Nenad PiskačNenad Piskac karikatura 02

Brisani prostor

Velikosrpska imperijalna politika – struktura dugog trajanja

Godine 2010. izišao je zbornik radova „Godina 1918.". Nakladnik – Hrvatski institut za povijest. U zborniku je objavljeno 15 rasprava. Predgovor je napisao dr. Ljubomir Antić, a urednik zbornika je dr. Zlatko Matijević.

Kako u zborniku jasno piše: „Nijedan dio ovoga zbornika radova ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja nakladnika", moram pribjeći tehnici prepričavanja, iako bih najradije pretipkao cjeloviti tekst (zapravo, kompletan zbornik radova). O čemu je riječ?

Ideja imperije

Riječ je o zanimljivom radu autora Tihomira Cipeka s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, objavljenim pod naslovom „Imperijalni imaginarij 1918.-2008. Velikosrpstvo Radikalne stranke". ratko mladićU radu su navedene činjenice koje bi trebalo „umnožavati, fotokopirati" i na sve moguće načine reproducirati. I to osobito sada kad srpska vanjska politika leti na krilima „uhidbe" ratnoga zločinca prve klase, Ratka, junačine, „đenerala" Mladića – transferiroga u haaški pritvor u kojemu ga vjerojatno čeka sudbina Slobodana Miloševića. Službeno: Infarkt. Dobro je krvnik rekao službenom dežurnom sucu u Beogradu – Što hoćete od mene, nisam ja nego ste vi izabrali Miloševića!

Cipek u svom radu pokazuje kako ideja velikosrpskoga imperijalizma predstavlja „strukturu dugog trajanja", odnosno „mentalnu mapu srpskih političkih elita, koja bitno određuje suvremenu srpsku politiku". O tome hrvatski političari na vlasti i u oporbi nemaju pojma, ili se prave bedasti. Za razliku od njih autor smatra da način i oblik definiranja Kraljevine SHS 1918. pokazuju da je srpska elita shvaćala bilo koju jugozajednicu kao „proširenu Srbiju, neku vrstu srpskoga carstva, te da velikosrpska imperijalna ideja dominira uvelika srbijaideologiji srpskih političkih elita". Autor smatra da široka prihvaćenost imperijalne ideje u srpskome društvu ima za uzrok to što je Srbija podijeljeno društvo i nedovršena država.

Trećina, naime, srpskih građana, kaže autor, ne prihvaća ideju liberalne demokracije, trodiobu vlasti, zaštitu manjina, jednom riječju – pravnu državu! K tome, srpska država i njezini građani ne znaju gdje su državne granice Srbije! Zoran Đinđić koji je te stvari pokušao dovesti u red, ubijen je – jer je odustao od koncepta Srbije kao imperije. U 19. i 20. stoljeću, podsjeća autor, Srbija je sedam puta nasiljem smijenila svoje dinastije, a od 1935. do 2006. donijela je jedanaest ustava.

Mentalna mapa Velike Srbije

Srpski radikali su, prepričavam i dalje, formiranje Kraljevine SHS u svome glasilu ovako popratili (na naslovnici): „Ovogodišnji Vidovdan povratio nam je Carstvo!". Pravi je problem u tome što su radikali bili u pravu. Kraljevina SHS je bila klasični imperij. Neprestano su se kombinirala dva načela – povijesno i prirodno pravo. Gdje nije bilo srpske etničke većine, agresija se opravdavala povijesnim pravom, a tamo gdje je bilo Srba agresija velikosrpske politike pravdala se brojnošću srpskoga stanovništva. Kontinuitet velikosrpske politike vodi do današnjih dana. Osim radikala imperijalne teze podupire i značajan dio srpske političke elite iz drugih stranaka, kao i dio srpskih intelektualaca.

Njemački povjesničar i politolog Holm Sundhaussen tvrdi kako je uzrok kašnjenja modernizacije srpskoga društva uzrokovana „mentalnom mapom Velike Srbije, nastalom u glavama srpske elite u 19. stoljeću". On to naziva „epistemološka katastrofa", a autor T. Cipek potkrjepljuje to službenim stihovima današnjih srpskih radikala: „Srbijo nisi mala dok je tvojih radikala". Sve se to reflektira u ideju o tome da svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi. Da bi se ta ideja održala, proizvode se mitovi o vječnoj žrtvi, o vječnoj ugroženosti, o Jasenovcu, itd. Upotreba povijesti kao oružja, kaže Cipek, postala je značajka djelovanja vođe srpskih radikala Vojislava Šešelja. Otuda dolazi i potpuna rehabilitacija zločinačkoga četničkoga pokreta – o kojoj hrvatska politika junački šuti.

