Dnevnik Mate Knezovića - srijeda, 2. ožujka - utorak, 8. ožujka 2016.

Srijeda, 2. ožujka 2016.: Državni intervencionizam u obitelji je opasno uznapredoavao

Današnja vijest iz Maslenice glasi da je Centar za socijalnu skrb iz Zadra trebao oduzeti obitelji Božić njihovu djecu i povjeriti ih na odgoj i skrb drugoj obitelji. Međutim, mještani su jutros svojim vozilima i tijelima blokirali prilaz kući Božićevih kako bi spriječili oduzimanje djece. Nisam detaljnije upoznat s navedenim slučajem, no moje pitanje je do koje granice roditelj uistinu treba zanemariti dijete da bi mu država kao Velika Mama, rekla: „E, sada smo mi pronašli bolje roditelje vašoj djeci.“

Ne želim olako donijeti zaključak o zloći neke djelatnice Centra za socijalnu skrb Zadar ili samog Centra, no moje je pitanje što to ima država raditi u našim životima i kada se tako podmuklo ušuljala i u najintimnije dijelove naših obitelji? Sve je vidljiviji i jasniji intervencionizam države u privatnu, a osobito u obiteljsku sferu. Dovoljan je jedan poziv maloljetnog djeteta Plavom telefonu ili policiji i svi će se sjatiti oko te obitelji. Ona će postati predmet obrade policije, Centra za socijalnu skrb, medija, sudova, pravobranitelja... Još ako dijete kaže da ga je tata udario šibom po guzi ili da ga je potegao za uho Pravobraniteljica za djecu će to uredno unijeti u svoje izvješće kao nasilje u obitelji, policija će na svaki poziv odmah izaći na teren i podnijeti prekršajnu prijavu, Prekršajni sud će odrediti novčanu kaznu „nasilniku“, a roditelji, braća i sestre će biti trajno osramoćeni.

U Hrvatskoj postoji potpuno izgrađen zakonodavni okvir prema kojem se i najuzornijem roditelju može oduzeti dijete. Prema kriterijima Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji država nas je sve proglasila nasilnicima i svaki odgoj može biti – nasilje. Evo što kaže članak 4.

Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:

– tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,

– tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,

– psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja (u daljnjem tekstu: uhođenje i uznemiravanje),

– spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,

– ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.

Nadam se da je nova vlast svjesna zakonodavno-institucionalnog napada na obitelj. Obitelj ponovno treba postati predmet zaštite, a ne predmet sumnje i napada.

Četvrtak, 3. ožujka 2016.: Brisanje

Hrvatski državljani imaju pravo naseliti se na teritoriju Republike Hrvatske po svom slobodnom izboru. Međutim, u Hrvatskoj već nekoliko godina nije tako. Policija provodi određeni teror prema ljudima temeljem njihovog prebivališta. To osim zakonom predviđenih razloga još češće koristi zbog političkog progona ili sukoba s državnim ili lokalnim moćnicima. Takav je slučaj novinara Mire Matijevića koji je donedavno živio i imao prijavljeno prebivalište u Vrhovinama. Uz to je na zadnjim lokalnim izborima postao i općinski vijećnik. Zbog sukoba, kako on kaže i piše kao novinar, s kriminalnim i četničko velikosrpskim elementima, došao je pod udar policije, Državnog odvjetništva i drugih struktura „zločinačke organizacije“ koju je poimence prijavio USKOKU. Nije se dao zastrašiti prijetnjama, privođenjima, organiziranjem ubojstva koje je prijavljeno u više navrata mjerodavnim institucijama. Kao vijećnik je, uvidom u dokumentaciju, utvrdio milijunske pljačke i pronevjere. Na zahtjev načelnika općine, Milorada Delića, načelnik PU mu je rješenjem oduzeo prebivalište. Time je izgubio i vijećničko mjesto i mogućnost uvida u općinske dokumente. Matijević odbija promijeniti prebivalište pa policija pri svakom susretu podnosi prekršajnu prijavu sa kaznom od 5.000 kuna što živi na adresi s koje ga je policija odjavila.

