Nenad PiskačNenad Piskac karikatura 02

Brisani prostor

 Pjesnik, nadbiskup, prevoditelj, domoljub i prognanik

(Ivan Evanđelist Šarić: Travnik, 27. rujna 1871. - Madrid, 16. srpnja 1960.)

U veljači 1960. preminuo je veliki Alojzije Stepinac u Krašiću, a u Madridu iste godine u Ivan Saricsrpnju umire i veliki Ivan Evanđelist Šarić. Stepinac osuđen, Šarić u progonstvu. Dvije godine potom počinje Drugi vatikanski koncil – otvara se nova stranica povijesti Crkve. Dok se proteklih godina istina o Stepincu sporo, ali temeljito probijala iz totalitarnoga mraka na svjetlo dana, o Šariću se u nas još premalo zna. Osobito o njegovu pjesništvu. Više se ne sjećam kad i gdje sam došao u posjed njegove zbirke pjesama Neveni iz 1940. godine, no, bilo je to prije više desetljeća, moguće na nekom sajmu ili u antikvarijatu. I prošloga tjedna, ne ću reći slučajno, ali svakako iznenada iz kaosa kućne biblioteke pala mi je u ruke... Ivan Evanđelist Šarić uz Nikolu Šopa, priznajem, najdraži mi je katolički pjesnik, a nisam daleko i od prihvaćanja tvrdnje (moram provjeriti još neke detalje, događaje i osobe) o tome da je Šarić, što se tiče 20. stoljeća u intelektualnom i domoljubnom pogledu – „Prvi sin Bosne ponosne“.

Božji pjesnik spušten na široku domovinsku poljanu

Ivan Evanđelist Šarić rođen je u Travniku 27. rujna 1871. u siromašnoj obitelji iz župe Dolac. Gimnaziju je završio ŠarićIvan Evanđelist Šarić uz Nikolu Šopa, priznajem, najdraži mi je katolički pjesnik, a nisam daleko i od prihvaćanja tvrdnje (moram provjeriti još neke detalje, događaje i osobe) o tome da je Šarić, što se tiče 20. stoljeća u intelektualnom i domoljubnom pogledu – „Prvi sin Bosne ponosne“.kod Isusovaca u Travniku. Bogosloviju u Sarajevu. Za svećenika zaređen je 1894. Zaredio ga je prvi sarajevski nadbiskup dr. Josip Štadler. Dvije godine kasnije postaje sarajevskim kanonikom. Doktorirao u Zagrebu godine 1898. Već u to doba bio je priznatim i poznatim pjesnikom, piscem i urednikom koji promiče apostolat pera.

Godine 1908. Šarić je postao pomoćnim biskupom sarajevskim. Prvu zbirku „Pjesme“ objavio je 1911., posvetivši je NeveniBogu, Mariji i Domovini. Iduća zbirka „Sunce i oblaci“ izišla je 1914. i potvrdila ga kao najizrazitijega hrvatskoga vjerskoga pjesnika. „Salve Regina“ (Zdravo Kraljice) treća je njegova zbirka iz godine 1920. Posvećena je Majci Božjoj, Kraljici Neba i Kraljici Hrvata. Dvije godine kasnije, 1922., biskup Ivan Šarić imenovan je sarajevskim nadbiskupom uz veliki otpor velikosrpskoga totalitarnoga režima.

Potom nadbiskup pjesnik u svijet šalje 1928. novu zbirku pjesama „Hagija Sofija“. U njoj se prvenstveno okreće Isusu i Bogorodici. „Seljaci Hrvati“ njegova je zbirka iz 1937., „u kojoj se on s uzvišenih stepenica Božjega pjesnika i Marijina psalmiste spustio na široku domovinsku poljanu obuhvaćajući je okom i dušom narodnoga pjesnika“ (dr. Josip Andrić, 1939.).

