Nenad PiskačNenad Piskac karikatura 02

Brisani prostor

 Hrvatska vlast provodi regionalnu Strategiju države Srbije

Da bi se došlo do danas aktualne ćirilizacije Hrvatske prethodno nam je od godine 2000. nametan pojam „region". „Region" je relativno neutralna šifra za srbiziranu Jugoslaviju u bilo kom obliku. Srbija je „region" stavila u imena svojih službenih tijela i dokumenata. Uz pomoć jugokomunističkih snaga i Partije u cjelini pojam se automatski instalira i u drugim državama „na prostoru bivše Jugoslavije". U Hrvatsku je „region" plasirao Stjepan Mesić s pozicije Predsjednika Republike. „Region" je Partiji važniji od srednjoeuropske, mediteranske, natovske i eurounijske pozicije Hrvatske.

Što je „region" u srbijanskoj Strategiji?

„Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu" (u daljnjem tekstu Strategija), srpski je dokument iz siječnja 2011. poznat i CiljŽeljeni cilj srpske regionalne politike u „regionu" jest: "Pored Bosne i Hercegovine u kojoj su već u statusu konstitutivnog naroda, konstitutivnost bi trebalo da bude ponovo uspostavljena za srpski narod u Republici Hrvatskoj i za srpski narod u Crnoj Gori" (Strategija). Prethodna rečenica na insistiranje vlade Crne Gore odlukom srbijanske vlade u ožujku 2011. izbačena je iz Strategije, a nalazila se u odjeljku pod naslovom „Željeni standardi". Rečenica je izbačena, ali cilj je ostao isti.kao Memorandum II.

U njemu piše: „Pod terminom 'region' podrazumeva (se) oblast Jugo-istočne Evrope (šira od granica Balkanskog poluostrva) u kojoj srpski narod živi kao autohtono stanovništvo od vremena doseljavanja i stupanja na istorijsku pozornicu. Reč je o stanovništvu koje živi izvan teritorija današnje Republike Srbije u granicama Bosne i Hercegovine (Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine), Crne Gore, Republike Hrvatske, Republike Makedonije, Republike Slovenije, Republike Mađarske, Republike Albanije i Rumunije. Politika prema srpskom stanovništvu u svakoj od ovih država zahteva poseban politički i ekonomski pristup".

„Region" je, dakle, tamo gdje žive Srbi.

Željeni cilj srpske regionalne politike u „regionu" jest: "Pored Bosne i Hercegovine u kojoj su već u statusu konstitutivnog naroda, konstitutivnost bi trebalo da bude ponovo uspostavljena za srpski narod u Republici Hrvatskoj i za srpski narod u Crnoj Gori" (Strategija). Prethodna rečenica na insistiranje vlade Crne Gore odlukom srbijanske vlade u ožujku 2011. izbačena je iz Strategije, a nalazila se u odjeljku pod naslovom „Željeni standardi". Rečenica je izbačena, ali cilj je ostao isti.

Hrvatska regionalna politika ne postoji

Provedbom Strategije sustavno se bavi srpska vlada i mjerodavna državna tijela taksativno navedena u Strategiji, ali i druge kulturalne ustanove i Srpska pravoslavna crkva. SANU M 2Problem hrvatskoga naroda i države je u tome što je politika u Hrvatskoj prihvatila srpsku regionalnu Strategiju kao „komandujuću" i izvršnu. Pritom je potpuno zanemarila posljedice velikosrpske agresije i činjenicu da je pobjednica nametnutog joj rata, te da je međunarodno priznata država. Uz ćirilizaciju dokaz tomu su i nastojanja oko odustajanja od tužbe za genocid protiv Srbije.

Hrvatska službena „regionalna politika" svodi se na glumatanje uloge „lokomotive" koja treba u Europsku uniju povući „region", misli se, dakako, „prevashodno" na Srbiju. Hrvatska se u tom dramoletu odrekla međunarodnog prava, nacionalnih interesa i reciprociteta, a to znači i zdrave pameti. Time je ponovo u „regionu" postala, mentalno i tvarno – ne još i de jure, socijalistička republika (SRH).

