Kao deveti prilog o Slobodanu Praljku i hrvatskoj šestorci na Haaškome sudištu donosimo razgovor Slobodana Praljka s bugarskom novinarkom Dianom Glasnovom iz 2002. godine, te prilog pod naslovom „Praljak Arhimedov zakon“ (dio Praljkove knjige). (hkv)

Razgvor s generalom Slobdanom Praljkom: Neka bugarski generali vode svoje vojnike jedino na vježbe, a ne u rat

General Slobodan Praljak rođen je 1945. godine u gradu Čapljini, danas u Bosni i LošinjHercegovini. Diplomirao je u Zagrebu na tri fakulteta –n a Fakultetu elektrotehnike (inženjer elektrotehnike), na Filozofskom fakultetu (filozofiju i sociologiju), na Akademiji za kazalište, film i televiziju (kasnije Akademija dramske umjetnosti). Sudjeluje u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od početka do njegovog kraja 1996. godine. Oženjen.

Moj susret s generalom Praljakom trajao je puno duže od dogovorenog vremena. U hotelu „Opera” (danas Westin) u centru Zagreba, razgovarali smo o ratu, o ulozi novinarstva, o situaciji u Bosni i Hercegovini, o terorizmu, o budućnosti Jugoistočne Europe. Slobodan Praljak nije samo dobar sugovornik, nego i iznimno zanimljiva i izuzetna osoba, intelektualac i vojni stručnjak. Složio se da naš razgovor objavi bugarski dnevni list „Duma”.

- Gospodine Praljak, imali ste priliku raditi kao inženjer, profesor sociologije, redatelj. Danas ste general...

- U životu čovjeka najčešće se događaju neočekivane stvari, mislite da će vam život ići u jednom smjeru, ali ima događaja koji promijene sve. Takav događaj u mom životu bio je Domovinski rat.Ja sam radio u Hrvatskoj i Njemačkoj, godinama sam se bavio inženjerstvom, sociologijom i režijom. No, 1991. godine Hrvatska je napadnuta od strane jugoslavenske armije i uključio sam se u obranu moje Domovine. Kao obični vojnik... Generalski čin dobio sam puno kasnije, u znak priznanja za moje sposobnosti rukovođenja svojim vojnicima i zajedničkim postignutim uspjesima.

- Hrvatska nije bila vojno spremna za ovaj rat, nije imala oružje, redovitu vojsku nizapovjedni kadar. Svi zapadnoeuropski i američki vojni stručnjaci i diplomati predviđali su brzu i laku pobjedu dobro naoružane i obučene jugoslavenske armije.

- Da, istina je da su Europa i SAD očekivale da će Hrvati biti brzo i lagano pobijeđeni. Ali su zaboravili jednu vrlo Braniteljivažnu povijesnu lekciju - svaki Domovinski rat je pravedan i oružje nije jače od želje da se zaštiti svoj dom, svoja obitelj, svoja Domovina. I kad je 1941. g. napadnut Sovjetski Savez na početku je ratovao je kamionima koji su imali drvene kabine, a svi znamo kako je završio Drugi svjetski rat. Nismo imali organiziranu vojsku, stvorena je u pokretu tijekom stvarnih borbi. Nismo imali oružje, k meni su dolazili dobrovoljci naoružani zračnom puškom ili kuhinjskim nožem. No, imali smo veliku želju i duh pobijediti.

- Koja je uloga predsjednika dr. Franje Tuđmana u stvaranju i jačanju vojske te stvaranju hrvatske države?

- Predsjednik dr. Franjo Tuđman je uspio napraviti ono najvažnije što predsjednik može, a to je u ime jednoga cilja ujediniti svoj narod. Hrvatski narod je ujedinjen u želji da stvori svoju državu i da je zaštitili.Kao vrhovni zapovjednik predsjednik Tuđman preuzeo je na sebe sav teret i sve rizike koje donosi rat. On je dao sve od sebe za dobrobit Hrvatske i nije štedio svoje zdravlje ni snagu. Neki europski političari i diplomati optuživali su ga da je nacionalist i krajnje desni političar. Njihove optužbe podržali su i“pumpali“ mnogi europski i američki mediji i tako je stvoren mit.Vi novinari imate u rukama jedno od najmoćnijih oružja - riječ. Možete stvarati i rušiti mitove. I u tome se nalazi vaša velika odgovornost ne samo pred čitateljima već i pred poviješću.

- Pričamo o patriotizmu, a ne nacionalizamu...

