Dnevnik Damira Borovčaka 24. veljače - 1. ožujka 2016.

Nazvali me iz Uredništva HKV-portala i pitaju želim li pisati dnevnik? Prvo pomislih na HTV Dnevnik. HRT već godinama ispire mozak hrvatskoj javnosti... Uh, koja bi to prilika bila da sedam dana Dnevnik HRT-a mogu urediti po svome... Poput onih dnevnika u vidu šestoknjižne kronike 'Vjera u sjeni politike' kad sam svakodnevno uočavao neke vijesti s ruba pozornosti, koje sam krajem mjeseca na Radio Mariji uređivao u emisiju 'Vjera u sjeni politike'. S tim razmišljanjima prihvatih ponudu Uredništva HKV-portala. Pokušat ću dnevnik za HKV-portal posložiti na svoj način: malo pouke iz prošlosti, više odgovorne politike i najviše kritike neodgovornim medijima...

HKVdnevnik D.Borovcak 01

Srijeda 24. veljače – Pismo Ante Glibote

Podsjećam da je na današnji dan 24. veljače godine 1990. u Zagrebu održan Prvi Opći sabor Hrvatske demokratske zajednice (24. i 25. veljače). Sudjelovalo 1.760 izaslanika iz Hrvatske i iseljeništva, 297 promatrača, 320 gostiju i 54 novinara. Među gostima Sabora bili su američki, francuski, talijanski i sovjetski konzuli te predstavnik kanadske ambasade. Bio je to prvi osnivački sabor jedne nesocijalističke i nekomunističke stranke u tadašnjoj SFRJ i prvi skup jedne hrvatske demokratske stranke nakon više od pet desetljeća jednostranačkog komunističkog totalitarizma.

Opća radost i oduševljenje izaslanika na Prvom općem saboru HDZ-a. Usuglašena su opća stajališta HDZ-a po svim bitnim političkim pitanjima. Izraženo je odlučno protivljenje centralizaciji na saveznoj razini i izdvajanje iz saveznog proračuna, zatražene su ustavne promjene i novi Ustav, koji je trebao donijeti slobodno izabrani Hrvatski sabor. Dr. Franjo Tuđman izabran je za stranačkog predsjednika, Josip Manolić za predsjednika izvršnog odbora, a Stjepan Mesić za glavnog tajnika. Uh, u što su se prometnula Manolić i Mesić kasnije? Hrvatska sloboda 1990. bila je konačno na vidiku. Ah, koja vijest na današnji dan prije 26 godina! A danas o tom događaju nema medijskih vijesti, ni osvrta, čak ni na mrežnim stranicama HDZ-a!? Zašto se sramimo tako časnih povijesnih dana?

Danas primih otvoreno pismo Potpredsjednika Europske Akademije znanosti, umjetnosti i književnosti, Ante Glibote iz Pariza, upućeno hrvatskim zastupnicima u EU-parlamentu i na znanje svim članovima HNES-a - Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta. "Vjerujem da vam nije promakla izjava gospodina Tomislava Karamarka, potpredsjednika HV, koji prenosi dnevni tisak o lustracijskom procesu u Hrvatskoj (...) u kojem potpredsjednik Hrvatske Vlade kaže da on nije za lustracijski zakon i time niječe vlastitu izbornu platformu i obećanje?", pita Ante Glibota. Karamarko izjavljuje da u HDZ-u nitko ne priprema lustracijski zakon, a niti zna da ga netko drugi priprema. U nadi da je to novinsko podmetanje, jer to Ante Glibota ne može vjerovati, zaključuje sljedeće: "Ako to sada Karamarko kao potpredsjednik Hrvatske vlade negira, onda spram tih promjena stajališta i mi kao hrvatski domoljubni građani, hrvatski državotvorni čimbenici i birači pa i kao članovi Hrvatskog Nacionalnog Etičkog Sudišta (HNES) moramo voditi ozbiljnog računa o podršci takovim nekonzistentnim političarima."

Pismo je vrlo detaljno potkrijepljeno činjenicama o komunističkim zločinima i zašto je lustracija potrebna, a upućeno je Dubravki Šuici, Davoru Škrlecu, Jozi Radošu, Ivanu Jakovčiću, Andreju Plenkoviću, Ruži Tomašić, Ivani Maletić, Toninu Piculi, Ivi Stieru... Za one bolje upućene u specijalnosti političkih slugana i probisvijeta, večeras ne mogu zaspati od znatiželje kako će na Glibotino pismo reagirati transformirani, sjajno plaćeni EU-parlamentarci, primjerice Ivan Jakovčić i Jozo Radoš?

