Reality show

Reality show

Ne tako davno zapitali smo se što će se meštri medijske manipulacije dosjetiti sada kad im već u predkampanji nije uspjelo eliminirati M. Tuđmana. Na HTV-u je počelo s idejom da se kandidati raspodjele na dvije skupine po šest, "prema rezultatima dosadašnjih anketa", koje su istovremeno, u malo drugačijem kontekstu, i sami proglasili nevjerodostojnima. U tim je anketama M. Tuđman "imao" nekoliko posto, pa ga se od početka kampanje željelo smjesti u sigurne gubitnike, a miljenike HTV-a predstaviti kao krug sigurnih dobitnika (izuzevši tu A. Hebranga).

Da li radi oštrog javnog protesta M. Tuđmana zbog medijskog prešućivanja njegove kandidature, posebno na državnoj televiziji, opredijelili su se in extremis za zajednički, ravnopravni nastup dvanaest kandidata. Zanimljivo je da je A. Hebrang takvo "sučeljavanje" bojkotirao, ne zato što je organizirano na opisani način, nego zato što HTV neravnopravno tretira "kandidata HDZ-a". Odnosno, da li možda pogađamo dobro, velikog kandidata HDZ-a izravnava s tamo nekim nezavisnim kandidatom M. Tuđmanom. No, unatoč formalnoj ravnopravnosti, organizatori su za predstavljanje predsjedničkog programa predvidjeli samo nekoliko minuta po kandidatu. To je naravno pogodovalo kandidatima koji programa vjerojatno nemaju, nego cinično drže da se hrvatskim građanima jabuke mogu (pro)davati pod bundeve. Niti jedan prisutni kandidat osim M. Tuđmana i Vesne Pusić nije u toj situaciji pokušao reći ništa ozbiljno, pa se ne zna da li i može. Dijelovi pak onog što je izrekla Vesna Pusić hrvatskoj su javnosti toliko neprihvatljivi da bi i njoj možda bilo bolje da nije govorila.

Mnogi od tih prigovora su se mogli izbjeći da su kandidati ždrijebom podijeljeni u male skupine i da su s voditeljima ozbiljno raspravljali, kraće ali svakodnevno, o ozbiljnim temama. Tako se veliki broj kandidata po hrvatskom izbornom sustavu mogao pretvoriti u zanimljiv doprinos razvoju zapadnih demokracija. Mnoge među njima naime pate od zagušenja dominacijom inertnog dvo-partijskog političkog sustava po formuli ovdje poznatoj pod "sjaši Kurta da uzjaši Murta".

Nasuprot takvoj ili sličnoj inovativnosti, sve je nalikovalo na najobičniji Reality show, jedan od brojnih kojim sve naše televizije, pa i ona "javna", zaglupljuju građane ove zemlje. To nam svjedoče i komentatorski uradci brojnih ovako ili onako proizvedenih zvijezda, koji se više bave time koji je kandidat imao kakvu frizuru i/ili kravatu i kako je prekrižio noge, nego s onim što kandidat nudi građanima Hrvatske kao izlaz iz gospodarske krize i kao način sanacije tekućeg vanjsko-političkog fijaska. Može se dakle zaključiti da je za meštre medijske manipulacije prvo poluvrijeme završilo osrednjim rezultatom, pa se sada sa značajno uvećanim izgledima potrudimo da konačno pobijedi kandidat koji poštuje iste vrijednosti kao i hrvatski narod.

Akademik Slaven Barišić