Nenad PiskačNenad Piskac karikatura 02

Brisani prostor

U povodu izjave šefa kluba zastupnika HDZ-a, Andrije Hebranga, o Hrvatskoj u krivom smjeru

Krivi smjer – što je to, odakle dolazi, kamo ide?

Andrija HebrangNevjerojatno, ali istinito, u samo tjedan dana morao sam se složiti s dvije ocjene hrvatskoga jadnoga stanja, koje su izrekli visokopozicionirani hadezeovci. O Matušićevoj točnoj ocjeni da je u Hrvatskoj šef oporbe predsjednik države već sam napisao dvije-tri rečenice. A trebalo bi napisati nešto i o pisanoj ocjeni Andrije Hebranga o tome da nam država ide u „krivome smjeru", koju je u Hrvatskom saboru dao u povodu smrti simbola obrane Siska i Banovine od velikosrpske agresije, generala Đure Brodarca. S tom se izjavom pored zdravih očiju i čiste pameti, nemoguće ne složiti.

Tuđman je izdan u vlastitoj stranci

Krivi smjer moderne hrvatske države zacrtan je početkom devedesetih, a osvojen je 3. siječnja 2000. Taj je nadnevak ustoličio one politike koje su izgubile na prvim demokratskim izborima. A izgubile su izbore zato što su bile za rješavanje hrvatskoga pitanja unutar jugoslavenske kloake. Vladimir ŠeksTuđman je te politike jednostavno pomeo oslanjajući se na moralnu snagu hrvatskoga naroda, pomirbu i vjeru u vlastite snage i pomoć Božju.

Tuđman je pometen iz HDZ-a još dok je umirao 1999. HDZ zato danas nema snage i pameti, a niti osjećaja za povijesnu odgovornost, i suočiti se s krivim smjerom. Vladimir Šeks odmah je, naime, napao Hebranga i zaprijetio mu stranačkim „tijelima" i „raspravama" o „politički štetnoj izjavi". To zapravo znači da u HDZ-u prevladava struja krivog smjera, koji je postao operativan po Tuđmanovoj smrti – kad nitko u HDZ-u, uključujući i Šeksa i Hebranga, nije bio spreman nastaviti politiku temeljenu na Tuđmanovoj političkoj sintezi. Tuđman je izdan u vlastitoj stranci. Tko je pak želio ostati na Tuđmanovom smjeru, marginaliziran je ili izbačen iz HDZ-a, pri tom se nisu birala sredstva. Stranka je potom ušla u koaliciju Savez za Europu. Krivi smjer više nije imao djelatnu oporbu, a narod je izgubio središnju nacionalnu stranku u koju je do tad imao povjerenje. HDZ-ovo skretanjeU HDZ-u prevladava struja krivog smjera, koji je postao operativan po Tuđmanovoj smrti – kad nitko u HDZ-u, uključujući i Šeksa i Hebranga, nije bio spreman nastaviti politiku temeljenu na Tuđmanovoj političkoj sintezi. Tuđman je izdan u vlastitoj stranci -  tko je pak želio ostati na Tuđmanovom smjeru, marginaliziran je ili izbačen iz HDZ-a, pri tom se nisu birala sredstvaKrivi smjer stoga nema danas oporbu ni u poziciji, a još manje u aktualnoj oporbi.

I Srbi su protiv ispravnog hrvatskog smjera

Tuđmanov smjer nije predvidio niti planirao nikakvu Jugoslaviju s Hrvatskom (niti Europsku uniju s opljačkanom i devastiranom Hrvatskom). Tu su politiku hrvatski komunisti, narodnjaci i liberali ocijenili „opasnom namjerom". Ne samo oni nego i Srbi čije polazište je 1990. formulirao književnik Brana Crnčević: „Zato što ih je najviše, Srbi veruju da od njih zavisi kakva će Jugoslavija biti. Život ih je nekoliko puta demantovao, jer nisu uspeli da naprave Jugoslaviju, a ona je uspela da unakazi Srbiju. Ja zato sanjam o samosvesnoj Srbiji, o državi koja će razumeti da je svaki Srbin važan i da svaki Srbin ima obavezu prema svim Srbima" (NIN, 25. veljače 1990.).

