Slučaj Drnasin - Godinu dana kasnije

Slučaj Drnasin - Godinu dana kasnije

Ovih dana navršila se godina dana od smrti Jasena Drnasina. Iako će mnogima ovo ime zazvučati poznato, samo će se rijetki prisjetiti o komu se zapravo radi.

Smatrajući kako spomenuti slučaj zaslužuje posebnu pažnju odlučili smo naše čitatelje podsjetiti na kronologiju životnoga puta Jasena Drnasina kao i na pozadinu njegove pogibelji. Rođen je 1974. godine u Splitu, a u desetoj se godini s roditeljima preselio u Kanadu. U Hrvatsku se vraća 1992. godine i odmah pristupa Hrvatskoj vojsci, nakon što je završio vojnu obuku u Kanadi. Ističući se svojim vojnim sposobnostima i izdržljivošću, sa svojom 4. gardijskom brigadom sudjeluje u brojim oslobodilačkim akcijama: «Maslenica», «Oluja», «Maestral». Sveukupno, na bojišnici je proveo 33 mjeseca i 15 dana.

No, time ne završava njegova impresivna vojnička biografija. Sredinom 1996. ime Jasena Drnasina postaje poznato i široj javnosti kada je u konkurenciji 768 kandidata iz 128 zemalja izabran za polaznika prestižne američke vojne akademije «West Point». Poziv mu je službeno uputio tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter W. Galbraith. Kao stranac, bio je podvrgnut dvostruko jačim opterećenjima te je u rijetkim javnim istupima znao reći kako je «sve što smo o obuci američkih vojnika gledali u filmovima 'limunada' prema stvarnosti akademije».

Godine 2000. kao ponosni časnik, prvi i jedini hrvatski diplomac s «West Pointa» vraća se u Hrvatsku. No, umjesto zasluženoga položaja na kojem bi mogao prenositi svoje znanje budućim vojnim naraštajima, potpuno ga se marginalizira postavljanjem na krajnje neprimjereno mjesto, administrativne poslove pri Zapovjedništvu za obuku Glavnoga stožera oružanih snaga RH. Time dotadašnja blistava vojna karijera Jasena Drnasina naglo polazi silaznom putanjom. Degradiran i razočaran odnosom vojnoga i državnog vrha te nemogućnosti da se vrati u svoju postrojbu, 4. gardijsku brigadu, on, uz neveliku invalidsku mirovinu, napušta vojsku. Radi različite fizičke poslove, a do izražaja sve češće dolaze simptomi PTSP-a. U to se vrijeme njegovo ime veže i uz nekoliko incidenata, koji kulminiraju ranjavanjem njegove zaručnice, Tanje Milanović, sa šest uboda nožem. Nakon što je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora od šest mjeseci i rokom kušnje od dvije godine, život Jasena Drnasina se stabilizira i on ponovno odlazi u Kanadu.

No, njegovo ime ponovno dospijeva u novine nakon sukoba s kanadskim policajcima do kojega je došlo radi narušavanja javnoga reda i mira u autobusu u Torontu u nedjelju 12. studenoga 2006.

Iako su novinari isprva izvijestili i o brutalnom napadu snaga policije, točnije njih sedam, na mladoga hrvatskog natporučnika, službena verzija već dan kasnije bila je posve drugačija. Navodi se kako je samo suzavac uzrok kome u koju je Drnasin pao nakon napada, a koja je na posljetku rezultirala i smrću. Uz to se bez ikakve izravne veze sa cijelim slučajem dodaje kako je Drnasin imao problema s alkoholom i drogama. Onaj dio koji se odnosi na liječničke nalaze koji nedvojbeno dokazuju suprotno, nije našao prostora u sredstvima javnoga priopćavanja, kao što se ni cijeli slučaj ne drži dovoljno bitnim da se nakon godine dana pokuša razaznati stvarni uzrok smrti hrvatskoga časnika kako bi se obranila njegova čast kao i cijele njegove obitelji.

No, kao što smo i navikli, priča jednoga nesebičnog branitelja nikako nije interesantna, kako onima koji bi trebali istraživati istinu, kolegama novinarima, tako niti onima koji bi se trebali brinuti o hrvatskim državljanima, posebice o onima koji su svojom ulogom u obrani ove države to i zaslužili.

Da je tomu tako svjedoči i odgovor ministrice vanjskih poslova i europskih integracija RH, mr. Kolinde Grabar-Kitarović, koja je na upit Hrvatskoga kulturnog vijeća je li ministarstvo upoznato s rezultatima istrage u slučaju g. Drnasina odgovorila: «Što se tiče Vašeg upita o rezultatima istrage slučaja g. Drnasina, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Ottawi je u nekoliko navrata uputilo službene upite kojima se traže rezultati istrage, međutim kanadska jedinica za posebne istrage (SIU) još nije donijela odluku o objavljivanju predmetnog izvješća, o čemu još odlučuje ravnatelj Jedinice. Valja napomenuti kako je pristup informacijama u vezi predmetnog slučaja otežan za hrvatsku stranu, obzirom da je g. Drnasin bio kanadski državljanin te po kanadskom zakonu, Republika Hrvatska nema pravo na informacije koje su označene kao javno nedostupne.»

Z.D.K.