U očekivanju haaške presude hrvatskoj šestorci (II.)

Obavit ćemo posao do kraja jer nam ništa drugo ne ostaje. U Božje ime – izgovorite riječ i spasite dušu!

- Slobodan Praljak

Što je ostalo nakon truda male skupine ljudi, niza tribina, članaka, raščlambi, knjiga o Šestorici BiH Hrvata osuđenih prvostupanjskom presudom u Haagu? U jesen ove godine dobit ćemo pravi odgovor na to pitanje, dat će ga nakon Žalbenog postupka pravorijek Haškog tribunala.

Početkom travnja 2004. Šestorka bh Hrvata dragovoljno je odletjela u Haag. Trinaest godina traje suđenje, trinaest ŠestorkaŠestorkaOptuženici, s biljegom krivaca za navodnu agresiju RH na BiH, prepušteni su na milost i nemilost Haškog tribunala, ti navodni ratni zločinci, svi odreda optuženi po zapovjednoj odgovornosti, odbačeni su od hrvatskih vlasti, žigosani i sotonizirani od medija i politike. Polako padaju u zaborav, najveći dio hrvatske javnosti gotovo je uvjeren da zaslužuju optužbu i kazne koje su im izrečene prvostupanjskom presudom i drže da će na Žalbenom vijeću biti potvrđena.godina optuženici sjede u haškom pritvoru, bez mogućnosti da poput Vojislava Šešelja izađu i na slobodi sačekaju donošenje pravomoćne presude. Donesene su prvostupanjske drakonske kazne od ukupno 111 godina, očekuje se drugostupanjska pravomoćna presuda. To je najveći proces pred Haaškim tribunalom, Šestorka je okrivljena i pred prvostupanjskim sudom osuđena za Zajednički zločinački pothvat i agresiju RH na BiH za koje su, uz njih, krivi i pokojni predsjednik Tuđman, pokojni ministar obrane Šušak, vojni i politički dužnosnici Herceg Bosne te znani i neznani branitelji i hrvatski narod koji je zdušno podupirao obranu Hrvata i Bošnjaka/Muslimana od napada i agresije JNA, Srbije i bosanskih Srba.

Proces protiv Šestorke bio je u sjeni jednakovažnog procesa generalima Gotovini, Markaču i Čermaku, oko kojeg Šestorka2se HKV i skupina rodoljuba snažno uključila nizom skupova na kojima su razotkrivene i srušene konstruirane optužbe Tužiteljstva.Zalugom časnog hrvatskog odvjetnika Milana Vukovića, začetnika te zamisli organizirani su skupovi, objavljen je niz knjiga u kojima su objavljene sjajne raščlambe djelovanja Haškog tribunal i razotkrivena njegova politička svrha. Sažetak je preveden i objavljen na engleskom jeziku. Kad je za generale i RH taj proces sretno završio vlast i mediji nastavili su uvjeravati hrvatsku javnost da je suđenje Šestorki Hrvata unutarnja stvar BiH, da su okrivljeni Hrvati državljani druge države u čija pitanja se hrvatske vlasti nakon 2000. nisu htjele miješati. Optuženici, s biljegom krivaca za navodnu agresiju RH na BiH, prepušteni su na milost i nemilost Haškog tribunala, ti navodni ratni zločinci, svi odreda optuženi po zapovjednoj odgovornosti, odbačeni su od hrvatskih vlasti, žigosani i sotonizirani od medija i politike. Polako padaju u zaborav, haagnajveći dio hrvatske javnosti gotovo je uvjeren da zaslužuju optužbu i kazne koje su im izrečene prvostupanjskom presudom i drže da će na Žalbenom vijeću biti potvrđena. Prlić, Stojić, Petković, Praljak, Ćorić i Pušić prepušteni su sami sebi, svojim obiteljima, rijetkim prijateljima i slabašnim nastojanjima poput naših da ih ne proguta šutnja i zaborav.

Posegnuo sam za pismohranom i u brojnim izlaganjima i pisanim tekstovima pokušao sam izmjeriti što smo zapravo učinili, pokušao sam razumjeti gdje smo griješili, pokazali nemoć da tu važnu stvar podignemo na opću razinu, uvjerimo hrvatsku javnost u njenu važnost, prodrmamo političare da se osvijeste i priznaju bjelodanu činjenicu da je optužnica protiv Šestorice BiH Hrvata teža i dalekosežnija za opstojnost Hrvata u BiH i budućnost RH od svih dosadašnjih optužbi, da bez zavaravanja o pravičnosti uvaže činjenice I shvate geopolitičku funkciju Haškog tribunala, uvide njegovu nepravdu i političku svrhu i koliko god mogu pomognu našim zatočenicima.

