Kao svojevrsnu najavu današnje (ponedjeljak, 19 sati) tribine Hrvatskoga kulturnog vijeća donosimo uvod u studiju dr. sc. Miroslava Međimoreca "Izvršio sam zapovijed: odveo sam u smrt 900 Hrvata". Ova studija objavljena je u časopisu "National security and the future", svezak 9. broj 4 i proteže se na osamdesetak strana, a zajedno s preslikama dokumenata čini knjigu od dvjestotinjak stranica. Radi se o još jednom svjedočanstvu na vrlo potresna i krvava zbivanja nakon kraja 2. svjetskoga rata, kada su komunisti ubili stotine tisuća naših sunarodnjaka samo zato što bi im jednog dana mogli predstavljati političku prijetnju. Točnije, studija Miroslava Međimoreca je nastala na osnovi dviju izjava pod prisegom poručnika britanskog topništva Bernarda O'Sullivana o svom sudjelovanju u izručenju 900 Hrvata koji su se u svibnju 1945. predali britanskoj vojsci, a ona ih je izručila vojnicima jugoslavenske armije.(hkv)

Predaja tih 900 hrvatskih ratnih zarobljenika 24. svibnja 1945. bila je jedna od najvećih tragedija Drugog svjetskog rata i nikada se nije smjela dogoditi.

Bernard O'Sullivan u Izjavi danoj pod prisegom pred službenim bilježnikom Južne Afrike 1989. godine

Miroslav Međimorec: Razlozi obajavljivanja studije vezane uz dvije izjave pod prisegom poručnika britanskog topništva Bernarda O'Sullivana

Dugo sam razmišljao hoću li se prihvatiti istraživanja dokumenata koje je bivši britanski časnik Bernard O'SuIlivan 1992. dao prvom veleposlaniku novouspostavljene hrvatske države u Južnoj Africi gospodinu Tvrtku Andriji Mursalo. Osjećao sam da bi objavljivanje integralnog (engleskog) teksta dviju Izjava danih pod prisegom (Affidavit) i njihovoga hrvatskog prijevoda te prijevod i komentar ostalih priloženih dokumenata, zajedno s rezultatima istraživanja povijesnih izvora u svezi s tim dokumentima, mogli baciti novo svjetlo na sudbinu pripadnika Hrvatskih oružanih snaga koje je u svibnju 1945. disciplinirani britanski poručnik O'SuIliven protivno svojoj savjesti, ali po višoj zapovijedi, čak pod prijetnjom ratnog suda, izručio snagama Jugoslavenske armije.

Od te me namjere najprije udaljavala dvojba je li cijeli napor, osvjetljavanje jednog izdvojenog povijesnog slučaja, malog u odnosu na događaje oko Bleiburga i desetke tisuća žrtava koje su nestale na kraju rata i početkom mira, vrijedno truda. Ipak, ono što me stalno vraćalo toj zbirci dokumenata bila je svijest o grižnji savjesti koja je tog čovjeka, engleskog časnika i odvjetnika godinama progonila da objavi istinu o nečasnom postupku kojim je velika skupina hrvatskih vojnika, protivno savezničkim (britanskim i američkim ) političkim i vojnim odlukama i ratnim pravilima, bila izručena Titovim partizanima i zasigurno nestala u Kočevskom Rogu ili na nekoj od etapa „križnog puta" od Jesenica preko Kranja do Teharja, Tezna, Zasavskih rudnika, Krakovskog gozda ili šuma oko Brezica pa dalje na istok i jug Jugoslavije. Upornost čovjeka, koji je na kraju jednog strašnog rata morao izvršiti zapovijed koja se kosila s njegovim moralnim nazorima, na posljetku me navela da se poduhvatim tog istraživanja. U izvršenju vojničke zapovjedi pokolebale su ga i uznemirile riječi zarobljenih hrvatskih časnika-generala koji su slutili da ih vodi u sigurnu smrt. Dolazak u Korušku i kapitulaciju Njemačke Bernard O'SuIlivan mogao je zapamtiti kao pobjedonosni završetak opasnog ratnog puta koji je za njega započeo dragovoljnim ulaskom u Južnoafričku vojsku 1940., vodio ga kroz poraz i povlačenje iz Dunkirka, kroz rat u afričkoj pustinji i dugu talijansku vojnu kampanju. Umjesto pobjedničke samosvijesti i ponosa pobjednika O'SuIlivana je dugi niz godina mučila savjest i potreba da svijet upozna s istinom o nesretnoj sudbini skupine hrvatskih vojnika kojoj je sam neželjeno kumovao. Iskrena grižnja savjesti britanskog časnika, zbog sprovođenja 900 hrvatskih vojnika i tri generala do mjesta izručenja jugoslavenskim snagama, učinila mi se dovoljno poticajna da se posvetim obradi njegovih Izjava, svojevrsnog testamenta, primjera čovječnosti čovjeka koji je želio da se kad tad dozna povijesna istina. Duge četrdeset i dvije godine proganjalo ga je nečasno djelo na koje je bio prisiljen i na posljetku je prisegom pred državnim bilježnikom za povijest opisao događaj koji ga je opterećivao. Postupio je kao čovjek koga su dirnula strahovanja hrvatskih časnika i vojnika, njihov užas pred predajom u ruke nemilosrdnog neprijatelja, oslobodilačke Jugoslavenske armije. Povjerovao je u njihov strah da će ih ta Britancima saveznička vojska likvidirati čim ih izruče. Taj strah je bio opravdan jer su se pred tom vojskom širile panične vijesti o masovnim strijeljanjima u Konavlima i Dubrovnika (egzekucije na otoku Daksa) i svim daljnjim mjestima kroz koja je pobjedonosno prolazila na svom putu kroz Hrvatsku. Te zlokobne vijesti poticale su Oružane snage i civilno pučanstvo NDH da se u strahu povlače prema Austriji s nadom da će se predati zapadnim saveznicima za koje su smatrali da će se ponašati civilizirano i prema pravilima i običajima ratovanja.

