iskren i ima dobre ideje, međutim, problem je što svi analitičari previđaju DUHOVNE korijene te krize (svuda u svijetu), a to je, kako stoji Bibliji – POŽUDA. Sv. Ivan u svojoj Prvoj poslanici (2,16-17), u odjeljku "Kako hoditi u Svjetlosti", kao da upravo o tome daje dijagnozu i propisuje lijek kad potiče Isusove učenike da se ne povode za svijetom, "jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka." Nema dvojbe – "duh svijeta", posvjetovnjačenje, plodovi sekularizacije proželi su duboko kršćansku civilizaciju (i naš narod) pa tu treba tražiti korijen onoga što je Buchanan opisao kao "smrt Zapada", a don Anto Baković davno definirao kao "siguran odlazak hrvatskog naroda na groblje izumrlih europskih naroda" pa su ga i mnogi crkvenjaci izrugali, a na Kaptolu su mu zabranili prodaju časopisa "Narod" i u katedrali...!

Dakle, bez obraćenja, na koje nas Isus poziva, nema ni demografskog oporavka hrvatskog naroda. Uostalom to dokazuje i pokazuje većina brojnih obitelji u Hrvatskoj – uglavnom su to članovi Neokatekumenske zajednice ili pripadnici karizmatske obnove. A baš protiv tih duhovnosti stalno gunđaju i protestiraju neki (uglavnom stariji) praktikanti "crkvenog EPP-a" – evangelizacije paradnim pastoralom (tako sam nazvao praksu koju teolozi definiraju kao "sakramentalizacija umjesto evangelizacije")... U svakom slučaju, očito je da nam samo Bog može pomoći odnosno vjera a ne politika i ekonomija. Jer već u Starom zavjetu Bog kaže svome narodu: "Ako se na me ne oslonite održat se nećete!" Sapienti sat (a blenti ni budilica)!

Vazmeno bdijenje ove sam godine slavio najprije na Vratniku u 19,00 sati. Prije toga sam svratio u Kal i uz kratku Službu riječi blagoslovio hranu koju vjernici tradicionalno donose na slavlje Velike subote. Vratnička crkva bila je dupkom puna – neki kažu da su upravo "košarice" razlog za to. Svejedno, važno je da vjernici sudjeluju u tome najljepšem i najsadržajnijem obredu cijele liturgijske godine... Drugo slavlje imao sam u Kompolju u 21,30. Kad se, konačno uz orgulje, zaorila pjesma Slava Bogu na visini, srce mi je doista jače zalupalo... Bogatstvo lijepoga slavlja, obilje uskrsne radosti, slava Božja i ljubav Kristova... - to ispunja srce i obogaćuje život, samo to je jamstvo budućnosti našega naroda...! Aleluja!

Uskrs, 27. ožujka 2016.

Uskrs je radost vjerničkom puku i građanima koji blagdan iskoriste kao "vikend", a nama svećenicima je umor, radostan umor. Na kraju ovoga svetog i najsvetijega dana, toliko sam umoran da mi gotovo i radost hvata pospanost. Ali bio sam doista istinski radostan na sva tri današnja slavlja – u Kompolju u 10,00 sati, na Vratniku u 13,00 i u Crnom Kalu u 15,00 s. Nikada se ne žalim – to je život nas svećenika: nakon svih radosnih susreta s narodom uvijek ostajemo sami. Ali nismo ni tužni ni sami – uvijek smo s Isusom. Baš sam o tome porukama "razgovarao" s kolegom u Gospiću i ponovno smo obojica istaknuli koliko je važna duboka duhovnost za svećenika. Jer ako duhovni pastir nakon svih dnevnih napora svoj odmor i svoju utjehu (što je prirodna potreba svakog čovjeka) ne nalazi u Kristu, sigurno će ih potražiti na krivom mjestu...

Navečer sam s guštom, nakon kasnoga ručka, skoknuo u "KiNo" (to mi kratica za "kava i novine") na OIL-u (to mi je kafić na benzinskoj u susjedstvu). Na radiju opet iritantna glazba ili Otvorenog ili Narodnog radija... - komentiram to i s djelatnicima, koji su cijeli dan izloženi tome teroru: uskrsni program nimalo se ne razlikuje od svakodnevnog... Zato sam Huljića (više kao estradnu metaforu nego kao glazbenu osobu) davno proglasio – teroristom opasnijim od četnika (čak sam poslije mislio da će me tužiti...). Ali činjenica je da je estrada odnosno kompletna zabavna kultura, tj. tzv. kultura slobodnog vrjemena ključni čimbenik u prementalizaciji naroda. Odnosno, zabavna kultura koja je golem sadržaj svih današnjih medija temelj je posvjetovnjačenja kršćanskih naroda u svijetu, a sekularizacija je uvijek razkršćanjenje odnosno napuštanje kršćanskog morala i života po Evanđelju. To sam davno izrazio pomoću jednostavne fraze o deevoluciji kulture u tri faze: KULTURA – COOLTURA – KULT-TURA...!

