Dnevnik Javora Novaka - 27. siječnja - 2. veljače 2016.

Srijeda, 28. siječnja 2016.

Ono što je i nakon četvrt stoljeća samostalne RH ostalo isto još iz totalitarnih vremena, to je da se nepoželjne vijesti zataškavaju. Tako jučerašnji vrlo masovan prosvjed protiv mraka, koji je naredila Z1prosvjednavodna Gizela iz predsjedništva Vijeća za elektroničke medije, vrlo brzo nestaje s novinskih stupaca..., ali se prebacuje u Sabor kao sasvim druga tema. Naime, kada se pred Saborom protiv završenih demokratskih izbora okuplja skupina bukača, za opoziciju je to legitiman prosvjed. Ali, kada se legitimno prosvjeduje protiv mraka i gašenja opozicijskog televizijskoga kanala Z1 tada u Saboru poznati bukač G. B. Richemberg konfabulira o „nevjerojatnom događaju u Zagrebu“, pri kojem se dogodio, kako je rekao, „otvoreni pokušaj ugrožavanja postulata pravne države“. To je dobro znano iz totalitarizma: država to smo mi.

Zabrana rada vrlo gledanoj donedavno opozicijskoj Z1 tako je postala stvarnost za koju smo vjerovali da je propala u vremenu i da se nikada više vratiti ne će – crni, najcrnji mrak i verbalni delikt. Zastupnik nastavlja: „Time se šalje poruka da se može rušiti neovisna tijela s ulica“, kukuriknuo je i sam nesvjestan koliko je time, sam svojima, uskočio u usta. Okupljanje građana u svom poznatom stilu izvrijeđao je i propali premijer. Sve njih očito najviše boli brojnost braniteljskog skupa (kako javljaju blaženi neovisni portali: oko 6.000 ljudi!) zato su ga društveno ispravni mediji tako i skrivali. Čak i sa fotografijama na dan skupa, išlo se vrlo obazrivo (Večernjak). Pazilo se da ne budu iz zraka kako se ne bi vidjelo da je to skup tisuća i tisuća ljudi i da je miran i veličanstven. Tako se novinstvo u hrvatskoj valja u kaljuži starih i novih oblika cenzure i još se čudi padu naklade i negativnim kritikama.

I ovu srijedu, pored tolikih prethodnih, udarne su vijesti vezane uz napade na novu Vladu. Sve se polutansko diglo ne bi li ju izvan-demokratskim metodama i čistom uličnom harangom srušilo. Mediji još uvijek proizvode vijesti i izmišljaju pukotine u Vladi, objavljuju optužbe i s tim nastavljaju i nakon izbora i nakon potvrde mandatara i Vlade. Na sve načine nastoji se posvađati Most s HDZ-om, premijera Tihomira Oreškovića s ministrima i naravno optužiti predsjednika Domoljubne koalicije i HDZ-a Tomislava Karamarka. Istom šprancom sada su se dohvatili i ministra branitelja Mije Crnoje koji jednostavno i da hoće ne može biti gori od Predraga Matića. Savjetnika predsjednika pa ministra koji je naglo prizdravio od PTSP čim je pozvan za savjetnika Josipoviću. Matić se proslavio i u četničkim krugovima uspoređujući hrvatskoga kardinala Bozanića s Miloševićem. Može li gore? A ratni put još mu visi...

Četvrtak, 28. siječnja 2016.

I dok paščad napada ministra kulture tobože zbog antifašizma, pitam se čega su se pervertirani drugovi i nazovi kulturnjaci danas dosjetili? Protiv demokracije sada bi se borili protestnim pismima Društva pisaca. Njihova je demoNkracija takova. Do danas potpisalo na iljade ljudi. A još brojka raste. Uvjeren sam da će šaka tih značajnih kulturnjaka dobiti daleko veću medijsku pozornost nego tisuće onih koji su protestirali Savskom i Jukićevom do HDPVijeća za elektroničke medije. To je tako i logično u prodanim medijima u hrvatskoj. Nema ni gole solidarnosti s opozicijskim Z1.

Zbog nepismenosti Društva pisaca neka su imena u peticiji doduše nečitljiva, a nekima nedostaju i slova u imenu. A koja su to značajna imena za Društvo pisaca (o jada) najbolje nam svjedoče kapitalni kulturotvori zapravo kultni anonimusi tipa Viktora Ivančića i drugih poznatih psovača tipa Vedrane Rudan. Tu je zatim vječna Sanja Sarnavka, renesansni kulturnjak par excellence za sve i svašta od praljudskih do komunjarskih i LGBT te ženskih prava, privatizacije, stranačke politike, izbora i crne kronike. Prati ona i otapanje leda. Zatim je tu Mirjana Krizmanić ikona i autorica opće prakse, genijalnih priručnika i umirovljeni MinistricaProtestira čak i bivša etilizirana ili ne ministrica kulture, koja se obrukala i po proslavama i po podovima a i kao malo tko na uzimanju sredstava koje joj ne pripadaju. I ona sada misli da ima kredibiliteta osuđivati izbor novoga ministra kulture, povjesnika i znanstvenika. Ona je tu autoritetom njim samim jer o njezinim su pijanstvima pisani članci, a o zamračivanju novaca ordinirala su povjerenstva čak i iz njezine vlastite Vlade. Znači, piscima inspirativno.tv-radio (a iskače i iz tostera) po potrebi i kućni parapsiholog. Njima logoreja uopće nije stran pojam. Naravno tu je i Vesna Teršelić, proslavljena osoba bez biografije, koja ju sigurno ima, ali je toliko lijepa da ju ponosno taji. Ona najbolje zna što je to kultura.

