Simboli komunizma
Saborski zastupnik laburista pohvalio se da doma ima Cheguevarin poster na kojemu taj revolucionar nosi petokraku, te da je, pretpostavljam, zbog toga u nas nemoguće zabraniti petokraku, kako je to prošloga tjedna najavio Karamarko. Koga briga što uvaženi zastupnik u svojoj privatnoj spavaonici na zidu drži simbole komunizma? Druga je stvar s komunističkim simbolima u javnom prometu na koje je, uz ostale simbole totalitarnih režima mislio predsjednik HDZ-a. Neki su se pametnjakovići dosjetili da petokraku ima i zastava EU, ima, ali to su marijanski žute petokrake, a ne one crvene od krvi.
Morala bi nas biti briga hoće li se iz javnoga prostora ukloniti simboli svih totalitarizama sve i da se nismo „vratili kući" (J. Kosor) u EU. Simboli nacizma i fašizma uklonjeni su u doba totalitarnoga komunizma sve do trećega koljena i tamo gdje ih nije bilo. U predizborno vrijeme olako se manipulira temama kolokvijalno nazvanima „ustaše i partizani". No, više nije u pitanju samo naša lokalna predizborna tema, već europska civilizacijska stečevina o potrebi osude svih totalitarizama i davanja pijeteta svim žrtvama nacizma, fašizma i u nas preživjeloga i djelatnoga komunizma.
Razina „što" spada u jeftinu bižuteriju s otpada
Postavlja se pitanje što su simboli komunizma. Još je zanimljivije pitanje tko su simboli komunizma.
SimboliSimboli nacizma i fašizma uklonjeni su u doba totalitarnoga komunizma sve do trećega koljena i tamo gdje ih nije bilo. U predizborno vrijeme olako se manipulira temama kolokvijalno nazvanima „ustaše i partizani". No, više nije u pitanju samo naša lokalna predizborna tema, već europska civilizacijska stečevina o potrebi osude svih totalitarizama i davanja pijeteta svim žrtvama nacizma, fašizma i u nas preživjeloga i djelatnoga komunizma.Prve asocijacije na razini „što" su crvena zvijezda petokraka, srp i čekić, štafeta za druga Tita, zastava Komunističke partije Jugoslavije, značke s Titovim likom, različito ordenje, plava šajkačica s crvenom petokrakom i crvenom maramom, znakovlje komunističke JNA, znakovlje SUBNOR-a i drugih organizacija totalitarističke komunističke partije. Tu ne ubrajam Jugo i Stojadina. Sva bižuterija povijesno propaloga totalitarnoga komunističkoga režima, Partije i partijskih organizacija još se, međutim, provlači kroz našu svakodnevicu. A, kako veli J. Kosor, vratili smo se kući. Odakle? Valjda iz komunističke Jugoslavije s pripadajućim otpadom simbola komunizma.
No, poput spomenutoga brižno njegovanoga laburista, koji mi ne djeluje da se vruć napio vode, i Kosorova je pokušala omalovažiti Karamarkovu najavu uklanjanja simbola komunizma iz javnoga opticaja. Zašto, ako smo se vratili kući u kojoj ti simboli ne stanuju?
Odgovor se krije u arhivu Visoke partijske škole iz Kumrovca, u radu autorice pod naslovom: „Socijalizam – jedina perspektiva radnika u klasnoj borbi demokratskog centralizma kroz jačanje bratstva i jedinstva u duhu izlaganja druga Dušana Dragosavca na 9. Kongresu SKJ". Da su u HDZ-u, naime, na vrijeme pročitali taj partijski uradak, možda im se ne bi dogodilo da im simbol komunizma, na prijedlog abdicirajućega, aklamacijom bude postavljen na čelo stranke. Bez ijednih dobivenih izbora.