Što nam govori ova mala kronologija naših nastojanja da uvjerimo javnost u važnost procesa Šestorici BiH Hrvata? Krenimo redom.

2004.

Pri odlasku Slobodan Praljak i ostala petorica Hrvata imali su puno povjerenje u Haški sud, u osjećaj pravednosti Haagnjegovih sudaca, trebalo im je nekoliko godina da shvati kako činjenice, istina, nedužnost nisu presudne za pravedno suđenje.

Izjava Slobodana Praljka Zvonimiru Čičku u zrakoplovu za Haag - Jutarrnji list. 6.travnja 2004. Vjerujemo u pravednost Haaškog suda

- U Haag odlazim dragovoljno, smiren i čiste savjesti. Imam puno povjerenje u Haški sud i osjećaj za pravednost njegovih sudaca. I to,prije svega, zbog toga što imam povjerenje u činjenice koje stoje iza mene i iza nas šestorice. Sretan sam što ću prisilno imati dovoljno vremena da dokažem točku po točku, da u tom ratu i ja i ostala petorica, barem u onom dijelu gdje smo se nalazili i susretali, nema ničega što bi nam se u okvirima ljudskih mogućnosti moglo prigovoriti.

I dodaje: - Nema sumnje da su počinjeni zločini.

Radimir Čačić u istom izdanju JL: - Banovina je bila osobna ambicija Tuđmana(...)To potvrđuju brojne izjave, a i famozna salveta.

Tonino Picula (...) ne dvoji da su na području Herceg Bosne počinjeni zločini, no dvoji jesu li politički i vojno organizirani.

Luka Bebić: Da nije bilo Hrvata i pokojnog dr.Franje Tuđmana BiH nikad ne bi bila nezavisna.

Damir Kajin: (...) odgovornima smatra one koji su instruirali vodstvo Herceg Bosne, političko vodstvo Hrvatske, Franju Tuđmana i Gojka Šuška. Uvjeren je kako je Tuđman želio Hrvatsku u granicama Banovine. Zbog te njegove Stari mostopsesije Hrvatska je već bila na stupu srama i u buduće će snositi konzekvence(...) žao mu je što će na kraju odgovarati vojnici, a ne kreatori takve politike.

2005.

HKV Hrvatsko kulturno vijeće donijelo je 20. prosinca 2005. Deklaraciju o stanju i budućnosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini: Spriječimo nepravdu prema Hrvatima u BiH

2006.

Travanj 2006. Hrvatsko slovo - Demontiranje optužnice o rušenju Starog mosta – opširni članak MM-a u HS Tko ne želi istinu o Starom mostu? Počelo je skidanje vela tajne s rušenja Staroga mosta u Mostaru, paradigmi hrvatskog zločina.

2007.

Travanj 2007.Ušutkajte Praljka – tužitelj Scott iznerviran Praljkovim ispitivanjem svjedoka pokušao je utjecati na suce da oduzme Praljku to pravo.Sudac Antonetti dopustio je nastavak Praljkova ispitivanja.

2010.

Rujan 2010. Izlažem na Tribini o Šestorici BiH Hrvata u Kaštelima

Citat - Dosadašnja šutnja je pomogla da se obezvrijede vrijednosti koje smo držali nedodirljivima: sloboda, neovisnost, suverenost, Pravda (...) prestanimo šutjeti.General Praljak (i suoptuženici) već su moralni pobjednici, oslobodili su činjenice i kakva god bila osuda oni su pobjednici.

- Slobodan Praljak- A to što ove činjenice ne odgovaraju proizvedenim lažima, nije me briga. To je ili će postati problem onih koji su lagali, koji su govorili neistine, koji su šutjeli!
10. prosinac 2010. Tribina Hrvatskog slova - Izlaganje Mate Kovačevića – Hrvate u BiH ne može se uništiti

– izlaganje M.M.- Dosta je šutnje o BiH Hrvatima zatočenima u Haagu. Citat: - Poštovane gospođe i gospodo, večeras ću vam govoriti o šutnji oko procesa skupini Hrvata iz BiH, takozvanoj Šestorki, pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Zašto ću vam govoriti o šutnji oko tog procesa? O procesu Gotovini, Markaču i Čermaku još smo nešto povremeno doznavali dok je o ovom procesu u hrvatskim medijima vladala i vlada posvemašnja šutnja.Šuti politika, šute mediji, šuti hrvatska javnost.

2011.

1. 6. 2011- Promocija 18 knjiga generala Praljka - Istina mora biti zasnovana na činjenicama.

PraljakPapa Ivan Pavao II - Istina je jedna, i u zgodno i u nezgodno vrijeme.

- Ljubazna zamolba generala Praljka - Provjerite činjenice, molim, i ako su točne, prihvatite ih kao dio vašeg stava i govora.

Haški sud uzvraća udarac: Bogati general Slobodan Praljak raspolaže milijunima, želimo svoj novac natrag.Praljak mora vratiti 3 milijuna eura.

2013.

Tribina Hrvatskog slova, 31.svibnja 2013.

Izlažu biskup Vlado Košić, Miroslav Tuđman, Ivo Lučić, Hrvoje Hitrec, Mate Kovačević, Ivo Farčić, Zlatko Vitez, Diana Glasnova, Miroslav Međimorec.

... u ozbiljnom času hrvatske povijesti kada sa zebnjom isčekujemo presudu Haškog suda Šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata, političara i generala...

- Kada smo se odlučili ovako okupiti kao njihovi prijatelji, znali smo da je naša snaga pred silama svijeta preslaba, glas pretih i zaglušen zavijenjem vučjih čopora, da je moć lažnog prikazivanja domaćih haških pomagača snažna, odmicanje i prešućivanje hrvatske politike i političara od tog pitanja trajno i da je prekasno na bilo koji način utjecati na ishod ovog, po obimu dokaza i trajanju, najvećeg suđenja u povijesti Haškog tribunala. Ipak bili smo odlučni ne podleći sindromu hrvatske šutnje i nečinjenja i pokušavamo učiniti ono što svaki pojedinaca koji ima savjesti može i mora učiniti. Pravedna je samo oslobađajuća presuda.

- 13. lipnja 2013. Prvostupanjska presuda Šestorki BiH Hrvata.

Nekoliko sati nakon presude Praljak me nazvao telefonom i citirao Hamletov stožerni monolog Biti ili ne biti, ali i dijalog Hamleta i Guldernsterna o sviranju na fruli.

Hamlet: Pa to je lako kao lagati. Pokrijte rupice prstom i palcem...

Guldernstern: Ali ja ih ne mogu prisiliti; nedostaje mi vještina.

Hamlet: No sada vidite kakvu bezvrijednu stvar od mene činite! Htjeli biste svirati na meni...na meni ne ćete svirati.U podlu igru sumnjam. O da je već noć! Dotad mir, moja dušo! Makar zakopana, Podla će djela izaći na svjetlo dana.
Što nam je dalje činiti nakon ove neizdržljive grube prijevare, podlog, gadnog juridičkog umorstva?

Izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax, lipanj 2013. Izjavu potpisuje biskup Vlado Košić:

- Nepravedna nepravomoćna presuda bh Hrvatima – Republika Hrvatska mora pomoći opovrgnuti tezu o KOšićudruženom zločinačkom pothvatu(...)nedosljednost Haškog suda, pokušaj da se od toga suda napravi pravni eksperiment, a ne instrument pravde. (...)Pozivamo na solidarnost hrvatski narod i političke vođe u Hrvatskoj kako svojim ishitrenim, paušalnim ili subjektivnim izjavama ne bi stvorili krivu sliku o ulozi hrvatskoga političkog vodstva iz vremena rata u BIH.