Razaranje DubrovnikaGodinu dana kasnije akademik Pavle Ivić 1991. kaže: „Kad se vojska povuče iz Slovenije, mi se ne bismo smeli protiviti tome da ona zatim napusti Hrvatsku, naravno ne i SAO Krajinu i srpske krajeve u Slavoniji, zapadnom Sremu i Baranji... U 'savezu suverenih država' (Tuđmanov prijedlog, nap. N. P.) nastavila bi se kolonijalna eksploatacija manje razvijenog 'ostatka Jugoslavije', ovog puta bez ikakve kompenzacije" (NIN, 2. kolovoza 1991.).

A kakav je odnos Srba prema ondašnjem hrvatskom vrhovništvu koje nastoji obnoviti suverenu hrvatsku državu? Ovakav: „Ovo rukovodstvo ima pred sobom ili u sebi već postojanje jedne takve hrvatske države. Nezavisne države Hrvatske, iz vremena okupacije od strane fašističke Njemačke od 1941. do 1945. godine. Ako ta NDH možda nije uzrok i ideal, ona je neposredno, primjer mogućeg i postojećeg... a Njemačkoj... najverniji saveznik u istoriji i najkrvoločniji po djelima bila je nekadašnja NDH" (Vasilije Kalezić, Prilog grupnom portretu hrvatskog vrhovništva, Politika, 2. kolovoza 1991.)

Krivi smjer je i bolesna ovisnost o Srbima

Poslije prvih demokratskih izbora hrvatska oporba umjesto da djelatno podupre ispravan put hrvatske slobode i državnosti, često je podupirala neispravan put (kulminirao je parlamentarnim pučem Manolića i Mesića 1994.), kao da im je bliži bio Jovan Rašković: „Srpska demokratska stranka je na izvjestan način podigla srpski narod. Jovan Rašković i Srpska demokratska strankaPodigli smo ga iz letargije u kojoj je bio, iz laži u koje je duboko utonuo...". Ovisnost o pitanju Srba u Hrvatskoj u mnogim je oporbenim politikama bila osnova za projugoslavenski smjer (SDP, HNS, HSLS, HSS...). Ta im je ovisnost bila važnija od hrvatske slobode i pune suverenosti. I ostala je takvom do danas. Zato i sad smatraju kako Srbiju treba istodobno s Hrvatskom integrirati u EU. Da je tomu tako potvrđuje i potpuno krivi smjer koaliranja HDZ-a s SDSS-om. ProjugoslavenstvoOvisnost o pitanju Srba u Hrvatskoj u mnogim je oporbenim politikama bila osnova za projugoslavenski smjer (SDP, HNS, HSLS, HSS...). Ta im je ovisnost bila važnija od hrvatske slobode i pune suverenosti. I ostala je takvom do danasNi to nije dovoljno pa šefica hrvatske vlade Jadranka Kosor na svoju ruku daruje Srbiji hrvatske eu-prijevode, čime zapravo šalje poruku da su hrvatski i srpski jedan jezik. Što je to? Ispravan smjer?

Praktični početci krivoga smjera

Praktični početci krivoga smjera započinju 4. svibnja 1994. Predsjednik Hrvatskog državnog sabora, Stjepan Mesić (HDZ), i predsjednik Županijskog doma Hrvatskog državnog sabora, Josip Manolić (HDZ), uputili su tada u SAD „Inicijativu Kongresu SAD". U njoj podmeću da Hrvatska i HDZ „sprječavaju provedbu Washingtonskog sporazuma", traže od Kongresa SAD da suzbije „planove za nastavak pregovora i suradnje Tuđmanova režima sa srpskim režimom", konstruiraju da se „blokira demokratizacija zemlje u kojoj se ne može ostvariti stvarna demokratizacija", da je rascjepom HDZ došlo do frakcija i do nove stranke Hrvatskih nezavisnih demokrata, te lažu kako su „Hrvatski nezavisni demokrati već postali druga najjača oporbena stranka u Hrvatskoj". K tome optužuju državu hrvatsku za agresiju: „Prvi je režim (srpski) započeo agresiju protiv Republike Bosne i Hercegovine, a drugi (hrvatski), prihvaćajući da suverena Republika Bosna i Hercegovina bude podijeljena, doveo je Republiku Hrvatsku s položaja žrtve agresije u položaj suagresora". Josip ManolićTraži se od Kongresa da bi „sa svoje strane utjecao na demokratizaciju u Republici Hrvatskoj, na uspostavi pravne države i punoga ustavnog sustava". Potpisnici su Inicijativu poslali bez prethodne rasprave i suglasnosti Hrvatskoga državnoga sabora. Ova Inicijativa u svakoj pravnoj državi predstavlja poziv na rušenje ustavnopravnog položaja. Izdajnički čin u okolnostima velikosrpske okupacije. Potpisnici Inicijative nisu odgovarali i to je velika Tuđmanova pogrješka.