Razina „tko" diže tlak hodajućim simbolima komunizma
Tak smo došli i na pitanje „tko". Tko su simboli komunizma u Hrvatskoj pitanje je koje diže tlak odnarođenih elita. Prije svih to je Partija (KPJ – KPH - SKH – SKH-SDP – SDP sa svim svojim frakcijama). Zatim njezini dužnosnici u partijskim tijelima, kao što su Centralni komiteti i Izvršni komiteti centralnih komiteta koji su donosili odluke.
Potom, simboli su komunizma i živi (a djelatni) izvršitelji političkih odluka CK i IK CK. Oni su puno brojniji, jer su se političke odluke jedne, jedine i jedinstvene Partije provodile „po dubini i širini" od „radnih organizacija" do „samoupravnih interesnih zajednica" i do one zadnje „mjesne zajednice" s pripadajućim tihohođama, od pravosuđa do udbinih egzekutora, diljem „jedinstvenoga jugoslavenskoga kulturnoga prostora" i unutar bedema „tvrđave samoupravnoga socijalizma", od „društvenih pravobranitelja samoupravljanja" do najbezveznijega partijski organiziranoga „društvenopolitičkoga radnika".
I tako „od Vardara pa do Triglava" dok Srbi ne odlučiše zinuti više negoli su mogli progutati. Kapejotu pred nosom su velikosrbizirali i Partiju i njezin ključni oslonac JNA i Jugoslaviju južno od Sutle. Za svaki slučaj junačine su prethodno uz pomoć hrvatskog oour-a Partije, razoružali Hrvate, koji su u obnovljenu Jugu 1945. ušli sa sto dvadeset tisuća naoružanih partizana, da bi iz Juge izašli bez ijedne duge cijevi. I onda Srbi, dijelom sa simbolom komunizma - crvenom petokrakom, dijelom sa četničkom kokardom na čelu, krenuše u ostvarenje namjeravanoga i od 1844. planiranoga genocida. Sve zbog teritorijalnog proširenja beogradskog pašaluka. I velikosrpski akteri tako su ušli u simbole komunizma.
Kapilarno spuštanje mreže simbola komunizma
U naravi stvari, dakle, kad je riječ o simbolima komunizma, riječ je zapravo o konkretnim ljudima, apratčicima, izvršiteljima jednoumnih partijskih odluka, koji se više-manje danas prave blesavima, što nije krimen, kad time ne bi pravili blesavom i demokratsku većinu. Od te blesavoće pati i država, jer hodajuće simbole komunizma u njoj zanima samo vlast, moć i okupacija državnoga i ostalih proračuna uz BlesavoćaU naravi stvari, dakle, kad je riječ o simbolima komunizma, riječ je zapravo o konkretnim ljudima, apratčicima, izvršiteljima jednoumnih partijskih odluka, koji se više-manje danas prave blesavima, što nije krimen, kad time ne bi pravili blesavom i demokratsku većinu. Od te blesavoće pati i država, jer hodajuće simbole komunizma u njoj zanima samo vlast, moć i okupacija državnoga i ostalih proračuna uz čiju pomoć liječe jugobolje.čiju pomoć liječe jugobolje.
Primjerice, govorim svom potomstvu, simbol komunizma je komunistički i sadašnji šef HRT-a. Treba li to dokazivati arhivskim snimkama s dodjele štafeta za tzv. Dan mladosti, rođendan Velikog Vođe? Treba, jer novi naraštaji nemaju pojma što je to falusoidna štafeta i tko je taj klasno svjesni omladinac Goran Radman. Klinci misle da se rodio u SAD-u kao direktor Microsofta zadužen za prodaju Windowsa „in this area"! Tu su i drugi omladinci. Za primjer: Je li simbol komunizma Nikica Gabrić iz Saveza komunističke omladine? Ako je Radman, a jest, onda je i Gabrić. I tako dalje. Da šefove, izvršitelje i doušnike represivnoga aparata i ne spominjemo.