Žalosno je da djeca iz Janjeva na Kosovu moraju podsjećati aktualnog predsjednika države da znaju otpjevati hrvatsku himnu, te da predsjednica Kosova tamo održi za Hrvate jači i sadržajniji govor od Ive Josipovića. Ima li boljeg primjera kakvoće hrvatske regionalne politike?! Ima! Odustajanje od proaktivne politike u Bosni i Hercegovini odustajanje je od hrvatskog Ustava.

Ćirilizacija Hrvatske sastavni je dio Strategije

Jedan od ciljeva regionalne Strategije u Hrvatskoj je i dobro nam poznata ćirilizacija ili ćiriliziranje (srp. ćirilizovanje). Riječ je o praksi "Ugroženost"Ćirilizacija Hrvatske služi za potpirivanje teze o „vekovnoj" ugroženosti Srba. Ta iracionalna „ugroženost" podloga je imperijalne srpske politike. Ona je i u temelju službene srpske regionalne politike zacrtane u Strategiji. U „regionu" Srbin je „oduvek i zauvek" samo i jedino „ugrožen", pa i onda kad je „konstitutivni narod". Tamo gdje Srbin etnički očisti teritorij ili izvrši genocid, Srbin više nije ugrožen, kao npr. u Republici srpskoj.obilježavanja teritorija, navodno srpskih, odnosno obuhvaćenih projektom Velike Srbije. Ta je praksa poznata od prvoga dana ulaska Hrvatske u neprirodnu i krvavu zajednicu sa Srbijom.

U tom pogledu danas je uz pomoć jugoslavenske političke opcije u Hrvatskoj eskaliralo u Vukovaru postavljanjem ćiriliziranih ploča na zgrade državnih ustanova. Reakcija je očekivana, narod skida nametnute im ploče i drži se čl. 12 Ustava. Aktualna vlast u Hrvatskoj nastojala je od toga konstruirati europsko pitanje, kao adekvatnu zamjenu za propali haaški mlinski kamen oko hrvatskoga vrata. Odmah je iz EU dobila odgovor da je riječ o unutarnjem pitanju.

Tužakanje vlastitoga naroda i države atavizam je jugoslavenski orijentiranih hrvatskih komunista i njihova totalitarnoga aparata kojega zakonodavno i izvršno i pravosudno tek treba razmontirati, a nametanje mlinskoga kamena stara je taktika držanja Hrvata u pokornosti.

Krinkajući ćirilizaciju Vukovara Zakonom o pravima nacionalnih manjina aktualna vlast zaratila je s Vukovarom. A to znači s hrvatskom Hrvatskom. Posredno se zaratilo i sa svim nesrbima s prostora bivše tvorevine Republike srpske Krajine na kojemu je velikosrpski agresor planirao, pripremao i izvršio genocid.

Ćirilizacija Hrvatske služi za potpirivanje teze o „vekovnoj" ugroženosti Srba. Ta iracionalna „ugroženost" podloga je imperijalne srpske politike. Ona je i u temelju službene srpske regionalne politike zacrtane u Strategiji. U „regionu" Srbin je „oduvek i zauvek" samo i jedino „ugrožen", pa i onda kad je „konstitutivni narod". Tamo gdje Srbin etnički očisti teritorij ili izvrši genocid, Srbin više nije ugrožen, kao npr. u Republici srpskoj.

Ćirilizacija je unutarnje pitanje

Ako je pak ćirilizacija (u Vukovaru i diljem bivše okupatorske Republike srpske Krajine) unutarnje hrvatsko pitanje, onda je riječ, misli aktualna vlast i dio oporbe vjeran Partiji, o „regionalnom" pitanju, jer Hrvatska ni o čemu ne smije samostalno i suvereno odlučivati, već mora neprestano biti u situaciji – glavu dolje, ruke na leđa. Stoga se i ćirilizacija mora rješavati po načelima regionalne politike. Načela regionalne politike postavila je Srbija. Ona su usklađena s vanjskom politikom Velike Britanije o uspostavi „Jugosfere" („Regiona"). Danas operativna načela u Srbiji počela su se reformulirati odmah iza Oluje, kad je u Hrvatskoj počeo proces „detuđmanizacije".