Apsurd je u tome što je Rješenjem policije Miri Matijeviću oduzeto prebivalište zbog toga što je utvrđeno da on ne PravaU Hrvatskoj ponovno imamo ljude bez građanskih prava. Tek ako sadašnja vlast počne rješavati ovakve pojave, povjerovat ću da se Hrvatska ipak počela mijenjati. Na žalost, Vlaho Orepić, kojemu se i Miro Matijević obratio u svezi svog slučaja, zadržao je politički postavljene kadrove. Dok on „snima stanje“, Matijević i slični slučajevi i dalje žive bez građanskih prava.živi na adresi Zalužnica 105/A, a kažnjava ga se s obrazloženjem da živi na adresi Zalužnica 105/A – NEPRIJAVLJEN.

Tvrdi da iza svega stoji kao velikosrpski element u osobi Milanke Opačić koja je godinama, kroz ministarstvo kojem je bila na čelu, financirala grupu okupljenu oko SDSS-a, dok je 2 milijuna otišlo nezakonito na uređenje pravoslavne crkve. Matijević je prijavljivao Ranku Ostojiću i dostavio dokaze da je otočka policija krivotvorila popise birača kako bi Vrhovine postale jedino etnički čisto srpsko mjesto u Hrvatskoj, a Hrvati izgubili i status manjine i sva prava koja im pripadaju. Krivotvorenim dokumentima su se mijenjale granice općine, ali je Ranko Ostojić sve to prikrivao. Gubitkom prebivališta je izgubio i niz građanskih prava. Na žalost nije jedini i osobno znam za veći broj sličnih slučajeva.

U Hrvatskoj ponovno imamo ljude bez građanskih prava. Tek ako sadašnja vlast počne rješavati ovakve pojave, povjerovat ću da se Hrvatska ipak počela mijenjati. Na žalost, Vlaho Orepić, kojemu se i Miro Matijević obratio u svezi svog slučaja, zadržao je politički postavljene kadrove. Dok on „snima stanje“, Matijević i slični slučajevi i dalje žive bez građanskih prava.

Petak, 4. ožujka 2016.: Ivan Bešlić – čovjek koji je Hrvatskoj dao sve, a Hrvatska ga je odbacila

Danas sam susreo Ivana Bešlića, čovjeka bez domovine. SPCMalo je poznato da SPC svake godine iz državnog proračuna dobiva 20 000 000 (dvadeset milijuna) kuna. Budući da se Zagrebačko-ljubljanska eparhija prostire i na teritoriju Slovenije tako Hrvatska financira i SPC u Sloveniji. Istovremeno SPC Hrvatsku smatra dijelom Srbije, odnosno hrvatske zemlje srpskim zemljama. Patrijarha SPC potvrđuje Republika Srbija, te SPC Hrvatsku ne smatra dijasporom, nego dijelom domicilnog teritorija. Tako Hrvatska financira i priznaje vjersku zajednicu koja nju u biti i ne priznaje, nego ju smatra prolaznom nedaćom, širi laži o hrvatskom narodu, Jasenovcu, Stepincu, hrvatskoj povijesti.Kao mladić odlazi u SAD, gdje živi, radi, biva poduzetnik i aktivan među američkim Hrvatima. Početkom devedesetih prikuplja oružje i druga sredstva za Hrvatsku. Zbog prikupljanja oružja za obranu Hrvatske dolazi pod udar američke policije i pravosuđa te sav novac i imovinu troši na obranu pred skupim američkim pravosuđem i odvjetnicima. Godinama biva u zatvoru. Nakon rušenja Blizanaca dolazi pod udar antiterosrističkih zakona. SAD mu oduzima i državljanstvo, te mu kupuje kartu u jednom smjeru – prema Hrvatskoj.