Budo Lončar? Koji bi povjesnik mogao za njega reći da nije simbol komunizma? Legenda totalitarnoga režima. Je li simbol komunizma danas odvjetnik, a nekada komunistički tužitelj, stanoviti Nobilo? Da je jedini iz komunističkoga pravosuđenja čovjek bi „zagrizao metak, ali ne i cijeli redenik" (citat nije od Garyja Coopera, već Zorana Milanovića), i pustio da stvar ode sama po sebi. Ali takvi likovi su i danas birani na čelna mjesta Državnoga odvjetništva. I šire.
Tko je još stasao na zasadama totalitarnoga komunističkoga režima a danas je aktivan u obavještajnoj zajednici, u vrhovima stranaka, u medijima, u kulturi, državnoj upravi i na drugim javnim područjima? Treba nam taj registar zbog povijesne istine i izlaska iz ropstva komunističkih simbola. I kakvu će politiku simboli komunizma danas provoditi, demokratsku ili pak nastaviti s kontinuitetom diktature višega ili manjega intenziteta?
I sad se pitam kako bi laburist s početka teksta na zid svoje spavaće sobe okačio bilo kojega hodajućega simbola komunizma? Ili on stvarno misli da su simboli komunizma samo značke s partijskih kongresa?
Tito ide na europske izbore, a narod čeka lustraciju
Ipak, valja biti iskren i reći da je ključni i najvažniji simbol komunizma drug Tito. Ne Josip Broz kao povijesna osoba, velezločinac i hohštapler svjetske razine, već baš „Tito". Pojam Tito u sebi sublimira i komunizam i totalitarizam i tamnicu naroda i „čelična krila naše armije" i znane i neznane hodajuće simbole komunizma. On je otac i TitoIpak, valja biti iskren i reći da je ključni i najvažniji simbol komunizma drug Tito. Ne Josip Broz kao povijesna osoba, velezločinac i hohštapler svjetske razine, već baš „Tito". Pojam Tito u sebi sublimira i EU izborikomunizam i totalitarizam i tamnicu naroda i „čelična krila naše armije" i znane i neznane hodajuće simbole komunizma. On je otac i mater, roditelj A i roditelj B nelustriranoj kasti na grbači „mlade hrvatske demokracije". A još 1948. na živce je išao čak i Staljinu.mater, roditelj A i roditelj B nelustriranoj kasti na grbači „mlade hrvatske demokracije". A još 1948. na živce je išao čak i Staljinu.
Zato će se na njegov neumrli rođendan, 25. svibnja, u Hrvatskoj umjesto štafete upriličiti europski izbori, kako je odlučio estetskom kirurgijom nedavno pomlađeni Predsjednik Republike i javni ljubitelj simbola komunizma, kako hodajućih tako i bižuterije.
Posljedice nelustracije u bipolarnom sokaku
Da je na vrijeme provedena lustracija tko zna kako bi danas izgledala bipolarna nam scena. Hrvatska nažalost nema normalnu hrvatsku socijaldemokratsku stranku. Ono što se u nas podrazumijeva pod socijaldemokracijom jest konglomerat svega i svačega, pa i simbola komunizma na razini „što" i „tko". Bi li Račan mogao postati šef partije i premijer da je provedena lustracija? Posebno je zabrinjavajuće što je era Sanadera i Kosorove uspjela kastrirati HDZ te ga posve približiti SDP-ovu sustavu vrijednosti. Posljednjih godina izgubila se crta koja razdvaja politike te dvije stranke. Bez prinosa hodajućih simbola komunizma to se ne bi moglo tek tako dogoditi.
Svaki Karamarkov otklon od sustava vrijednosti koji nam nameće simbole komunizma dobro je došao, makar će zbog toga ostati „najomraženiji političar" u anketama medija pod nadzorom nelustriranih hodajućih simbola komunizma. Vrijeme mu je da jasno kaže kao će, ako pobijedi, hrvatskome narodu dati Zakon o lustraciji. Time bi znatno pridonio uklanjanju simbola komunizma na razini države, ali u svojoj stranci. Potporu za to ne treba tražiti u „regionu" i četniciziranoj Srbiji, već u Europi i u „moralnoj snazi hrvatskoga naroda".
Nenad Piskač
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.