Uz divljenje običnoj ljudskoj ustrajnosti kojom je Bernard O'SuIlivan želio reći istinu o događaju u kojem je sudjelovao, tom slučaju me privuklo još nekoliko razloga: način na koji sam došao do dokumenata ( na jednom od putovanja predao mi ih je hrvatski veleposlanik u Južnoj Africi); činjenica da je o tragediji hrvatskih ratnih zarobljenika koji su se predali Britancima i onda bili izručeni Titovim partizanima pisao časnik Kraljevskog topništva Britanske vojske, koju mnogi, ne samo Hrvati, optužuju za svjesno pomaganje pri fizičkoj likvidaciji između stotinu i dvije stotine tisuća pripadnika Oružanih snaga i civila NDH, dakle čovjek, koji bi je trebao braniti, otkriva neugodnu istinu za vojsku i zemlju za koju se u Drugom svjetskom ratu borio; značajan broj (900) hrvatskih vojnika koji su danima mirno konačili na polju blizu Radstadta, uvjereni da su se spasili partizanske osvete, i njihov zasigurno tragičan kraj nakon britanske prevare; personalizacija sudbine nekolicine aktera iz te skupine (tri generala, prevoditelj, svećenik) koje je O'SuIliven nehotice izdvojio iz cjeline od 900 vojnika; želja da doznam više o sudbini pojedinaca i skupine nakon izručenja pripadnicima Četvrte jugoslavenske armije kod Rosenbacha u Koruškoj; dugogodišnje stajanje tog dokumenta u arhivu Hrvatske izvještajne službe (HIS-a), kasnije Sigurnosno obavještajne agencije (SOA-e), i potpuna nezainteresiranost da se dokument objelodani i postane dostupan povjesničarima i hrvatskoj javnosti, time postane još jedan značajan povjesni prilog tragičnoj istini o tim događajima koji s vremenom i otkrićem novih dokumenenata i svjedočenja izranjaju u svoj svojoj strahoti.

Ipak najvažniji razlog ovog istraživanja moje je duboko uvjerenje da bez povijesne istine nema sretne hrvatske budućnosti. U tom smislu Mrtvi obvezuju žive da ih ne zaborave, odaju im dostojnu pažnju, polože ih u dostojne grobove obilježene na primjeren način i kažu punu istinu o strahotama koje se više nikada ne bi smjele ponoviti, jer zaborav znači bolno ponavljanje povijesti. Upravo je dugogodišnja šutnja o svim zločinima u komunističkoj Jugoslaviji i dovela do ponavljanja zločina u Domovinskom ratu.

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 SVI TRAŽE PRAVDU! — tonča 2010-03-21 19:22

Jedan riječ me stalno zbunjuje, a ta je pravda!? I novi hrvatski predsjednik Josipović spominje često tu riječ. A pravda izgleda je širok pojam, pa bi se mogla i nakon predočene studije ponavljati, a da li će pravda ostati i dalje negdje zatvorena posebno glede spomenutih događanja na Bleiburgu? A nama je upitna, kada će se pojaviti u riješavanju tragičnih događanja u Bleiburgu?