To pak znači da nas samo Uskrsnuli Gospodin može uzdići iz sadašnje krize i spasiti od demografskog groba! NapadiKonačno mirniji dan i razdoblje djelomice opuštenije aktivnosti! U svim novinama danas napadi na kardinala Bozanića – što dokazuje da je u uskrsnoj propovijedi rekao istinu: Zlo vlada medijima, mediji stavljaju u prvi plan zlo! Ali otkud i čemu takva uzbuna? Pa nije kardinal prvi u svijetu rekao tu istinu ni otkrio taj fenomen – to je sociološki (također psihološki i teološki i filozofski, ali i patološki!) problem suvrjemenog svijeta. Sekulariziranog! Dovoljno je sjetiti se onoga što je o medijima u Americi rekao i napisao npr. Chomsky.Aleluja! Na kraju dana, kao i cijeli dan, u glavi i u duši su mi zvuci uskrsnih pjesama koje je naš kompoljski zbor narodu odpjevao na kraju Vazmenoga bdijenja i na Uskrs... i to uz tambure – kao nekoć u Hrvatskom Leskovcu...! Aleluja!

Uskrsni ponedjeljak, 28. ožujka 2016

Danas mi je propao tradicionalni "Emaus" u Gospić. Ne zbog svetih misa u Kompolju i Vratniku, nego zbog dvaju sprovoda – upravo u tim župama... Sada, na kraju dana s dozom tuge razmišljam koliko sam svojih župljana vidio danas na grobljima a koji uopće nisu bili na svetoj misi na Uskrs! Gdje je tu vjera, gdje je tu kršćanstvo? Dobro je rekao papa Benedikt da je "vjersko neznanje doseglo zastrašujuću razinu"! Možda se upravo tu više nego igdje vidi koliko je današnja morbidna kultura s duhom svijeta zatrovala kršćansku kulturu. Zato i današnja kultura i svijet u kojem ona "raste" postaje – SEPULTURA (latinski: ukop, pokop, spaljivanje... pomaknuto značenje "sepultum": mrtvac, leš). Moram hitno na blogu obraditi temu: Kako i kada "grobljokatolici" slave Uskrs?

Uskrsni utorak, 29. ožujka

Konačno mirniji dan i razdoblje djelomice opuštenije aktivnosti! U svim novinama danas napadi na kardinala Bozanića – što dokazuje da je u uskrsnoj propovijedi rekao istinu: Zlo vlada medijima, mediji stavljaju u prvi plan zlo! Ali otkud i čemu takva uzbuna? Pa nije kardinal prvi u svijetu rekao tu istinu ni otkrio taj fenomen – to je sociološki (također psihološki i teološki i filozofski, ali i patološki!) problem suvrjemenog svijeta. Sekulariziranog!

Dovoljno je sjetiti se onoga što je o medijima u Americi rekao i napisao npr. Chomsky. Da druge ne navodim, hvala Bogu jutros sam s užitkom pročitao, kao da se Providnost pobrinula za to, sjajan prilog o toj temi u novom broju katoličkog glasila MI – prikaz knjige čiji je autor nobelovac Mario Vargas Llosa: CIVILIZACIJA SPEKTAKLA, u kojoj kaže: "Napravili smo veliki napredak u znanosti, ali smo u kulturi nazadovali." Na zub je uzeo upravo medijske sadržaje... Ali "naši" mediji znaju da je naš narod trostruko nepismen i da svojoj publici mogu podvaliti što god požele. Tako je dakle i u ovoj najnovijoj hajci na Bozanićev "udar na medije" razlog nešto drugo. Ali mi se ničega ne trebamo bojati, jer - naš je Bog uskrsnuo i, ako smo s Njime, mi smo s Njime sigurni pobjednici! Aleluja!

don Anđelko Kaćunko

Sub, 23-06-2018, 21:16:49

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
2
4
6
8
11
12
13
15
16
18
19
20
22
28
29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).