Obraz velikosrpskoga imperija

Ideja srpskoga imperija u srpskoj povijesti spada u „strukturu dugog trajanja". Osim Srpske radikalne vojislav šešeljstranke podupiru je i brojne fašističke stranke i skupine poput Otačestvenog pokreta: Obraz, Nacionalni stroj i klerikalni Srpski Sabor Dveri. Obraz je izdavao istoimeni časopis u kojem je surađivao i Vojislav Koštunica. Među srpske neprijatelje časopis Obraz je ubrojio Židove, Ustaše, Muslimane, Albance, demokrate, mirovne organizacije, sekte, itd. (B. Aleksov, The New Role of the Orthodox Church in Serbia", str. 367).

Činjenica jest da agresivni imperijalizam u srpskoj povijesti srpske elite zastupaju dugotrajno, pa i danas, dakako. Agresivni imperijalizam zastupljen je i u Demokratskoj stranci Srbije i u Demokratskoj stranci Borisa Tadića, uz već spomenutu Šešeljevu Srpsku radikalnu stranku.

Šešeljeva besmrtna ideologija

Godine 2000. SRS je osvojila 322.333 glasa (8,5%). Na izborima 2003. SRS je osvojila 1.056.256 glasova (27%). Zašto? Zato jer SRS nastavlja politiku S. Miloševića – svi Srbi u jednoj državi.

Na predsjedničkim izborima 2002. Šešelj je u drugom krugu osvojio 36,8 posto glasova (1.063.296 glasova). Kad je Šešelj završio u Haagu Tomislav Nikolić ublažio je retoriku a temeljno stajalište jest nemoguće: Veliku Srbiju ostvariti mirnim putom.

SRS je na parlamentarnim izborima 2008. dobila 29,5 posto glasova (1.590.200), čime je po broju dobivenih glasova zauzela drugo mjesto iza Demokratske stranke (38,4 posto). Nakon toga dolazi do rascjepa stranke na Šešeljevce i Nikolićevce. Nikolićevci osnivaju Srpsku naprednu stranku, a Šeljevci iz SRS u svom listu Velika Srbija objavljuju Šešeljev portret s tekstom: „Moja ideologija je besmrtna".

Podijeljeno društvo i nedovršena država

Srpska napredna stranka javno se odrekla ideje Velike Srbije. Međutim, zamjenik predsjednika SNS, Aleksandar Vučić, kaže: „Već sam uvek govorio da su Knin, Banjaluka i Trebinje srpski gradovi. A uvek sam tražio način da ne moram da objašnjavam ljudima da su Makarska, Split, Šibenik, Zadar... srpski gradovi" (Glas javnosti, Banja Luka, 4. studenoga 2008.). Kratko i jasno: Od Garašanina do Tadića ništa se bitno u srpskoj politici nije promijenilo.

Autor rasprave na kraju zaključuje kako će srpsko društvo biti stalno ugroženo dokle god u njemu postoji raširena velikosrpska ideja. Srbija će ostati podijeljeno društvo i nedovršena država u kojoj trećina građana ne prihvaća temeljne „liberalno-demokratske vrijednosti". Zadnju rečenicu prepisujem: „Proces postizanja konsenzusa o temeljnim vrijednosti političke zajednice u tadić i josipovićSrbiji zato mora početi stvaranjem drugačijih mentalnih mapa, a to nije laka zadaća".

Pitanja i zaključak

Je li stvaranju „drukčijih mentalnih mapa" i porazu strukture dugoga trajanja u Srbiji pridonose hrvatski potezi: 1. Josipovićevi sastanci s Tadićem i prethodne isprike Mesića? 2. Financiranje hrvatske vlade obnove spomenika četničkom pokolju u Srbu? 3. Pokušaji da se srpsko Zajedničko vijeće općina prepjeva u pravnu osobu (Z-4)? 4. Koalicija HDZ-a s SDSS-om? 5. Prohaška politika Saveza za Europu? 6. Politika izdizanja srpske nacionalne manjine i njihovih lidera, poput Vojislava Stanimirovića – ministra u okupacijskoj vladi RSK? 7. I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje.

Hrvatska službena politika u proteklom desetljeću, od Tuđmanove smrti do danas, podupirala je i podupire strukturu dugoga trajanja velikosrpskoga imperijalizma i pomaže mu da i u 21. stoljeću diktira stanje stvari „na prostoru bivše Jugoslavije", to jest četničke Velike Srbije. Zato treba do temelja demokratski poraziti, kako aktualnu vlast, tako i aktualnu oporbu.

Zašto, još se pitate? Pa, zato da hrvatsko podaništvo i podrepaštvo, koji uključuju u svakom pogledu mentalitet hrvatskoga minimalizma, ne postanu hrvatskom dominantnom mentalnom mapom i u 21. stoljeću, kao što je to bilo od 1918. do 1990., i ne pretvori se u tragičnu hrvatsku „strukturu dugog trajanja".

Svi za HRAST!

Na blagdan Spasova, 2. lipnja Ljeta Gospodnjega 2011.
Nenad Piskač

Pet, 20-09-2019, 04:51:24

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.