Ima li kriza hrvatske brodogradnje veze s američkom financijskom krizom?

Prenosim bez komentara.

Financijska kriza – kratke novosti: Argentina, SAD
LPAC, 26. rujna 2008.
[Primjer govora suverenog vladara koji ne podilazi, i nije kukavica!]
Argentinska Predsjednica govori američkim poslovnim ljudima: Kopirali smo FDRovu politiku izgradnje infrastrukture i time svoj put iz depresije
Govoreći pred ispunjenom dvoranom u New York Council of Americas 25. rujna argentinska Predsjednica Cristina Fernandez de Kirchner rekla je ovoj skupini američkih poslovnih elita da si je Argentina izgradila put iz gospodarske depresije iz 2001. – 2002. godine kopirajući politiku Nove nagodbe Franklina Delano Roosevelta, koja počiva na infrastrukturno m razvoju i „stvarnom“ radije nego špekulantskom gospodarstvu. To je politika koja je učinila SAD „velikim“, podsjetila je svoje slušateljstvo, i mogla bi ih ponovo učiniti takvim kad bi [tu politiku] usvojili.
U slučaju Argentine, „tvrdili smo da u vremenima depresije i srozavanja djelatnosti, javni radovi i infrastruktura igraju znatnu i dinamičnu ulogu“, rekla je Fernandezica. I „nismo mi to izmislili – kopirali smo od vas iz Nove nagodbe iz 1930.-ih godina, kad je taj veliki Predsjednik Roosevelt pokrenuo Novu nagodbu i koristio instrument javnih radova kao veliki ponovni pokretač gospodarstva“.
Izjavila je da su „određeni krugovi“ s kojima je razgovarala o toj filozofiji, odgovorili skepticizmom. „Jednom, jedna veoma važna osoba mi je rekla da ustvari nije Nova nagodba učinila SAD velikim, rekla je, već rat. Odgovorila sam da ne mislim da je to istina“. SAD je učinila velikim, rekla je, „proizvodnja robe i usluga“, i uporaba njenog znanja u razvoju „stvarnog potencijala svojih ljudi“, kao što i Argentina čini svojim ekonomskim modelom usmjerenim na proizvodnju. Nimalo se ne veseleći padu američkog gospodarstva, kao što to radi venezuelanski Predsjednik Hugo Chavez, argentinska Predsjednica je uvjeravala svoje poslovne slušatelje, da sadašnja kriza ne znači kraj kapitalizma. „Morate svi vi ostati vrlo mirni“, savjetovala je. „Vjerujem da će doći na površinu nova vrsta kapitalizma, koja će se u bitnome zasnivati na stvarnom gospodarstvu koje je ovu zemlju učinilo velikom“. Ovo nije vrijeme samo-kažnjavanj a ni prozivanja, mirno je razložila. Umjesto toga vrijeme je naznačiti uzroke današnje krize, i „učinivši to, ukloniti ih, promijeniti ih i početi raditi drugačije“.
Kao temeljni uzrok sadašnje globalne krize argentinska je Predsjednica opisala raspad „logike kapitalizma“, koji se uvijek temeljio na ideji da se novac zarađuje proizvodnjom dobara i usluga, i znanjem i umijećem. „Financijski“ sustav je vjerovao da može zamijeniti ovu temeljnu osovinu kapitalizma ... i proizvoditi novac neovisno o ovom krugu dobara i usluga i znanja“, rekla je Fernandezica, ukazujući na „usporedno“ špekulantsko gospodarstvo sa svojim egzotičnim financijskim instrumentima kojima se dopustilo da se razviju usporedo sa stvarnim gospodarstvom. Ne znači da bi financijski sustav trebao nestati, dodala je. „Dapače, trebalo bi mu dati novu koncepciju gdje bi zauzeo svoju pravu ulogu ... kao motor, kao veliki financijer i održavatelj proizvodnje i stvaranja bogatstva i potrošnje putem odobravanja kredita“.

