Miroslav Međimorec o knjizi "15 mračnih godina" Mate Kovačevića

Većina nas vezuje se uz cijenjenog publicista i s nestrpljenjem očekuje redovnu pojavu njegovih napisa, kolumni ili stalnih osvrta. Tako je i sa mnom, očekujem i radujem se svemu što napiše i objavi kolega Mate Kovačević, publicist, politički analitičar, vrsni književni kritičar i isto tako uspješan književnik. U protoku vremena, a ovdje se radi o 15 godina, o 15 mračnih godina, u stalnoj gladi za novim i uzbudljivijim vijestima, njihovim tumačenjima i raščlambama zaboravljamo na prošlo i stalno hlepimo za novim. U tom nestrpljenju često nam izmiče cjelina promišljanja, vrsnoća i pronicljivost pisca, njegov stil i duh, začudnost zaključaka i točnost predviđanja, stalnost procjena, mašta i usredotočenost.

Tek u knjizi u kojoj je među koricama skupljen najbolji dio njegovih izlaganja, kolumni, feljtona, analiza, možemo razabrati vrijednost, stalan slijed i vrsnoću koje je godinama redao ovdje prisutan autor. Zadivljuju raznolikost i vrsnoća njegovih zapažanja, točne raščlambe i mudra upozorenja, podsjećanja i ponavljanja rečenog jer pisac je svjestan da se političke zamisli i pojave u Hrvatskoj teško mijenjaju, posebno one koje opasno ugrožavaju ono što je piscu najsvetije- sloboda i suverenost, neovisnost i demokracija, rodoljublje i domoljublje, istina i pravda.

Ovo je obimna knjiga, izbor iz velikog broja izgovorenih i napisanih razmišljanja, procjena i upozorenja u kojima se Mate Kovačević dotaknuo svega onog što je u proteklih petnaest mračnih godina- u nas Hrvata stalno se ponavljaju samo godine krvave, opasne, olovne, šutljive ili mračne - bilo značajno za opstojnost, razvoj i mijenu hrvatske države i društva u slobodno, razvijeno demokratsko društvo, društvo u kojem više ne će carevati laž i krivotvorina, ideološka prijetvornost i prijevara, privid i obmana, u kojoj će zavladati istina i mir.

Kao sjajan analitičar i kroničar ovog našeg stalno uznemirenog vremena, Mate Kovačević je usredotočen na sve oblike života u suvremenoj Hrvatskoj- od visoke politike, strategijskih promišljanja o položaju i stranputicama politika hrvatskih elita do svakodnevnih, sitnih politika u kojima se kriju zamke i opasnosti po hrvatsku opstojnost i samostalnost. Sjajan je istraživač i pronalazač skrivenih i velikoj većini čitatelja nepoznatih kretanja, namjera i zamki suvremene svjetske politike prema Hrvatskoj i posebice, nakon 3. siječnja 2000., lijeve hrvatske politke čiju je svu nakaznost njene komunističke prošlosti i nostalgiju za jugoslavenskom prošlošću razotkrio i prokazao.

Točna predviđanja

Precizan je dijagnostičar i predskazivač, najavljivač mijena i skrivenih opasnosti po suverenost, slobodu i neovisnost države Hrvatske, točno je predviđao i pogađao M. KovačevićPrecizan je dijagnostičar i predskazivač, najavljivač mijena i skrivenih opasnosti po suverenost, slobodu i neovisnost države Hrvatske, točno je predviđao i pogađao političke procese i pojave koje su se dogodile ili će nam se dogoditi. Vješt je u strategijskom promišljanju, povijesno-političkim raščlambama, u otkrivanju skrivenih ili prešućenih dijelova hrvatske političke povijesti i krhkog geopolitičkog položaja Hrvatske u kojima traga za svim suvremenim hrvatskim političkim pojavama i boljkama. Pet stoljeca borbe za HrvatskuZnalac je vojnih vještina i povijesti suvremene vojne misli i doktrina.političke procese i pojave koje su se dogodile ili će nam se dogoditi. Vješt je u strategijskom promišljanju, povijesno-političkim raščlambama, u otkrivanju skrivenih ili prešućenih dijelova hrvatske političke povijesti i krhkog geopolitičkog položaja Hrvatske u kojima traga za svim suvremenim hrvatskim političkim pojavama i boljkama. Znalac je vojnih vještina i povijesti suvremene vojne misli i doktrina.