U Hrvatskoj počinje njegova drama veća od one američke. Hrvatska mu ne priznaje baš ništa, a SAD mu ne daju ni mirovinu. Pokušava da mu se utvrdi status hrvatskog branitelja (jer je sve radio u dogovoru sa Šuškom i drugim odgovornim dužnosnicima u ratu), no ne uspijeva. Biva ostavljen od svih državnih tijela i ni na koji način se ne vrednuje njegova žrtva. Danas živi bez prihoda, ovisan o dobrim ljudima. Čeka da navrši 65. da mu SAD priznaju neku mirovinu. Obolio, osamljen, od sanjane Hrvatske odbačen kao da ne postoji, sliči mi na Zvonka Bušića. Ivane, ne daj se. Osjetio si dobrotu Hrvata i zloću hrvatskih političara koji su srca poklonili komunističkom zlosilju i velikosrpskim lažljivcima.

Subota, 5. ožujka 2016.: Neobična preobrazba Ivice Relkovića

Na nekim portalima pročitah da je Ivica Relković imenovan savjetnikom potpredsjednika Vlade RH Bože Petrova za unutarnju i vanjsku politiku. Dobro poznam Ivicu Relkovića. Ta zajedno smo stvarali i podizali GROZD i osnovali Obiteljsku stranku. Oba ta projekta su bila odgovor projektu razaranja obitelji i destrukcije same biti ljudskih bića te nacionalnih vrjednota.

Obiteljska stranka je osnovana za vrijeme vladavine HDZ-a, još dok je predsjednik Vlade bio Ivo Sanader. Jasno smo vidjeli da rodna ideologija maršira i ruši sve vrjednote. Tako smo čvrsto stali u obranu nacionalnih interesa i trajnih vrijednosti. Založili smo se za obitelj kao zajednicu jednog muškarca i jedne žene te njihove djece, lustraciju, demokratske procese, prigovor savjesti. Međutim, Most je upravo sušta suprotnost onom što smo zajedno definirali. Očigledno je da je Ivica Relković onaj ključni igrač iz sjene koji je odredio takt Mostu.

U Mostu kažu da svjetonazor nije bitan, da nema lustracije, nema govora o referendumu, nema odbacivanja rodne ideologije... Pitam se što li se dogodilo s tim čovjekom? Kako to da mu odjedanput nije važno ono što smo zajedno definirali kao središnje pitanje? Nema više NE abortusu i homoseksualnim privilegijama. Valjda je zaključio da se za dolazak na vlast mora žrtvovati sve najvrjednije, sva uvjerenja. Možda planira neki novi, samo njemu znan, projekt u kojem će doći do neke nove preobrazbe? Sva čuda su moguća u najljepšoj zemlji ma svijetu. No najveće čudo bi bilo kada bi hrvatski političari bili iste osobe privatno i javno, u crkvi i vani. Pitam se što se to dogodi s Hrvatom kad stekne malo vlasti?

Nedjelja, 6. ožujka 2016.: Hrvatska pravoslavna crkva

Danas sam, na poziv arhiepriskopa Hrvatske pravoslavne Crkve g. Aleksandra Ivanova, nazočio molitvi za poginule hrvatske branitelje pravoslavne vjeroispovijesti na grobu Petra Preradovića, na Mirogoju. Ugodno društvo je bilo vidljivo radosno zbog toga. Pravoslavci su na hrvatskim prostorima prisutni stoljećima. Mnogi su dali i svoj život za hrvatsku slobodu u raznim ratovima. Tako je bilo i u proteklom Domovinskom ratu. No, poginuli pravoslavci i žrtva njihovih obitelji nije valjano vrednovana, a kao predstavnici pravoslavaca ponovno su se nametnuli velikosrbi. Obnovljena HPC daje nadu da će hrvatski pravoslavci, bez obzira bili oni Hrvati, Srbi, Bugari, Makedonci, Crnogorci ili pripadnici nekog drugog naroda, imati svoju HPC koja još uvijek muku muči s priznanjem, iako je dio Europske pravoslavne Crkve.