- Oprostite što Vas prekidam. Danas riječ domoljub kao da ne postoji. Kada želite diskreditirati nekoga reći ćete da je nacionalist. Ja ću vam reći - nacionalizam se događa kada se jedan narod osjeća ugrožen. Zašto ne krivimo Amerikance za nacionalizam nakon 11. rujna prošle godine - jer mi razumijemo njihovu reakciju, to su ljudi koji se osječaju ugroženim. Zašto Hrvati nisu nacionalistički nastrojeni prema Talijanima, Slovencima ili Mađarima s kojima graničimo. Jer ne osjećamo prijetnju s njihove strane za naše interese i za našu zemlju. Hrvatski narod bio je ugrožen od strane jugoslavenske armije, bilo mu je ugroženo pravo da se identificira kao narod i da ima svoju državu. Jugoslavija je stvorena po volji Europe, a ne po volji naroda koji su u njoj živjeli i u samom početku njezin Praljakraspad je bio posve izvjestan. Isto se dogodilo SSSR-u i Čehoslovačkoj. No, na njihovu sreću bez rata. Mi niti smo htjeli, niti smo započeli rat s Jugoslavijom. Učinili smo sve što je moguće kako bi se spriječio, tražili smo pomoć od Europe i SAD-a, predsjednik Tuđman sastao se s Mihailom Gorbačovim u Moskvi, ali nismo uspjeli spriječiti rat. Svijet 1991. godine nije razumio kakva je opasnost politika Slobodana Miloševića za mir u jugoistočnoj Europi.

- Zapravo u razdoblju 1991.-1996. godina vodila su se dva rata - u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Vi ste sudjelovali i u vojnim operacijama u Bosni. Kakve su to operacije bile i zašto su se Hrvati borili u BiH?

- Naše operacije bile su obrambene. Rat je započeo 1991.godine kada su Crnogorci sa zemljom sravnili selo Ravno. U BiH žive Hrvati i oni su bili prisiljeni braniti se, to je njihovo legitimno pravo. Ja sam dobrovoljno otišao u Hercegovinu, jer sam tamo rođen i moja je dužnost bila braniti svoje rodno ognjište. Rukovodio sam dragovoljcima, a ne redovnom vojskom. U borbama u BiH nikada nije sudjelovala redovna hrvatska vojska. Drugo je pitanje to što neki dragovoljci iz Hrvatske iz emotivnih razloga nisu htjeli skinuti svoje hrvatske oznake. Svaka etnička zajednica u Bosni - Bošnjaci, Srbi i Hrvati- na temelju članka 256. Ustava BiH stvorili su svako svoju teritorijalnu obranu. Nije postojala jedinstvena armija BiH i nema ništa nelegalno u postojanju hrvatske teritorijalne obrane. U vojnom pojmovnom rječniku, tiskanom 2000. godine u Sarajevu, jasno je napisano da je „HVO (Hrvatsko vjeće obrane - op.a.) obrambena organizacija hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini za zaštitu od vojnih djelovanja.”

- Dakle, vaš cilj u Bosni bio je zaštititi Hrvate koji tamo žive, a ne kako pišu neki mediji podjela BiH sa Srbima?

- Evo još jedan mit stvoren od strane nekih političara koji su proširili novinari, ne tražeći dokaze za takvu izjavu. BiHVama ću odgovoriti kratko i utemeljeno: 1. Ako smo htjeli podijeliti Bosnu bi li Hrvati koji tamo žive glasovali na referendumu 1990. godine o uspostavi države BiH; 2. Ako smo htjeli podijeliti Bosnu bismo li to učinili u ljeto 1992. godine, kada je HVO bio najjači i imao priliku provesti brojne pobjedničke operacije; 3. Ne bismo naoružavali Bošnjake(oni su to oružje okrenuli protiv nas) niti bismo njima pomagali s hranom, odjećom i lijekovima, pružali im medicinsku pomoć u našim bolnicama, prihvaćali stotine tisuća izbjeglica; 4. Praktički, međunarodna zajednica je podijelila BIH, priznavši postojanje Republike Srpske. Ovdje se mora reći i istina o repliciranoj priči s ubrusom na kojem je navodno dr Tuđman naslikao kartu podijele između Srba i Hrvata u Bosni. Prije nekog vremena engleski diplomat Paddy Ashdown konačno je priznao da je taj crtež radio on, a ne naš predsjednik.