Dok se Hrvatska iznutra rashrvaćivala, osobito od prvog dolaska Partije na vlast (3. siječnja 2000.) do danas, Srbija je domišljala kako od povijesnoga poraza napraviti pobjedu ili barem neriješeni rezultat. Računala je pritom i na prinos Partije u Hrvatskoj, na srpski etnobiznis u Hrvatskoj i hrvatsko kratko pamćenje i brzo zaboravljanje. Napokon, godine 2011. formulirala je Strategiju, kao podlogu regionalne politike.

I evo nam nove stare situacije: Mentalni komunizam u Hrvatskoj, koji objektivno vlada državom, nije još shvatio dosege prvoga srpskog Memoranduma SANU, a već je u funkciji provedbe Memoranduma II.

Napredna Srbija i slučajna Hrvatska

Srpska regionalna politika, njezina logika i praktična primjena „na ovim prostorima" proistekla iz Strategije izvrsno je pomagalo Milanovićevoj totalno nesposobnoj vladi kako bi uz pomoć ćirilizacije Vukovara skrenula pozornost s vlastite nesposobnosti da izvuče državu iz svekolike krize. Ćirilizacija Hrvatske dio je stare velikosrpske i nove regionalne taktike Beograda, prihvaćena od službenog Zagreba. Ovdašnja Partija time opet i opet poručuje Beogradu – vi dajte strategiju, mi ćemo je ovdje provesti, jer vi ste „napredni", a mi smo „slučajna država" (Z. Milanović).

I dok Srbija ima razrađenu regionalnu Strategiju utemeljenu na srpskoj „dijaspori u regionu" u vječitoj ugrozi, hrvatski političari, ne samo vladajući, opet i opet pokazuju da sve znaju, ali ništa ne razumiju.

Nove snage – stare guske

Tipične primjere sveznajuće i ništrazmeče guske u magli možemo pronaći u dnevnom tisku. Ovdje citiramo prvi StrategijaDok se Hrvatska iznutra rashrvaćivala, osobito od prvog dolaska Partije na vlast (3. siječnja 2000.) do danas, Srbija je domišljala kako od povijesnoga poraza napraviti pobjedu ili barem neriješeni rezultat. Računala je pritom i na prinos Partije u Hrvatskoj, na srpski etnobiznis u Hrvatskoj i hrvatsko kratko pamćenje i brzo zaboravljanje. Napokon, godine 2011. formulirala je Strategiju, kao podlogu regionalne politike.primjer na koji smo naišli. „Mirela Holy komentirala je i situaciju s ćirilicom te je zaključila kako je to pokazatelj žalosnog stanja u hrvatskom društvu. Kaže kako se stalno vraćamo u prošlost te se ne možemo zbog toga potpuno okrenuti budućnosti.- Smatram da je to besmisleno i smatram da od toga ne može biti koristi. To očito odgovara desnoj političkoj opciji. Poigravaju se s vrlo osjetljivim emocijama ljudi i kupe političke poene. To je jako neodgovorno prema javnom interesu. Umjesto da se gradi bolja klima, ovo je u stvari jako tužna i opasna situacija za Hrvatsku - smatra Holy".

Tako misli predsjednica još jedne nepotrebne stranke, koja se razumije u smeće i otpad, ali o srpskoj Strategiji i njezinim ciljevima nema pojma. I Ljubo Jurčić ovih dana najavljuje novu stranku koju ne će, kako kaže, zanimati ćirilica nego nezaposlenost, čime je, nažalost, pokazao da i on sve zna, ali ništa ne razumije.

I Nikica Gabrić im se pridružuje sa svojim „trećim putom". Sve dok ovakav mentalni sklop vlada ili nam se nameće kao novuum na hrvatskoj političkoj sceni srpska Strategija nesmetano će se provoditi u Hrvatskoj, jer za razliku od nje, Srbiji se ne može dogoditi da na vlast dođe netko tko ne prihvaća i ne provodi srpske strateške ciljeve, kakvi god bili, pa makar i nekoliko puta poraženi.