Prijavi Administratoru

#2 BLEIBURG JE POKAZAO ISTINSKO LICE DRUGE JUGOSLAVIJE — preporod 2010-03-22 03:48

Taj pokolj predanih Hrvatskih vojnika kod Bleiburga je prekretnica u HRVATSKOJ POVJESTI i POVJESTI tek nastajuce
Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
To je bio dogadjaj koji je za buducnost te drzave odredio njezin karakter i odnos prema Hrvatskoj Naciji.
Znacilo je da u okviru Jugoslavije Hrvatima nece nikada biti dozvoljeno da imaju svoju vojsku i da nikada u okvirima te
drzave nece moci biti HRVATSKE SLOBODNE DRZAVE
Bila je 'Republika" jedna od sastavnica Federalne Jugoslavije u kojoj
su Tito i Srbi ,(Srbi rodjeni u Hrvatskoj uglavnom)
IMALI AGRESIVNI ODNOS PREMA SVEMU NACIONALNO-HRVA TSKOM,
Taj pokolj ratnih zarobljenika,ra zoruzanih od Saveznika tj.Engleskih trupa koje su okupirale taj dio Austrije po zavrsetku Drugog Svjetskog rata u Evropi
9 .svibnja 1945.-tjedan dana prije Bleiburga.
Rat je bio okoncan na svim frontovima,
potpisane su Kapitulacije i Uvjeti ptredaje Zaracenih strana...Umukli su topovi i puske,
Ali Stvaranje DRUGE JUGOSLAVIJE trazilo je zrtve.MOLOHOVE ZRTVE.
Na zrtvenik je trebalo zaliti krv pri stvaranju PRISILNE ZAJEDNICE NARODA,
sada jos izmucene ratom ,okupirane,obez vlascene...
OSVETA koja je uslijedila bila je barbarska, u stilu Gengis Khana,ili Atile Huna a ne Dvadesetog stoljeca u srcu Evrope.
OSVETA NAD LJUDIMA iz istog geografskog prostora,slicno g izgovora...
IDEOLOSKA,FANAT ICKA,SLIJEPA,BO OLJSEVISTICKA OSVETA...
Na rijekama krvi zarobljenih Hrvata stvarana je
Titova Jugoslavija.Opi jeni "Pobjedama"
i u krilu Saveznika,nosio ci APSOLUTNE VLASTI BEZ IKAKVIH PRAVNIH KOCNICA.
ISTINSKO UNISTAVANJE KLASNOG NEPRIJATELJA PO STAROM BOLJSEVISTICKOM
RECEPTU STALJINA,BERIJE , DREZINSKOGA.
A uz to je bila jos i druga osveta:
OSVETA SRBA I CETNIKA.
,Izbezumljeni Fanatici Svjetonazora Svetosavlja ,kame i Cetnistva i na,mogucnost,na samu pomisao ,
USPOSTAVE HRVATSKE DRZAVE poslije KRALJEVINE KARADJORDJEVICA
Te dvije VELIKE DESTRUKTIVNE MRZNJE SU SE SPOJILE U SVIBNJU 1945,
Hrvatska vojska goloruka izrucena
takvim kreaturama zaista nije imala nikakve sanse
Nisu mogli docekati da "stave ruke na njih" ti Srbski komesari,komand anti tih "Brigada" iz Vojvodine,Srbij e,Korduna,Crne Gore.
sa crvenim zvjezdama na kapama i katehizmom mrznje ,
Malobrojni Hrvati u tim "Brigadama" bili su gurnuti u stranu kao nijemi svjedoci PRAVDE NOVIH GOSPODARA

LIKVIDACIJE po "kratkom postupku'nocu.b ez svjedoka..
Masovne grobnice,Bezdan e Jame,
Koliko je tu zarobljenih Hrvata isceznulo?

