Ozana Bašić: Nakon svega DA za Lustraciju!

Zašto je Hrvatska jedina postkomunistička zemlja, članica Europske unije koja konstantno ekonomski propada? Kako to da sve ostale postkomunističke zemlje, posebice Mađarska koja je provela lustraciju, postaje primjer napretka i prosperiteta?

Je li nakon 25 godina hrvatskoj potrebna lustracija?

Jesu li osobe koje treba lustirati upravo oni koji su bili nositelji boljševičkog sustava, vršili progone, zatvarali, ubijali, mučili, progonili vjernike, oduzimali vlasništvo, titule...?

Jesu li te iste osobe samoamnestirane na način što su '90-te i u daljnjim godinama pa nadalje birane u Netočna V. PusićNaša stručna ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić nedavno je u intervjuu za jednu tv postaju izjavila kako u Njemačkoj nije provedena lustracija te da se radilo o beznačajnim mjerama. To je potpuno netočno, jer je u Istočnoj Njemačkoj DDR-u lustrirano primjerice 90 posto sudaca iz bivšeg sustavu kojeg je kontrolirao Stasi – Njemačka UDBA te su ostali samo oni suci koji su radili brakorazvodne parnice i to ne sviHrvatski Sabor i na državne funkcije, a pri tome „sudjelovali" u Domovinskom ratu?

Druga europska iskustva

U većini zemalja, ne računajući Rusiju, provedena je lustracija i to uzimajući u obzir Istočnu Njemačku - DDR i Poljsku. Može se govoriti o radikalnim zakonskim rješenjima. Lustracija je u Poljskoj obuhvatila i dio crkvene hijerarhije. Naša stručna ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić nedavno je u intervjuu za jednu tv postaju izjavila kako u Njemačkoj nije provedena lustracija te da se radilo o beznačajnim mjerama. To je potpuno netočno, jer je u Istočnoj Njemačkoj DDR-u lustrirano primjerice 90 posto sudaca iz bivšeg sustavu kojeg je kontrolirao Stasi – Njemačka UDBA, preciznije (Ministarstvo za državnu sigurnost), te su ostali samo oni suci koji su radili brakorazvodne parnice i to ne svi. Njemačka, Poljska i druge zemlje očigledno su došle do zaključka da ne mogu razvijati društvo ni ekonomski sustav, kao ni demokraciju bez kadrovskih promjena u smislu lustracijskih zahvata.

Do današnjeg dana Hrvatska nije provela lustraciju niti je ona predložena u ozbiljnom smislu. Za lustraciju se često zalažu male stranke i politički marginalci koji idu u ekstremne varijante lustracije na način da predlažu političku i javnu ''egzekuciju'' iz svih funkcija, kao i svih onih koji su bili članovi partije. Moguće je razmišljati da takvi namjerno plaše javnost kako bi se stvorio negativan stav i strah od lustracije te takvo djelovanje ide u korist društvenoj nemogućnosti provedbe lustracije.

Zašto je potrebna lustracija?

Prije svega, potrebna je iz higijenskih razloga. Nadalje, sudjelovanje u tom sustavu ne predstavlja neutralnu vrijednosnu činjenicu, jer nisu to bili samo puki službenici, administratori, to su bile i još uvijek jesu osobe s imenom i prezimenom koje su aktivno sudjelovale u provedbi zločina i izgradnji takve ideologije i monstruoznog sustava. Zanimljivo je da se baš Josip Manolić u svojoj knjizi i javnim istupima protivi lustraciji, smatrajući da je ona nepotrebna iz razloga amnestije.

