Novo hrvatsko otkriće

Novo hrvatsko otkriće

Uz osnovnu tezu Priopćenja HKV-a u svezi atentata na Ivu Pukanića, da je glavni problem Hrvatske u tome što je hrvatski patriotizam proglašen nacionalizmom, neočekivano su se brzo ali neizravno nadovezale riječi samog Predsjednika Vlade. On je prilikom svoje netom završene posjete Izraelu rekao da je "...Hrvatska kroz svoju obranu razvila novu paradigmu patriotizma. Ta paradigma uključuje sve hrvatske građane, bez obzira na njihovo političko, vjersko ili etničko zaleđe." Time je Predsjednik Vlade upotpunio svoju ocjenu iz svibnja 2007. godine izrečenu pred studentima Jugoistočnih europskih studija na Oxfordu da je "...nacionalizam još uvijek snažan u jugoistočnoj Europi, ali ne i u Hrvatskoj gdje je smanjen na minimum, osobito od 2003.godine kad je HDZ došao na vlast i vodi politiku normalizacije i dobrih odnosa sa susjedima."

Prvo što se čovjek pita je što je novo u paradigmi patriotizma bez obzira na političko, vjersko ili etničko zaleđe pojedinih patriota, kad tu paradigmu imamo u SAD, koja je svim svojim stanovnicima patria ili melting pot s jednim, engleskim jezikom i zajedničkom mladom kulturom, uz zanemarivi izuzetak nekoliko preostalih domorodaca u njihovim plemensko-etničkim rezervatima. Pa čovjek zaključi da naša nova paradigma nije američka jer je nova.

Zatim čovjek pomisli da je naša nova paradigma nova obzirom na starozavjetnu paradigmu "oko za oko, zub za zub" koja je u opticaju na Bliskom Istoku, te da naš Predsjednik Vlade sugerira svojim i našim bliskoistočnim prijateljima da je moguće rješenje tamošnjih problema osnivanje jedinstvene izraelsko-palestinske patrie. No onda se čovjek sjeti da je takvo shvaćanje ukazivanja na našu novu paradigmu ipak malo vjerojatno kada službene politike i jedne i druge bliskoistočne strane insistiraju svaka na svojoj posebnoj državnosti, a naslov se izraelskog skupa " Novi svijet, novi mir " referira na riječi "mir ne može biti bez partnera usmjerenih na mir" koje je izgovorio u atentatu poginuli izraelski predsjednik Yitzhak Rabin. Dakle paradigma koja prevladava u stremljenjima za mirom na Bliskom Istoku nije patriotizam unutar zajedničke države bez obzira na etničko zaleđe nego partnerstvo država stvorenih s obzirom na njihovo etničko zaleđe.

Zato treba vjerovati da se nova paradigma spomenula samo u domaćoj perspektivi i da je izvedena iz Ustava RH po kojem Predsjednik Vlade i postoji. Za razliku od mnogih drugih, Ustav RH prepoznaje nacionalne manjine te im daje jasan identitet kroz široko pravo na svoju kulturu i izraz. Ustav, odnosno hrvatska država, štiti sve manjine prema osnovnom demokratskom načelu, a nacionalne manjine očito s obzirom na njihovo etničko zaleđe. Zato je i normalno da nacionalne manjine u Hrvatskoj osjećaju Hrvatsku kao svoju patriu, što između ostalog svakodnevno dokazuju sudjelovanjem u institucijama i aktima državne vlasti, sve do podjele državnog proračuna. No ako manjine svoj patriotizam razvijaju po Ustavu RH na svom etničkom zaleđu, jasno je da i hrvatska većina ima pravo doživljavati Hrvatsku kao svoju domovinu s obzirom na svoje etničko zaleđe. Hrvati imaju pravo doživljavati svoj patriotizam u miru koji, kažu Izraelci, ne može bez svih partnera usmjerenih na mir. Drugim riječima, kao što tvrdi HKV, patriotizam hrvatskog naroda nije nacionalizam, nego partnerstvo u državnom patriotizmu većinskog naroda i nacionalnih manjina.

Nepreciznošću i nedorečenošću nove paradigme patriotizma "bez obzira na .... etničko zaleđe" unose nejasnoće ponajprije u ustavni položaj hrvatskog naroda, a zatim i nacionalnih manjina. Progoni hrvatskih patriota pod etiketom borbe protiv hrvatskog nacionalizma, koji su počeli 2000. godine, a nisu prestali 2003., samo dokazuju da takve naizgled apstraktne nejasnoće rezultiraju vrlo opipljivim posljedicama. Takve nejasnoće zato treba brzo odstraniti jer ne proizvode mir nego samo nemir.

Akademik Slaven Barišić

Vezano: Sanader u Oxfordu