Nenad PiskačNenad Piskac karikatura 02

Brisani prostor

Korizmeni susreti: Umjetnici od Stepinca do Bozanića

Usvojemu pismu od 10. ožujka nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić naznačio je kako će tijekom korizme na tragu inicijative Missio Metropolis svakoga utorka jedan od pomoćnih biskupa obratiti se ciljanim skupinama: zaručnicima, vjeroučiteljima i prosvjetnim djelatnicima, športašima, hrvatskim braniteljima, medicinskom i zdravstvenom osoblju, redovnicama, katekumenima, umjetnicima i medijskim djelatnicima. Raduje što je u Crkvi Bozanićsazrjelo mišljenje o objektivnoj potrebi obraćanja konkretnim, po naravi stvari specifičnim skupinama. Osobito su u hrvatskom društvu zanimljive skupine umjetnika i medijskih djelatnika.

U utorak 27. ožujka u Zagrebu dogodio se susret nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i pomoćnog mu biskupa Ivana Šaška s umjetnicima. Susret se dogodio u okviru šire crkvene inicijative održavane pod egidom Misije u gradovima (Missio Metropolis – 2012.). Zagreb je jedno od europskih središta Šaškov pozivŠaško je pozvao umjetnike da koriste prostor Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta, uputio je i poziv za angažman umjetnika tijekom predstojeće Godine vjere, kao i glede Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. No, sigurno je i pomoćnom biskupu jasno da poziv sam po sebi nije dovoljanobuhvaćenih ovom inicijativom.

Prošlo je više od pola stoljeća...

Na susretu s umjetnicima, koji su svjetovni mediji gromoglasno prešutjeli, jedan podatak ucijepio se u pamćenje. Predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, među ostalim, iznio je zanimljiv podatak o tome da se susret nadbiskupa s umjetnicima posljednji put Crkvi u Zagrebu dogodio sredinom četrdesetih godina prošloga stoljeća (sic!). Od tada do danas Crkva je djelovala, radila, širila se, surađivala s umjetnicima (i vjernicima i nevjernicima) na pojedinim projektima, dogodio se Drugi vatikanski koncil sa svim svojim dokumentima, dogodilo se nekoliko značajnih pontifikata na svjetskom planu a na hrvatskom nekoliko velikih manifestacija, napokon i egzodus iz Jugoslavije i djelomičan prekid s komunističkom ideologijom. Cijelo to vrijeme sve do sada nitko iz Crkve nije javno pozvao umjetnike. Od tada do danas djelovali su i brojni hrvatski umjetnici kršćanskoga nadahnuća u svim pravcima umjetničkoga izražaja, stvarajući poznata i priznata, prešućena i nepriznata, neka i zabranjivana djela. Jesu li cijelo to vrijeme kršćanski nadahnuti stvaratelji bili prepušteni sami sebi, kao da i nisu članovi Crkve?

I evo, trebala se dogoditi jedna europska inicijativa kojom je obuhvaćen i Zagreb da bi se susreli zagrebački nadbiskup i umjetnici u ovom vremenu nabijenom najvažnijim kršćanskim temama - Kristove muke, smrti i uskrsnuća.

Potisnuti iz javnoga života

Da bi se susret mogao dogoditi potrebno je sagledati polazišta i objektivne okolnosti. Crkva vidi umjetnike kao Šaškoprenositelje nove evangelizacije. Umjetnost je za nju „povlašteni put evangelizacije i dijaloga". Put ljepote. A ljepota je „kraljevski put što vodi Bogu". Osim toga kroz umjetnost se Evanđelje nekako najbezbolnije inkulturira u pojedine kulture.

S druge strane Hrvatska je izišla iz materijalističko-ateističkog jednoumlja i brže-bolje utrčala u sekularizam svih, pa i temeljnih vrjednota. Došlo se dotle da ministri određuju početak ljudskoga života, da se obitelj, povlašteno mjesto života, izjednačava s neprirodnim zajednicama, došlo se dotle da nemaju svi isto dostojanstvo u razdoblju od začeća pa do prirodne smrti.

Došlo se, dakle, i dotle da su umjetnici kršćanskoga nadahnuća potisnuti iz javnoga života. O tome je problemu iz publike govorio književnik Đuro Vidmarović. U javnome životu bolje prolaze umjetnici bez umjetničkog djela i umjetnost bez umjetnosti. Dovoljno je pogledati naše dnevne novine iz kojih je protjerana recentna kultura. Na pokojoj stranici kulturnih rubrika može se pronaći sve i svašta, a razvidno je da se ponovo snažno javlja tendencija politike „jedinstvenoga jugoslavenskoga kulturnoga prostora". Sve su to zapravo izazovi za slobodu i odgovornost angažiranih umjetnika kršćanskoga nadahnuća, ali i za crkvenu hijerarhiju.