I tako smo došli do zbirke „Neveni“ objavljene u Zagrebu 1940. u Knjižnici katoličkih pjesnika Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima (kojemu je jedan od utemeljitelja bio i nadbiskup Josip Štadler), na kojoj ćemo i stati. U HKD sv. Jeronima Ivan Evanđelist Šarić dotad je objavio pet naslova: Zdravo tijelo Isusovo (molitvenik, 1913.), Katolik na djelu (1916.), Crkveni molitvenik (1921.), Zlatne legende (1931.) i Evanđelist (1932.-5.). „Neveni“ je zbirka poezije podijeljena u četiri poglavlja: Mojemu ocu, Mojoj majci, Svetomu ocu Papi, Crkvi. Zbirka je tiskana „S dopuštenjem duhovne oblasti nadbiskupije zagrebačke od 21. ožujka 1939. br. 2417“.

Vjera i narod – glavni stožeri Šarićeva pjesništva

Pišući „O pjesniku ove knjige“ (Neveni) dr. Josip Andrić kontekstualizira: „Dr. Ivan Evanđelist Šarić najistaknutiji je predstavnik starijeg smjera u hrvatskom katoličkom pjesništvu. Dok je Marin Sabić iza svoje smrti (živio od 1860. do 1923.) nažalost gotovo već zaboravljen, dok je dr. Velimir Deželić st. iza velikih pjesničkih uspjeha pretežnije prigrlio povijesni roman i dok je dr. Ferdo Rožić vrativši se iza podrug decenija opet uredničkom peru tek posljednjih Neveni2godina iznova udario u svoju pjesničku liru, sarajevski nadbiskup Šarić jnije već četiri i po desetljeća presao da pjeva, da daje maha svojoj pjesničkoj duši i da pjesmama svojim osvaja one, koji mu bez predrasuda pristupaju“.

A onda Andrić prelazi na valorizaciju: „Pjesnik – nadbiskup Šarić postao je najpopularniji od sviju hrvatskih katoličkih pjesnika. Njegove pjesme pojavljuju se u novinama, časopisima, almanasima, kalendarima, na akademijama, svečanostima u dvoranama, u crkvama u gradovima i na selima, i svuda im se iskreno otvaraju priproste duše, a i one, koje teže za višim vrhuncima pjesničkog Parnasa, ne mogu se potpuno oteti njihovu pjesničkom dojmu. Jednostavne su, lake su, priproste su, ne razmeću se ni blještavilom riječi ni zakučastim mislima, dišu djetinjom iskrenošću i naivnošću, a to su baš najveće odlike Šarićeva pjesništva. To ih čini tako općenito pristupačnima i tako dragima među najširim slojevima čitalaca“.

Andrić precizno piše o tome kakav je pjesnik u pitanju. Šarić je „pjesnik priproste iskrenosti, toploga srca, zanosne PjesnikAndrić precizno piše o tome kakav je pjesnik u pitanju. Šarić je „pjesnik priproste iskrenosti, toploga srca, zanosne duše, pobožnih ugođaja, svetih poleta, nebeskih nadahnuća, Marijinih ljepota i Božje uzvišenosti. Vjera i narod dva su glavna stožera njegova pjesništva. Pjesme mu teku glatko, lagano, naravno, neprisiljeno kao žubor potočića. Nema u njima snažnih potresa, nego su sve odraz glatke duševne razine, kojom vlada Božji mir. Tome je posve prilagođen njegov pjesnički jezik i pjesnička gradnja njegovih pjesama: sve je jednostavno, lagano, priprosto, nekomplicirano, nezapleteno, a ipak uvijek skladno, lijepo, profinjeno“.duše, pobožnih ugođaja, svetih poleta, nebeskih nadahnuća, Marijinih ljepota i Božje uzvišenosti. Vjera i narod dva su glavna stožera njegova pjesništva. Pjesme mu teku glatko, lagano, naravno, neprisiljeno kao žubor potočića. Nema u njima snažnih potresa, nego su sve odraz glatke duševne razine, kojom vlada Božji mir. Tome je posve prilagođen njegov pjesnički jezik i pjesnička gradnja njegovih pjesama: sve je jednostavno, lagano, priprosto, nekomplicirano, nezapleteno, a ipak uvijek skladno, lijepo, profinjeno“.