- U čijem interesu je bio hrvatsko-bošnjački sukob?

- S vojnog stajališta - u srpskom. Neprijateljstvo između Hrvata i Bošnjaka oslobodilo je jugoslavensku armiju HVOpritiska i ona je uspjela osvojiti ono što je željela – stvaranje Republike Srpske. S time je, kao što sam rekao, podijeljena Bosna. S političkog stajališta - sukob u Bosni je korišten od strane zapadne diplomacije kao instrument pritiska na Republiku Hrvatsku. U Bosni su se spleli mnogi interesi - zapadnoeuropski, američki i islamski...

- Gospodine generale, možemo li govoriti o islamizacije Bosne i, ako možemo, kada je ona počela?

- Islamizacija Bosne počela je krajem 1992. i početkom 1993. godine. Počela je dostavom oružja iz Irana, a zatim su stvoreni kampove za obuku vojnika. U tim kampovima kao instruktori su došli mudžahedini iz Afganistana. Ulazili su u Bosnu s konvojima humanitarne pomoći i na hrvatska upozorenja da je BiH krenula prema islamizaciji i terorizmu, nitko sa Zapada i SAD-a nije obratio pažnju. A kad smo imali informacije da neki od tih konvoja prevoze oružje i eksploziv i zaustavili ih, međunarodne humanitarne organizacije su nam, bez provjere naše tvrdnje, prijetili sankcijama i stvarale političke probleme. Morala se 11. rujna prošle godine dogoditi tragedija u SAD-u da nam povjeruju. Zapravo, samo mi, Hrvati, koji smo se borili u Bosni imali smo iskustvo u borbi protiv islamskih fundamentalista i informacije o tome za što su sposobni. Raspolažem s popisom imena i s fotografijama mudžahedina koji su dolazili u Bosnu. Mnogi od njih i danas su u BiH i imaju bosansko državljanstvo i putovnicu. S tom putovnicom mogu putovati bilo gdje u Europu, a siguran sam da su često prolazili i kroz Bugarsku. Pokazat ću Vam ovaj popis i vidjet ćete da u njemu ima imena ljudi koji se sada spominju kao suradnici Bin Ladena.

- Želite reći da je od 1993. rat u Bosni bio na vjerskoj osnovi?

- U velikoj mjeri. Evo, ja vam dajem video snimku koja je distribuirana u kampovima za obuku u Bosni i vidjet ćete mudžahedinsku propagandu. Snimka počinje s natpisom „Odred El Mudžahid” i „Naš put je džihad”.A znate što znači riječ džihad! Slijede slike Osame bin Ladena i mudžahedina koji agitiraju za upisivanje dragovoljaca u vojsku Bošnjaka. Dajem Vam još jednu videokasetu, na kojoj je snimljena vojna parada mudžahedina u gradu Jablanici.Vidjet ćete i Aliju Izetbegovića, predsjednika BiH i vrhovnog zapovjednika, kako ih pozdravlja na arapskom jeziku. Te vojne jedinice su slane protiv Hrvata i ubijale su starce, žene i djecu. Smatram da je njihovo djelo i eksplozija automobila-bombe u gradu Mostaru 1997. godine.

- Vi osobno ste razgovarali s Alijom Izetbogić i nudili pomoć u deblokadi Sarajeva.

- Da, to je točno. Mi smo bili spremni sudjelovati u deblokadi Sarajeva i o tome smo imali razrađen plan. Izetbegović je odbio našu pomoć, a potom nije bilo niti jednog pokušaja da se grad oslobodi. Građani Sarajeva su bili podvrgnuti dugomjesečnom topovskom i snajperskom teroru, ali mi nismo mogli ni na koji način utjecati na odluke vodstva BiH. Ne znam zašto su Armija BiH i postrojbe mudžahedina poslane na Hrvate, a ne da deblokiraju Sarajevo.

- Međunarodni kazneni sud u Den Haagu optužuje Hrvata za ubojstvo bošnjačkih civila u selu Ahmićima. Znate li nešto više o tome?