Djeca Kumrovečke škole

Kad bi službena Hrvatska vodila računa o povijesnim kontekstima, međunarodnom pravu, nacionalnim interesima i reciprocitetu prava hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, Kumrovec  kola 223202S1Milanovićeva vlada i službeni Pantovčak znali bi se suvereno odrediti prema srpskoj regionalnoj politici i ne bi se pretvorili u njezine provoditelje.

Nisu samo Mesić, Milanović i Josipović provoditelji srpske regionalne Strategije u Hrvatskoj. I politika prethodne vlade nevjerojatnoga dvojca Sanader – Kosorova, također je bila u funkciji srpske Strategije u Hrvatskoj, što se najbolje očitovalo vladinom obnovom spomenika četničkom pokolju Hrvata u Srbu i ustupanjem Srbiji prijevoda pravne stečevine Europske unije – čime je Jadranka Kosor izravno dala do znanja da je hrvatski prijevod isto što i srpski, dakle, da je u pitanju jedan jezik.

Ne treba čuditi postupanje Kosorove. Ako se ne varam njezin završni rad nesaglediva značaja za „istoriju" povijesti („na ovim prostorima", tj. u „regionu") iznesen na Visokoj političkoj školi u Kumrovcu imao je naslov: „Socijalizam – jedina perspektiva radnika u klasnoj borbi demokratskog centralizma kroz jačanje bratstva i jedinstva u duhu izlaganja druga Dušana Dragosavca na 9. Kongresu SKJ". Nema su tu što dodati, niti komentirati.

Najprije se obećavalo samo latinično pismo

U knjizi prof. dr. Marka Samardžije „Hrvatski jezik i pravopis od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske (1918. – 1941.) (Školska knjiga, Zagreb, 2012.), možemo pronaći korijene HrvatskaKad bi službena Hrvatska vodila računa o povijesnim kontekstima, međunarodnom pravu, nacionalnim interesima i reciprocitetu prava hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, Milanovićeva vlada i službeni Pantovčak znali bi se suvereno odrediti prema srpskoj regionalnoj politici i ne bi se pretvorili u njezine provoditelje.ćirilizacije. Prije stotinu godina (4. studenoga 1913.) srpski sveučilišni profesor i političar, Jovan Skerlić, održao je u beogradskom Društvu za srpski jezik i književnost predavanje pravopis samardijau kojemu se može sagledati „duh pijemontizacije" koji je po završetku balkanskih ratova zahvatio neprirodno proširenu Srbiju.

Naslov predavanja – „Istočno ili južno narečje?" ušlo je u povijest tvrdnjom da su Srbi i Hrvati jedan narod, pa ih zato treba ujediniti i u jeziku i u pismu. Pritom Hrvati trebaju odustati od ijekavica i jekavice („južnog narečja") i prihvatiti ekavicu („istočnog narečja"). Srbi pak u Skerlićevoj viziji odustaju od ćirilice i prihvaćaju latinicu. Bilo je to samo pet godina prije „prisajedinjenja".

Skerlić ne govori o jezicima već o „narečjima", jezik, jedan, jedini i jedinstveni tek treba stvoriti. Evo i Skerlićevih paraznanstvenih i parapolitičkih razloga zašto „jedan narod" koji govori (i piše) istočnim i južnim „narečjem" treba prihvatiti „jezično ujedinjenje". Prvo: „Brojem veći i kulturom jači deo srpsko-hrvatskog naroda govori istočnim narečjem". Drugo: „Ekavsko narečje je bilo književno narečje i ranije i danas".

Treće: „Istočno narečje je prostije, jednostavnije, lakše; njime bez ikakvih teškoća mogu pisati i jekavci i ikavci". Četvrto: „Istočno narečje najzgodnije je za poeziju". Peto: „Istočno narečje je ekspansivno, ono ima silu stvari uza se, ono samo sobom pobeđuje i potiskuje južno narečje" (v. Južno ili istočno narečje?, Srpski književni glasnik, knj XXXI (1913.), br. 10, str. 756 - 770 i 11 – 12, str. 862 – 873.).

