Što je ostalo nakon niza tribina, članaka, raščlambi, knjiga šestorici BiH Hrvata osuđenih prvostupanjskom presudom u Haagu?

Početkom travnju 2004. šestorka bh Hrvata dragovoljno je odletjela u Haag, danas je travanj 2016. Dvanaest godina traje suđenje, dvanaest godina optuženici sjede u haškom zatvoru, bez mogućnosti da poput Vojislava Šešelja izađu i na slobodi pričekaju donošenje pravomoćne presude. Donesene su im prvostupanjske drakonske kazne od ukupno 111 godina, očekuje se drugostupanjska pravomoćna presuda koju će prema najavama Tribunal ŠestorkaPosegnuo sam za pismohranom i pokušao sam se prisjetiti što smo zapravo učinili, a što nismo, što je jedna mala skupina ljudi pokušavala učinitio za šestoricu BiH Hrvata. Pokušao sam razumjeti gdje smo griješili, pokazali nemoć naših nastojanja da tu važnu stvar podignemo na opću razinu, uvjerimo hrvatsku javnost u njenu važnost, prodrmamo savjest naših političara i navedemo ih da priznaju bjelodanu činjenicu da je po svojoj težini i važnosti optužnica protiv šestorice BiH Hrvata teža i dalekosežnija za opstojnost Hrvata u BiH i budućnost RH od svih dosadašnjih optužbi, da bez zavaravanja o pravičnosti i uvažavanju činjenica do kraja shvate geopolitičku funkciju Haaškog suda, uvide njegovu nepravdu i političku svrhu, odupru se toj strategiji i politici i koliko god mogu pomognu našim zatočenicima.donijeti tek 2018. -2019. godine. To je najveći proces pred Haaškim tribunalom, Šestorka je okrivljena i pred prvostupanjskim sudom osuđena za Zajednički zločinački pothvat i agresiju Hrvatske na BiH za koje su, uz njih, krivi i pokojni predsjednik Tuđman, pokojni ministar obrane Šušak, vojni i politički dužnosnici Herceg Bosne te znani i neznani branitelji i hrvatski narod koji je zdušno podupirao obranu Hrvata i Bošnjaka/Muslimana od napada i agresije JNA, Srbije i bosanskih Srba.

Proces protiv Šestorke bio je u sjeni za Hrvtasku i Hrvate jednakovažnog procesa generalima Gotovini, Markaču i Čermaku, a kad je taj proces, za njih i RH sretno završio, vlast i mediji i dalje su uvjeravali hrvatsku javnost da je suđenje Šestorki unutarnja stvar BiH, da su okrivljeni Hrvati državljani druge države u čija se pitanja hrvatske vlasti nakon 2000. nisu htjele miješati. Optuženici,s biljegom krivnje za okupljanje u navodni Zajednički Zločinački Pothvat i navodnu agresiju RH na BiH, prepušteni su na milost i nemilost Haaškog tribunala, ti navodni ratni zločinci, svi odreda optuženici po zapovjednoj odgovornosti, odbačeni od hrvatskih vlasti, žigosani i sotonizirani od medija i politike polako padaju u zaborav, hrvatska javnost je gotovo uvjerena da zaslužuju optužbu i kazne koje su im izrečene i koje će prema odnosu suda prema njima vjerojatno biti potvrđene pred Žalbenim vijećem. Prepušteni su sami sebi, odvjetnicima, svojim obiteljima, rijetkim prijateljima i slabašnim nastojanjima poput naših da ih ne progutasramotna šutnja i zaborav.

Posegnuo sam za pismohranom i pokušao sam se prisjetiti što smo zapravo učinili, a što nismo, što je jedna mala skupina ljudi pokušavala učinitio za šestoricu BiH Hrvata. Pokušao sam razumjeti gdje smo griješili, pokazali nemoć naših nastojanja da tu važnu stvar podignemo na opću razinu, uvjerimo hrvatsku javnost u njenu važnost, prodrmamo savjest naših političara i navedemo ih da priznaju bjelodanu činjenicu da je po svojoj težini i važnosti optužnica protiv šestorice BiH Hrvata teža i dalekosežnija za opstojnost Hrvata u BiH i budućnost RH od svih dosadašnjih optužbi, da bez zavaravanja o pravičnosti i uvažavanju činjenica do kraja shvate geopolitičku funkciju Haaškog suda, uvide njegovu nepravdu i političku svrhu, odupru se toj strategiji i politici i koliko god mogu pomognu našim zatočenicima.
Što nam govori ova mala kronologija naših nastojanja da uvjerimo hrvatsku politiku, hrvatsku i svjetsku javnost u važnost procesa Šestorici BiH Hrvata? Krenimo redom.

2004.

Pri odlasku Slobodan Praljak i ostala petorica Hrvata imali su puno povjerenje u Haaški sud, u osjećaj pravednosti njegovih sudaca, trebalo im je nekoliko godina da shvati kako činjenice, istina, nedužnost nisu presudne za pravedno suđenje.

Izjava Slobodana Praljka Zvonimiru Čičku u zrakoplovu za Haag - Večernji list, 6.4.2004. „Vjerujemo u pravednost Haaškog suda“ - U Haag odlazim dragovoljno, smiren i čiste savjesti. Imam puno povjerenje u Haški sud i osjećaj za pravednost njegovih sudaca. I to, prije svega, zbog toga što imam povjerenje u činjenice koje stojeiza mene i iza nas šestorice. Sretan sam što ću prisilno imati dovoljno vremena da dokažem točku po točku, da u tom ratu i ja i ostala petorica, barem u onom dijelu gdje smo se nalazili i susretali, nema ničegašto bi nam se u okvirima ljudskih mogućnosti moglo prigovoriti. I dodaje: - Nema sumnje da su počinjeni zločini.

Radimir Čačić u istom izdanju VL : - Banovina je bila osobna ambicija Tuđmana(...) To potvrđuju brojne izjave, a i famozna salveta.

Tonino Picula : (...)ne dvoji da su na području HB počinjeni zločini, no dvoji jesu li politički i vojno organizirani.

Luka Bebić: Da nije bilo Hrvata i pokojnog dr. Franje Tuđmana BiH nikad ne bi bila nezavisna.

Damir Kajin: (...) odgovorni su oni koji su instruirali vodstvo Herceg Bosne, političko vodstvo Hrvatske, Franjo Tuđman i

Gojko Šušak. Uvjeren sam kako je Tuđman želio Hrvatsku u granicama Banovine. Zbog te njegove opsesije Hrvatska je već bila na stupu srama i u buduće će snositi konzekvence (...) žao mu je što će na kraju odgovarati vojnici, a ne kreatori takve politike.

2005.

HKV Hrvatsko kulturno vijeće donijelo je 20. prosinca 2005. Deklaraciju o stanju i budućnosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini: Spriječimo nepravdu prema Hrvatima u BiH.

2006.

Travanj 2006. HS - Demontiranje optužnice o rušenju Starog mosta – opširni članak u HS „Tko ne želi istinu o Starom mostu? Počelo je skidanje vela tajne s rušenja Staroga mosta u Mostaru, paradigmi hrvatskog zločina.

9. lipnja 2006. Prvi od stručno-znanstvenih skupova u Zagrebu koji je u okviru Hrvatskog kulturnog vijeća pokrenuo i vodio odvjetnik Milan Vuković. Na osam skupova niz je znastvenika, odvjetnika, političara, povjesničara poput Robina Harrisa, biskupa Mile Bogovića, odvjetnika Luje Medvidovića, akademika Josipa Pečarića, prof. Dr. Željka Horvatića, Hrvoja Hitreca, akademika Nedjeljka Mihanovića, publicista Mate Kovačevića, odvjetnika Edwarda Yambresica, političara Zdravka Tomca odgovaralo na pitanje Haaški sud Zajednički zločinački pothvat Što je to?

8. prosinca 2006. Drugi skup Haaški sud Zajednički zločinački pothvat Što je to?

2007.

Travanj 2007. Ušutkajte Praljka – tužitelj Scott iznerviran Praljkovim ispitivanjem svjedoka pokušao je utjecati na suce da oduzme Praljku to pravo. Sudac Antonetti dopustio je nastavak Praljkova ispitivanja svjedoka.

8. lipnja 2007. Treći skup Haaški sud Zajednički zločinački pothvat Što je to?

7. prosinca 2007. Četvrti skup

2008.

6. lipnja 2008. Peti skup

5. prosinca 2008. Šesti skup

2009.

5. lipnja 2009. Sedmi skup

4. prosinca 2009. Osmi skupHaaški sud Zajednički zločinački pothvat Što je to?

Sva izlaganja su tiskana u dvije opsežne knjige dok je sažetak najvažnijih izlaganja preveden na engleski jezik i tiskan u posebnoj knjizi.

2010.

Rujan 2010. Tribina o Šestorici BiH Hrvata u Kaštelima

Citat - Dosadašnja šutnja je pomogla da se obezvrijede vrijednosti koje smo držali nedodirljivima: sloboda, neovisnost, suverenost, pravda... prestanimo šutjeti. General Praljak (i suoptuženici) već su moralni pobjednici, oslobodili su činjenice i kakva god bila osuda oni su pobjednici.

- Slobodan Praljak : - A to što ove činjenice ne odgovaraju proizvedenim lažima, nije me briga. To je ili će postati problem onih koji su lagali, koji su govorili neistine, koji su šutjeli!

10. prosinac 2010. Tribina Hrvatskog slova - Izlaganje Mate Kovačevića – Hrvate u BiH ne može se uništiti

– izlaganje Miroslava Međimorca: - Dosta je šutnje o BiH Hrvatima zatočenima u Haagu. Citat: - Poštovane gospođe i gospodo, večeras ću vam govoriti o šutnji oko procesa skupini Hrvata iz BiH, takozvanoj Šestorki, koju čine Jadranko Prlić, Bruno Stojić, generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković,te Valentin Ćorić i Berislav Pušić, pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Zašto ću vam govoriti o šutnji oko tog procesa?(...) O procesu Gotovini, Markaču i Čermaku još smo nešto povremeno doznavali dok je o ovom procesu u hrvatskim medijima vladala i vlada posvemašnja šutnja. Šuti politika,šute mediji, šuti hrvatska javnost.

2011.

1. 6. 2011- Promocija 18 knjiga generala Praljka - Istina mora biti zasnovana na činjenicama.

Papa Ivan Pavao II : - Isina je jedna, i u zgodno i u nezgodno vrijeme.

Ljubazna zamolba generala Praljka – Provjerite činjenice, molim, i ako su točne, prihvatite ih kao dio vašeg stava i govora.

Haaški sud uzvraća udarac: Bogati general Slobodan Praljak raspolaže milijunima, želimo svoj novac natrag. Praljak mora vratiti 3 milijuna eura.

2013.

Tribina Hrvatskog slova, 31. svibnja 2013. Izlažu biskup Vlado Košić, Miroslav Tuđman, Ivo Lučić, Hrvoje Hitrec, Mate Kovačević, Ivo Farčić, Zlatko Vitez, Diana Glasnova, Miroslav Međimorec.

... u ozbiljnom času hrvatske povijesti kada sa zebnjom isčekujemo presudu Haaškog suda šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata, političara i generala...

Citat: ... Kada smo se odlučili ovako okupiti kao njihovi prijatelji, znali smo da je naša snaga pred silama svijeta preslaba, glas pretih i zaglušen zavijenjem vučjih čopora, da je moć lažnog prikazivanja domaćih haških pomagača snažna, odmicanje i prešućivanje hrvatske politike i političara od tog pitanja trajno i da je prekasno na bilo koji način utjecati na ishod ovog, po obimu dokaza i trajanju najvećeg suđenja u povijesti Haaškog Tribunala. Ipak bili smo odlučni ne podleći sindromu hrvatske šutnje i nečinjenja i pokušavamo učiniti ono što svaki pojedinaca koji ima savjesti može i mora učiniti.Pravedna je samo oslobađajuća presuda.

Lipanj 2013. Prvostupanjska presuda Šestorki BiH Hrvata od 111 godina zatvora.

Nekoliko sati nakon presude Praljak me zove telefonom i citira Hamletov stožerni monolog Biti ili ne biti, ali i dijalog Hamleta i Guldernsterna o sviranju na fruli.

Hamlet: Pa to je lako kao lagati. Pokrijte rupice prstom i palcem...

Guldernstern: Ali ja ih ne mogu prisiliti; nedostaje mi vještina.

Hamlet: No sada vidite kakvu bezvrijednu stvar od mene činite! Htjeli biste svirati na meni(...) na meni nećete svirati.
Hamlet: U podlu igru sumnjam. O da je već noć! Dotad mir, moja dušo!Makar zakopana, Podla će djela izaći na svjetlo dana.

Tribina Hrvatskog Slova 13. lipnja 2013. Što nam je dalje činiti nakon ove neizdržljive grube prevare, podlog, gadnog juridičkog umorstva?

Izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax, lipanj 2013. Izjavu potpisuje biskup Vlado Košić: - Nepravedna nepravomoćna presuda BiH Hrvatima – Republika Hrvatska mora pomoći opovrgnuti tezu o udruženom zločinačkom pothvatu(...)nedosljednost Haaškog suda, pokušaj da se od toga suda napravi pravni eksperiment, a ne instrument pravde(...) Pozivamo na solidarnost hrvatski narod i političke vođe u Hrvatskoj kako svojim ishitrenim, paušalnim ili subjektivnim izjavama ne bi stvorili krivu sliku o ulozi hrvatskoga političkog vodstva iz vremena rata u BIH.
U pismu koje mi general Praljak piše iz pritvora- tamnice u Haagu, den Haag 5.lipnja 2013. (...)jednostavno rečeno nije moguće razumjeti taj sustav zaključivanja. Poderali su mi um. Nema pravnog načina da se to probije, jer oni od dokaza uzimaju što hoće, od svjedoka što hoće, izvode zaključke kako hoće i dobiju što hoće. Prava je logika nad činjenicama, a ako to netko ne će badava ti pravo. Obavit ćemo posao do kraja jer nam ništa drugo ne ostaje.U Božje ime – izgovorite riječ i spasite dušu!

Pismo generala Praljka nakon vijesti koju sam mu priopćio da pripremamo još jednu Tribinu, den Haag 17.06. 2013.: Hvala ti, ali od tribina istomišljenika slaba je korist. Kako probiti blokadu? Ako ide, ali ovako ne ide.

2014.

29. svibnja 2014. Predstavljanje knjiga generala Slobodana Praljka : Dokumenti su činjenice i te činjenice mogu i moraju graditi razumni zaključak.

U srpnju posjećujem generala u pritvoru.

Praljak: Ništa se tu više ne može učiniti, ionako je sve već odlučeno.

22. prosinca 2014. Predstavljanje dviju knjiga Slobodana Praljka, Histrionski dom.

Pitanje - Što možeš učiniti za Šestoricu BiH Hrvata, posebice za prijatelja Slobodana Praljka –proganja me i pritišće već godinama? Nakon još jednog poziva na Tribinu o bosanskohercegovačkoj Šestorki BiH koju večeras organizira „Hrvatsko slovo“ to pitanje zahtjeva odgovor . Što sam/smo učinili u proteklih dvanaest godina za naše mučenike u Haagu? Iz popisa koji sam sačinio to i nije bilo malo. Kakav je rezultat tog zauzimanja za njih? Iz prvostupanjske presude očito je - malen ili nikakav. Jesu li žrtvovani za viši cilj, za dobrobit Hrvata, za viši cilj, za interes Hrvatske i - zaboravljeni? Još jedni u nizu Hrvata koji su u hrvatskoj povijesti prošli isti „Križni put“, žrtvovali se za ideale hrvatske slobode i neovisnosti da bi ih većina Hrvata, posebice mladi, jedva pamtili.

Zahvaljujući Hrvatskom slovu i posebice glavnom uredniku Stjepanu Šešelju, kroz niz Tribina, stručnih skupova, komentara, izjava, Deklaracija upozoravali smo, raščlanjivali, ukazivali na činjenice, napadali hrvatsku vlast, i lijevu i desnu, zbog nečinjenja i potpunog zanemarivanja toga, za hrvatsku budućnost, prevažnog pitanja. Bezuspješno smo pozivali hrvatsku vlast da se uključi u obranu, pomogne okrivljenicima, stane uz njih, bude prijatelj suda, što ta vlast do nedavna nije učinila, a i onda je Tužiteljstvo odlučno otklonilo tu ponudu. Prekasno, nedovoljno, neučinkovito. Učinili NaporiUkazivali na potrebu pune uključenosti svih hrvatskih vlada do sada u razobličavanju lažnih optužbi i obrani naših BiH optuženika. Senzibilizirali hrvatsku i svjetsku javnost. Govorili smo, pisali, tumačili, protivili se nehaju i nebrizi za naše haške uznike. Molili za njih. Je li to dovoljno? Možda i nije, ali smo učinili sve što je u našoj, ograničenoj ljudskoj moći. Valentin Ćoriću, Slobodane Praljak, Milivoje Petkoviću, Jadranko Prliću, Berislave Pušiću, Bruno Stojiću, oprostite nam, više nismo znali ni mogli učiniti.smo malo, onoliko koliko smo znali i mogli, koliko su nam dozvoljavale moćne sile tu oko nas i dalje u velikom svijetu geopolitike, interesa i kapitala. Pokušavali smo, naš glas se nije daleko čuo, ali naše izgovorene i napisane riječi bar su dovoljne za spas naših duša.

Šutnja je zid o koji su se lomila sva naša nastojanja, šutnja i nečinjenje je zlo koje smo pokušavali pobijediti. Dobronamjernicima i istinskim domoljubima stvarnost Suda je odavno bila poznata – to je politički sud koji nameće svoje zamisli o organizaciji ovoga dijela svijeta prema interesima moćnika, bez obzira na želje naroda kojima ih nameću. Nadamo se, vjerujemo, da smo i jednom broju neupućenih ali zainteresiranih pomogli da to razumiju, da shvate velike igre koje se uvijek vode, koje se ponavljaju okosudbinehrvatskog naroda i njegove države.

Veliki redatelji svjetskog poretka sebi podvrgavajučinjenice, stvaraju svoju istinu.

Od prvotne vjere u pravednost Suda - poput generala Praljka - došli smo do zaključka kako jedino treba do kraja obaviti svoju dužnost, sve ostalo je izvan naše moći, našeg dosega.

Kakva će bti nepravomoćna presuda? Od oslobađajuće do doživotne, realističan je general Slobodan Praljak. Važno je srušiti dio optužbe o zajedničkom zločinačkom pothvatu koja bi u budućnosti teško opterećivala RH i Hrvate u BiH, sa svim teškim političkim, strateškim, finacijskim i biološkim posljedicama po Hrvate. Zanemarujući osobnu sudbinu general Praljak i ostali optuženici dali su sve od sebe da sruše taj dio optužnice. Njihova osobna sudbina već je određena dvanaestogodišnjom tamnicom.

Je li u Haagu već sve odlučeno? Razgovarao sam s uvaženim hrvatskim odvjetnikom koji je prvi zastupao naše optuženike u Haagu. Pokušao me ohrabriti, on misli da nakon oslobađanja Vojislava Šešelja postoje velike šanse da se to dogodi i šestorki. Sud se zatvara, valja na neki način sve uravnotežiti, završiti projekt izjednačavanja krivnje i pomirenja. Zar to nije vidljivo u odnosu prema ulasku Srbije u EU? Polaže nade u predsjednika Žalbenog vijeća sudca Theodora Merona, jednog od rijetkih sudaca u Haagu koji nisu spremni zanijekati svoje ljudsko i sudačko poštenje i omalovažiti činjenice. On je u pravomoćnoj presudi Gotovini, Markaču i Čermaku odlučno odbio kvalifikaciju ZZP.

Uvaženi hrvatski odvjetnik misli da će se u novoj presudi, na tragu izdvojenog mišljenja suca Antonettija iz prvostupanjske presude, postići odbacivanje ZZP-a i kvalifikacije o agresiji na BiH. Ne dijelim njegov optimizam. I Slobodan Praljak misli da se ostvaruje ono što je shvatio tek nakon dugih godina suđenja i silnog napora da skupi i pred sud podastre sve relevantne činjenice. Logika suda je nad činjenicama, kao što nam to bjelodano pokazuje prvostupanjska presuda Vojislavu Šešelju. Čak što više, činjenice se u njegovoj oslobađajućoj presudi tumače na groteskan, sablažnjiv, apsurdan način protivan zdravom razumu - huškanje na zlo tumači se kao motivacija, poticanje na zločin kao legitimna obrana srpskog naroda.

Što smo učinili?

Razotkrivali smo pravu prirodu i narav Haaškog tribunala - od samog njenog početka.

Ukazivali na potrebu pune uključenosti svih hrvatskih vlada do sada u razobličavanju lažnih optužbi i obrani naših BiH optuženika. Senzibilizirali hrvatsku i svjetsku javnost. Govorili smo, pisali, tumačili, protivili se nehaju i nebrizi za naše haške uznike. Molili za njih. Je li to dovoljno? Možda i nije, ali smo učinili sve što je u našoj, ograničenoj ljudskoj moći. Valentin Ćoriću, Slobodane Praljak, Milivoje Petkoviću, Jadranko Prliću, Berislave Pušiću, Bruno Stojiću, oprostite nam, više nismo znali ni mogli učiniti.

dr. sc. Miroslav Međimorec