Četvrtak 25. veljače – Zločinac Tito odgovoran za Hebrangovu smrt

Na današnji dan 25. veljače davne 1928. godine u Zagrebu je održana konferencija Mjesnog komiteta KPJ. Zbog sukoba frakcija JB Tito je uz pomoć delegata iz Moskve raspustio Mjesni komitet. Odmah na istoj sjednici izabran je novi komitet sa JB Titom na čelu kao generalnim sekretarom. Tito zapravo toga dana postaje novi autoritet komunističke partije na ovim prostorima. Početak je to njegove jugoboljševističke strahovlade.

Danas portal Narod.hr podsjeća da su 25. veljače godine 1942. ustaše uhitile Andriju Hebranga. Navodi se kronologija njegovog slučaja prohrvatskih nastojanja u Partiji u ratu i poslije rata, komunističko uhićenje i ubojstvo. U njegovom životopisu značajno je izdržavanje 12 godišnje robije za kaznu poslije sramotnog zločina u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. godine. Hebrang je bio uhićen od beogradskih vlasti i osuđen “zbog komunističke i separatističke propagande”. Svih dvanaest godina je izdržao u zatvorima Srijemske Mitrovice i Lepoglave. Iz zatvora je izišao tek 15. veljače 1941. godine. Nakon godinu dana slobode Hebrang je opet pao u zatvor. Dne 25. veljače 1942. uhapsila ga je Ustaška Nadzorna Služba.

Hebrang je bio ranjen u sukobu pri uhićenju i proveo u bolnici i zatvoru sedam mjeseci, a potom je razmijenjen za partizanske zarobljenike. Hebrang s vremenom preuzima glavnu ulogu u KP Hrvatske. No njegovi planovi za slobodnu Hrvatsku nisu se ostvarili, a s njime osobno osuđena je i njegova 'separatistička' i 'štetna' politika. Protuhrvatske snage bile su jače od njega. Tito se je nekoliko puta vrlo ozbiljno obrušavao na Hebrangov partijski rad, utjecaj i postupke, dok ga nije smijenio s dužnosti tajnika CK KPH. Potom je Tito na tu dužnost instalirao poltrona Vladimira Bakarića. Rankoviću i njegovoj velikosrpskoj kliki uspjelo je konačno politički uništiti Hebranga. Bio je isključen iz Politbiroa, smijenjen s položaja ministra i predsjednika Privrednog savjeta, a 8. svibnja 1948. isključen je iz Partije. No to nije bilo dovoljno, nedugo potom je uhićen, a nakon 10 mjeseci istrage objavljeno je da je nađen mrtav u svojoj čeliji u “Beogradskoj glavnjači”.

Hebrang je bio Hrvat i to ga je koštalo glave. Nedvojbeno, Tito je izravno odgovoran za Hebrangovu smrt. Portal Narod.hr zaključuje priču o Andriji Hebrangu s rečenicom kako je Hrvatski Sabor rehabilitirao Andriju Hebranga starijeg i da jedna od glavnih prometnica u centru Zagreba nosi njegovo ime.

E, tu je sada 'kvaka'! Naime, ulica hrvatskog komuniste Andrije Hebranga, spaja se s Trgom maršala Tita, Hebrangovog egzekutora i krvavog maršala zločinca. Na to se jednom prilikom rezignirano očitovao njegov sin dr.prof. Andrija Hebrang. Dugogodišnji šef Komisije za imenovanje ulica u Gradu Zagrebu bio je Marin Knezović. Znao je hvaliti trostrukog 'narodnog heroja' Tita, kako bi zapečatio ostanak naziva trga zločinca u Zagrebu. Knezović je danas izvrsno uhljebljen partijski kadar u Hrvatskoj matici iseljenika. Koje li komunjarske podvale, jer tamo održava promocije i dočekuje iseljenike, emigrante (zar, ustaše?) koje je Titov režim natjerao u svijet, a one najistaknutije za slobodnu Hrvatsku godinama likvidirao.

Manje je poznato da je jugo-UDB-a u svijetu likvidirala više protivnika, od svih ostalih komunističkih režima. A dugogodišnji gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, sa značajnim jugopartijskim pedigreom, najčuveniji je politički kameleon. Prije podne 'po šumama i gorama' tulumari s antifašistima i značkom druga Tita na reveru, a poslijepodne pjevajući 'Zdravo djevo, kraljice Hrvata...' uspinje se prema Kamenitim vratima s ogromnom svijećom. Bandić još uvijek nije za promjenu imena trga zločinca Tita. Što Knezović i Bandić, dvojica 'dobrodušnih' antifašista, misle o potrebi lustracije?

Prije današnjeg odlaska na počinak, dobra vijest: Vlada je donijela odluku o promjeni naziva zagrebačke zračne luke koja se od sada zove po prvom hrvatskom predsjedniku – “Zračna luka Franjo Tuđman”. Slijedi i vijest u posljednji čas: Peta javna sjednica Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta 'Govor mržnje i manipulacije medijima: Hrvatskoj treba lustracija' trebala se održati ovu subotu u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Iznenada je otkazan najam dvorane KD Lisinski. Kasno noću stiže nova vijest, da je dvorana ipak odobrena. Tko se to poigrava uoči javnog predstavljanja potrebe lustracije medija?

Petak 26. veljače – Slobodan Lang u nebo po Bijelom putu

SLIKE – Bijeli put – 10; 11; 12; 13; 14;

Na 14. izvanrednom kongresu SKJ održanom krajem siječnja 1990. godine u beogradskom "Sava" centru sudjelovali su izaslanici iz svih tadašnjih republika i pokrajina i partijsko izaslanstvo JNA. Poslije dva dana oštrih verbalnih sukoba, izaslanstvo Slovenije napustilo je 22. siječnja navečer kongresnu dvoranu. Na poticaj Slobodana Langa predvodnik hrvatskog izaslanstva Ivica Račan prišao je govornici i izjavio "da mi (izaslanstvo SKH) ne možemo prihvatiti Jugoslavensku partiju bez Slovenaca". Nakon toga i hrvatsko izaslanstvo napušta Kongres, što je označilo kraj vladavine SKJ. No samo mjesec dana kasnije, na današnji dan 26. veljače 1990. u Zagrebu taj isti Ivica Račan na konferenciji za novinare u Predsjedništvu CK SKH optužio je HDZ kao "stranku opasnih namjera". Slobodan Lang nedugo potom pristupio je HDZ-u. To mu drugovi do smrti nisu zaboravili.

HKVdnevnik Bijeli put 010

HKVdnevnik Bijeli put 011

HKVdnevnik Bijeli put 012

HKVdnevnik Bijeli put 013

HKVdnevnik Bijeli put 014

Danas je na zagrebačkom Krematoriju otišao na vječni počinak veliki čovjek i domoljub Slobodan Lang. Ispraćen je od velikog broja kolega, uglednih liječnika, političara, hrvatskih generala i branitelja, nadasve iskrenih poštovatelja. Umro je u utorak 23. veljače od posljedica bolesti u Zagrebu, u gradu u kojem je i rođen 8. listopada 1945. U Zagrebu se Slobodan Lang školovao, od osnovne škole do Medicinskog fakulteta. Specijalizirao je socijalnu medicinu. Bio je aktivan u vrijeme Hrvatskog proljeća 1991. kao i njegov otac. Poticao je iz ugledne hrvatske židovske obitelji. Ali bio je nadasve Hrvat katolik!

U medicini je ostvario zavidnu znanstvenu karijeru, a kao častan čovjek u politici također. Ostaje ponajviše upamćen kao poseban savjetnik za humanitarna pitanja Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana. Humanitarni rad je bio i ostao do kraja života njegov nezaobilazni i najvažniji dio života. Zapaženo je pomogao kosovskim rudarima Starog Trga, koji su 1989. štrajkali glađu. Zalagao se na sprječavanju ratnih sukoba u Hrvatskoj i drugim republikama u bivšoj državi. Bio je suorganizator konvoja Libertas, pomoći odsječenom Dubrovniku, organizirao je zaštitu za prognanike i izbjeglice u Hrvatskoj. No ostaje zauvijek upamćen kao poticatelj, organizator i predvoditelj, u zajedništvu s dr. Hermanom Vukušićem, humanitarnog konvoja pomoći 'Bijeli put' za bolnicu u Novoj Bili. Bilo je to u vremenu ratne izolacije Hrvata u Bosni i po život opasnom vremenu probijanja do Nove Bile.

Poslije rata uporno se zauzimao za promicanje istinoljubivosti i pravednosti u političkom životu Hrvatske. Pamtim njegova pisma, posebice na institucije Predsjednika RH u mandatu Ive Josipovića. Iako su bila konstruktivna i poticajna, nažalost, ostajala su bez odgovora. Pratio je vrlo pažljivo inicijativu 'Žene u Domovinskom ratu' i aktivnosti Marije Slišković 'Snagom ljubavi činiti dobro'. Bio je blizak napaćenim ženama Vukovara, posebice silovanima, pružao im je potporu, tješio riječima i svojom prisutnošću, suosjećajnim zagrljajima i suzama, s cvijećem u ruci koje im je darivao... Podupirao je Mirovne inicijative poput one koje su žene Zagreba potaknule svojim potpisima 18. siječnja 1991. poslanim generalima u Beogradu. Dolazio i govorio na obljetnicama podsjećanja na te događaje. Posebno je bio osjetljiv na istinu o Domovinskom ratu i patnje hrvatskih branitelja.

Osobno smo se u takvim prigodama susretali, razmjenjivali neke ideje. Bili smo u vezi elektronskom poštom i razmjeni informacija. Naposljetku, želio je pomoći oko promicanja Sv. Josipa zaštitnika hrvatske domovine i naroda, a u tom smislu trudio se sličnu ideju promicati i u svezi mučenika, kardinala Alojzija Stepinca. Susretao sam ga i u zagrebačkoj katedrali, a pamtim njegovu veliku medaljicu oko vrata koju je rado nosio. Bio je uvjereni katolički vjernik, spominjući Isusa i njegovu muku u usporedbi s Hrvatskom. Pozvan je u nebo po 'Bijelom putu'. Njegovo je svijetlo oružje bilo - ljubav i pomoć bližnjima u nevolji. Slobodane, bio si jedinstven i poseban. Uživaj prijatelju sada u vječnosti, s pogledom u Lice svog Stvoritelja. Njemu si odano i časno služio na ovom svijetu. Slobodane, neka te Bog nagradi u Milosrđu svome!

Sramotno, mediji su smrt i ispraćaj domoljuba i humaniste Slobodana Langa bezobrazno prešutjeli!

Subota 27. veljače – Uhljebi s radmanovizije

Jutros drska vijest za vikend: Svjestan da su sve glasniji i sve češći zahtjevi za njegovim razrješenjem s funkcije glavnog ravnatelja HRT-a, Goran Radman je prije svog mogućeg odlaska s Prisavlja, odlučio zaštititi 'svoje' ljude, prenose neki internetski mediji. Goran Radman je ovih dana navodno potpisao 44 aneksa ugovora za 44 zaposlenika koji dobivaju veće plaće, ali i ogromne otpremnine u slučaju otkaza. Prema tim aneksima ugovora navodno bi 44 odabrana djelatnika, ako ih novi glavni ravnatelj u budućnosti smijeni ili premjesti na drugo radno mjesto, imali pravo na sadašnju plaću. Slučaj 44 ugovora već je imenovan kao "Zlatni padobrani". Ako su te najave točne, ogranak HND-a - Hrvatskog novinarskog društva, poziva Odbor za informiranje, informatizaciju i medije Sabora Republike Hrvatske da pozove hitnu sjednicu na kojoj će od glavnog ravnatelja HRT-a zatražiti očitovanje.

Takvo ponašanje šteti poslovanju i ugledu HRT-a te ne doprinosi stvaranju atmosfere povjerenja i vjerodostojnosti u nacionalni medijski servis, već potvrđuje stereotipe o HRT-u kao mjestu za zbrinjavanje 'uhljeba', stoji u priopćenju HND-a. Sadašnji glavni ravnatelj HRT-a imao je 'impresivnu' političku karijeru u bivšoj partijskoj jugodržavi. Nije za zanemariti da je uz ostalo, od 1984.- 1987. bio savjetnik u Predsjedništvu SR Hrvatske, ali i izvršni sekretar CK SKH. Pamti ga se i kao donositelja Titove štafete u Beograd.

Danas se okupio Savez antifašističkih boraca i antifašista RH u Starogradskoj vijećnici te obilježio 72. obljetnicu formiranja X. Korpusa zagrebačke narodnooslobodilačke vojske Hrvatske. Drugovi antifašisti poručili su kako se na reviziju povijesti ne smije ostati ravnodušnim te da ona ne smije uspjeti. Predsjednik stranke Naprijed Hrvatska i bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović opasnom je tendencijom nazvao poruke "onih koji žele promijeniti povijest, a koje od pobjednika i nekoga tko je činio dobro u Drugom svjetskom ratu žele učiniti zločincem. To je tendencija koja danas svadi i dijeli ljude te ih suprotstavlja na nacionalnoj, vjerskoj i svakoj drugoj osnovi. Ne smijemo dozvoliti da se revidira povijest", poručio je Josipović. Milorad Pupovac u ulozi predsjednika Srpskog narodnog vijeća naglasio je da je antifašizam u Europi, bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj bio osloboditeljska snaga, pokret, ideja koja je narode tadašnje Europe i Jugoslavije oslobodila od ropstva zločina i nejednakosti. Drugovi Pupovac i Josipović ponovno su u srdačnom druženju kao da nikad nisu spominjali ZAMP-ugovore i etno-trgovanje.

Zanimljivi su njihovi izrazi, 'promijeniti povijest', 'činio dobro', 'oslobodila od ropstva zločina'... Ha, tko zna jesu li Josipović i Pupovac čuli za Aleksandra Rankovića? Je li Ranković bio antifašist? A Ranković u svom izlaganju u jugoslavenskoj skupštini 1951. g. je rekao: "Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951. prošlo je 3.777.776 zatvorenika". (Politika«, Beograd, 1. veljače 1951.). Najveći dio pobijenih bili su Hrvati, pa tko im je to onda 'činio dobro' i kako je to antifašizam Hrvate 'oslobodio od ropstva zločina'? Ovo Josipovićevo laprdanje o 'revidiranju povijesti' i opet je dobilo radmanovsku medijsku pozornost. Naravno, u udarnom HRT Dnevniku 2, čak solidne 2 minute.

HKVdnevnik HNES 04

Danas se također održala i Peta sjednica HNES-a, Hrvatskog nacionalnog etničkog sudišta s temom "Govor mržnje i manipulacije medijima: Hrvatskoj treba lustracija". Posebno iznenađenje učinile su pripadnice Udruge žena iz Domovinskog rata Zadar koje su izvele premjerni performans kao istinitu satiru protiv Gorana Radmana i njegove televizije. Govorni dio performansa nabrojio je sve karakteristike Gorana Radmana kao bivšeg SKOJ-evca i sve kritike i zloporabe programa HRT-a u partijske svrhe. Za svoj nastup hrvatske žene braniteljice i udovice iz Zadra bile su prekidane burnim pljeskom. Zaključno, HNES je istaknuo zahtjeve u kojima se između ostalog traži: Osuditi manipulacije medijima i zatražiti od Hrvatskog državnog sabora hitan opoziv Gorana Radmana s čelne pozicije HRT; pripremiti i predložiti Zakon o zabrani i uklanjanju imena ulica, trgova, obala, i drugih javnih površina, imena JB Tita i drugih zločinaca; pripremiti i predložiti izmjenu Ustava RH u kojem će se zamijeniti i ukloniti uloga ZAVNOH-a i navesti da je u temeljima Hrvatske Domovinski rat 1991. – 1995. itd. Naravno, u udarnom HRT Dnevniku 2, radmanovizije nije bilo mjesta za vijest o potrebi lustracije medija i HRT glavnog ravnatelja, iako su prethodno izvijestili o laprdanju antifašista.

Nedjelja 28. veljače – Dr. Ante Starčević i povijesne poruke

HKVdnevnik Ante Starcevic 6

HKVdnevnik Ante Starcevic 7

HKVdnevnik Ante Starcevic 8

Danas je 120. obljetnica smrti Otca domovine – Ante Starčevića. Kao narodni zastupnik šest puta je izabran u Hrvatski sabor: 1861., 1865., 1871., 1878., 1884. i 1890. Na današnjoj komemoraciji nazočnost predsjednika Hrvatskog sabora akademika Željka Reinera i potpredsjednika prof. Ivana Tepeša, bilo je primjereno i očekivano. Starčević po osobnoj želji nije želio biti pokopan na Mirogoju, već na narodnom groblju u Šestinama, među seljacima. Danas su ovdje na grobu kod crkve Sv. Mirka polagani vijenci i potom u crkvi služena sveta misa zadušnica.

Ante Starčević, rođen je pored Gospića u Žitniku, 23. svibnja 1823. a umro u Zagrebu 28. veljače 1896. Završio je gimnaziju u Zagrebu 1845. g. s namjerom postati svećenikom; u Budimpešti upisao studij teologije i filozofije; doktorsku titulu iz filozofije stekao je 1846., a s obzirom na društveno-političke okolnosti Starčević je odustao od svoje prvotne namjere i odlučio je posvetiti svoj život borbi za neovisnu i samostalnu Hrvatsku. Pored političkog rada on se cijeli svoj život bavio i novinarstvom, književnošću, filozofijom, filologijom i poviješću.

U znak zahvalnosti Stranka prava mu je u Zagrebu preko puta glavnog kolodvora 1895. sagradila 'Starčevićev dom'. U drugoj polovici 19. stoljeća, poslije ukidanja Bachova apsolutizma i takozvanog povratka ustavnosti 1860., u hrvatskom političkom životu vladalo je kaotično stanje. Raščišćavanje i razbijanje tog političkog kaosa i postavljanje novih temelja u Hrvatskoj počelo je pojavom Stranke prava, godine 1861. Osnovno načelo nove stranke bilo je: Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu i samostalnu Hrvatsku! Stranka prava postala je najznačajnija politička organizacija tog razdoblja u Hrvatskoj zahvaljujući prije svega svojem osnivaču i vođi, Anti Starčeviću. Slijedeći vlastiti ideal, Starčević je raspravljao o problemima, tražio odgovore i predlagao promjene, koje bi potlačenu Hrvatsku i njen narod izvele na pravi put, utemeljen na slavnoj hrvatskoj prošlosti.

Bio je uvjeren da se duh naroda i njegova bit izražava tijekom njegove povijesti, u njegovim srednjovjekovnim ustanovama, u državotvornim pokušajima, u narodnim običajima, u jeziku, književnosti i umjetnosti. Starčević i Stranka prava izjašnjavali su se za ideal samostalne hrvatske države izvan okvira Habsburške monarhije. Starčević stoga neustrašivo kaže kako je narod hrvatski sačuvao u svim nevoljama, koje nepravedno trpio od Austrije, još jedno neprocjenjivo dobro, a to je vjera u Boga i u svoje desnice. Narod hrvatski vjeruje da je Providnost njemu, koji je 300-godišnje sužanjstvo Austrije preživio, njemu koji se je u duhu kršćanskom za druge vazda žrtvovao, lijepu budućnost odredila, promicao je Starčević.

On je poučavao narod hrvatski vjerovati u tu budućnost, u poslanstvo, s znakovitim sloganom: 'Bog i Hrvati'. Svojim djelima i političkim radom Starčević je položio osnovice moderne nacionalne države i svojim dosljednim zauzimanjem za narodna prava još je za života stekao ugled kao 'Otac Domovine'. Starčević je začetnik suvremene neovisne Hrvatske, jer je u njegovoj izvornoj pravaškoj ideologiji samostalna hrvatska država ideal koji isključuje ikakvu drugu tobožnju hrvatsku državnost – bilo u okviru tadašnje Habsburške monarhije, bilo u zajednici s drugim južnoslavenskim narodima.

Danas je o Starčeviću i njegovom uvjerenju vrlo nadahnuto govorio u propovijedi župnik vlč. Robert Šreter. On je posebice naglasio Starčevićevu vjeru u Boga, njegov slogan 'Bog i Hrvati' i ukazao kako današnji mediji ismijavaju hrvatske političare vjernike. No, upravo takvi političari s vjerom i pouzdanjem u Boga, mogu izvući Hrvatsku iz njezinog teškog stanja. Na to Bog ukazuje kroz cijeli Stari zavjet, to je pouzdanje u Boga pokazalo se više puta u povijesti spasonosno za Hrvatsku. Zato je Šreter zamolio nazočne političare da o tome razmisle i neka ne odustaju od svog pouzdanja u Boga, posebno zahvaljujući predsjedniku i potpredsjedniku Hrvatskog sabora na njihovoj nazočnosti na ovom svetom misnom slavlju.

Zanimljivo je kako je radmanovizija u glavnom HRT Dnevniku 2 urednički riješila vijest o 'Otcu domovine'. Dnevnik 2 započinje sa stranim vijestima, Grčka, Makedonija, Švicarska... i tako punih 18 minuta. A tada donosi vijest o predsjedniku Hrvatskog sabora akademiku Reineru i potpredsjedniku Ivanu Tepešu koji povodom 120. obljetnice smrti polažu vijenac na Starčevićevu grobu... i sve je gotovo u samo 25 sekundi. Naravno, ništa o liku i djelu Starčevića i koliko je njegovo vizionarstvo značajno za Hrvatsku. Ništa ni o misi zadušnici i onome što je poručio župnik vlč. Šreter. Ali zato, odmah potom, slijedi vijest o postrojavanju Keleminčevih pravaša, crnokošuljaša, desničara i o kontraprosvjedu novo'komponovane' Radničke fronte, nekih recikliranih antifašista... Sve čudni neki likovi, a radmanovizija ovo bilježi i magarči gledateljstvo. A Starčević bi zasigurno bio najsretniji da se konačno svi pravaši ujedine u jednoj homogenoj i snažnoj Hrvatskoj stranci prava, bez previše sebeljubnog nadmetavanja i pripetavanja.

Ponedjeljak 29. veljače – Istina o Jasenovcu teško prodire

Prestupna je godina, ovaj se dan događa svake četvrte godine. No poruka današnjeg Evanđelja po Luki (4, 24) u životu se često ponavlja, češće od svake prestupne godine: "Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: 'Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.' Do današnjih dana to je tako.

Kao u duhu proroka, Večernji list danas donosi važnu vijest o održanoj svjetskoj premijeri u Tel Avivu novog dokumentarca Jakova Sedlara "Jasenovac - istina". Nakon ove projekcije film će biti prikazan u europskim gradovima, SAD-u i u Hrvatskoj. Poslije filma publika je s Jakovom Sedlarom razgovarala više od pola sata. Najveći broj gledatelja zanimao se za komunistički Jasenovac, jer o tome prije nisu ništa znali. Kao da se u Hrvatskoj o tome nešto puno više zna? Nažalost, zahvaljujući neodgovornim medijima i partijskoj politici zatiranja istine. O filmu i reakcijama današnji Večernji list donosi razgovor s redateljem Sedlarom. Sedlar je rekao da su publiku isključivo činili Izraelci, što je dokaz velikog interesa za hrvatsku povijest u Izraelu. Domaćin premijere prof. Padwa je prije početka filma rekao kako iza svega stoji 12 godina ozbiljnoga istraživanja koje je donijelo mnogo novih dokumenata i spoznaja o temi Jasenovca. Na kraju filma dogodio se spontani i vrlo dug pljesak, jer su gledatelji shvatili koliko rada stoji iza tog filma.

Publiku je najviše zanimala povijest jasenovačkoga logora nakon 1945. Naime, nitko od prisutnih nije imao pojma da je Jasenovac postojao sve do 1951., o čemu u filmu svjedoče dvojica slovenskih partizana. O toj činjenici kao i o sudbini Židova u Titovoj državi bilo je i najviše pitanja. Publiku je iznenadila i činjenica da je tretman Židova u komunističkoj Jugoslaviji bio jako loš. Da su mnogi u lancima dovedeni u Rijeku i prije ukrcaja na brod "Radnik" morali su se pismeno i "dobrovoljno" odreći svega što su im konfiscirali komunisti. Tko to nije učinio, završio bi, umjesto u Izraelu, u logoru. To ih je iznenadilo, jer u Izraelu djeluje kriva propaganda kako je Tito bio prijatelj Izraela, a istina je totalno obrnuta. Također, nevjerojatna im je bila i činjenica kako postoje ogromna odstupanja kada je u pitanju broj žrtava. To nikako nisu mogli razumjeti, ali nakon mojih dodatnih objašnjenja koja su se odnosila na stalnu velikosrpsku propagandu koja je i Stepinca svrstala među zločince, Sedlar smatra da su gledatelji razumjeli o čemu se radi.

Konačno bi trebalo nastupiti vrijeme u kojemu će se suditi prema činjenicama, a ne prema ponavljanju starih neistina, odnosno laži, smatra Sedlar. Jasenovac je od 1941., pa sve do njegova zatvaranja 1951., bio velika omča oko vrata hrvatskom narodu. Jedino nam istina može pomoći da se ta agonija ne produlji unedogled. Na nama je, kao narodu, da se odredimo prema istini, ma kako ona bolna bila. Bez bilo kakvoga revizionizma ili ponavljanja starih laži. Sedlar smatra da će rasprava o ustašama i partizanima biti do trenutka kada će se ta pitanja riješiti činjenicama, na normalan, civiliziran način, bez ponavljanja starih optužbi koje se temelje na poluistinama ili lažima. Tuđmanova ideja o pomirbi bila je odlična, ali za dogovor morate imati konsenzus. Ne može se samo optuživati jedna strana, a čim se drugoj spomenu evidentno učinjeni zločini, odmah se govori o povijesnom revizionizmu i revanšizmu. Osobno ni u jednom svom filmu nisam želio biti netko tko bi želio zatajiti bilo čiji zločin, rekao je Sedlar. Uvijek su me iritirali oni koji su, zbog vlastitih interesa, ponavljali stare laži. Sudeći po situaciji u Hrvatskoj, bojim se da će proći još dosta vremena da možemo argumentirano razgovarati, zaključio je Jakov Sedlar.

Večeras me nazvao prijatelj Zdenko, pomalo uznemiren, iziritiran novom 'domoljubnom' smicalicom... Slušam u nedoumici, je li njegov doživljaj smiješan ili tužan? No, kasno je već, ostavljam to za sutra.

Utorak 01. veljače – Zar bi i Franjo platio ulaznicu za upaliti svijeću?

Dana 1. ožujka 1991. dogodila se pobuna Srba u Pakracu. Oružani sukob između pobunjenih Srba i hrvatskih policijskih postrojbi pretvorio se u prvi ratni sukob u obrambenom Domovinskom ratu protiv velikosrpskog agresora. Cilj je velikosrpskih ideologa bio zauzeti Pakrac i pretvoriti ga u središte tzv. SAO Krajine za zapadnu Slavoniju. Idući dan u Pakracu se dogodio prvi oružani sukob hrvatskih regularnih snaga sa srpskim pobunjenicima. Prolila se prva hrvatska krv, ranjena su trojica hrvatskih policajaca. Tako je započeo obrambeni Domovinski rat u Hrvatskoj.

HKVdnevnik D.Borovcak 15

Damir Borovčak u prosincu 1990. s prvim redarstvenicima na osiguranju Hrvatskog državnog sabora u Opatičkoj ulici

U tom posljednjem ratu smrtno je stradalo 7 HRT izvjestitelja. Zanimljivo je kako se danas prve važne vijesti najprije šire putem domoljubnih mrežnih stranica, a ne više putem HRT-a. Tako Direktno.hr jutros prvi donosi vijest: Nadzorni odbor HRT-a na izvanrednoj sjednici u ponedjeljak jednoglasno je donio odluku o pokretanju postupka razrješenja glavnog ravnatelja Gorana Radmana zbog neprovođenja zakonite odluke Nadzornog odbora. Nakon odluke NO HRT-a o pokretanju Radmanova razrješenja, taj će se prijedlog naći pred saborskim Odborom za informiranje, informatizaciju i medije, a onda i na plenarnoj sjednici Sabora koji, prema Zakonu o HRT-u, većinom glasova imenuje i razrješava glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije. A počela su i međusobna optuživanja. Jedna od urednica, Marija Nemčić, proglasila Dražena Rajkovića za najvećeg neprijatelja javnog servisa. A Rajković je smijenjen prije gotovo godinu dana iz NO HRT-a nakon što je upozorio na nepravilnosti u radu Gorana Radmana i interne revizije javne televizije.

Za kraj ovog dnevnika ostao sam dužan priču započetu sinoć: Dođe moj prijatelj Zdenko na grob Oca domovine upaliti svijeću. Pomoli se i poželi učiniti isto na Oltaru domovine. I potegne pješke kroz šumu put Medvedgrada. Stiže pred ulaz u grad i gle, stoji redar Parka prirode 'Medvednica', koji je u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske. Osnivač Ustanove je Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača Ustanove obavlja Vlada Republike Hrvatske. Huu, respektabilna vlast, kapa dolje. Redar zbori: "Ulaznica košta 15 kuna". Zdenko u pol' glasa: "Ja ne idem razgledati Medvedgrad, mene ne zanima ni muzej, ni pogled s kule, ni kava u restoranu (koji je ionako zatvoren), to sam već sve vidio. Ja samo želim na Oltaru domovine upaliti svijeću, za Otca domovine, Antu Strčevića i pravaše, za prvog predsjednika Franju Tuđmana, pokloniti se svim braniteljima kroz povijest". Redar malo strože: "Lijepo..., može, ali plati ulaz 15 kuna." Stoji Zdenko u čudu i kao za sebe: "Pa, kako planinari, svakog vikenda...". A redar će k'o iz topa: "Ili plate ulaznicu, ili nema ulaza..., a u posljednje vrijeme više ni ne pitaju, jer ni ne dolaze..."

HKVdnevnik D.Borovcak 16

U ime Republike Hrvatske osnivača Ustanove, strogo posložena pravila na prilazu Oltaru domovine. Reda u državi mora biti, zar ne? Probali su na razne načine uništiti ideju Oltara domovine, zapustili su spomenik, pa travu, pa vječni plamen, zapustili i prilaznu cestu; predlagali premještanje na neko drugo mjesto, nije išlo, pa sada ono najefikasnije, udariti po džepu onih koji ovdje dolaze zbog tradicije i Franje Tuđmana, i pale svijeće... Jer, ako ne platiš ulaznicu, ne možeš ni zaplakati na mjestu gdje se Franjo Tuđman oprostio posljednji puta od svoje Hrvatske. Neki čine sve da narod zaboravi mjesta sjećanja i pieteta, i časak vremena dok je Hrvatska gorda i ponosna bila. E, moj Franjo, da si živ, sad bi i ti morao platiti ulaznicu za upaliti svijeću. Očekujem 30. svibnja, onaj izvorni Dan državnosti, pa da vidimo hoće li biti nekih novih regula na Oltaru domovine?

Za zaključak dnevnika:

Od Starčevića pa do danas...,

Uvijek je bilo onih kojima je Hrvatska bila sveta, za njenu su slobodu pregarali, umirali i ginuli, a bilo je i slugu tuđinima, izdajica kojima je bilo na pameti samo zgrtanje novca, časti i vlasti... One prve povijest pamti i zapisuje krasopisom, ove druge povijest bilježi kao štetočine, despote i izdajničku klatež. I u ovih sedam dana promatranja i bilježenja dnevnika, jasno je 'tko je tko' u Hrvatskoj. I zato me misao vraća na briljantnu propovijed šestinskog župnika vlč. Roberta Šretera, koju 'nota bene' od svih nazočnih izvjestitelja nitko nije ni zabilježio, ni objavio. A poruka kratko glasi: Samo političari s vjerom i pouzdanjem u Boga, mogu izvući Hrvatsku iz njezinog teškog stanja.

HKVdnevnik D.Borovcak 20

Damir Borovčak

Čet, 17-10-2019, 06:17:31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.