Brojke su u stotinama tisuca
Citava jedna VOJSKA..
USTASE ,DOMOBRANI,CIVI LI,RATNI ZAROBLJENICI,BE Z PRAVA NA ZIVOT,BEZ PRAVA NA ZALBU,BEZ PRAVA NA OPROST.
A bila je sansa za oprost..na pustanje kucama tih zarobljenika kao gesta milosti
NOVI POCETAK,na novim temeljima pomirenja,zajed nistva...
Ali ne,mrznja je bila jaca.IDEOLOSKO SLJEPILO BILO JE JACE...SLJEPILO KOJE GONI U UBISTVO,ISTREBL JENJE.
I temelji Jugoslavije su zauvijek bili
ukleti tim pokoljem na Bleiburgu,oko Bleiburga,Slove nije i na Kriznim Putevima..
Nikakvi kompromis DRZAVOTVORNIH HRVATA i
Jugoslavenske Ideje nije vise bio moguc
Ma da u kakvim bilo "Paketima" dolazi
DVIJE OPRECNE IDEJE KOJE JE NEMOGUCE SPOJITI.
I zato Bleiburg poziva i dan danas na tu staru istinu.
ZATO SADASNJI "PREDSJEDNIK" Hrvatske a i "Bivsi" MESIC nisu htjeli doci odati sucut ZRTVAMA HRVATSKE VOJSKE ,kleknuti na tom svetom mjestu,TOM STRATISTU KOJE NAZIVAMO IMENOM "BLEIBURG"
Kod njih je bio i ostao taj ,famozni,ukleti "ANTIFASIZAM"
kojim su prokleti i dan danas opsjednuti neki "Ljevicarski"Hr vati..usprkos svim poukama povjesti,strada njima i kalvarijama...
ZATO BLEIBURG NIKADA NESMIJE BITI ZABORAVLJEN.

Prijavi Administratoru

#3 ODG: Predaja koja se nikada nije smjela dogoditi — VoC 2010-03-22 04:51

Da, kako se odnosimo prema tim zrtvama, tako ce biti i s ovim iz Domovinskog rata.
Ne pisu li cetnici o "Ustasama i balijama" u Oluji, montirane optuznice, da uvijek imaju nesto u rukavu, kako to rece jedan junak iz filma o slavnim atentatima... da ne spominjem koje sluzbe (koja je zapovjedala i udbi...)
Cula sam danas i na vrlom Zapadu da i "otpor" pripada "antifasistima" u Europi i netko drugi nema pravo koristiti taj izraz. A sve protivno njima, ionako treba likvidirati, tja sto drugo s njima...
Zato je jako vazno da se ne rade kompromisi s povijesnim istinama.
Najveca je tragedija danasnjeg doba sto je haaski sud sjeo za vrat svakoj nacionalnoj ideji.
Ne znam zasto RH ne prekida tu "bezuvjetnu suradnju."
Zar je toliko isplativa nekima?
Jos kad se tome doda stalno promoviranje Nurnberga, to je izazov Srbima i Hrvatima da je jedni druge optuzuju, tko je "fasist/nacist" i t.sl.
Dakle ne radi se niokakvoj pravdi za ovo doba, osim staroj giljotini nad Hrvatima, koja dohvaca sve vise i vise..
Jer, da se opet prisjetim, sto drugo s njima, reci ce lobisti i njihovi "medjunarodni mocnici", ako su to "ustase i balije"....

Prijavi Administratoru

#4 ODG: Predaja koja se nikada nije smjela dogoditi — VoC 2010-03-22 05:09

Komunisti su nanijeli toliko zla, da se boje i potomaka onih koji nisu bili u Partiji. Ne znaci da su citali Machievelija, ali on je to odlicno definirao: kad se protivniku nanese previse stete, onda je on opasan (kao moguci osvetnik), treba ga unistiti dokraja. To je i danasnja politika RH, to je i haaski sud, to je i odnos "hrvatske" politike i lobbyija prema svima nama, djeci iz obitelji s puta u Bleiburg. Osim ako se ne pretvorimo u Pilsele i "heroje" Djapice i ostale "lidere", ali tko to moze.... tko ima takav "moral"...

Prijavi Administratoru

#5 ODG: Predaja koja se nikada nije smjela dogoditi — preporod 2010-03-22 05:25

[quote To je i danasnja politika RH, to je i haaski sud, to je i odnos "hrvatske" politike i lobbyija prema svima nama, djeci iz obitelji s puta u Bleiburg. Osim ako se ne pretvorimo u Pilsele i "heroje" Djapice i ostale "lidere", ali tko to moze.... tko ima takav "moral"...
- VOC!-Slazem se upotpunosti.-

Prijavi Administratoru

#6 ODG: Predaja koja se nikada nije smjela dogoditi — tonča 2010-03-22 10:29

Citat tonča:

Jedan riječ me stalno zbunjuje, a ta je pravda!? I novi hrvatski predsjednik Josipović spominje često tu riječ. A pravda izgleda je širok pojam, pa bi se mogla i nakon predočene studije ponavljati, a da li će pravda ostati i dalje negdje zatvorena posebno glede spomenutih događanja na Bleiburgu? A nama je upitna, kada će se pojaviti u riješavanju tragičnih događanja u Bleiburgu?