U pismu koje mi general Praljak piše iz pritvora-tamnice u Den Haagu 5.lipnja.2013. ... jednostavno rečeno nije moguće razumjeti taj sustav zaključivanja.Poderali su mi um. Nema pravnog načina da se to probije, jer oni od dokaza uzimaju što hoće,od svjedoka što hoće, izvode zaključke UčinjenoŠto sam/smo učinili? Od samoga početka razotkrivali smo pravu prirodu i narav Haškog tribunala, ukazivali na potrebu pune uključenosti svih hrvatskih vlada do sada u razobličavanju lažnih optužbi i obrani naših BiH optuženika.Govorili smo, pisali, tumačili, protivili se nehaju i nebrizi za naše haške uznike. Molili za njih. Je li to dovoljno? Možda i nije, ali smo učinili sve što je u našoj, ograničenoj ljudskoj moći. Valentin Ćoriću, Slobodane Praljak, Milivoje Petkoviću, Jadranko Prliću, Berislave Pušiću, Bruno Stojiću, oprostite nam, više nismo znali ni mogli učiniti.kako hoće i dobiju što hoće. Prava je logika nad činjenicama, a ako to netko ne će badava ti pravo. Obavit ćemo posao do kraja jer nam ništa drugo ne ostaje. U Božje ime – izgovorite riječ i spasite dušu!

Citat iz pisma generala Praljka nakon vijesti koju sam mu priopćio da pripremamo još jednu Tribinu, den Haag 17. 06. 2013.: Hvala ti, ali od tribina istomišljenika slaba je korist.Kako probiti blokadu? Ako ide, ali ovako ne ide.

2014.

29. svibnja 2014. Predstavljanje knjiga generala Slobodana Praljka- Dokumenti su činjenice i te činjenice mogu i moraju graditi razumni zaključak.

U srpnju 2014.posjećujem generala u pritvoru.

Praljak - Ništa se tu više ne može učiniti, ionako je sve već odlučeno.

22. prosinca 2014. Predstavljanje dviju novih knjiga Slobodana Praljka, Histrionski dom, Zagreb.

- Sam sam se bi postavio pitanje što možeš učiniti za Šestoricu bh Hrvata, posebice za prijatelja Slobodana Praljka?

– To pitanje me proganja i pritišće godinama. Ono zahtijeva odgovor!Što sam/smo učinili u proteklih desest godina za naše mučenike u Haagu? Jesu li žrtvovani za viši cilj, za dobrobit Hrvata i zaboravljeni? Još jedan niz Hrvata koji su u hrvatskoj povijesti prošli sličan Križni put, žrtvovali se za ideale slobode i neovisnosti da bi ih većina Hrvata, posebice mladi, jedva pamtili. Upozoravali smo, raščlanjivali,ukazivali na činjenice, napadali hrvatsku vlast, i lijevu i desnu, zbog nečinjenja i potpunog zanemarivanja toga, za hrvatsku budućnost, prevažnog pitanja.Bezuspješno smo pozivali hrvatsku vlast da se uključi u obranu, pomogne okrivljenicima, stane uz njih, bude prijatelj suda. Kad su to konačno učinili Tužiteljstvo i Sud ponudu su odlučno otklonili.Prekasno, nedovoljno, neučinkovito. Svi smo učinili malo, mi koji smo se trudili učinili smo onoliko koliko smo znali i mogli, koliko su nam dozvoljavale moćne sile tu oko nas, i dalje, u velikom svijetu velikih interesa i kapitala. Pokušavali smo, naš glas se nije daleko čuo, ali naše izgovorene i napisane riječi su dovoljne za spas naših duša.Činjenice, istina, podvrgavaju se zamislima velikih redatelja svjetskog poretka. Od prvotne vjere u pravednost Suda došli smo, poput generala Praljka, do zaključka kako treba do kraja obaviti svoju dužnost, sve ostalo je izvan našeg dosega.

Kakva će bti pravomoćna presuda? Od oslobađajuće do doživotne, realističan je general Praljak. Važno je srušiti dio optužbe o ZZP-u koja bi u budućnosti teško opterećivala RH i Hrvate u BiH. Zanemarujući osobnu sudbinu general Praljak i ostali dali su sve od sebe da sruše taj dio optužnice. Njihova osobna sudbina već je određena dugogodišnjom tamnicom.