Ekipa za instalaciju krivog smjera

Puč su poduprle parlamentarne stranke: HSLS, SDP, HNS, HSS, HSP, IDS, ASH, DA i SNS. Cilj puča bio je steći saborsku većinu, srušiti Tuđmana i legalne demokratski izabrane državne vlasti. Pučistima su pristupili i neki iz HDZ-a (Josip Andrić, Slavko Degoricija, fra Tomislav Pavao Duka, Perica Jurić, Ante Karić, Petar Kriste, Stanislav Pavić, Ante Šimara, Tomislav Šutalo, Muhamed Zulić). Oporba je tada blokirala rad Hrvatskoga državnoga sabora. Tuđman je nadigrao tadašnji krivi smjer, ali nije ga mogao nadigrati i poslije smrti.

Evo kako su se još kuhali krivi smjerovi, iznosim primjer koji pojašnjava destrukciju Hrvatske vojske poslije 2000. godine. Odluka da se održi smotra Zbora narodne garde kojega je Tuđman ustrojio 20. travnja 1991. naišla je na snažan otpor. Smotru 28. svibnja 1991. (početak formiranja Hrvatske vojske!) na stadionu NK Zagreb krivi smjer proglasio je „nepromišljenom avanturom". Krivi smjer je formirao čak i komisiju sa ciljem da prosudi ustavnost toga Tuđmanova čina! Taj krivi smjer najbolje su zastupali Račan - SDP, Savka - HNS, Jakovčić – IDS, Mira Ljubić-Lorger - DA, Antun Vujić - SDH, i politopsjenari kao što su bili Vlado Gotovac, Ivo Škrabalo, Jozo Radoš, Zlatko Kramarić...

Krivi smjer podriva temelj moderne hrvatske države

Krivi smjer Hrvatske nije teško locirati. On se 2000. odmah očitovao revolucionarno i po kratkom postupku: Lustracija pravoga smjera (detuđmanizacija) u vojsci, policiji, medijima, diplomaciji i javnim tvrtkama. Polazište detuđmanizacije glasi: Ispravan Tuđmanov smjer je kriv jer je izborio suverenu i slobodnu hrvatsku državu. Krivi smjer se zato poticao u unutarnjoj i vanjskoj politici. Nepotrebno je promijenjen polupredsjednički sustav u parlamentarnu brbljaonicu u kojoj se ne zna tko je za što odgovoran, ali se zna da je brbljaonica postala odlično plodno tlo svekolikoga klijentelizma, a onda i političke i svake druge korupcije. Stjepan MesićOdmah je izvršena amputacija hrvatskoga izvandomovinstva, a hrvatski branitelji postali su „opasna namjera" što je sinonim za „narodne neprijatelje" jugokomunizma. Razdor i partitokracijaUmjesto pomirbe instaliran je permanentni razdor. Moralna snaga hrvatskog naroda zamijenjena je pokornim odlukama odnarođenih partitokracija. Državotvornost je zamijenjena ideologijom jugoantifašizma – prikrivenoga jugokomunizma.Na unutarnjem planu krenulo je izjednačavanje hrvatskih branitelja s agresorom i predaja osloboditeljskih akcija haaškom krumpirištu, a na vanjskom planu radikalan zaokret prema londonskom Zapadnom Balkanu i nekritički pristup integraciji u EU. Istodobno krivi se smjer očitovao i u politici pogubnoga vanjskoga zaduživanja, što je kopija Titove politike održavanja Juge vanjskim kreditima. Hrvatsku je ubrzo krivi smjer Saveza za Europu, potkopavši temelje moderne hrvatske države, pretvorio dijelom u sudnicu, dijelom u ludnicu, dijelom u ovisnu dužnicu. Samo tako ju se, naime, obezglavljenu može opetovano umijesiti u novu jugozajednicu.