Protestira čak i bivša etilizirana ili ne ministrica kulture, koja se obrukala i po proslavama i po podovima a i kao malo tko na uzimanju sredstava koje joj ne pripadaju. I ona sada misli da ima kredibiliteta osuđivati izbor novoga ministra kulture, povjesnika i znanstvenika. Ona je tu autoritetom njim samim jer o njezinim su pijanstvima pisani članci, a o zamračivanju novaca ordinirala su povjerenstva čak i iz njezine vlastite Vlade. Znači, piscima inspirativno.

Društvu pisaca i cijeloj peticiji obraz je osvjetlao lapsus memoriae Zdenko Duka, najpoznatiji hrvatski novinar bez novinarskih uradaka. Tu je i nezaobilazna Urša Raukar kojoj su lapsusi isto dragi pa sama za sebe pohvalno kaže da je slabih živaaca. Njezinu sljedeću uličnu histeriju zato možemo najskorije očekivati. Cave Urša! Kad ne glumi na sceni - ona scenu napravi na cesti. Zbog siline ove moćne ljudske kulturne gomilice čisto me je strah kako će ovakav nalet, stampedu nalik, uopće preživjeti ministar Zlatko Hasanbegović? Jer brojke potpisnika rastu. Samo da ne ispadne da u kulturi grada radi više ljudi nego što ih u Zagrebu stanuje. Ipak je na čelu inicijative to znamenito Društvo pisaca... s ovim reprezentativnim „uzorcima“.

Kažu da se Registar izdajnika već sam od sebe piše, e sad, nisam shvatio je li i ovaj popis dio istog tog performansa ili će ga naknadno nominirati. Stvarno ne znam, jedino da pitam istaknutu blogericu Jadranku Kosor. Ona sve zna. I ima teen age savjet za svakog tko zaviri u politiku. A zna i engleski.

Protiv ministra Crnoje otvorena je para-policijska i para-pravosudna medijska haranga i hajka je nažalost dala rezultata. Otvoreni su postupci koji će trajati dok se ne dokaže suprotno a cijelo vrijeme Vlada bi bila taocem linča. Crnoja je jučer bio kriv za jedno a sutra će za treće. Pametno je zato da je stao na loptu i dao ostavku u svojoj hrvatskoj Vladi. Pozabaviti će se klevetama, sam, ali ne prije nego što se svi dokumenti ne pregledaju. Kršenja zakona nema pa danas imamo samo para-policijski, medijski optuženog. Linčovanog.

Kad sam mislio da veće histerije ne ću vidjeti od svih ovih dosadašnjih, oglasila se Helena Puljiz s tportala.hr s osobnim napadom ali i onim vlastitim napadajem koji ju je strefio nad tipkovnicom. Pa kaže: „Gospodine Oreškoviću, pakirajte kofere i idite kući, vaša je vlada pala“. U bjesomučnom članku, ne samo izvan svih dobrih običaja već i izvan razumnih okvira, gospođa se razrevolverašila SubotićS tugom saznajem da je umrla velika i karakterna glumica Nada Subotić. Kao da se zatvaraju vrata cijele jedne epohe meštara glume. Tiho je otišla dama hrvatskoga glumišta. Osoba koja je obilježila hrvatsku umjetničku scenu i zračila jednostavnošću, pristupačnošću, skromnošću i vedrinom. Sjećam se susreta za njezinih snimanja brojnih radio-drama. Ne pamtim da sam je ikada gledao ili slušao u ulozi koja je bila manje dobra od sjajne. Pred očima mi je slika nedavnog, a sada posljednjeg osobnoga susreta i osmjeha u Histrionskom domu. Neka joj je laka hrvatska gruda! Mladi glumci imaju se u koga ugledati, samo ako žele.o izgubljenoj vjerodostojnosti, ubijanju nade, pljački, o reviziji prošlosti, nesposobnim i neodgovornim vladarima, o izvanrednom stanju i građanskom ratu, o strahu i nesigurnosti. Svašta je stalo u njen mali članak. Zadržavajući Nada Suboticrazinu drskosti, sva bjesomučna i isprane savjesti zaključuje ovako: „Gospodine Tihomire Oreškoviću, vi i vaša vlada institucionalizirate velikohrvatski teror i rušite ionako krhke temelje demokratske države.“ Kao što ono kažu ljudi, ne znam na čemu je ali bilo kako bilo zvuči svejedno blesavo. Pita me prijatelj pa što je njima? - Njima je svaki dan sve gore, odgovaram mu.

S tugom saznajem da je umrla velika i karakterna glumica Nada Subotić. Kao da se zatvaraju vrata cijele jedne epohe meštara glume. Tiho je otišla dama hrvatskoga glumišta. Osoba koja je obilježila hrvatsku umjetničku scenu i zračila jednostavnošću, pristupačnošću, skromnošću i vedrinom. Sjećam se susreta za njezinih snimanja brojnih radio-drama. Ne pamtim da sam je ikada gledao ili slušao u ulozi koja je bila manje dobra od sjajne. Pred očima mi je slika nedavnog, a sada posljednjeg osobnoga susreta i osmjeha u Histrionskom domu. Neka joj je laka hrvatska gruda! Mladi glumci imaju se u koga ugledati, samo ako žele.

Petak, 29. siječnja 2016.

Oni koji su Hrvatskoj zagovarali prekogranični humanizam suočeni su sa rezultatima. Dugo sam čekao na tu vijest i objavu temeljnog podatka: Hrvatska je dosad na migrante – kojih je do jučer ušlo više od 611.000 – potrošila 145 milijuna kuna. Tako je na vidjelo izašlo da je potrošeno ogromnih 145 milijuna. 145 milijuna koje nemamo za liječnike, profesore, hrvatske branitelje, za ulaganja u proizvodnju, za demografiju, koje nema za kulturu i znanost, za navodnjavanje Slavonije, za Pelješki most, koje nemamo za opskrbu bolnica i staračkih domova, za nizinsku prugu... 145 milijuna! Bivši ministar policije Ostojić hvalio se kao pijani milijarder samo brojkama. Samo prošlima kroz Hrvatsku i sa „sve je bilo u najboljem redu“. Sada znamo djelomičnu cijenu tog „sve je u najboljem redu“ prolaza. Nekako osjećam da se punu cifru – punu istinu još skriva. Bogata Europa pak zna što su sve počinili ti jadni bijesni ljudi sudarajući se s takvim strahotama kao što su ženski parfem i mini suknja.

Već i prije ovog posljednjeg, a općeg vala bilo je očito da useljenici, kao stranci, ne će samo prihvaćati sa zahvalnošću pruženo im gostoprimstvo, nego će i nametati svoju volju, bome i kriminal u tuđoj zemlji, zemlji domaćina. Zapad ih potcjenjuje, potplaćuje i gura u predgrađa, u nestašicu, u glad pa postaju socijalna bomba. Oni koji o ovome nisu razmišljali, ili „nisu“ razmišljali - uvukli su nas u velik problem čije će posljedice biti trajne. No, naciju su zato razgalili blistavi hrvatski rukometaši koji su iz nemoguće pozicije još jednom pokazali superiornost i snagu te su čak i predsjednicu izvukli na teren. Čak i srbijanski mediji pišu o utakmici protiv Poljske kao o onoj stoljeća. Živjet će ovaj narod.

Para-sudska glasila oko bivšeg ministra Crnoje nastavljaju svoju uličarsku histeriju i otvoreno rušenje Vlade. Jasno je vidljivo da je Crnoja imao medijski najcrnji mogući (mal)tretman. Tome nasuprot dobra je, štoviše, vrlo dobra vijest da je Nacional nepravomoćno izgubio protiv tužitelja Tomislava Karamarka. Nakon što propadne mirenje nadam se da će i onu drugu parnicu izgubiti kapitalac Manolić. Čisto kao najava novog (hrvatskoga) proljeća.

Iako sa velikim zakašnjenjem i uz neke nelogične elemente mitropolit SPC Porfirije izrazio je „svoje iskreno i duboko ljudsko žaljenje" zbog događaja u kojemu „kao gost nije bio u prilici utjecati na sve okolnosti“. Problem sa Srbima u Hrvatskoj i njihove česte provokacije sa pjevanjem četničkih pjesama ili bez njih mnogo bi se lakše izbistrile, kada bi ovakvih otvorenih izjava bilo više. Tada bi se jasno odvojio militantni srpski (manjinski) korpus oko HasanbegovićAgilan ministar kulture Zlatko Hasanbegović razočarao je ulične huškače koji bi ga rado ideološki smjenjivali. Započeo je čišćenje ministarstva koje je više nego logično: 30 zaposlenih posljednjih godina a projekti nisu završeni. Trošio se novac na privatne tvrtke, a zaustavljao projekt Državnog arhiva i projekt rekonstrukcije Hrvatskog povijesnog muzeja. Zvuči poznato?„Novosti“ koje stalno vrijeđaju (vidi „Vlada nacionalnog smrada“) i šovinistički provociraju u skladu s potrebama etno biznismena, koji od srpstva i mržnje i ustaških kuna - žive.

Sporan komentar na Z1 nikada ne bi ugledao kamere u vrlo gledanoj emisiji „Markov trg“ Marka Juriča da se od snimke četnikovanja bilo tko iz SPC na vrijeme ali i dovoljno glasno ogradio. To je valjda svakom razumnom jasno. No, kako se ni nakon opetovane snimke nije javljao nitko, Jurič je izveo, kako bi Pupovac kazao, parodiju i upozorio šetače Cvjetnim trgom. Da, ali tu su ga upravo i čekali - da bi ga munjevito kaznili. Uvođenjem mraka ništa se ne postiže pogotovo onda kada se jedne kažnjava a druge ne. Pa se tako govor mržnje razlijeva iz brojnih medija ali se promptno kažnjava samo one donedavno opozicijske i oduvijek hrvatske. Srednjoškolska udruga, tzv. Hrvatsko i tzv. novinarsko društvo ima silan kapacitet tolerancije kada su parodije i osebujne stilske figure u pitanju te vrlo nemaštovitu argumentaciju o tome što je govor mržnje. Parametri su ustaljeni: nema govora mržnje za napad na bilo što Hrvatsko.

Agilan ministar kulture Zlatko Hasanbegović razočarao je ulične huškače koji bi ga rado ideološki smjenjivali. Započeo je čišćenje ministarstva koje je više nego logično: 30 zaposlenih posljednjih godina a projekti nisu završeni. Trošio se novac na privatne tvrtke, a zaustavljao projekt Državnog arhiva i projekt rekonstrukcije Hrvatskog povijesnog muzeja. Zvuči poznato? Spominju se zatim udruge Croll Croll (nikada čuo) koja je dobila čak 170.000 kuna, Slobodni filozofski 70.000 kuna, Kulturpunkt 250.000 kuna, Mladi antifašisti 170.000 kuna, pa opet isti: Mreža antifašistkinja Zagreb 70.000 kuna, H-alter 250.000 kuna, Cenzura 70.000 kuna, Muf 70.000 kuna, K zona (nikad čuo) 170.000 kuna, ali i mnogi drugi. Samo ovo što je Jutarnji vrlo selektivno i usput naveo ukupno iznosi gotovo milijun i tristo tisuća kuna!! Bog pomogao ministru da raščisti sve lopovluke i protu-nacionalne diverzije. Pa makar se peticijama skupilo i tisuću potpisa. Ima Hrvatska i više apatrida i još više luftibusa i samozvanih umjetnika, pa što? Jesu li ovo vremena da svi budu financirani? Dobro kažu neki: naše civilno društvo je duboko bolesno, duboko bolesno.

Subota 30. siječnja 2016.

Dvije su izjave ministra kulture dr Zlatka Hasanbegovića objavljene danas, a koje vrijedi prve podcrtati: „Ljevičarska manjina godinama kadrovira, eliminira, inkasira“. U strahu pred gubitkom tih privilegija, kako piše izvrsni dr. Ivo Banac – tzv. antifašistički napad na ministra poprima oblike histerije i općeg uličnog derneka u organizaciji dosadašnjih profitera. Panika, kako je uvježbavaju, poprima obrise generalne probe za ustanak. Paparazzi demonstranti osjećaju se ugroženi (i nehoteć i ne znajuć) po istoj onoj staroj Raškovićevoj, Pupovčevoj ugroženosti, dreka se nastavlja a ministar im mirno poručuje: „Protiv mene je dokoličarski kulturni agitprop i 'pokretni prijeki sud' zasad bez egzekucije“ I opet slikovito i precizno, čak i duhovito (dokoličari). Ministra sve veći broj institucija podržava, da ne bi ulični prijeki suci mislili kako dostižu cilj. Ministre, samo tako dalje – sa svim istinama i podatcima van.

Analitičar Davor Gjenero tvrdi kako je bio pod mjerama tajnog nadzora SOA-e, nalogom Milanovića koji je, nezadovoljan analitičarevim javnim kritikama, naložio represivnom aparatu da mu nađe štogod kompromitirajuće. SOA je za provođenje tajnih mjera dobila odobrenje Vrhovnoga suda, a zbog njegovih kontakata sa stranim veleposlanstvima, prije svega onima Srbije u Hrvatskoj. Gjenero ne skriva vezu sa diplomatima, posebno srpskima, ali i ističe kako se nikad nije susretao sa stranim obavještajcima. Sic! Naglašava kako stranim diplomatima nije ni mogao prenositi informacije i ugroziti nacionalnu sigurnost, jer nije raspolagao klasificiranim podacima...

Ovaj je događaj pun kontradikcija, da ne kažem smicalica, jer Milanoviću kontakt sa srpskim veleposlanstvom ne bi smetao. Drugo, Gjenero nije imao klasificirane podatke, ali zato jest Ivo Josipović dok je bio predsjednik. E pa, jesu li pratili i prisluškivali Josipovića i njegovu predaju „hrestomatije“ srpskom veleposlaniku? Ili slučaj Gjenero treba poslužiti kao paravan za zataškavanje afere predsjednika Josipovića? Ili sve zajedno da zaboravimo kako su donedavna prisluškivali i predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović? Ne znam samo u koje područje rada spada nadzor političara u hrvatskoj vlasti i u Saboru a koji redovito odlaze u Beograd srdačno razgovarati s njihovim predsjednikom i premijerom? Kakve vrste su ti, rangom sasvim disproporcionalni, susreti? Ako naime postoji realna vjerojatnost da će analitičari, ostvarujući kontakt sa stranim veleposlanstvima odati neki važan sigurnosni podatak, onda to valjda prije svega važi za saborskog političara kojemu su mnoge državne pismohrane otvorene. Što ćemo dakle sa Miloradom Pupovcem i tko njega prati i prisluškuje u Beogradu? Gjenero mi se, za ovaj primjer, čini sitnom ribom ma kako opširan on bio.

Na ovaj se slučaj nadovezao Inoslav Bešker tvrdeći kako se nijedna sumnja o zloporabi tajnih službi ne smije prešutjeti, a zatim se zaigrao: „Za razliku od sudbene vlasti, koja sudi i kažnjava, novinstvo nije nikakva vlast, nikakva sila. Ono ne kažnjava, ali ima i pravo i dužnost otvarati pitanja.“ Novinstvo je i te kakva (i) negativna i (sedma) sila... često i politička i para-politička. Ono mnogo kad ima ulogu glasnika s para-policijskim podacima i suca s para-pravosudnom snagom. Novine svašta pišu, nikada kao danas... a kada ste vidjeli demanti na istom mjestu, istom veličinom slova? Nema žešćeg primjera nego slučaj Sanader: godinama ga se ocrnjivalo na najgori način a on do danas nema ni jednu pravomoćnu presudu. Sve to vrijeme mediji su iz tjedna u tjedan, sada već i godinu - masno zarađivali na „senzacionalnim“ otkrićima o Sanaderovu „kriminalu“. Bit će im stoga jako potrebni mnogo jači igrači od Beškera da se izvuku iz tih sporova ne ako, nego kad ih Sanader pokrene. Na njih ima nesporno pravo pa čak i ako bude osuđen. Nitko ne smije prejudicirati presudu a još manje uzimati pravdu u svoje (javne) ruke.

U drugom slučaju Bešker upada u kontradikciju kada piše: „Iako poštuje presumpciju nevinosti, novinstvo - kao institucija javnog mnijenja - nije obavezano čekati pravomoćnost presude da bi javilo o zlodjelu jer ono ne osuđuje krivca, ali mora upozoriti na krivnju.“ Znači novine imaju pravo odlučivati bez suda što je zlodjelo a što nije?? Znači ako novine oglase krivnju, one time ne pretvaraju čovjeka u krivca?? Bilo bi smiješno kad ne bi bilo tragično. Kakva uzaludna ekvilibristika. Da gimnazijalac ovako piše rekao bih ajde, ali kada tako piše višedesetljetni, nezamjenjiv, pobočni strani dopisnik (pokraj Tomaševića), iz iste zemlje a koji je već odavno zreo za mirovinu... e pa to je malo preplitko.

Nedjelja 31. siječnja 2016.

Vijeće za elektroničke medije nakon uvođenja mraka na televizijskom kanalu Z1 imat će velikih dodatnih problema oko svoje vjerodostojnosti jer kako je priznala predsjednica Mirjana Rakić zaprimili su brojne prijave. Tako i povodom govora ljubavi Zorana Milanovića koji se i inače prosipa terminima mržnje da ne može jače. Pritužbe su stigle i na račun njegove javne izjave o profašistima i ustašama koje on vidi u konkretnim, hrvatskim, registriranim, političkim, strankama. No, Vijeće još razmatra. Iako je od posljednje provale Milanovićeve mržnje prošlo i više od tjedan dana - Vijeće još razmatra. Nisu tako brzi kao kad je trebalo kazniti Marka Juriča. Ne zna se ni da li će Vijeće za elektroničke medije Milanovića za tu posljednju izjavu (a ima i puno prethodnih) prijaviti Državnom odvjetništvu? Marka Juriča već su se požurili. Već sad se vidi da su opet u pitanju dvostruki kriteriji: Jurić i Z1 kažnjeni su munjevito a s Milanovićem se čeka dok na sve ne padne prašina (mrzilačku izjavu mediji su prenijeli još 18. siječnja)...

Koji su tu aspekti sve prekršeni i kako se iz svijeta gleda na nevjerodostojne postupke Vijeća donosi Max.portal iz pera autorice Marije Bašić (tekst vrijedi prenijeti u cjelini):

Marc Gjidara:

Mirjana Rakić je izvrnula riječi Marka Juriča, u Francuskoj je takva zabrana nemoguća

Marc Gjidara ugledni je francuski profesor javnog prava na sveučilištu Paris II i angažirani intelektualac, hrvatskog je porijekla, jedan od trojice autora knjige „Etničko čišćenje, povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji“, koja je 1993. objavljena u Parizu. U Zagrebu je 2000. pokrenuo Europske studije, poslijediplomski studij Sveučilišta Paris II i Sveučilišta u Zagrebu. U suradnji sa splitskim pravnim fakultetom, od 2007. svake godine organizira

„Hrvatsko-francuske pravne i upravne dane“. Lani mu je u Parizu objavljena još jedna knjiga:

„Zašto i kako je nestala Jugoslavija – kronike najavljenog raspada (1979-1991)“.

“Pažljivo sam pratio aferu s televizijom Z1 i Markom Juričem, gledao sam dotičnu emisiju ‘Markov trg’ i gostovanje Marka Juriča u ‘Bujici’. Njegove riječi su izvrnute, on se samo usredotočio na fenomen četništva – da bi upozorio na njega – na četničke ratničke pjesme, na osobe koje ih pjevaju (popovi) i uče djecu da ih pjevaju. Gospođa Rakić je pogriješila kad je to nazvala ‘poticanjem na mržnju’. U civiliziranim zemljama takva greška pravno se zove ‘očita pogreška u procjeni’ i ‘pogreška u pravnoj kvalifikaciji činjenica’. Takvu odluku o zabrani emitiranja, koju je donijela ustanova zadužena za nadzor medija, u Francuskoj bi upravni sud poništio kao nezakonitu. I mi u Francuskoj imamo Vijeće, Audiovizualno veliko vijeće, ali njegove odluke su pod strogim nadzorom Državnog savjeta, najvišeg upravnog pravosuđa. U Hrvatskoj, ‘lov na vještice’, odmazde i obračuni imaju prednost pred pravnom kulturom i pravnim znanjima.

Koliko je vlast u Hrvatskoj bila popustljiva prema protuhrvatskim pojavama (ako ne i u dosluhu s njima), uključujući i pojave mržnje, toliko je neoprostivo netolerantna prema svakom upozoravanju na srpske zločince. Različita mjerila gotovo da su institucionalizirana kao sustav. Odluka o trodnevnoj zabrani emitiranja TV Z1 je ‘oštra’. No, premda zakon ne predviđa neku drugu, blažu mjeru, kako se opravdala gospođa Rakić, ovu mjeru nije trebalo primijeniti baš zato što je ‘(pre)oštra’, dakle ‘nerazmjerna’. Prema sudskoj praksi Suda za ljudska prava i Suda pravde Europske Unije, svaka upravna mjera mora biti ‘razmjerna’, a ako nije razmjerna onda je automatski nezakonita. Ti sudovi traže strogo poštivanje ‘načela razmjernosti’ i proglašavaju nezakonitom svaku sankciju koja nije u skladu s načelom razmjernosti. Budući da je ovdje riječ o upravnom sankcioniranju, mjera trodnevne zabrane emitiranja nije nezakonita zato što je (pre)oštra, nego zato što je nerazmjerne naravi koju je priznala i sama gospođa Rakić, rekavši da je ta mjera ‘oštra’ te da ‘zakon ne predviđa blažu’. A sastavni dio europskog SPCVrijeme je i da se reagira na čudnu analogiju, na spojene posude: u Srbiji su rehabilitirali Dražu Mihailovića i podigli mu spomenik, četnički pokret proglasili su antifašističkim i idu dalje. Po nekoj samo njima znanoj logici Srpska pravoslavna crkva uvozi to u Hrvatsku. Nije li vrijeme da članica Europske unije, Hrvatska, stavi izvan zakona koljački četnički pokret, đenerala Dražu i ostale totalitariste koji bi im trebali biti ipak manje sporni od Tita? Ako ne daju Tita kako mogu dopuštati četništvo? Kakav je to antifašizam??pravnog korpusa je upravo ‘načelo razmjernosti’, ono se strogo primjenjuje na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, kao i na Sudu pravde Europske unije.“ (Marija Bašić)

Isto tako, pitanje je (o kojemu se ne govori) što je sve prekršeno od strane SPC puštanjem u javnost dvije kratke snimke četnikovanja: jedne o divoti koljača četnika popa Đujića a druge o pjevanju djece odgajane i učene u divoti klanja a oboje pjevano u samoj crkvi. Nijedno se državno tijelo na to ne obazire. Kako to? Procesuiraju se samo postupci s hrvatske strane.