- Je li u Haagu već sve odlučeno? Sud se zatvara, valja na neki način sve uravnotežiti, završiti projekt izjednačavanjem krivnje i pomirenjem.Zar to nije vidljivo u odnosu prema ulasku Srbije u EU? Neki polažu nade u predsjednika Žalbenog vijeća suca Merona, jednog od rijetkih sudaca u Haagu koji nisu spremni zanijekati svoje ljudsko i sudačko poštenje. On je u pravomoćnoj presudi Gotovini, Markaču i Čermaku odlučno odbio kvalifikaciju Zajedničkog zločinačkog pothvata. Mnogi vjeruju da će se i ovdje, na tragu izdvojenog mišljenja suca Antonettija u prvostupanjskoj presudi, postići odbacivanje ZZP-a i kvalifikacije o agresiji na BiH.Ne dijelim njegov optimizam. I Slobodan Praljak misli da se ostvaruje ono što je shvatio tek nakon dugih godina suđenja i silnog napora da skupi i pred sud podastre sve činjenice. Logika suda je nad činjenicama, kao što nam je bjelodano pokazala prvostupanjska presuda Vojislavu Šešelju, čak što više, činjenice se u njegovoj oslobađajućoj presudi protumačene na groteskan, sablažnjiv, apsurdan način, protivan zdravom razumu - huškanje na zlo tumači se kao motivacija, poticanje na zločin kao legitimna obrana srpskog naroda.

- Što sam/smo učinili? Od samoga početka razotkrivali smo pravu prirodu i narav Haškog tribunala, ukazivali na potrebu pune uključenosti svih hrvatskih vlada do sada u razobličavanju lažnih optužbi i obrani naših BiH optuženika.

Govorili smo, pisali, tumačili, protivili se nehaju i nebrizi za naše haške uznike. Molili za njih. Je li to dovoljno? Možda i nije, ali smo učinili sve što je u našoj, ograničenoj ljudskoj moći. Valentin Ćoriću, Slobodane Praljak, Milivoje Petkoviću, Jadranko Prliću, Berislave Pušiću, Bruno Stojiću, oprostite nam, više nismo znali ni mogli učiniti.

dr. sc. Miroslav Međimorec

PRILOG: Deklaracija Hrvatskoga kulturnog vijeća o stanju i budućnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini

Polazeći od neprijeporne činjenice da su Hrvati najstariji narod u Bosni i Hercegovini; polazeći od činjenice da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini potvrdio svoj suverenitet na referendumu 29. veljače i 1. ožujka 1992., izražavajući političku volju da Bosna i Hercegovina opstane kao državna zajednica; podsjećajući da je Republika Hrvatska priznala 1992. državu Bosnu i Hercegovinu; podsjećajući isto tako da su hrvatski narod, Hrvatsko vijeće obrane i Hrvatska vojska odigrali ključnu ulogu u suprotstavljanju velikosrpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu; polazeći od činjenice da je Hrvatska Republika Herceg-Bosna u trenutku ugrozbe hrvatskoga nacionalnog bića u BiH bila izraz težnje za očuvanjem slobode i identiteta na područjima gdje živi pretežito hrvatsko pučanstvo; podsjećajući da su Hrvati u BiH nakon kratkotrajnih sukoba s muslimanima (Bošnjacima) - koji se nisu odvijali na cijelom teritoriju BiH - pristali na oblikovanje Federacije BiH te Washingtonskim sporazumom još jednom potvrdili svoj suverenitet; podsjećajući da su vojni uspjesi Hrvatskoga vijeća obrane i Hrvatske vojske omogućili sklapanje Daytonskih sporazuma, u kojima se utvrđuju suverena prava hrvatskoga naroda na cjelokupnom području BiH; podsjećajući da nije ostvaren sporazum o posebnim odnosima između Federacije BiH i Republike Hrvatske; podsjećajući također da su nametnute ustavne korekcije 2002. pogoršale položaj Hrvata u BiH; suočeni s mogućnošću da najavljene ustavne promjene ponište suverenost i konstitutivnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, donosimo ovu Deklaraciju:

1.

Hrvati u Bosni i Hercegovini neodvojiv su dio jedinstvenoga hrvatskog nacionalnog korpusa. Republika Hrvatska ima povijesno utemeljenu, Ustavom propisanu, međunarodnim ugovorima prihvaćenu i strateški razvidnu obvezu štititi prava i opstojnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Ta obveza podrazumijeva i uvažavanje stava Republike Hrvatske u najavljenim izmjenama Daytonskih sporazuma, kojih je Republika Hrvatska jedna od potpisnica. Činjenice govore da se Hrvatsku u tom pitanju pokušava zaobići. Također je činjenica da službena politika u Republici Hrvatskoj nije predočila svoju viziju uređenja BiH, koje bi jamčilo punu slobodu narodnoga života Hrvata u Bosni i Hercegovini.