Međunarodni Predsjednik IAM-a raspalio je po jamstvima i rekao da bankari moraju ići u zatvor bez jamčevine
Thomas Buffenbarger, međunarodni Predsjednik Međunarodne udruge strojara (IAM), Thomas objavio je izjavu radničkog pokreta i drugih aktivista, koju su pročitali na demonstracijama u Wall Street-u u četvrtak, protiveći se Paulsonovim i drugim planovima spašavanja. Izjava u cijelosti slijedi:
Samo reci Ne!
Zadnjih osam godina Mudraci Wall Streeta bavili su se makinacijama à la Ponzi (šema). Stvorili su mećavu papirnatih derivata, 'collateralized debt obligations' (CDO) [naši HR gurui/vračevi prozvaše ih: 'osigurane dužničke obveze'], 'structured investment vehicles' (SIV) [naši vračevi: 'strukturirani investicijski alati']– koje su prodavali globalnim guruima visokih financija.
Mudraci napraviše svjesni odabir proizvoditi to što je danas ostalo kao papir non-investicijs ke kvalitete radije nego proizvoditi potrošačku robu. Pa stvorivši i trgujući komercijalnim papirnatim konfetima, ostvarili su milijardske dobiti za svoje tvrtke i milijune u bonusima za sebe.
No kao i sve Ponzi šeme, njihov je stroj 'obogati-se-brz o' zapeo i stao. Podmazivaččke masti—pravovrem eno niže kamatne stope i stalne infuzije likvidnosti od strane Savezne pričuve i drugih središnjih bankara –presušiše. I sad nakon osam godina hiper-gramzivos ti, procijenjenih 47 bilijuna dolarske vrijednosti bezvrijednih papira kiši na Wall Street i burze svijeta.
Što dublje to more loših zaduženja postaje, to mahnitiji postaju njihovi krikovi, spasi me. To nije američka pojava. Praktički svaki član G-8 trpi iste udare ovog pljuska dužničke strave.
No ipak, zadnjih 15 mjeseci Savezna pričuva, Ministarstvo financija SADa i njihovi dvojnici na pet kontinenata opetovano su propustili spriječiti raspad te Ponzi šeme. Ne zbog toga što nisu pokušali. Zajedno, središnji bankari su povećavali likvidnost za više od bilijuna dolara – pustili da non-bankarske tvrtke podižu zajmove s kamatnom stopom ispod osnovne—odabira li dobitnike i gubitnike—nepre stano ublažujući prave razmjere ove krize.
Sada, isti vladini dužnosnici koji su rekli pustite nas da se brinemo o tome, mi znamo što radimo, sad pričaju posve nešto drugo. Ministar financija Hank Paulson i Predsjednik Savezne pričuve Ben Bernanke trče ulicom vičući da je sef prazan—novca nema.
Oni hoće da američki radnici, poduzetništva i porezni obveznici ispune prazninu, otkupe neodredivu, neshvatljivu, nespoznatljivu količinu duga od jednog najvećeg financijskog neuspjeha poslije propasti Južnomorske tvrtke ['South Sea Company'] u 1700.-im.
Ova dvojica koju je Bush imenovao zahtijevaju da Kongres ozakoni paket jamstva od $1,000,000,000, 000. Oni žele novčanice u malim denominacijama u roku od 96 sati, ili će svi snositi posljedice [tipični jezik pljačkaša]. Ja kažem Kongresu 'Samo reci NE! Dosta je loše što su Bernanke i Paulson bili u dosluhu s tim pljačkašima banaka. No uperivši pištolj u američke ljude i zahtijevajući više zlata nego ga ima u Fort Knoxu (i njujorškoj banki Savezne pričuve) oni postaju suučesnici u najstrahovitijo j pljački ikad.
Ne činite grješku. Ovo je pljačkaški prepad na banku, ništa više, ništa manje. I FBI bi trebao biti prvi koji će na to odgovoriti.
Te Mudrace s Wall Streeta trebalo bi privesti, zaplijeniti njihova računala, bankovne račune i dosjee, pročitati im njihova prava i njihove slučajeve podnijeti na hitni ('raketni') postupak. S njima bi se trebalo ponašati kao s običnim kriminalcima kakvi su postali. Ne možemo poništiti što su učinili našem gospodarstvu. No možemo masovno spašavanje pretvoriti u masovno trpanje u zatvor.

Cristina Fernandez de Kirchner upravo je američki čovjek (žena) i u pravu je ona "veoma važna osoba" da je Amerika postala sila ratom: "Jednom, jedna veoma važna osoba mi je rekla da ustvari nije Nova nagodba učinila SAD velikim, rekla je, već rat."

I zato USA mora ratovati, a katalonski profesor arapskog, Ernesto Mila, kaže (moj prijevod):

"USA danas ne proživljava svoje najbolje trenutke i vidljivo je da je to sila u opadanju. Nisu uspjeli učvrstiti svoj položaj u Iraku (sila s vrlo ograničenim vojnim resursima u 2003.), njezina ekonomija ne proizvodi više dovoljnu količinu za unutarnju potrošnju. Deficit u trgovinskoj razmjeni nema premca u povijesti čovječanstva. Američka ekonomija i dalje živi na dotok stranog kapitala na američke burze. Međutim, to nije uvijek dostatno. Skandali poput Enrona ili Arthura Andersena označili su pad dolara prije sumnje da i mnoge druge tvrtke mogu prepravljati svoje knjigovodstvo. Američka ekonomija je danas špekulativna nipošto proizvodna. Zemlja koja ne može preživjeti. Kao vrhunac, irački rat pokazuje nesposobnost konačne pobjede nad jednom malom zemljom. Irak, koji je na prvi pogled izgledao kao «indijanski rat» završio je u novom izdanju najgore američke noćne more: Vijetnam.
Inozemne pustolovine Bushove administracije međunarodno su izolirale USA. Europa više nema povjerenja u USA. Rusija je u preoblikovanju i želi imati odnose s Europom. Kina se boji Amerike. Arapsko-islamsk i svijet ih drže kao neprijatelje, premda su neki arapski režimi saveznici USA. Latinska se Amerika želi izvući iz američkog tutorstva. Velika ekonomska i trgovačka sila današnjice je EU. EU je od 11. rujna prešla od bezuvjetnog savezništva do gledanja s nepovjerenjem vanjsku američku politiku. USA nemaju više saveznika… najviše imaju prislne vazale. Doista, već samo rađanje eura i postojanje EU predstavljaju prijetnju za američku hegemoniju. Tako je jedna zemlja postala nesposobna za život, posebno nakon što je postalo očevidno da njihove oružane snage nisu u stanju pobijediti i umiriti slabi Afganistan (Hamida Karzaija i dalje prezirno nazivaju «gradonačelniko m Kabula» jer se njegova vlast ne proteže niti na sva predgrađa Kabula) a američka ekonomija živi od priljeva stranog kapitala.
Opadanje američke moći može imati neočekivane posljedice. Jedna zemlja na zalazu svoje moći, koja toga nije svjesna, može imati histerične reakcije."

Amerika, zapravo njihovo skriveno plutokratsko vodstvo, dovest će svijet u katastrofu.
Iran je na redu. A glavni cilj je Rusija.