U tekućim raspravama o ulasku Hrvatske u EU čula se i teza da je Lisabonski sporazum pobjeda Europe nacija nad nadnacionalnom Europom. Držimo, kao što smo višekratno iznosili u javnosti, da je ocjena Lisabonskog sporazuma od ključne važnosti u stvaranju referendumskog stava hrvatskih glasača spram ulaska Hrvatske u EU. Zato smo odlučili navesti vrlo kritična razmišljenja koja je iznio Valery Giscard d´Estaing, u svom otvorenom pismu za Le Monde od 26. 10. 2007. godine. Iako veliki pristalica nadnacionalne Europe, odnosno tvorac propalog Europskog ustava, on smatra da je Lisabonski sporazum po sadržaju istovjetan s propalim Ustavom, a po načinu donošenja pobjeda birokratske Europe, dodajmo, ne samo nad Europom nacija nego i nad nadnacionalnom Europom, kakvu je on zamišljao. Pobjeda dakle bezbojnih ljudi kao što su Olli Rehn, Karl Bildt i slični, za koje se ne zna ni otkud su došli niti kamo idu, te na čiji izbor glasači nemaju stvarnog utjecaja čak ni po formuli jedan čovjek jedan glas. U iznošenju Giscardovog mišljenja prevest ćemo skraćenu verziju, koju je objavio EUobserver. Kratko, jasno i prikladno za daljnju raspravu na našem Portalu.

Akademik S. Barišić

Lisabonski sporazum stvoren da se izbjegne referendum, kaže Giscard

U otvorenom pismu objavljenom preko vikenda u listu Le Monde i još nekim europskim novinama, bivši francuski predsjednik nastoji razjasniti razliku između prošlog prijedloga Ustava - koji je završio u ladici nakon što su nizozemski i francuski glasači 2005. godine odbili tekst - i novog Lisabonskog sporazuma kojeg su vođe EU prihvatili ranije ovog mjeseca.

„Gledajući u sadržaj, rezultat je da su se institucionalni prijedlozi ustavnog sporazuma... našli u cijelosti u Lisabonskom ugovoru, jedino je redoslijed drugačiji ili su uključeni u prethodne sporazume" kazao je Giscard d´Estaing.

Raniji predsjednik Europske Konvencije - tijela od preko stotinu političara, koji su 2004. godine predložili Ustav EU - sugerira da je novi još kompliciraniji sadržaj napravljen da se izbjegne stavljanje sporazuma na referendum.

"Iznad svega, to je da se izbjegne referendum, zahvaljujući činjenici da su članci razbacani, a ustavni izričaj uklonjen," kaže.

Gosp. Giscard tvrdi da Lisabonski sporazum predstavlja način EU institucija da preuzmu vodstvo nakon "miješanja" članova parlamenta i političara, članova Europske Konvencije.

"Oni stoga nameću povratak jeziku kojim vladaju i procedurama koje favoriziraju, a čineći tako nadalje otuđuju građane".

Riječi gosp. Giscarda će vjerojatno potaknuti zahtjeve za referendumom u Velikoj Britaniji i Danskoj, gdje vlade tvrde da nema potrebe za javnim glasanjem o Lisabonskom sporazumu, jer je dovoljno različit od Ustava EU.