Hrvatska između Jugoslavije i Yugoslavije

Ponedjeljak, 29. studenoga 2010.

Hrvatska između Jugoslavije i Yugoslavije

U posljednje smo vrijeme svjedoci žustrih javnih rasprava, uglavnom na raznim internetskim forumima, o tome treba li Hrvatska ući u Europsku uniju ili ne. Odgovor svih medija i političkih formacija koje su "velike" u Hrvatskoj a pigmeji u svjetskim razmjerima, je naime već odavno poznato - apodiktično DA. Argumenata za to ni od kuda, ali etikete ne fale. Svi oni koji traže argumente ekstremni su desničari i arhaični ognjištari, da ne kažemo ustaše, a manjina koja taj DA podržava "jer nema alternative" je moderna, napredna i svjetska. Jednom riječju, ta manjina je većina. Ovako orkestrirana medijsko-politička halabuka, nažalost, prikriva stvarnu dilemu koja mori određene moćne svjetske političke meštre pa se dakle tiče i Hrvatske. Dilema, naime, nije da li Hrvatska u Jugoslaviji ili ne, nego da li u Jugoslaviji unutar ili izvan Europske unije.

Brojimo do devet

Kako je izgledala Jugoslavija izvan Europske unije uglavnom je poznato iz povijesti dviju Jugoslavija, prve koja je bila legitimno dijete Zapada i druge koja je bila posvojče Istoka, dok je nisu počeli vraćati u roditeljsko krilo. I jedna i druga neupitno su vodile do rješenja "hrvatskog pitanja" propašću hrvatskog naroda, od njegove postepene jezične asimilacije do pokušaja jednokratnog fizičkog uništenja na Križnom putu. Kao što su nedavno ponovo pokazali primjeri Dubrovnika i Vukovara, takvo klasično jugoslavensko pakiranje može u Hrvatskoj proći jedino grubom silom, po okušanim ali zastarjelim receptima. Zato je mnogima jasno da odstupanje od politički korektnoga, modernoga, liberalnoga, vodi u probleme, pa se radi i na mekoj alternativi, odnosno osnivanju Jugosfere unutar Europske unije. Nije li ministar vanjskih poslova jedne velike europske zemlje ne tako davno uskliknuo, i to ni manje ni više nego na HTV-u, pred ushićenom voditeljicom: "Hrvatska unutar Europske unije bez Srbije, to je nezamislivo!"

Uostalom, Lisabonski sporazum predvidio je "pojačanu suradnju" zemalja unutar Europske unije, ako ih ima devet ili više. Retoričko je pitanje zašto baš devet, a ne dvije, na primjer Njemačka i Francuska zbog čijih je sukoba Europska unija izvorno i pokrenuta. Iako politički potpuno neinformirani, pokušajmo mi, tisuću tristo i nešto intelektualaca HKV-a, brojati bar do devet. Dakle, Hrvatska, BiH, Crna Gora, Makedonija, Srbija, Kosovo, pa dodajmo još k tome Albaniju, Bugarsku i Rumunjsku. Slovenija tu valjda ne spada, kada si tako gorljivo želi čvrstu granicu, od Sutle preko Sv. Gere, do dimnjaka u Piranskom zaljevu. Jugoslavija unutar Jugosfere, Jugosfera unutar „Europe u više brzina", evo nam „dojmljive" političke arhitekture Jugoistočne Europe. Hrvatska je u njoj provincija provincijine provincije, Krležine balkanske krčme.

Tko će nositi salvete lordu Paddy Ashdownu

Uistinu, procesi takve integracije Hrvatske u Europsku uniju uvelike su uznapredovali, napose nakon što je vodeća hrvatska domoljubna stranka svoj BMW ubacila u petu brzinu, a zatim manjina hrvatskih građana izabrala titoističkog Predsjednika, koji je svoj jugofilski DA zapakirao u celofan imena PravDA. Ne smije se naime previdjeti da u Hrvatskoj postoje brojne skupine kojima takav razvoj događaja odgovara. Ponajprije, tu su političke strukture koje nisu sposobne zamisliti alternativu služenju velikim političkim interesima, nego samo osluškuju i ocjenjuju koji su od njih moćniji. Zatim, predvođen vidovitim gospodarskim komornikom, tu je i nesposobni gospodarsko-tajkunski sloj koji nema šanse u međunarodnom gospodarskom natjecanju, pa se nostalgično vraća beskrupuloznom deranju što veće balkanske domaće koze. Između ostalih, čast iznimkama, tu su i razni državni savjetnici na čelu s domaćim ekonomskim veleumovima, koji najčešće potječu od pisaca Petogodišnjih planova. Oni se iscrpljuju u presipanju relativno velikih novčanih sredstava iz praznog u šuplje, a iz tog šupljeg kapne, čitamo to svakodnevno, u poneki duboki i dobro podstavljeni džep. Zar nam se svima već ne vrti od silnih fiskalnih i financijskih mjera za stimulaciju izvoza, a da nikad nije rečeno ili ozbiljno potraženo tko to zna napraviti ono što će se navodno izvoziti.