S obzirom i na sve veći broj pisama mržnje koja se putem medija ili privatno šalju na adrese ministara u Vladi RH prije ili kasnije njihove će autore morati pozvati policija. Nedemokratski i mrzilački napadi i neukusni performansi (uz policijsku dozvolu?) u sferi su kaznenoga prava. Čini se da postizborna Hrvatska i njezin represivni aparat još malo glavinjaju i ne snalaze se ali red će morati biti uveden. Rječnik tih pobješnjelih polu-intelektualaca i polu-kulturnjaka naime, odavno je prevršio mjeru i udara ne samo na funkcije već i na same osobe ministara. Histerični kulturnjaci i oni koji pojma s kulturom nemaju - jednostavno ne znaju gubiti. S mržnjama je prvi počeo Milanović koji nas je sve do koji dan uvjeravao kako nije izgubio izbore. Što je to drugo nego rušenje Vlade i poziv svim drugim njegovim drugovima (kako ih naziva) na javni linč? Isto tako, ako se Za dom spremni proglašava zločinačkim ustaškim pozdravom te se zabranjuje kao i ustaško U, krajnje je vrijeme i da europska Hrvatska prihvati ocjene Unije o totalitarističkim režimima te da izvan zakona stavi krvavu petokraku zvijezdu ali i pozdrav Drugovi i drugarice.

Pod njima je, naime, i po stranim procjenama - počinjeno stostruko više zločina. Vrijeme je i da se reagira na čudnu analogiju, na spojene posude: u Srbiji su rehabilitirali Dražu Mihailovića i podigli mu spomenik, četnički pokret proglasili su antifašističkim i idu dalje. Po nekoj samo njima znanoj logici Srpska pravoslavna crkva uvozi to u Hrvatsku. Nije li vrijeme da članica Europske unije, Hrvatska, stavi izvan zakona koljački četnički pokret, đenerala Dražu i ostale totalitariste koji bi im trebali biti ipak manje sporni od Tita? Ako ne daju Tita kako mogu dopuštati četništvo? Kakav je to antifašizam??

Ponedjeljak 01. veljače 2016.

Ovaj je ponedjeljak vrlo buran dan, rekao bih i vjetrovit. Sve vrije od sukoba mišljenja, a mediji to zdušno podupiru. Nastojim dohvatiti najvažnije informacije. Evo nekoliko naslova za uvod: „Milanović naziva HČSP i HSP-AS ustaškim strankama, a kuka da se SDP nepravedno stigmatizira kao Komunistička partija“ (18.01.2016). Kako ga nije bilo dovoljno u medijima današnji Večernjak odlučio ga je nagraditi - pretvoriti u svog premium kolumnistu: (!!): „Oliver Frljić: „'Feudalno, kulturno jalovo i politički parazitsko hrvatsko' postalo je profesija i u ovoj je državi ubilo klasnu svijest“. Tako nakon razočaranog Zorana Pusića, novi pseudo predavač Teorije i prakse marksizma, čak i nakon što ju je ovaj napustio, O.F. ju oduševljeno i zaostalo nastavlja No, nitko sretniji od mene, kao što je impozantan prosvjed 7.000 branitelja pokazao ljubiteljima navodne Gizele što misli o širenju mraka eterom Z1, tako i na ove optužbe i uvrjede hrvatskim građanima stižu jasni, glasni i pismeni odgovori: „Pater Ike Mandurić: Ova Vlada vlast tek treba osvojiti!“ (citiram samo dva odlomka): „U Hrvatskoj, kao nigdje u svijetu, NacionalizamTeza „svaki je nacionalizam retrogradan“, u suprotnosti je s povijesnom faktografijom budući je nacionalizam bio osnovna pokretačka snaga oslobodilačkih pokreta u 20. st. kad je u svijetu stvoreno 150 država. Nacionalizam „viđen kao domoljublje i demokracija" bio je i ostao je glavna pokretačka snaga koja je nakon rušenja fašizma srušila i komunizam. Mentalni komunisti ne mogu prihvatiti ono što je društvena znanost konstatirala već prije više desetljeća: „Čini ... se, nepobitnim da su nacionalizam i religija danas neusporedivo moćnije društvene snage od marksizma i socijalizma ...".netko drugi ima vlast, a ne vlada. U pitanju je huškačka, medijska, terorističko – udruženjačka, gerilska Hrvatska. Oni su vlast iz šuma, vlast iz zasjeda, koja vlada modernim diverzijama, sabotažama, pamfletnim bombama, medijskim atentatima, i svim drugim partizanskim sredstvima ratovanja.

U Hrvatskoj vladaju drumski razbojnici koji kontroliraju najvažniji resor, promet riječi i informacije. Zaposjeli su sve tokove riječi, i tako vladaju. Oni stoje između vlade i naroda – jer samo preko njih do naroda može doći vaša riječ. Odnosno, ne može doći. Oni pljačkaju svaku javnu riječ – tako da je uskraćuju, ismijavaju, blate, osakaćuju, falsificiraju... Oni su hrvatski ISIL javnog mišljenja.“

Zatim je udruga „U ime obitelji“ uputila pismo saborskom Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu, o odluci ministra kulture, dr. sc. Zlatka Hasanbegovića, o razrješenju Stručnog povjerenstva za neprofitne medije, s ovim sadržajem: „Kroz 3 godine Ministarstvo kulture dalo je 88 % novca za 12 % portala - Stručno povjerenstvo je u tri godine Javnog poziva za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima, 88 % ukupnih sredstava, tj. 7.770.156 kn dodijelilo samo 12 % prijavljenih medija (18 od 143 prijavljena). Od 18 spomenutih medija, barem njih 16 u društveno-političkim pitanjima zastupa liberalno-lijevi svjetonazor.

Tako su npr. portal H-Alter , Treći sektor (nikad čuo) - civilno društvo na malom ekranu - Fade In i Forum.tm (nikad ćuo) dobili svaki po 900. 000 kuna tijekom tri godine. Portal Kulturpunkt.hr i Lupiga po 700 000 kuna, VoxFeminae.net 540 000 kuna, Crol.hr 440 000 kuna, Libela.org 140 000 kuna i Gong.hr 70 000 kuna.“ Nikad čuli? Zbrojite iznose!

Ovim dvama citatima nema se što dodati, odnosno ima i to puno. Naime, ovo gore su današnje akcije i reakcije a gdje smo bili do sada? Evo što su pametni ljudi govorili godinama prije:„Antifašizam je maska zločinačkom komunizmu“, govorio je još 2014. biskup Vlado Košić. Iste godine a povodom petnaeste obljetnice smrti predsjednika Tuđmana, prof. dr. sc. Miroslav Tuđman govorio je o temi ovako: „Razloge hrvatskoga neuspjeha i bankrota ne treba tražiti u vanjskim čimbenicima - Glavni je razlog u nacionalnoj raspolućenosti, kao posljedici nespremnosti lijevih političkih elita da se odreknu i osude komunistički totalitarizam, da shvate kako je pad Berlinskog zida preko noći pseudoznanstvenu marksističku doktrinu pretvorio u pravo smeće, te da su boljševička poricanja nacije, nacionalizma i nacionalne države nespojiva sa demokratskim vrijednostima i standardima suvremene Europe.

Dijagnoza akademika Ivana Aralice je hemiplegija – što u medicini „znači uzetost jedne strane tijela, polu-uzetost, koja je posljedica kapi, moždanog udara". U sociologiji i politologiji mentalna hemiplegija ima „značenje nesposobnosti neke osobe da shvati kako je u demokratskom društvu legitimno postojanje ljevice, od centra do kraja spektra, kao i desnice u istom rasponu, s rezervom prema onim oblicima ljevice i desnice koji razaraju demokratsko društvo i uspostavljaju bilo koji oblik totalitarizma". Nesposobnost shvaćanja i prihvaćanja ljevice i desnice kao jednakovrijednih demokratskih opcija od mentalnih hemiplegičara čine 'gotove ili potencijalne totalitariste'. Mentalni komunisti svoju „mentalnu hemiplegičnost rabe na taj način da sve što je desno vide kao ekstremno desno, kao fašizam, ne dopuštajući desnoj strani ni toliko prostora da misle kako je njihova matrica, jugoslavenski komunizam, nedopustivi oblik ljevičarstva, totalitarizam".

Teza „svaki je nacionalizam retrogradan“, u suprotnosti je s povijesnom faktografijom budući je nacionalizam bio osnovna pokretačka snaga oslobodilačkih pokreta u 20. st. kad je u svijetu stvoreno 150 država. Nacionalizam „viđen kao domoljublje i demokracija" bio je i ostao je glavna pokretačka snaga koja je nakon rušenja fašizma srušila i komunizam. Mentalni komunisti ne mogu prihvatiti ono što je društvena znanost konstatirala već prije više desetljeća: „Čini ... se, nepobitnim da su nacionalizam i religija danas neusporedivo moćnije društvene snage od marksizma i socijalizma ...".

Da smo imali hrvatske medije prije koju godinu, mogli smo jasno vidjeti što će nam se 2016-te događati. Njihova je zasluga što na masovnoj razini nismo znali s kim ćemo imati posla i koliko će mentalni hemiplegičari gušiti društvo. Danas su tako zagušili još i Hrvatsko društvo dramskih umjetnika. Prvo su radili pritisak na predsjednika društva a nakon što se on oglasio, pedesetak glumaca, redatelja i scenarista po već viđenom scenariju - istupilo je iz tog društva. A što ih je u predsjednika toliko izbacilo iz cipela da su svi histerični i bijesni? Izravni je povod bilo pismo predsjednika HDDU-a Slavka Jurage poslano članstvu u petak 29. siječnja, nakon poziva nekih članova na očitovanje HDDU-a o peticiji protiv izbora ministra kulture Zlatka Hasanbegovića: "HDDU je strukovna udruga - umjetnička, nevladina, nepolitička i neprofitna organizacija koja poštuje legitimno izabranu Vladu RH potvrđenu 22. siječnja 2016. u Saboru RH, i koja tijekom 25-godišnjeg postojanja samostalne RH nikada nije osporavala niti je izražavala svoj stav o izabranom ministru/ministrici kulture RH", stoji u odličnom Juraginu pismu, u kojemu se nadalje članove podsjeća da "svako ekstremno svjetonazorsko i političko istupanje u javnosti čine isključivo u svoje ime i na svoju osobnu odgovornost".

Čovjek im je lijepo nacrtao kakva je to udruga HDDU, koga poštuje i kakve je nadležnosti po statutu uvijek do sada imala te da ne želi ništa imati s ekstremima... s paparazzi demonstrantima, e to je bome puno. Oslikati mentalne hemiplegičare kao ekstreme, jest ideološki zabranjeno!