A trebalo bi se podsjetiti na nastavak zločina, koji se događao nakon dolaska "osloboditelja Zagreba" nakon II svj.rata, tada u okolici, a sada su to mjesta i u samom Zagrebu! Npr. ispod naselja Remete, Markuševec, Gračani,pa nešto dalje ispod vršnog dijela Zagrebačke gore, kod nekadašnje vojne Brestovac, a dalje okolna mjesta i sela, šuma Gović kod Jastrebarskog, pa Klinča selo, Samobor i dr. A u Zagrebu već znano mjesto u Savskoj cesti u školskom i t.d! Tu je još uvijek, a i drugdje, "pravda" nijema! Dokle?

Prijavi Administratoru

#7 Zagreb! — Guest 2010-03-22 13:26

Ivana, bolje je da tim nesretnicima, i jesu neretnici kada vide za koga su se borili i što su izborili, sudi haaški sud, nego neki sudac-đikan zakrvavljenih očiju u Zagrebu, Reci ili Oseku.
Nadam se da neće još dugpo ova jacina džamahirija!

Prijavi Administratoru

#8 Bleiburg — Zagi 2010-03-22 13:53

To je neispričana priča ali s poznatim završetkom.
I sve nove i nove informacije i svjedočenja su potrebna ali jedna jedina stvar je bitna - da se sudi nalogodavcima i izvršiteljima ovog groznog zločina!!
To Hrvati moraju napraviti zbog svoje povijesti i svoje nacionalne časti.

Prijavi Administratoru

#9 ODG: Predaja koja se nikada nije smjela dogoditi — VoC 2010-03-22 14:48

Citat Jusuf:

Ivana, bolje je da tim nesretnicima, i jesu neretnici kada vide za koga su se borili i što su izborili, sudi haaški sud, nego neki sudac-đikan zakrvavljenih očiju u Zagrebu, Reci ili Oseku.
Nadam se da neće još dugpo ova jacina džamahirija!

Ne znam sto je gore, gazde su im iste... Ne znam zasto svi gledaju sakriti tu cinjenicu...
Ali znate i sami balkansku izreku, koju su neki prenijeli na Sorosa "poturice su gore od Turaka" pa mozda ste u pravu

Prijavi Administratoru

#10 ODG: Predaja koja se nikada nije smjela dogoditi — VoC 2010-03-22 14:50

Citat Zagi:

To je neispričana priča ali s poznatim završetkom.
I sve nove i nove informacije i svjedočenja su potrebna ali jedna jedina stvar je bitna - da se sudi nalogodavcima i izvršiteljima ovog groznog zločina!!
To Hrvati moraju napraviti zbog svoje povijesti i svoje nacionalne časti.

Bitne su i zrtve... I odsteta. Kako sam vec gore napisala, vidi se po odnosu prema nama danas kako bi je tko dobio, vjerojatno opet zlocinci.

Prijavi Administratoru

#11 ODG: Predaja koja se nikada nije smjela dogoditi — VoC 2010-03-22 14:51

Preporod, i ja se slazem s Vasim komentarom, hvala.

Prijavi Administratoru

#12 Srijemska Golgota — granicar 2010-03-22 19:02

U listopadu 1944. godine, Titovi "antifašisti" su lovili Hrvate po Srijemu kao divlje zvijeri. Rijetki su uspjeli pobjeći. Nije bilo upitno jesi li bio ustaša, domobran, oružnik... Muškarci su platili preveliku cijenu! Već sam pisao o tome koliko je masovnih grobnica iskopano da bi se u njih smjestili srijemski Hrvati (Zemun, Stara Pazova, Petrovaradin, Šid, MItrovica) i da ni do dana današnjega nitko ne smije niti spomenuti tisuće i tisuće pobijenih. Srijem je prvi bio na udaru i ondje su Titovi krvoloci vježbali za sve potonje zločine. Koliko su bili učinkoviti vidi se po tome da postotak Hrvata u nekoć hrvatskom Srijemu danas ne prelazi 5%. Samo je dragi Bog pomogao da se isto ne dogodi i u Zagrebu!

Prijavi Administratoru

#13 National Security of Croatia — Guest 2010-03-22 19:25

National Security and the Future bi sigurno mogla ove Dokumentacije
preporucit, da se sa znanjem pripremimo za National Security of the Future !

www.youtube.com/.../

www.youtube.com/.../

www.youtube.com/.../

www.youtube.com/.../

www.youtube.com/.../

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments