Dvije ili više stranaka?

 

Prolazeći oštrim korakom pored mene u hodniku svog ureda krajem daleke 1991. g. - kada su polagani temelji moderne Hrvatske - Franjo Tuđman se zaustavio, učinio korak unazad, i upitao "Dvije ili više stranaka?". Iako potpuno iznenađen tim pitanjem, odgovorio sam kao iz puške "Više!". Na pitanje "Zašto?" dodao sam "Zato što dvije političke stranke mogu postati dvije političke mafije, koje se uredno smjenjuju između vlasti i opozicije, zaustavljajući tako svaki protok novih ideja." Pogledao me vrlo prodorno, možda i ljutito, te šutke otišao. Bilo kako bilo, omogućio je Hrvatsku s više stranaka.

izboriKao što danas znamo, to nažalost nije riješilo problem, ponajviše zbog toga što je većina vođa malih saborskih stranaka (izuzimajući SDSS, koji funkcionira po drugom uzorku i koji se pokazao kao ozbiljan, Hrvatskoj nelojalan politički faktor) ispala potpuno nedorasla svojoj ulozi. Umjesto da budu nosioci novih rješenja mnogi od njih su se prometnuli u sitne trgovce političkim utjecajem, čak kad bi im poneki problem uopće dopro do malog mozga. Kako je većina takve sitne političke trgovine tekla kroz Sabor, ovaj se polako pretvarao u tržnicu političkih intriga i kompromisa, kojom dominiraju lokalni politički mešetari. Rezultat je da su se stvarne saborske debate zamrle, da se sve svelo na odrađivanje unaprijed riješenih domaćih partijskih zadaća, uz uglavnom lošu glumu naturščika, koja sve manje i manje zanima hrvatsku javnost. Zaista, koga više osim saborskih zastupnika zanimaju HTV-ovi prijenosi saborskih sjednica?

Što se tiče izvanparlamentarnih stranaka, njihov gotovo astronomski broj je često vezan uz ego-putovanja možda dobronamjernih ali politički neiskusnih pojedinaca i onda kad su obdareni prirodnom karizmom, bistrinom i elokvencijom. No elokvencija, iako u politici oduvijek nužna, nije danas i dovoljna, jer da bi se sudjelovalo u uspješnoj političkoj vlasti treba imati koordinirani politički program, koji vuče naprijed i koji je infrastrukturno poduprt tako da je realno ostvariv. Tako nešto nije viđeno ni kod naše dvije velike stranke, a kamo li kod izvanparlamentarnih stranaka, koje uglavnom znaju što ne će, ali ne znaju što hoće i, naročito, što mogu. Lako je na primjer biti protiv ulaska u EU, ali onda treba znati kako će se  ponašati Hrvatska (koja kao podivljala loza izrasta u turističku monokulturu sličnu Grčkoj) ako mnogi svjetski mediji odluče objavljivati simultano, u sklopu poslovičnih „novinarskih sloboda“, da u Hrvatskoj na primjer maltretiraju turiste. Zato rizik razgovora o uvjetima ulasku u EU treba prihvatiti, a razgovore prekinuti jedino ako EU ustraje na nama neprihvatljivom konceptu Jugosfere unutar EU, koju, gle slučajnosti, Lisabonski ugovor artikulirano omogućuje.

Franjo TuđmanTreba ipak jasno reći da je u korijenu sadašnje gotovo očajne vanjsko-političke pozicije Hrvatske u prvom redu kriva neuspješna ili nepostojeća razvojna politika dviju velikih stranaka. To ne čudi u slučaju SDP-a, jer je komunizam propao između ostalog zbog nesposobnosti njegovih političkih nomenklatura, koliko god su one bile „politički spretne“, i njihove bespogovorne pokornosti višem centru. S druge strane, možda je u svim tranzicijskim zemljama upravo zbog tih svojstva kriptokomunistima omogućena „pretvorba u socijal-demokrate". Tolika nesposobnost ipak čudi kod HDZ-a, jer ga je njegov osnivač Franjo Tuđman drugačije zamišljao i postavljao. Neposredno pred stranačke izbore 2000. duže sam razgovarao sa svakim posebno, Ivom Sanaderom i Ivićem Pašalićem, koji su se nametnuli za predsjedničke kandidate, i rekao im da bi trebalo razmisliti što činiti s državnom vlašću koju će HDZ uskoro osvojiti, kako im se ne bi dogodilo, rekoh, da to ne znaju, kao što to nisu znali mnogi državni dužnosnici već poslije 1995. Za razliku od Ivića Pašalića, Ivo Sanader mi je s visoka odgovorio da on već sve zna i ponudio mi dekorativno mjesto svog savjetnika, što sam uljudno otklonio. On je pak pod nacionalističkim retorikom Hrvatsku odveo u Bruxelles i Beograd, a sad je, znamo, u Los Angelesu, dok HDZ tone pod teretom njegovog „velikog znanja“.