Krivi smjer gazi strojevim korakom

Umjesto pomirbe instaliran je permanentni razdor. Moralna snaga hrvatskog naroda zamijenjena je pokornim odlukama odnarođenih partitokracija. Državotvornost je zamijenjena ideologijom jugoantifašizma – prikrivenoga jugokomunizma. Oslanjanje na vlastite snage zamijenjeno je ovisnošću o inozemnim snagama na financijsko-bankarskom, medijskom, obavještajnom i drugim područjima. Suradnja s Crkvom pretvorena je u kontinuirane napade na nju. Tuđmanovo načelo – odlučimo sami o svojoj sudbini, revolucionarno je prepjevano u drugo načelo – neka drugi odlučuju o našoj sudbini. I tako dalje. Nema područja društvenoga života u kojemu nije izvršena „perestrojka" povratnoga jugokomunističkoga vala.

Ivo Sanader, Vladimir Šeks, Stjepan MesićJedanaest godina krivoga smjera obilježile su politike vlada Ivice Račana, Ive Sanadera i Jadranke Kosor s pripadajućim predsjednicima Sabora i nemjerljivim doprinosima predsjednika svih građana Stjepana Mesića i predsjednika neimenovane republike Ive Josipovića. Od parlamentarnih stranka jedino se koliko toliko uspravno držala Hrvatska stranka prava. Krivi smjer objektivno uvodi nas strojevim korakom (Majakovski: „lijeva, lijeva, lijeva...") u jugoslavensko podzemlje zašećereno utopijom europskoga puta.

Alternativa krivome smjeru – novo vino u nove mješine

Krivi smjer je uzeo tolikoga maha, da se više ne smije ni konstatirati kako se nalazimo na „krivome smjeru". Srećom, nismo više u totalitarizmu, barem ne u formalno-pravnome. Krivi smjerovi rješavaju se na izborima. Sadašnji krivi smjer u osnovi je projugoslavenski i eurofilski i u tom krivom smjeru gube se nacionalni identitet, interes i dostojanstvo. Država slabi iz dana u dan, dug raste, proizvodnje nove vrijednosti nema. Pozicija i oporba krivi smjer proglašavaju uspjesima. Izbori 2011.Na braniteljskom planu krivi smjer izjednačuje agresiju s obranom, branitelje s agresorom, zločin u ratu s ratnim zločinom, a haašku nepravdu ustoličuje u vrhunaravnu protuhrvatsku perverziju. Cjelokupna takva politika zahtijeva radikalan otklon od krivoga smjera. Rehabilitacija HDZ-a je utopija. Novo vino u nove mješine!

Prividi alternative krivome smjeru

Alternativa krivom smjeru mora jasno reći biračima u čemu se očituje evidentni krivi smjer, Lažne alternativeAlternative koje se navodno pojavljuju i najavljuju, a koje nisu u stanju ponuditi razloge i vrjednote za novo hrvatsko zajedništvo, nisu alternativa sadašnjem krivom smjerutko stoji iza njega i koje su posljedice krivoga smjera. Alternativa mora reći i to kako vidi izlaz iz krivoga smjera i što podrazumijeva zauzimanje pravog smjera. Alternativa se ne smije izgubiti u „bespućima" dnevnopolitičkih kiselih bombona. Ona se mora koncentrirati na nekoliko bitnih pitanja o kojima ovisi sadašnjost i budućnost hrvatskoga naroda i njegove države. Promatrajući s razine običnoga birača, alternativa u ovom trenutku ne postoji, a oni koji tvrde da postoji – lažu i obmanjuju.

Tuđman je jasno i glasno uoči prvih demokratskih izbora rekao u čemu se sastoji tadašnji, jugoslavenski krivi smjer. Ima li ijedan politički Hrvat koji je sposoban artikulirati današnji krivi smjer i ponuditi realnu alternativu? Ili stranka? Pokret? Posebice zato što su u mnogim elementima podudarni ondašnji i sadašnji krivi smjerovi. Alternative koje se navodno pojavljuju i najavljuju, a koje nisu u stanju ponuditi razloge i vrjednote za novo hrvatsko zajedništvo, nisu alternativa sadašnjem krivom smjeru.

Ocjena Andrije Hebranga je točna, ali je iz redova HDZ-a stigla jedanaest godina prekasno.

Nenad Piskač

 

Pet, 20-09-2019, 02:21:01

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.