Nenad PiskačNenad Piskac karikatura 02

Brisani prostor

 „Gluvoprđe“: Ustaše jugoslavenski nacionalisti na nacionalne jezike

Pojava sarajevske tzv. deklaracije nije došla s neba pa u rebra. Što se Hrvatske tiče, Hrvatski jezikŠupljeS jezikoslovnoga motrišta tzv. deklaracija je šuplja do bola. Njezin sadržaj upućuje na zaključak kako se tzv. deklaracija s riječi u djelo može sprovesti samo nasiljem odobrenim od političke razine u nekim budućim prestrojavanjima, kakvo bi moglo biti raspadanje Europske unije ili njezina „regionalizacija“ u više brzina. I da je samo riječ o jezikoslovnoj razini, hrvatski jezikoslovci od tzv. deklaracije napravili bi rezance.unatrag desetljeće i pol na ruku su joj išle politike koje su ukinule Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika, prihvatile inicijativu S. Goldsteina o potrebi novoga pravopisa „kakvoga ljudi žele“, podizanje tužbe državne ustanove IHJJ protiv ugledne jezikoslovke dr. Nataše Bašić zbog znanstvene kritike toga pravopisa, udaljavanje od tradicije hrvatskoga jezikoslovlja i približavanje jugoslavenskim dogovorima, ukidanje jezikoslovnih napora i postignuća u doba Tuđmanove tri sekunde, uvođenje dodatnoga pravopisnoga kaosa.

Dodajmo tomu da su istodobno sufinancirana izdanja izravno suprotstavljena Ustavu Republike Hrvatske, kao što je knjiga Jezik i nacionalizam. S državne razine nisu poduprta djela eminentnih hrvatskih književnika. Primjerice, opsežna knjiga Đure Vidmarovića o pjesništvu Jurice Čenara iz Gradišća. Jedan me nakladnik iz Splita prije dva dana upozorio kako je u protekla tri mjeseca objavio 16 naslova. Nijedan nije dobio potporu, ne samo to, već cjelokupni nakladnički plan za 2017. nije poduprt ni jednom lipom državnoga poticaja. Sjetimo se da je ministrica Zlatar-Violićeva privatnim pravom sufinancirala portal Autograf, kontroverznoga Pilsela, potpisnika tzv. sarajevske deklaracije...

Jugoslavensko uzletište ne postoji bez nepostojećega zajedničkoga jezika

Sve je to dobar humus za otrovne biljke i korov. Uopće me ne zabrinjavaju potpisnici tzv. sarajevske Deklaracija zajednicki jezikdeklaracije. Zabrinjava me odnos hrvatske države prema hrvatskome jeziku i jezikoslovlju, hrvatskim piscima i nakladnicima. O toj tzv. deklaraciji, koju sam ovlaš, po dijagonali negdje pročitao, ipak bi trebalo reći koju riječ. S kojega god motrišta ju pogledali vidjet ćemo da je ona promašaj koji može uspjeti samo ako naiđe na plodno tlo političke veleizdaje. Moja je teza da je u Hrvatskoj stvoreno političko ozračje judeka i yudeka, koje je jedan od uzroka nastanka tzv. deklaracije. Pročitamo li samo potpisnike iz Hrvatske, odmah ćemo uvidjeti kako je riječ o mezimcima, kućnim ljubimcima hrvatskih političkih elita. Šerbedžiju se, primjerice, tovi, mazi i pazi na Brijunima. Zauzvrat N. Stazić ljetuje za 7 kuna.

Pa, ipak, s jezikoslovnoga motrišta tzv. deklaracija je šuplja do bola. Njezin sadržaj upućuje na zaključak kako Jugoslavijase tzv. deklaracija s riječi u djelo može sprovesti samo nasiljem odobrenim od političke razine u nekim budućim prestrojavanjima, kakvo bi moglo biti raspadanje Europske unije ili njezina „regionalizacija“ u više brzina. I da je samo riječ o jezikoslovnoj razini, hrvatski jezikoslovci od tzv. deklaracije napravili bi rezance.

S političkoga motrišta, naime, razvidno je kako je riječ o jugoslavenskoj platformi treće lige jugoslavenskih šovinista. Uzletištu koje se opetovano prihvatilo jezika i kulture kao pomoćnoga sredstva, ne bi li se navukla teza da je „na ovim prostorima“ umjesto nekoliko samostalnih država, riječ o jedinstvenom (jugoslavenskom) kulturnom prostoru. To je poznati obrazac jugoideologije u službi velikosrpske, a koji kaže – jedan jezik, jedan narod, jedna država. Policentrična, jer i zajednički je jezik policentričan. A kad se jednom dođe do te faze, onda nastupa otvoreno velikosrpstvo.