Paddy Ashdown Teško je vjerovati da je taj propust slučajan, jer oni koji umiju napraviti, umjesto stvarati dojam (političari učeno kažu, percepciju) da nešto rade, prirodna su opasnost nesposobnim vladajućim strukturama. Stoga ih se treba što prije riješiti, a za takvo je pak rješavanje poznato više recepata. Najjednostavnije je stvaraoce potpuno potisnuti s javne scene, kojoj po svom mentalnom sklopu ionako nisu skloni, zamijenivši ih po mogućnosti odgovarajućim samoreklamerskim cirkusantima. Mlade talente pak treba pustiti niz brain-drain (odljev mozgova, a ne vode) - prema razvijenim zemljama koje ih trebaju - i jeftino dobivaju. Govoreći politički korektno, to se zove pokretljivost mladih bez nacionalističkih ograda. Da, svi smo mi građani globalnog svijeta, osim što radne vize razvijenih zemalja dobivaju samo oni koje se može korisno upotrijebiti.

Daleko od pažnje javnosti hrvatski se društveni sustav prilagođava takvim "novim razvojnim perspektivama". Na primjer, novo osnovno i srednje školstvo pod geslom "učenje à la carte" želi djeci omogućiti da se u školi zabavljaju, a ne da se s ostalim sudionicima ovog nam vrlog globalnog svijeta spremaju za ravnopravnu životnu utakmicu. Uostalom, što konobarice i konobari trebaju znati kada nose salvetu lordu Paddy Ashdownu. Ali, bar će se u slobodno vrijeme moći pred televizorom ili u krevetu veseliti stečenim školskim znanjima. Tko to ne želi, neka plati privatnu školu! Da se pak vrag ne bi dosjetio jadu treba široko dijeliti visokoškolske diplome. Svi mi znamo da se u Hrvatskoj za zaposlenje prečesto treba imati dobru vezu i bilo kakvu diplomu. Slučajno ili ne, to pogoduje prodavačima visokoškolskih diploma nejasne vrijednosti, izdanim u novim i starim varijantama javno-privatnog partnerstva jednog bivšeg ministra, stanovnika "Zemlje znanja" odnosno Alisine zemlje čudesa. Najviši domet koji se pak može očekivati od takvog visokog školstva je da selekcionira najbolja grla, prije nego ih pokvari, za što raniji izvoz na elitna strana sveučilišta.

Samo kao ravnopravni

Hrvatski narod Građani Hrvatske moraju energično odbiti spomenute perspektive, ako ne zbog duga svojim predcima koji su stoljećima ginuli za europsku Hrvatsku, ono zbog budućnosti svoje djece i unuka. Hrvatska ne smije ući Jugoslaviju ni izvan niti unutar Europske unije. Umjesto sapunice pristupnih pregovora, ozbiljan politički razgovor može početi jedino uz prethodne javne garancije Europske unije da jugo-pritisaka ne će biti. Tek ako će Hrvatska biti tretirana ravnopravno Luxemburgu, Danskoj, Nizozemskoj i ostalim malim europskim zemljama, a ne kao jugoslavenska podrepublika, može se prići argumentiranom razmatranju pro et contra ulaska u Europsku uniju. Dok toga nema, možemo Europskoj uniji samo reći odlučno NE.

Najvažnije je pri tome biti svjestan da Hrvatska ima jasnu alternativu ulasku u Europsku uniju. U dugoj noći pred pogreb predsjednika Tuđmana hrvatski su građani beskonačnom povorkom poklonstva izrekli što misle o očuvanju hrvatske državnosti. A Hrvatska još uvijek ima itekako vrijedne ljude i dijasporu koji su svoje domoljublje dokazali u Domovinskom ratu. Nekoliko se vlada, koje su sposobnije od svih dosadašnjih HDZ-ovih ili SDP-ovih zajedno, može naći samo među onima koji su se nedavno okupili oko predsjedničke kandidature M. Tuđmana. Daleko boljih i od vlade koju će u slučaju ozbiljne nužde iznjedriti "velika" SDP-HDZ koalicija, u cilju očuvanja postojećeg odnosa snaga, koji se svodi na potiskivanje sposobnih za račun beskrupuloznih. Što se pak tiče vanjske politike, Hrvatska je kao članica NATO saveza dio institucionalne zapadne obitelji i svoje obaveze u tom savezu obavlja i nastavit će obavljati u obostranom interesu. Svaki imalo dalekovidniji svjetski partner Hrvatske trebao bi shvatiti, ako nije prikriveno genocidan, da se dugoročna stabilnost može graditi samo na međusobnom uvažavanju. Jedino na takvim osnovama Hrvatska može temeljiti svoju državnost i ravnopravno pregovarati o svojoj budućnosti.

Akademik Slaven Barišić

KOMENTARI ČITATELJA

#1 5 — Cetina 2010-11-28 19:34

Odličan članak akademika Barišića.
Potpisujem sve u njemu.

Hrvatska između Jugoslavije i Yugoslavije

Hrvatska između Jugoslavije i Yugoslavije

Brojimo do devet

Tko će nositi salvete lordu Paddy Ashdownu

Samo kao ravnopravni

KOMENTARI ČITATELJA

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Najave

Tko je na vezi?

Uvjeti korištenja

Naša udruga

Stranice članova

Izbor publikacija

Prijava na Portal