- Neka se te tvrdnje dokažu. Svatko za koga se dokaže da je počinio kazneno djelo mora odgovarati u skladu sa zakonom i u tome nema spora. Kažnjavao sam moje vojnike čak i za ubijenu mačku. Ali ovdje moram objasniti nešto vrlo važno - mi smo rukovodili dragovoljcima, a ne redovnom vojskom. Još jednom to naglašavam, jer vojna disciplina je jedno – svaki vojnik i časnik odgovara za svoje postupke i pred vojnim sudom, a drugo je biti dragovoljac ili zapovjedati dragovoljcima koji mogu svojom voljom danas doći i sutra otići. Ispričat ću Vama jedan primjer: Jedne noći sam odlučio provjeriti naše stražare. Odjednom vidim dva ili tri vojnika koji se kreću prema logoru. „Kamo idete, momci?” - pitam ja, a oni mi odgovaraju: „General Praljak nam je naredio da se povučemo”. „Dečki, ma kakav general Praljak vam je naredio?! - ja sam general Praljak i nisam takvo što naredio!” Ja nisam bio u selu Ahmići, ali ono što znam je da je u travnju 1993. godine, istoga dana kada su ubijeni Bošnjaci u Ahmićima ubijeno i 29 civila Hrvata u selu Dusina. Ne kažem to kako bih opravdavao bilo koga, niti se zalažem za maksimu „oko za oko, zub za zub“. To kažem samo da bih Vama dao razlog ozbiljno razmisliti o sljedećim činjenicama: 1. Snimatelj BBC-a Bob Stewart i njegov tim stižu u Ahmiće 12 sati prije zloćina. Logično se postavlja pitanje zašto su došli baš u ovo selo? Jesu li znali da će se u Ahmićima nešto dogoditi? Vi ste novinar i sigurno idete negdje prije događaja samo ako imate informaciju da će se tamo nešto dogoditi, zar ne? 2. Kada je Stewartov tim stigao i vidio da nema apsolutno ništa zanimljivo i ništa značajno u ovom mjestu, zašto je ostao? Vjerojatno su snimatelj Stewart i njegovi ljudi ostali u selu punih 12 sati upravo zato što su znali da će imati što snimiti! Hrvatsko zapovjedništvo nije planirao nikakvu operaciju u Ahmićima i to se može dokazati dokumentima iz naše arhive.

U svakom ratu se razvija spirala nasilja koju je ponekad teško svladati. Slučaj Ahmići je zločin pojedinaca, a ne način ponašanja hrvatskih dragovoljaca. Mi, Hrvati, imamo najveći interes da se događaj u Ahmićima istraži i dokaže tko je kriv.Ne prihvaćamo presudu Haškog tribunala generalu Blaškiću po zapovjednoj odgovornosti kao pravednu, kad on niti je znao što se tamo događa, a kamoli da je izdao naredbu da se taj zločin počini. Osobno poznam generala Tihomira Blaškića, on nije čovjek koji bi dozvolio ili zapovijedio nešto slično.

- Biste li rekli nešto više o današnjoj Bosni i Hercegovini?

- Bosna i Hercegovina nije jedinstvena zemlja, ona se sastoji od dva dijela - Republike Srpske i bošnjačko-hrvatske Federacije i sliči čovjeku s nogama od gline. Do kada će taj čovjek stajati na nogama ne mogu proricati, ja mogu samo reći da jedino što Hrvati žele u BiH je biti prepoznati, zajedno s druga dva naroda – Srbima i Bošnjacima- kao državnotvorni narod i biti ravnopravni. Današnja BiH je protektorat kojim vladaju gubernator Wolfgang Petrich i general Jacques Klein. To je istina. Zakoni se mijenjaju s Petrichevim uredbama, bez odluke vlade ili glasovanje u parlamentu. Evo primjera - dva dana prije izbora u studenome 2000. godine promijenjen je izborni zakon, izborni rezultati nisu priznati te je formirana koalicijska vlada, u koju je ušla hrvatska stranka iako je na izborim dobila amanje od 10 posto. Prošloga proljeća, na zapovijed Petricha i Kleina u zgradu Hercegovačke banke ušli su oklopni transporteri i vojnici međunarodnih mirovnih snaga te odnijeli sve depozite samo zato što je postojala nekakva sumnja(bez dokaza) da je banka financirala stranku koju tzv. „međunarodna zajednica” ne voli!? Tko je ta „zajednica”, imaju li njezini ljudi ime i prezime, nije jasno. Svijet ne poznaje drugi takav slučaj u kojem zbog nečije sumnje tisuće štediša, poduzeća i firmi ostaju bez svojih sredstava ili sredstava za plaće i mirovine. U BiH postoji Federalna agencija za bankarstvo. Ona je provjeravala rad Hercegovačke banke, nije pronašla bilo kakve nepravilnosti u poslovanju i nije tražila njezino zatvaranja. I danas, gotovo godinu dana kasnije, ljudi ne mogu dobiti natrag svoj novac. Nekima je, a nije jasno koji su kriteriji, vraćeno samo do 5000 DEM. Nitko ne zna u čijem džepu ostaje novac iznad tog iznosa.Ne zna se i gdje i na što je potrošeno više od pet milijardi dolara od programa međunarodne pomoći za BiH. Ali i Vi i ja dobro znamo kako Bugarska i Hrvatska moraju ispuniti desetke uvjeta međunarodnih financijskih institucija i mjesecima čekati pomoć od tek nekih 100-200 milijuna dolara! No, takav je danas svijet i naše male zemlje ga ne mogu mijenjati.