S povijesnoga motrišta tzv. deklaracija predstavlja ponavljanje dokazanih zabluda bečkoga i novosadskoga PolitikaS političkoga motrišta, naime, razvidno je kako je riječ o jugoslavenskoj platformi treće lige jugoslavenskih šovinista. Uzletištu koje se opetovano prihvatilo jezika i kulture kao pomoćnoga sredstva, ne bi li se navukla teza da je „na ovim prostorima“ umjesto nekoliko samostalnih država, riječ o jedinstvenom (jugoslavenskom) kulturnom prostoru. To je poznati obrazac jugoideologije u službi velikosrpske, a koji kaže – jedan jezik, jedan narod, jedna država. Policentrična, jer i zajednički je jezik policentričan. A kad se jednom dođe do te faze, onda nastupa otvoreno velikosrpstvo.dogovora s krvavim završetcima. Nema nijednoga „happy enda“ unutar „zajedničkoga jezika“, niti će ga ikad biti. Ova zadrta i opasna manjina potpisnika drži kako ničega nije bilo prije Jugoslavije, a osobito poslije njezina krvava raspada. Ona im je početak i svršetak svijeta, svrha i smisao postojanja ovdje i sada.

Rušenje ustavnopravnog poretka

Sa ustavnoga motrišta što se Hrvatske tiče tzv. deklaracija je protuustavna. Njezini potpisnici izravno ruše članak 12. No, s obzirom da to rade jugoslavenski nacionalisti u osnovi sastavljeni od okorjelih jugobolnika, komunista, unitarista i velikosrba, ne očekujem da će mjerodavna tijela išta poduzeti, budući da je riječ o zaštićenima i privilegiranim skupinama hrvatskoga društva. Dosad su se državne ustanove iskazale u Zajednici jezikpripremi terena za ovakav iskorak u bolju prošlost kakav predstavlja tzv. sarajevska deklaracija. Nju se mora promatrati kao rušenje ustavnopravnog poretka.

Sa stajališta hrvatskih nacionalnih interesa tzv. deklaracija je protuhrvatski čin ravan oružanoj agresiji. On zahtijeva primjerenu reakciju. Izostane li i u ovom slučaju, za očekivati je samoorganizranu reakciju obezglavljenoga hrvatskoga naroda. Kod oružane agresije država na agresora šalje vojsku. Kod ovoga tipa kombinirane unutarnje i vanjske agresije država odmah smjenjuje sve one koji su iznutra ohrabrivali, poticali, financirali i time pripremali teren kako bi agresija što bolje uspjela, skida s proračuna agresore i njihove perjanice. I ono najvažnije - uspostavlja Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika koje su komunisti dva puta ukinuli i donosi Zakon o hrvatskome jeziku. Sve drugo je pristajanje na tzv. deklaraciju i njezine ciljeve.

Sa stajališta bontona i elementarne pristojnosti, tzv. deklaracija je nekulturna uvrjeda Hrvatima, Bošnjacima, Srbima i Crnogorcima. Ona ide ispod jezičnih standarda kakvi su dosegnuti u SFRJ! Riječ je o šizofrenom, neubrojivom pamfletu opasnih namjera.

„Gluvoprđe“ nacionalnih jezika u „regionu“

I kaj sad? Vele, jedan zajednički jezik. Čemu onda Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik prof. dr. Marka JugosferaSamardžije (Matica hrvatska, Zagreb, 2015., 599 stranica) na kojem sam jedno vrijeme spavao, držeći ga pod jastukom, da nasmijan bolje zaspim i probudim se čio. Čemu objasnidba ako je u pitanju jedan, zajednički, jezik? O razlikama i potrebi međusobne jezične objasnidbenosti u tzv. deklaraciji nema ni riječi.

Jednostavnim matematičkim postupkom možemo izračunati kako bi unutar „zajedničkoga jezika“ trebalo izraditi, policentričnosti u brk, točno 12 objasnidbenih rječnika u jednom smjeru i 12 u suprotnom, kako bi se spriječila „segregacija“. To znači da bi školarci buduće Jugoslavije, u kakvom pak obliku sklepane samo potpisnici znaju, trebali nositi svih 12 plus 12 = 24 objasnidbena rječnika u školskoj torbi ako bi željeli razumjeti što im „komšija“ u klupi hoće reći. A tek što „vaspitanicima“ u „vaspitavalištu“ hoće reći „vaspitač“?! Ako ne skuže „vaspitavanje“ onda im slijedi „vaspituša“ – odgojna pljuska učeniku. Tako se „vaspostavlja“ zajednički jezik tzv. deklaracije suvremenih „gluvoprđa“.