Vrijeme je za Sabrana djela

Šarić je drugi nadbiskup Vrhbosanske nadbiskupije. Poslije „Nevena“, početkom Drugoga svjetskoga rata prihvatio se cjelovitoga prijevoda Sv. pisma na hrvatski jezik, a u povodu 1300. obljetnice povijesne relacije između Hrvata i Vatikana. Tijekom Nezavisne Države Hrvatske Šarić prevodi i objavljuje u Sarajevu tri sveska Svetoga pisma (1941. Saric Biblija– 1943.). Drugo, popravljeno, izdanje izišlo je u Madridu godine 1960. Potom je izišlo još nekoliko izdanja Šarićeva prijevoda.

U naletu komunističke okupacije hrvatske države Šarić je završio u Zagrebu. Odatle je u svibnju 1945. s banjalučkim biskupom Jozom Garićem izbjegao u Austriju, potom u Švicarsku, da bi završio u Madridu u kojemu je i preminuo 1960. Po vlastitoj želji posmrtni su mu ostatci preneseni u Sarajevo (1997.) u crvku Sv. Josipa. Iza Ivana Evanđeliste Šarića ostalo je 106 objavljenih naslova. Možda bi tiskana sabrana djela izvukla ovoga plodnoga autora, prevoditelja i intelektualca iz zaborava, bez obzira na to što je pisao pjesme hrvatskome Poglavniku. Ta, i Nazor je pisao pjesme jugoslavenskome Maršalu!

Izmaknuvši se od komunističkoga naleta Šarić je izbjegao sudbinu Stepinca, Reinysa, Wyszyskoga i drugih visokih crkvenih dužnosnika, koje su progonili totalitarni komunistički režimi. U izbjeglištvu Šarić je, kako piše Christophe Dolbeau, ostao dosljedan. Potpisao je 1953., primjerice, Memorandum koji su prognani hrvatski svećenici uputili predsjedniku SAD-a, ali i nastavio prevodilački i književnički rad. „Suočen s previranjima uslijed I. svjetskog rata, s teškoćama i sukobima prve Jugoslavije, s krvavim podjelama iz II. Svjetskog rata, i konačno, s nezasluženim surovim prognanstvom, preuzvišeni Ivan Evanđelist Šarić znao je pretrpjeti sva ta iskušenja s ustrajnošću i obazrivosti, bez da ikada povrijedi uzvišene zahtjeve svoga svetog poslanja. Dobar pastir, ali i pažljiv učitelj, književno nadahnut i vjeran zaštitnik nacionalnoga identiteta, njegov lik ostaje na čast kako Crkvi tako i hrvatskoj zajednici Bosne i Hercegovine“ (Christophe Dolbeau).

Nenad Piskač

PRILOG: Predgovor i četiri pjesme iz zbirke „Neveni“

Predgovor

Umro mi je moj dobri otac A n t o godine 1882. Bio sam mu sin jedinak, pa me je jako volio i pazio na me kao na zjenicu svojega oka. Kad sam prije kojih 45 godina počeo da pjevam u javnosti, nisam u svojim pjesmama zaboravio ni ljubavi svojega oca. Nisam zaboravio ni svoje mile majke I v k e u svojim pjesmama. Ona mi je umrla godine 1912.

Bilo bi mi žao, da se izgube te pjesme, pjesme srca. I prijatelji me zamoliše, da ih izdam, jer da će one zacijelo oplemeniti srce svojemu štiocu i potaknut će ga, da uvijek štuje i ljubi svojega oca i svoju majku. I tako će on na svoju veliku sreću poslušati Boga, koji nam zapovijeda i veli: „Poštuj oca i mater, da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji!“.