Vješt pisac i stilist koji se stalno bori za posebnost hrvatskog jezika, sjajno ga poznaje i u svojim tekstovima obogaćuje starim-novim riječima, pojmovima, leksemima, sintagmama- čitajući njegove tekstove uživamo u glazbi jezika u kojoj nas neprestano iznenađuju i raduju hrvatske riječi poput probitka, silnica, prežitka, oprjeke, usmjerbe, prijepora, uhidbe, usudbenog, grizodušja, mjestopisnog nazivlja, imenoslova, gonidbenog prava i velikog broja drugih zaboravljenih ili skoro zabranjenih hrvatskih riječi.

Znalac je prošle i suvremene hrvatske kulture i umjetnosti-posebice književnosti, podsjećam na njegovu sjajnu knjigu „Pet stoljeća borbe za Hrvatsku"- u književnosti, kazalištu, u filmu vidi odjeke i nastojanja jugounitarista, Orjunaša - da kroz jugoslavenstvo malog ali moćnog dijela Hrvata i srpske manjine vrate tutorstvo i hegemoniju nad Hrvatskom i Hrvatima. Iz brojnih autorovih zapažanja, analiza, upozorenja- ona se ponavljaju, time autor pojačava i naglašava stalnu opasnost po hrvatsku slobodu i opstojnost – izdvojio bih ona o Orjuni, Memorandumu 2, stalnosti srpske politike prema „ustaškoj Hrvatskoj", pa o staro-novom odnosu Slovenije prema Hrvatskoj, po Hrvatsku pogubnu britansku politiku, Haaški sud, javne medije, razne oblike specijalnog rata protiv Hrvatske, o balkanskoj integraciji, regionu, jugoslavenskim refleksima lijeve hrvatske politike, sofisticiranim načinima rastakanja i uništavanja hrvatske tradicije u kulturi, već spomenuto nijekanje hrvatskog jezika. Iz te riznice jasnih razmišljanjai zaključaka istaknut ću tek nekoliko meni važnih autorovih naglasaka, zapažanja i upozorenja.

O hrvatskom jeziku i napadima na nj

Prešutno ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga jezika također je prošlo bez javnih odjeka pa bi se, ne bez razloga, moglo tvrditi kako su ustavom proklamirane slobode ostale tek mrtvo slovo na papiru, a Hrvatska se, zemlja u kojoj su krvavo izborene sloboda i pravo na govor, u svom okretanju bez¬glavo sjurila natrag u olovne godine. (str. 377., Hrvatsko slovo, 1. lipnja 2012. Šutnja je zlato)

Kako se u heidegerovskoj tradiciji uobičajilo govoriti za jezik da je kuća bitka, ministar je već izveo niz napadaja na tu tvrđavu, kojima nastoji poljuljati hrvatsku jezičnu suverenost. Operacijom nametanja „Jovanovićeva pravopisa" režim nastoji pred sam ulazak Hrvatske u EU narušiti u međunarodnoj javnosti hrvatsku jezičnu stabilnost stjecanu čak i u slavističkim krugovima zemalja članica, a time i Hrvata kao stabilnu i već odavno iskristaliziranu naciju, što je opet samo jugošovinistički pokušaj nijekanja hrvatskoga naroda. (str. 452. Hrvatsko slovo, 12. travnja 2013. Jovanovićev pravopis)

Kolega Mate Kovačević je posebno osjetljiv na napadaje i rušenje osnova hrvatske kulture, obrazovanja i odgoja mladeži:

Jednakim žarom nastoji ozakoniti ukidanje društvenih i povijesnih istraživanja u Hrvatskoj, a nasilnim uvođenjem pornografskih te pedofilskih sadržaja u odgoj hrvatske školske mladeži već u začetku promijeniti njihov identitet.