Josip Manolić kao istaknuti pripadnik boljševičkog sustava i sudionik Domovinskog rata te nositelj najvećih funkcija u RH u svojoj knjizi u dijelovima koji se tiču akcije Labrador, djelovanje KOS–a ističe i privatizacijsku pljačku, gdje naglašava mogućnost da su upravo ljudi KOS–a i UDBA–e danas na najvišim državnim, ekonomskim i društvenim funkcijama. Postavlja se logično pitanje zbog čega isti autor smatra da u takvoj situaciji nije potrebna lustracija, posebice zato jer daje zaključiti kako su i danas prisutni svugdje. Josip ManolićJosip Manolić kao istaknuti pripadnik boljševičkog sustava i sudionik Domovinskog rata te nositelj najvećih funkcija u RH u svojoj knjizi u dijelovima koji se tiču akcije Labrador, djelovanje KOS – a ističe i privatizacijsku pljačku, gdje naglašava mogućnost da su upravo ljudi KOS–a i UDBA–e danas na najvišim državnim, ekonomskim i društvenim funkcijama. Postavlja se logično pitanje zbog čega isti autor smatra da u takvoj situaciji nije potrebna lustracija, posebice zato jer daje zaključiti kako su i danas prisutni svugdje. Ovo je zapravo pitanje svih pitanja, zato jer su te osobe podložne ucjeni druge zemljeOvo je zapravo pitanje svih pitanja, zato jer su te osobe podložne ucjeni druge zemlje. Srbija i dalje posjeduje njihove dosjee što znači svako opiranje njihovoj politici (srbijanskoj) znači gubljenje političke moći, privilegija i razotkrivanje unutar Hrvatske, a to nije ono za što su se žestoko zalagali od 1945-te kao i njihovi nasljednici. Sve je odavno riješeno u Nürnbergu, to su režimski zločini za kolektivna sudjelovanja.

Agenti KOS–a i UDBA–e nisu radili niti prije 90–te, a ni poslije 90–ih za interese Republike Hrvatske, već za interese države koja se zvala Jugoslavija. Istina je da je jedan dio pripadnika UDBA–e (SDS) prešao na našu stranu, ali samo iz razloga straha i vlastite koristi. Agenti KOS–a, može se pretpostavljati, i dalje rade za drugu državu, pa se postavlja pitanje zbog čega se ne objave imena, pogotovo iz razloga što jedan Josip Manolić daje naslutiti da isti danas obnašaju najviše državne funkcije.

Kakvu lustraciju imamo pravo tražiti i očekivati?

Onu koja će izazvati pozitivne posljedice na društvo i međuljudske odnose ne zalažući se za progon i kažnjavanje već za onemogućavanje i neutraliziranje neprijateljskih agenata. Moguće vrijedi razmišljanje o lustraciji ograničenog djelovanja na način da se donesu zakoni koji onemogućavaju djelovanje na državnim funkcijama primjerice za članove Sabora, vlade, suce, državne odvjetnike te najviše funkcije u pojedinim resorima kao što su sveučilišni profesori te takve osobe ne bi mogle aktivno sudjelovati budući su djelovali kao operativci ili čelnici SDS–a ili Kontra-obavještajne službe Jugoslavije ili su bili operativci koji su djelovali putem medija. Te funkcije također ne bi mogli obavljati ostali suradnici bivših obavještajnih službi. Zakonom se može propisati da se prilikom natječaja za funkcije svi kandidati obavežu na izjave pod pravnom materijalnom i kaznenom odgovornošću kako nisu bili sudionici tajnih organizacija i ujedno daju izjavu i dopuštenje da se provjere njihovi dosjei. U slučaju da je dana lažna prijava, slijedi kazneni progon, a dopušta se objava njihova dosjea.

Sigurna sam da bi u tom slučaju došlo do samolustracije, isti se ne bi javljali na funkcije čime bi se zadovoljili demokratski principi. Trebalo bi razmisliti i o osobama koje su sudjelovali u procesu privatizacije pod djelovanjem KOS–a. Kazneni zakon predviđa mogućnost kaznenog progona. Treba inzistirati na ovakvom obliku lustracije što je moralno i zakonski dopustivo, pogotovo iz razloga jer se može sumnjati da je takav kapital interesno povezan sa neprijateljem NATO–a, čija je Hrvatska članica. Hrvatska ulaskom u NATO preuzela je i taj dio.

Svi koji su sudjelovali u izgradnji takve ideologije nisu osobe koje mogu raditi na izgradnji demokratskog društva, jer su cijeli svoj život ugradili u potpuno krivu i pogubnu ideologiju. Ideologiju ubijanja, progona, zlostavljanja, zatvaranja, progona vjernika, nepotizma...

Lustracija je potrebna zbog međusobne pomirbe, tereta prošlosti ali i društvene higijene, a sve to se jedino može ostvariti čistim računima.

Ozana Bašić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.