Dok sam u svojim pjesmama mislio na svojega oca i na svoju majku, koji mi dadoše tolike milosti naravne, pomišljao sam i na Oca i na Majku, od kojih mi dolaze tolike milosti vrhunaravne. Pa sam tako, prema onoj: „Kraj djelo krasi“ unio pri kraju u ovu zbirku nekoliko pjesama u slavu S v e t o m u O c u P a p i i S v e t o j M a j c i C r k v i, koje štujem i ljubim svim srcem svojim i svom dušom svojom.

Kod svake pjesme stavio sam godinu, kad je ispvana, da se vidi razvoj moje skromne poezije. Dukčije se piše i pjeva, dok je književnik i pjesnik mlad, a drukčije, kad je već u godinama književničkim i pjesničkim. Tako i treba da bude. Nema skoka u prirodi.

Štioče ove moje sitne zbirke pjesama! Grlim te u duhu kao brata. I ostaj mi s Bogom!

U S a r a j e v u pred Uskrs 1939.

IV. EV. ŠARIĆ

MOLITVENIK
1894.

Imam stari molitvenik,
ko svetinju ja ga čuvam;
u njemu je svelo cvijeće,
spomen moje mlade sreće;
iz njeg otac molio se
svako jutro, svako veče.

U njemu je jedna strana
više od svih izlizana,
a uz nju je slika mala,
izljubljena stara slika
Poljubljenog Učenika.

Na toj strani slova stoje :
„Molitva za mile svoje“;
a na slici ispisana
„Molitvica za mog sina“ –
u njoj duša sva očina.

Imam stari molitvenik,
ko svetinju ja ga čuvam;
u njemu je svelo cvijeće,
spomen moje mlade sreće;
iz njeg otac molio se
svako jutro, svako veče.

ZA POKOJNOM MAJKOM
1935.

Samo kratko vrijeme zajedno smobili,
kad mi ono, majko, rano sunce sjalo;
o kako si milo ti me milovala,
sunašcem si zvala svoje čedo malo!

Čitav vijek prođe, a ja još uzdišem
za pogledom tvojim, majko, samo jednim;
o, kako je mučno bez oka majčina
prolaziti svijetom i mračnim i lednim!

PAPA
1934.
(ulomak)

Papa! Ti si Petar, Pećina,
na kojoj Crkva Kristova stoji;
Ti si okeanska hridina,
što se bure ni munje ne boji;
Ti si Kraljevina sveta,
što će stajati do svršetka svijeta!

Papa ! Ti si Pastir brižni i drai,
koji nikada ne zapušta svoje stado;
Ti si Otac pravi i blagi,
koji sve za djecu svoju žrtvuje rado;
Ti si Čuvar Vjere i Morala,
Ti Nosilac vječnih Ideala!

O CRKVO SVIJETA
1935.

O Crkvo svijeta! Državo Vječnosti!
Sve hrli k tebi, božanskoj Svjetlosti.

Anđeo Kerub stoji ti pred pragom,
Odbija vražje udare svom snagom.

Ti mirno gledaš, sada kao vazda,
svesila jedna, Višnji tebe sazda.

Svi oko tebe narodi se roje,
sve ih ti grliš ko sinove svoje.

Srce i stožer ti si svega svijeta,
tvoje su zime, i tvoja su ljeta.

Jednako stojiš silna, nepomična,
hridini morskoj i zvijezdi si slična.

O Crvko svijeta ! Zvijezdo nebeska,
što tako carski u svemiru bljeska!

O, bljeskaj, Zvijezdo, dovedi nas tamo,
gdje vlada Krist Kralj, gdje On vlada samo!

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sub, 16-11-2019, 22:02:52

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.