- Gospodine generale, na kraju našeg razgovora, što biste poželjeli bugarskim čitateljima?

- Želim bugarskim generalima da vode svoje vojnike samo na vježbe, ne u rat. Neka bugarski momci nikada ne sudjeluju u bitkama, a bugarske majke i očevi, supruge, sestre, kćeri i sinovi nikada ne čekaju pisma s bojišnice.

(prijevod s bugarskog Diana Glasnova)

Diana Glasnova

Praljkov-Arhimedov zakon

Ja bih otklonio svaku dvojbu o tome zašto sam napisao – sastavio ovu knjigu, jest moja želja i htijenje dokazati da je za moje sudjelovanje u obrani od agresije na Hrvatsku i BiH 1991.-1995. vrijedio Arhimed - Praljkov zakon. Nikada, nigdje i ni na jednom susretu, ni na jednom sastanku ili skupu, bilo u Hrvatskoj bilo u BiH, za vrijeme rata 1991.–1995., nisam čuo da bi netko planirao, poticao, tolerirao, prešućivao ili na bilo koji drugi način zagovarao bilo kakvo nedjelo kažnjivo po bilo kojem pozitivnom zakonu. Nisam to radio ni ja. Prema pripadnicima svog naroda, u raznim prigodama, znao sam psovati i vikati preko i izvan svake civilizirane norme, pokatkad bi i udario nekoga, lažno sam se potpisivao kao general u HVO-u iako nikad nisam bio general HVO-a, zapovijedao sam nekim operacijama iako formalno nisam imao te ovlasti, prijetio sam činima i djelima koji nemaju pravno utemeljenje i slično tome. Odgajali su nas i učili su nas ne govoriti o sebi, a posebice ne govoriti dobro i pozitivno o sebi, to nije pristojno i to se ne smije činiti.

U brojnim intervjuima i razgovorima, u vrijeme i poslije rata, nikada i nigdje nisam ni riječi prozborio o tome što sam dobro uradio i kako sam se ponašao u ratu. A onda su počeli lagati sve više, konstruirati lažne svjedoke i lažne „ISTINE“ i tako su me DOVELI NA SUD KAO ZLOČINCA. Sad mi je dosta, prelazim na prvo lice jednine, oslobođen svakog obzira spram tzv. građanske pristojnosti i TVRDIM DA POSTOJI → ARHIMED-PRALJKOV ZAKON KOJI GLASI: PRALJAK URONJEN U RAT SMANJIT ĆE KOLIČINU ZLA U TOM RATU ZA JEDINICU “1 PRALJAK“ Ta jedinica sastoji se od a) ENERGIJE – SLOBODAN PRALJAK b) DNEVNE KOLIČINE VREMENA U KOJIMA TA ENERGIJA DJELUJE – 20h U PROSJEKU DNEVNO – SLOBODAN PRALJAK c) STRASTI – ILI BRZINE SAGORIJEVANJA TE ENERGIJE – SLOBODAN PRALJAK d) HRABROSTI – SLOBODAN PRALJAK e) ZNANJA – SLOBODAN PRALJAK f) IQ – SLOBODAN PRALJAK U pojedinim pobrojanim elementima neki ljudi mogu imati bolje osobine od mene, npr. znanje i inteligenciju – ali nema ih puno i razlike ne mogu biti znatne, ALI, NE PRIZNAJEM DA JE NETKO U TO VRIJEME IMAO OSOBINE KOJE BI ZBROJENE DALE VIŠE OD „1 PRALJKA“ – JEDINICE DEFINIRANE ARHIMED-PRALJKOVIM ZAKONOM. Za učiniti više u tim vremenima i na tom položaju, trebalo je imati atribute Boga.

Sub, 24-08-2019, 06:14:11

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.