Ćirilizacija gusaka u magli

Kad su Hrvati „prisajedinjeni" Srbiji pokazalo se pravo lice i Skerlićevih pišurija i gusaka u magli.

„Kojim bi smjerom mogla ići jezična politika nove države, moglo se uočiti vrlo rano, praktički na samu njezinu početku kad je prva vlada Stojana Protića već na svojoj prvoj sjednici održanoj 21. prosinca 1918. proglasila 'na cijelom državnom području ravnopravnost upotrebe latinice i ćirilice'. Premda je ta politička odluka jasno naznačila prekid s tlapnjama o dvostrukoj zamjeni (jekavice ekavicom i ćirilice latinicom), mnogi to na hrvatskoj strani nisu odmah zamijetili.

To se vjerojatno najbolje vidi po poznatome predavanju koje je tadašnji predsjednik Društva hrvatskih književnika Nikola Andrić održao u Društvu 7. lipnja 1919., tj. skoro pola godine nakon spomenute odluke! Uzevši u naslov predavanja 'znamenitu' rečenicu s početka bečkih zaključaka iz 1850. Andrić je uznastojao pokazati put k hrvatsko-srpskom jezičnom jedinstvu tako da bude 'od Subotice od Cetinja jedan jezik i jedna knjiga, jedno izdanje, koje će se kupovati i čitati bez razlike u azbuci i narječju od Beograda do Varaždina, od Skoplja do Splita'" (M. Samardžija).

Uz sustavnu ćirilizaciju u tom razdoblju dobro se prisjetiti, ne ponovilo se – a ponavlja se, i djelovanja naivnih hrvatskih mladoekavaca te sustavno zadiranje u toponimiju (Sutivan je postao Sv. Jovan, Petrovo Polje – Aleksandrovac, Putnikovo Brdo – Karađorđevo...), i antroponimiju (promjene prezimena). Otpora ćirilizaciji nije nedostajalo, ali „ćirilizacija je ostala sastavnim dijelom službene državne i jezične politike sve do osnutka Banovine Hrvatske" (isto).

Prirodan i normalan razvitak hrvatskosrpskog

A kako se nastavilo s jezičnom unitarizacijom nakon što smo pali pod tzv. oslobođenje u komunistički obnovljenoj Jugoslaviji? Evo kratkog citata akademika Radoslava Katičića Ćirilizacija"Uz sustavnu ćirilizaciju u tom razdoblju dobro se prisjetiti, ne ponovilo se – a ponavlja se, i djelovanja naivnih hrvatskih mladoekavaca te sustavno zadiranje u toponimiju (Sutivan je postao Sv. Jovan, Petrovo Polje – Aleksandrovac, Putnikovo Brdo – Karađorđevo...), i antroponimiju (promjene prezimena). Otpora ćirilizaciji nije nedostajalo, ali „ćirilizacija je ostala sastavnim dijelom službene državne i jezične politike sve do osnutka Banovine Hrvatske".čiju je stručnost Partija likvidirala i umjesto njega instalirala „akademika" S. Goldsteina.

„Veliku i zloslutnu težinu imaju riječi 8. zaključka Novosadskoga dogovora: Treba odlučno stati na put postavljanju umjetnih prepreka prirodnom i normalnom razvitku hrvatskosrpskog književnog jezika. Treba spriječiti štetnu pojavu samovoljnog „prevođenja" tekstova i poštovati originalne tekstove pisaca.

Time je oduzeta svaka zaštita hrvatskomu književnom jeziku, zabranjena svaka njegova institucionalna njega. Strogo uzevši, zabranjeno je čak i ijekaviziranje službenih tekstova koji su dolazili iz Beograda namijenjeni hrvatskim čitateljima. To je pak, u danim okolnostima, značilo kraj hrvatskoga jezika. Donošenje Novosadskoga dogovora i svu atmosferu pritiska oko njega svjesno sam doživio i dobro upamtio. Zakleo sam se tada u sebi da ću dok me ima ostati vjeran svojemu hrvatskom jeziku. (Radoslav Katičić, Hrvatski jezik, Puna standardnost na uzburkanoj plovidbi, Školska knjiga, Zagreb, 2013., str. 234 – 235).