„Cevara“ – vrsta flaute

Ima i drugih komičnih pišurija na koje nas zavodi tzv. deklaracija, na koje mi se ne da trošiti prostor. Poučen povijesnim iskustvom zadržat ću se, međutim, samo na ilustrativnim objasnidbenim primjerima između Jeziksrpskoga i hrvatskoga. Kao govornik hrvatskoga preskačem dakle objasnidbe u odnosu na crnogorski i bošnjački.

Srpski „gluvac“ hrvatski je neradnik. „Gnjurac“ je ronilac. „Gluvoprđa“ - ignorant. Dalje pod G i ne treba nabrajati jer smo došli do ključne srpske riječi koja nam pojašnjava da je tzv. deklaracija plod „gluvoprđa“, ignoranata nacionalnih jezika, koju provode i „gluvci“ struke i „gnjurci“ jugoslavenske kloake i „gluvoprđe“ objektivne stvarnosti. Relaksacije radi, evo još nekih primjera pod slovom C. Srpski „celebno“ je hrvatski ljekovito. „Cevara“ – vrsta flaute. „Ceduljara“ je ured. Sad je valjda jasno zašto sam u vrijeme čitanja spomenutoga Rječnika spavao spokojno hrv. kao janje, srp. „ko zaklan“. Veli žena da sam se i u snu smijao! Razlike su, naime, unutar „zajedničkoga“ jednostavno „ispolinske“ (hrv. divovske). U prvom izdanju Srpsko-hrvatskoga objasnidbenoga rječnika ima više od 6.000 natuknica, a drugo je, koliko čujem, u pripremi i znatno prošireno.

Tzv. deklaracija je ispod razine znamenite doskočice iz arsenala jezičnoga unitarizma: „Nije važno je li grah ili RijekaU sjeni sarajevske tzv. deklaracije ispod radara prošla je vijest da je Lista za Rijeku na skupštini European Free Alliancea održanoj u Poljskoj predložila deklaraciju o dvojezičnosti u Rijeci. Lista za Rijeku zajedno s Ligom socijaldemokrata Vojvodine predložila je i deklaraciju o demilitarizaciji jugoistočne Europe. Deklaracije su prihvaćene jednodušno.'pasulj', važno je da ga ima“. Inače, od „zajedničkoga jezika“ bolji bi im bio izraz „naš jezik“, jer se lako prevodi na njemački (i engleski). Recimo, njemački, „nachkish“.

Hrvatstvo stjerano na privatnu razinu

U sjeni sarajevske tzv. deklaracije ispod radara prošla je vijest da je Lista za Rijeku na skupštini European CrnoFree Alliancea održanoj u Poljskoj predložila deklaraciju o dvojezičnosti u Rijeci. Lista za Rijeku zajedno s Ligom socijaldemokrata Vojvodine predložila je i deklaraciju o demilitarizaciji jugoistočne Europe. Deklaracije su prihvaćene jednodušno.

Prema tome proces rastakanja države nastavlja se na vanjskom, regionalnom, „policentričnom“ i unutarnjem planu. I zahvaća jezičnu, kulturalnu i obrambeno-vojnu sastavnicu naroda i države. Ustaše jugoslavenski nacionalisti na svim razinama na činjenicu da je hrvatski narod uspostavio svoju državu, potom i drugi, pa na kraju ostaše i Srbi sami sa sobom, bez Kosova, a izgleda uskoro i bez austro-ugarske Vojvodine. Agresija kroz kulturnu hegemoniju na političkoj i financijskoj razini poticana je u nas još od vlade druga Ivice Račana. Otpor agresiji, tj. obranu hrvatskoga identiteta, prava i dostojanstva pružaju nedovoljno organizirani entuzijasti o vlastitom trošku. Hrvatstvo je u Hrvatskoj stjerano na privatnu razinu. Dok je tako ne treba nas čuditi poplava raznih deklaracija kojima se dezintegrira već dobrano dezintegrirana nacija i država.

Nenad Piskač

Sri, 28-06-2017, 15:55:12

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0055_Medvednica.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).