No na hrvatske prostore ušuljala se svetosavska Srpska pravoslavna Crkva? Velikosrbi i jugošovinisti uspješno nam prikazuju čak i lažnu povijest Srpske pravoslavne Crkve, koja je uspostavila svoju hijerarhiju zapadno od Drine i izvan dotadašnje Kraljevine Srbije tek nakon Prvog svjetskog rata. Tada je jednostavno oteta sva imovina od dotadašnjih pravoslavnih eparhija i prisvojena SPC-u. Od tada je na prostoru dotadašnje Habsburške monarhije SPC nanijela veliko zlo hrvatskom narodu. Od tada SPC i nije Kristova Crkva, nego je sklona lažima, obmanama, poticanju etničkog čišćenja i drugim zlima. Tek poneki svećenik SPC-a iskazuje elementarno poštovanje prema hrvatskom narodu, hrvatskim nacionalnim pravima i u konačnici hrvatskoj kao državi.

Malo je poznato da SPC svake godine iz državnog proračuna dobiva 20 000 000 (dvadeset milijuna) kuna. Budući da se Zagrebačko-ljubljanska eparhija prostire i na teritoriju Slovenije tako Hrvatska financira i SPC u Sloveniji. Istovremeno SPC Hrvatsku smatra dijelom Srbije, odnosno hrvatske zemlje srpskim zemljama. Patrijarha SPC potvrđuje Republika Srbija, te SPC Hrvatsku ne smatra dijasporom, nego dijelom domicilnog teritorija. Tako Hrvatska financira i priznaje vjersku zajednicu koja nju u biti i ne priznaje, nego ju smatra prolaznom nedaćom, širi laži o hrvatskom narodu, Jasenovcu, Stepincu, hrvatskoj povijesti. Svakom tko razmišlja jasno je da će Hrvati još puno nedaća imati s ovakvom SPC. Stoga je nužno pomoći HPC-u da bude priznata i slobodno djeluje.

Ponedjeljak, 7. ožujka 2016.: Europsku uniju svatko može ucjenjivati

Europska unija je neobična skupina suverenih država koje nisu suverene, osim nekih, naravno. Nekad moćne EUMoje je uvjerenje da je povratak kršćanskim korijenima u svim područjima života, od filozofije do prava, od kulture do poljoprivrede, od ekologije do znanosti, jedini način revitalizacije Europe te povratak suvereniteta koji je na prijevaru oduzet europskim narodima i državama. Da je Europa svoju budućnost gradila na tim temeljima, ne bi postojala islamizacija Europe, nego europeizacija i kristijanizacija svijeta. Još nam se nije kasno vratiti našim korijenima.europske države sada ucjenjuje Turska, SAD, Rusija. Uz to se i te europske države međusobno ucjenjuju. Iako se mnogi zaklinju u Europsku uniju i solidarnost europskih država to je tek puka obmana. Europa je došla do takvog stanja da ju Turska na današnjem sastanku ucjenjuje i daje joj popis svojih uvjeta kako bi zaustavila seobu naroda tzv. Balkanskom ili nekim drugim rutama.

Što se to dogodilo europskim narodima i državama da strepe usprkos „jedinstvenoj Europi“? Odgovor je po mom mišljenju vrlo jednostavan. Europa je odlučila sasjeći svoje korijene, a to su kršćanstvo u vrijednosnom i suverene nacionalne države u državnopravnom smislu. Kršćanstvo počiva na osobi Isusa Krista i njegovom Duhu koji je stoljećima Europu vraćao iz barbarstva u civilizaciju, iz mržnje u ljubav, iz podjela u jedinstvo. Europa je bez Isusa Krista običan leš koji sve više zaudara. Odbacujući kršćanstvo prva žrtva su europska djeca. Najsnažnije je napadnut život od začeća (abortivna sredstva protiv začeća, kondomi), pa ako se život i dogodi, tu je abortus, a kada se dijete i rodi ,prepušta se institucijama umjesto obitelji, a mladima se sugerira da žive hedonistički, da ulaze u brak što kasnije, da se lako rastaju, a ako vam se ne živi, tu je eutanazija. Zakoni se svakodnevno prilagođavaju protuživotnim, protuobiteljskim i protučovječjim stremljenjima. Rezultat toga je gubitak europske duše, kulture, zdrave filozofije, snažne obitelji, dobrih odgojnih ustanova, pa čak i vjerskih zajednica.