Ćirilizacija područja RSK

I sad 2013. samo dvije godine od srbijanskog usvajanja Strategije u Vukovaru imamo nepotrebnu krizu s nepotrebnom ćirilizacijom. Kako se izvući iz zamke srpske Strategije i hrvatske gluposti? Prvo, promijeniti Zakon i odrediti da se dvojezične ploče mogu uvesti u mjestima gdje nacionalne manjine prelaze 50 posto stanovništva, a to se, što se tiče ćirilice, ima odnositi na hrvatski međunarodno priznati teritorij isključivo izvan područja obuhvaćenog velikosrpskom tvorevinom RSK.

Nekad okupirana područja na kojima je izvršen genocid u cijelosti moraju biti područja „od posebnog pijeteta" u kojima ćirilica nema što tražiti, jer kako ona smeta Vukovarcima, tako mirnodopski poražava nesrbe i osobito većinski narod i u Kninu, Gračacu, Okučanima, Belom Manastiru, Glini, Petrinji...

Drugo, utvrditi stvaran broj srpske nacionalne manjine u Vukovaru budući da posljednji popis stanovništva nije pouzdan, štoviše opravdana je sumnja da je naštiman za potrebe partijske manipulacije. Treće, u odnosima s Beogradom čarobna je riječ – reciprocitet prava nacionalnih manjina. I ono najvažnije - uspostaviti nacionalnu strategiju regionalne politike, koja je jedini pravi odgovor agresivnoj srpskoj Strategiji. Ova Vlada, ovaj sastav Sabora i ovaj Predsjednik Republike mentalno, idejno i moralno nisu sposobni postaviti stvari tako da odgovaraju hrvatskim nacionalnim interesima, međunarodnom pravu i logici reciprociteta.

Prizemljiti satelit beogradske Strategije

Umjesto nacionalne razboritosti na sceni je obrnuti scenarij u režiji odnarođene vlasti i srpskog etnobiznisa u Hrvatskoj. Najavljuje se ćirilizacija diljem Hrvatske, ne samo u ĆirilizacijaNekad okupirana područja na kojima je izvršen genocid u cijelosti moraju biti područja „od posebnog pijeteta" u kojima ćirilica nema što tražiti, jer kako ona smeta Vukovarcima, tako mirnodopski poražava nesrbe i osobito većinski narod i u Kninu, Gračacu, Okučanima, Belom Manastiru, Glini, Petrinji...Vukovaru. Državno odvjetništvo za osumnjičene Vukovarce koji su se suprotstavili „ćirilizovanju" predlaže kazne zatvora od jedne do dvije godine i sve to u situaciji kad je većina srpskih odmetnika i terorista abolirana i konvalidirana.

Posljednji hrvatski političar koji je imao suverenu regionalnu politiku usklađenu s međunarodnim pravom i nacionalnim interesima bio je predsjednik Franjo Tuđman. Danas je hrvatska regionalna politika samo satelit beogradske Strategije regionalne politike koja se svodi na Srbe u regionalnom „rasejanju" i njihovoj „vekovnoj ugroženosti" uz pomoć koje se u Hrvatskoj treba dosegnuti srpska „konstitutivnost" i rješenja Plana Z4.

Hrvatsko provođenje srpske Strategije uvod je u nove sukobe, moguće i velikosrpsku agresiju na Hrvatsku u trenutku prvih većih europskih potresa, a to posljedično znači i drugi Domovinski rat kao jedini mogući odgovor na tu agresiju. Treba učiniti sve da do toga ne dođe. U tom pogledu prvi je korak osloboditi se jarma odnarođene i nesposobne vlasti i njezine pogubne ideologije.

Nenad Piskač

Pet, 20-09-2019, 04:53:09

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.