2.

Hrvatski intelektualci, okupljeni oko Hrvatskoga kulturnog vijeća, traže zato da Hrvatski sabor formulira i izloži javnosti jasan i nedvosmislen stav, u suglasju s predstavnicima Hrvata iz Bosne i Hercegovine, te da zatim hrvatski narod kao cjelina zastupa dogovoreno rješenje. Ovu Deklaraciju držimo mogućim temeljem za donošenje službenoga stava.

3.

Sadašnji razvoj događaja u svezi s budućim uređenjem BiH daje naslutiti da je riječ o dugoročnom očuvanju podjele Bosne i Hercegovina na dva entiteta, s tendencijom prema potpunom ukidanju konstitutivne uloge hrvatskoga naroda u BiH.

4.

Zadržavanje statusa quo značilo bi nastavak i dovršenje eliminiranja jednoga od triju suverenih naroda u Bosni i Hercegovini – hrvatskoga naroda. Taj plan se godinama provodi u oba entiteta: u Republici srpskoj gotovo potpunim sprječavanjem povratka izbjeglica, a u Federaciji BiH stalnim pokušajima asimiliranja Hrvata.Rečena nasilja odigravaju se uz šutnju, pristanak ili poticaj međunarodnih predstavnika, koji uvode metode nepoznate u zemljama razvijene demokracije. Hrvatski narod u BIH u ovom se trenutku ne bori samo za svoj suverenitet i konstitutivnost, nego i za svoj identitet, za hrvatski jezik i pravo na naobrazbu na svome jeziku, za hrvatsku baštinu i nacionalnu povijest, za svoju kulturu, za temeljna ljudska prava i narodne slobode.

5.

Razvidno je, dakle, da se sa stajališta interesa hrvatskoga naroda u BiH, buduće uređenje Bosne i Hercegovine ne može zasnivati na dosadašnjoj dvojnoj entitetskoj podjeli.

Nedopustiv je i protivan načelima suvremene civilizacije opstanak Republike srpske, koja je rezultat genocidne i kulturocidne srpske agresije na područja od kojih je značajan dio bio naseljen hrvatskim pučanstvom. Federacija BiH pokazala se, pak, sredstvom za provođenje interesa mnogobrojnijeg naroda na uštrb Hrvata.

6.

Držimo da je za budućnost Hrvata u BiH i budućnost Bosne i Hercegovine u cjelini, nužno uspostaviti takav teritorijalno-administrativni ustroj, koji će omogućiti pun nacionalni i kulturni razvitak svim trima suverenim narodima. Smatramo da je u sadašnjim okolnostima rješenje u kantonizaciji Bosne i Hercegovine na cjelokupnom njezinu teritoriju, uz poštovanje načela suverenosti i konstitutivnosti sva tri naroda na cijelom području BiH. Budući ustav BiH trebao bi definirati ovlasti kantonalne vlasti i središnje državne vlasti, u čija tijela svaki narod sam bira predstavnike.

7.

Ukoliko bude inzistirano na entitetskom ustroju Bosne i Hercegovine, Hrvatska i Hrvati u BiH imaju pravo zahtijevati uspostavu hrvatskog entiteta koji (bez obzira na teritorijalnu nepovezanost) obuhvaća i hrvatska područja u Posavini, na temelju popisa stanovnika prije srpske agresije. Također, treba osigurati punu samoupravu općina s hrvatskom većinom koje ostaju u sastavu preostala dva entiteta.

8.

Stabilna središnja državna vlast u kojoj sudjeluju sva tri konstitutivna naroda, te kantonalna vlast koja omogućuje slobodan nacionalni i kulturni život većinskoga naroda u kantonu – uz poštovanje svih zajamčenih prava pripadnika ostalih naroda – trebali bi biti temeljem izglednije budućnosti Bosne i Hercegovine. Tako ustrojena Bosna i Hercegovina bit će poželjna susjedna država Republike Hrvatske i pridonijeti konačnom sređivanju prilika u ovom dijelu Europe.

Hrvatsko kulturno vijeće
U Zagrebu, 20. prosinca 2005.

Pon, 11-12-2017, 08:46:14

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0071_Kamenjak.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).