Drugo što karakterizira Europu su njezine nacije kao zajednice istog jezika, kulture i povijesti. Eurobirokracija se u sve miješa, a nikome ne odgovara. Tako smo, primjerice, naš bogati jezik počeli siromašiti. Mi Hrvati za voćne proizvode koje kuhamo i pripremamo za zimnicu imamo nazive pekmez, marmelada i džem, no eurobirokracija nam kaže – sve je to džem. Mi stoljećima proizvodimo kulen i kranjsku kobasicu, no i Slovenci ih također proizvode. E, sada se mi sa Slovencima tučemo oko brenda. Takvih primjera je na tisuće. Umjesto bogatstva – osiromašeni smo.

Moje je uvjerenje da je povratak kršćanskim korijenima u svim područjima života, od filozofije do prava, od kulture do poljoprivrede, od ekologije do znanosti, jedini način revitalizacije Europe te povratak suvereniteta koji je na prijevaru oduzet europskim narodima i državama. Da je Europa svoju budućnost gradila na tim temeljima, ne bi postojala islamizacija Europe, nego europeizacija i kristijanizacija svijeta. Još nam se nije kasno vratiti našim korijenima.

Utorak, 8. ožujka 2016.: Dan protiv žena

Danas je Međunarodni dan žena. Taj dan ustanovila je Socijalistička internacionala na prijedlog njemačke socijalistice Clare Zetkin. Dan žena kao državni praznik prvi je priznao Lenjin. Budući da sam uvjeren da je sve bitno što dolazi s te (socijalističko-komunističke) strane loše, tako i ne slavim taj dan. Ja sam kršćanin, katolik i smatram da je ono najbolje u ženskom geniju došlo sa strane žena opisanih u Bibliji i kasnije u povijesti Crkve. Osim toga, moja bi se žena strašno uvrijedila kada bih poduzeo bilo kakav korak u tom smjeru.

No, naši vrli političari se danas razbacuju „rodnom jednakošću“. Tako su nam izbrisali spol i ustvrdili da smo muškarci, žene, gey, lezbo, transrodni i Bog zna kakav ne rod. Tužno je da i naša predsjednica i predsjednik Sabora govore o rodu. Izgleda da i ne znaju da naš Ustav priznaje spolnu jednakost, a ne rodnu ravnopravnost. Još je tužnije da se kao predstavnice žena primaju i uvažavaju B.a.B.e. i Ženska mreža Hrvatske. Te navodne predstavnice žena će lamentirati samo o „kvotama“, no njih ne zanima majčinstvo i zaštita majčinstva, rad žena nedjeljom, žene kao seksualno roblje koje svakodnevno gledamo na televiziji, plakatima, u filmovima. Njih ne zanima postabortivni sindrom kod žena, njima je samo važno navodno pravo na dostupnost i besplatnost abortusa. Njih ne zanimaju loši učinci na zdravlje kontracepcijskih sredstava, nego samo nekritička dostupnost tih sredstava.

Vjerujem da trebamo odbaciti sadašnji koncept ženskih prava i ženu promatrati u cjelovitosti i njezine osobnosti, njezinim istinskim stremljenjima, a ne nametnutim trendovima. Trebamo novi feminizam kao i novi pogled na muškarca, ženu, ljudsku osobu, obitelj, društvo. On je duboko u nama u našoj kršćanskoj kulturi, antropologiji i filozofiji.

Mate Knezović

Pon, 23-04-2018, 11:40:16

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0065_Veliki_Tabor.jpg
Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).