Ideologije ne vole umjetnost

Biskup Šaško održao je odlično predavanje pod naslovom Umjetnost i nova evangelizacija. Ponovio je poznate stvari o tome da Crkva ne može bez umjetnosti na teološkom, liturgijskom, navjestiteljskom, odgojnom i karitativnom planu. On je, među ostalim, naglasio: „Premda je važno znati vrednovati i procijeniti karizmu, za ovu inicijativu puno nam je važnije vidjeti i susresti ljude koji su dio naših vjerničkih zajednica, koji su u nekoj mjeri prisutni u životu Crkve, a možda im se baš zbog toga što svjedoče svoje kršćanstvo ne daje dovoljno pozornosti. Znamo da danas nije lako biti kršćanin u hrvatskome društvu, u bilo kojemu zvanju, a rekao bih osobito u umjetničkome. To ne samo da nas ne treba čuditi, nego je to sastavni dio kršćanskoga poziva".

Smatra da se umjetnici ne trebaju sramiti kršćanskih uvjerenja „znajući da baš kršćanstvo ima u sebi stvaralačku snagu i slobodu, tako važnu za poziv umjetnika. Kršćanstvo je neodvojivo od kulture, a kultura od umjetnosti. StepinacIdeologije pak ne vole umjetnost i svaka se diktatura slomila ponajprije zbog nasilja nad kulturom" – jedan je od zaključaka biskupa Šaška.

Šaškov poziv

Čini se bitnim za obje strane, za Crkvu i za umjetnike, poziv biskupa Šaška na suradnju, kojoj se još ne naziru konture, ali sudeći po njegovim riječima, dobre volje u Nadbiskupiji ne nedostaje: „Stalo mi je do toga da prisutnost umjetničkoga rada u Zagrebačkoj nadbiskupiji bude snažnija. To nije lako postići, i to se najmanje postiže dekretima. Kažem to vama koji ste tako ovisni o nadahnuću. No, neki oblik veće organiziranosti mora postojati. Puno se toga događa, i sada traje Pasionska baština, što je tako usko povezano i s crkvenim prostorom i kršćanskom kulturom, a da to ipak nema prodornost koju zaslužuje. Zato Josip BozanićŠezdeset i jednu godinu kasnije kardinal Josip Bozanić na susretu kazao je umjetnicima: „Vi ste ljudi od kojih se očekuje da otvorite te prostore ljepote koja spašava svijet"mislim da je opravdano očekivati da se organiziraju susreti umjetnika i u budućnosti, možda ih razlažući na pojedina umjetnička područja."

Šaško je pozvao umjetnike da koriste prostor Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta, uputio je i poziv za angažman umjetnika tijekom predstojeće Godine vjere, kao i glede Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. No, sigurno je i pomoćnom biskupu jasno da poziv sam po sebi nije dovoljan. Nedostaje trajni susret. Kontinuitet.

Nije li prekasno?

Za početak veliki bi napredak bilo pokretanje časopisa oko kojega bi se okupili umjetnici kršćanskoga nadahnuća. Za početak veliki bi napredak bio na visokim učilištima odgojiti nove književne, likovne, glazbene, kazališne, filmske i druge kritičare kako bi se u budućnosti spriječilo svjetonazorsko jednoumlje kojem smo sada izloženi. Za početak trebalo bi... Puno se toga nakupilo u dugim desetljećima nedijaloga između umjetnika i službene Crkve da bi sve to stalo u jedan članak. Zato se čini da i u ovom slučaju, koji je neodvojiv od situacije na medijskome planu, vrijede CrkvaStepinčeve riječi o tome kako nam treba katolički tisak i to zato „jer je potrebno da se Hrvati katolici nađu zajedno i da imaju zajedničke probitke i brige; drugo, jer će združenim silama moći postići uspjehe koje razdvojeni neće nikada postići. Hrvati katolici morali bi, s obzirom na naše skučene prilike, imati jedan katolički dnevnik (Dnevnik! nap. a.), jedan katolički tjednik za seljake i radnike, i jedan katolički tjednik za inteligenciju i građanstvo". Pisao je to godine 1939.! A kad je dnevnik Hrvatski glas počeo 1941. izlaziti Stepinac je u svom dnevniku zapisao: „Nije li prekasno?".

Šezdeset i jednu godinu kasnije kardinal Josip Bozanić na susretu kazao je umjetnicima: „Vi ste ljudi od kojih se očekuje da otvorite te prostore ljepote koja spašava svijet". Vrijeme je da i Crkva otvori sve svoje umjetnosti sklone potencijale. I odozgo, i odozdo. Kao jedan od krajnje pojednostavljenih a izvedivih primjera: Umjesto mnoštva gipsanih kič kipića u sakralni interijer i eksterijer preporučiti i ugraditi djela hrvatskih umjetnika.

Zašto je ovaj za umjetnike i Crkvu važan događaj ostao nezabilježen u svjetovnim medijima. Evo dva najvjerojatnija odgovora: 1. Zato jer je središtima moći stalo do toga da se umjetnici i Crkva ne susretnu, posebno ne trajno. 2. Zato jer u medijima vlada ideologija kojoj smeta prava umjetnost, ili prava Crkva, ili – najvjerojatnije - i prava umjetnost i prava Crkva.

Nenad Piskač

 

Uto, 12-11-2019, 11:27:10

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.