Navečer odlazimo u Histrionski dom na predstavljanje „Hrvatskih kronika“ (2006.-2015.) Hrvoja Hitreca. Ovdje već najavljeni predstavljači i glumci sjajno su odradili posao, ali je ipak najduhovitiji bio i ostao sam autor. Bila je to večer političkog ali ljekovitog smijeha. U sebi svojstvenom stilu, autor je izveo jedan genijalan štos: napisao je kratku humorsku i u zadnji je tren pred predstavljanje tutnuo u ruke legendarnom Žarku Potočnjaku. Ne mogu a ne naznačiti siže: Zoran zove spin dr. Aleksandra i savjetuje se kako dobiti izbore. Žarko je Potočnjak svako malo bio prekidan oduševljenim pljeskom zbog svoje genijalne izvedbe. Upravo. Toplo se nadam da će barem gro večerašnje ekipe krenuti na put po Hrvatskoj jer i knjiga i humoreska i Hrvoje Hitrec sa svojim završnim govorom (koji je opet potpalio salve) moraju odraditi taj velik posao. Nasmijati Hrvatsku. Jer ga mogu i znaju.

Utorak, 02. veljače 2016.

Jučerašnja senzacionalna drama oko HDDU-a i napuštanje te dramske udruge od strane velebnih 48 pojedinaca uzdrmalo je Zagreb. Mnogi su se pitali je li to po Richteru bilo 7 ili 8 stupnjeva? Naime, Društvo iskazuje svoje članove na čak 22 stranice i na svakoj (osim zadnjoj) je popisano baš 48 članova. Ukratko, ovi koji su izašli, predstavljaju manje od 1/22, članstva jer društvo broji više od 1.020 članova! A o „imenima“ da ne govorim.

Još više od ovoga tektonskog smaka velikih razmjera sablaznila me vijest i kao grom ošinula da neki saborski zastupnici ne će dobiti plaću za siječanj. Znam, zvuči strašno ali eto i to se dogodilo. Predlažem žurno prikupljanje sredstava za one među nama koji više ne će biti u mogućnosti (čak na mjesec dana!) kupovati odjeću i obuću Lacoste, Zara, Nike i poznatijih dizajnera Dolce & Gabanna ili Kalvin Clein. Podijelimo našu nevolju s njima. Naime, novi zastupnici nisu u roku od mjesec dana prijavili svoje imovinske kartice, puku toli drage, pa im osim neisplate plaća prijeti i kazna od dvije do čak 40.000 kuna. Zato Dalija Orešković, (relata refero) smatra kako će to biti poticaj da zastupnici obave što moraju. Svakome od njih još će bi poslan i pismeni poziv da u slijedeća dva tjedna ČudoPokretačica internetske stranice Registar izdajnika postiže svjetsku slavu, Jutarnji s njom objavljuje razgovor. Njezine su misli, misli stoljeća: prvo spominje nekakav svoj „cijeli kolektiv“, zatim svoj program „Sloboda narodu smrt fašizmu“ a na kraju nas oduševljava izjavom kako je ona praktična vjernica (ma što to njoj značilo). Zaista, kao što sam pisao i o Nini Violić i ovoj glumici se može uskliknuti: čudo prirode! Paparazzi demonstranti i dalje se međusobno natječu u utrci do gluposti i natrag.učine taj jak napor i prime plaću. Trenutno je samo 4,300.000 nas kojima nikakav poticaj a ni poziv za to ne bi bio potreban.

Nastavljaju se pokušaji rušenja Vlade RH a napadi na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića poprimaju razmjere islamofobije. Štafeta mržnje, koja traje mjesecima, sada je u rukama takozvane RF. Ekstremistička tzv. Radnička fronta (protiv koga bi oni danas ratovali?) pod okriljem mraka napunila je Markov trg. Zovu sebe izdajnicima. Ta je fronta donijela gadnu južinu ovogodišnjemu siječnju pa starija populacija teže diše. Svoji među svojima, organiziranima valjda od SDP-a, razgaljeni su se slikali buntovni mladići i djevojke: Stazić, Vrabec Mojzeš i Zoran Pusić, bivši predavač sada voditelj duhovnih vježbi marksizma. Toliko razgaljeni kao da im je netko dao 5.000 eura. Zajedničko im je da su svi gubitnici: Stazić je ostao bez vlasti, Pusić bez dotacija vlastite sestre a Vrabec Mojzeš bez predsjedničkog ureda. Tko zna hoće li ju ikada Uskok priupitati za dugove Radija 101?

Naravno, za razliku od onih s braniteljskog prosvjeda, sada se objavljuju fotografije s mnogo više pozicije pa se čak i u mraku vidi da je na Markovu trgu bilo dosta, ali neusporedivo manje ljudi.

Pokretačica internetske stranice Registar izdajnika postiže svjetsku slavu, Jutarnji s njom objavljuje razgovor. Njezine su misli, misli stoljeća: prvo spominje nekakav svoj „cijeli kolektiv“, zatim svoj program „Sloboda narodu smrt fašizmu“ a na kraju nas oduševljava izjavom kako je ona praktična vjernica (ma što to njoj značilo). Zaista, kao što sam pisao i o Nini Violić i ovoj glumici se može uskliknuti: čudo prirode! Paparazzi demonstranti i dalje se međusobno natječu u utrci do gluposti i natrag.

I to bi bilo sve što mi je ovoga tjedna zapelo za oko. U ovim turbulentnim vremenima, prilikama i neprilikama, u kojima Vlada RH po prvi puta nema niti pravo na 90 dana baš kao što ga lijevi ekstremisti i paparazzi novinari po prvi puta nisu dali niti predsjednici, teško je bilo napraviti izbor a ostati kratak. To je prava nemoguća misija.

Javor Novak

Čet, 17-10-2019, 06:09:30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.