Mislim dakle, kao i 91., da nije dilema treba li nam jedna mala stranka koja će postati velika, ili jedna velika stranka koja je postala mala. Pravo je pitanje u stvari kako poboljšati intelektualnu razinu naših malih i velikih stranaka i nadrasti sterilno političko ponašanje ponajprije naslijeđeno od komunizma, a kasnije još i dodatno primitivizirano. Iako se svaka zemlja u vanjskoj politici mora ponašati jedino po nemilosrdnim svjetskim pravilima, svoj unutar-politički život može ipak urediti po uzorku koji se razlikuje od drugih. Nepobitna je međutim činjenica da dosadašnji veliki trud mnogih dobrih i pametnih ljudi uložen u pokretanje nove domoljubne stranke ili u ujedinjenje postojećih strančica, nije dao ozbiljne rezultate. Jednako je nepobitno opravdana često izražavana skepsa prema mogućnostima unutarnje demokratizacije politički petrificiranog HDZ-a, napose dok se ne razbistri način na koji je za predsjednika stranke izabran Ivo Sanader i ne odbaci metoda stranačkih izbora „aklamacijom“.

Obje su te nepobitne činjenice zajedno dovele do krajnje kritične gospodarske i političke situacije. Neki su vanjski politički krugovi naime i dalje skloni definitivnom rješenju hrvatskog pitanja iskorjenjivanjem političkog hrvatstva. Ne vodi li na to i sadašnje stanje u kojem na primjer svaki treći visoko-obrazovani Hrvat odlazi u inozemstvo, dok nam inozemci dolaze isključivo kao gazde (i turisti), a ne kao partneri? Takva tiha, politički i medijski prešućivana "pretvorba", koja ozbiljno prijeti održanju političke pa i biološke  supstance hrvatskog naroda, još je mnogo dublja i opasnija od neuspjele materijalne pretvorbe iz 90-ih godina. U neku su ruku sadašnje krizne prilike još teže nego 90-ih jer su izazovi rafiniraniji, a uspjeh je jednostavno nemoguć bez aktiviranja svekolikog znanja koje Hrvatska još posjeduje.

To se znanje može aktivirati samo ako za to postoji artikulirana volja hrvatskih političkih vlasti. Stoga držim, polazeći od izvornih zamisli Franje Tuđmana, da je pored daljnjeg napora za izgradnju i okrupnjavanje nove domoljubne stranke potrebno odmah prići unutarnjoj demokratizaciji svih stranaka uključujući već etablirani HDZ. Ključ tih procesa dakle leži u rukama političkih struktura velikih i malih stranaka koje, napose, moraju smoći hrabrost saslušati glas intelektualnih elita i kad im nije mio. Brojni načini takve komunikacije, koji uvažavaju etičku autonomiju intelektualaca, dobro su poznati zapadnim demokracijama i ne treba ih izmišljati nego samo provesti, bez fige u džepu. A ljudi znanja moraju pak izaći iz komocije svoje anonimnosti ili iz nametnute im izolacije i, prije svega, prevladati svoju odbojnost prema nemilim vidovima realnog političkog života. Hrvatska je naime premala da bi si smjela dopustiti još jedan veliki poraz, jer bi taj mogao biti konačan.

Akademik Slaven Barišić

Sub, 20-07-2019, 20:54:13

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.