Solunaški udar na memoriju

Prijeti nam gubitak suvereniteta na školsko-prosvjetnome polju uporabom školskih knjiga, ponajprije onih iz predmeta povijesti(...) Zbog toga što su ideološki rođene u grčkoj luci Solunu, spomenute je udžbenike, preciznosti radi, najbolje nazvati "solunašima", Legalizacija pak "solunaša" na državnoj razini pokazatelj je i količine narodnoga suvereniteta, koji je ostao u rukama hrvatskoga naroda nakon provedene trećejanuarske revolucije. (str. 172. Fokus, 20. travnja 2007. Solunaški udar na memoriju)

Posebice su mi dragi Kovačevićevi članci u kojima na duhovit, ironičan, gotovo apsurdan način otkriva pravu, krvavu prirodu odnosa Srba sa svojim susjedima. Kroz nesporazum o navodnom nerazumijevanju srpskog jezika njihovih susjeda on ismijava svu strahotu prave prirode međusobnih odnosa Hrvata i Srba

Srpski jezik je čudnovat govor pa ga susjedni narodi, unatoč leksičkoj sličnosti i bliskosti sa svojim jezicima već stoljećima nikako ili pak s mukom razumijevaju. Taj je govor posebno nerazumljiv Hrvatima, što se može posebno vidjeti kad ga prenose u svoj jezik dajući mu doslovce hrvatska svojstva. Naime, srpski govori uglavnom ne razlikuju glagolska vremena, a kad se koji put i dogodi ta razlikovnost, onda ono što hrvatski govornik razumijeva kao prošlo vrijeme ili perfekt, u srpskom jeziku ima uglavnom značenje futura ili budućega vremena.(...) Naime, kad Srbi govore primjerice o navodnim zločinima Hrvata nad „srpskom nejači" u prošlosti, onda taj govor u prijevodu obično znači najavu budućih srpskih pohoda na Hrvate i njihovu likvidaciju. (str.585. Hrvatsko slovo, 10. listopada 2014. Hrvati ne razumiju srpski govor)

Specijalni rat

Autor posebice ističe primjere specijalnog rata, ratovanja dezinformacijama kao nastavka ostvarenja Velike Srbije u miru, formuliranog u drugom Memorandumu SANU, RatAutor posebice ističe primjere specijalnog rata, ratovanja dezinformacijama kao nastavka ostvarenja Velike Srbije u miru, formuliranog u drugom Memorandumu SANU, na meko nastupanje protiv Hrvatske kroz šport i kulturu. Mene kao čovjeka kazališta posebice raduju duhovite raščlambe kojima Mate Kovačevića rastvara trule zastore i iza njih otkriva pravu istinu o gaženju tradicije, rušenju vrijednosti i posrbljivanju hrvatskog kazališta.na meko nastupanje protiv Hrvatske kroz šport i kulturu. Mene kao čovjeka kazališta posebice raduju duhovite raščlambe kojima Mate Kovačevića rastvara trule zastore i iza njih otkriva pravu istinu o gaženju tradicije, rušenju vrijednosti i posrbljivanju hrvatskog kazališta.

Takvo neurotično stanje u velikosrpskim, odno¬sno projugoslavenskim krugovima stvara ubrzan hibridni kulturološki predložak po kojem žurno treba što više posrbiti hrvatsku javnu pozornicu. Kao posljedak takvih nasilnih nastojanja jest i nedavno postavljanje Nušićeve komedije u zagrebačkom Kerempuhu, u režiji Olivera Frljića, a u jezičnoj obradbi „srpskohrvatske" jezikoslovke Snježane Kordić (...) Kao predstavnik avangardnoga teatra Frljić je nesadržajan redatelj, koji u svojim postavama baštini najvulgarniju tradiciju mentalnoga zlostavljanja zatočenika po komunističkim kazamatima. U njegovim predstavama, za razliku od stvarnih zatočenika, tek publika postaje žrtvom nastra¬nih političkih projekcija(...) Nu u povijesti su, bez obzira na nasrtljivost nižih, više kulture na kraju uvijek pobjeđivale. (str. 405. Hrvatsko slovo, 28. rujna 2012. Dačićevo zazivanje balkanske unije)

Haaški sud

Još jedna prevažna hrvatska tema i bolno pitanje: nakon oslobađajuće presude Gotovini, Markaču i Čermaku sada nas nakon žalbenog postupka očekuje pravorijek u suđenju Šestorke, postupak koji se sramotno prešućuje i umanjuje mu se važnost. Mate Kovačević u svojim člancima stalno ukazuje na pogubni rad Haaškog suda i njegovu ulogu u ponižavanju Hrvatske, ukidanju dijelova njene suverenosti, izjednačavanja krivnje i nastavka osjećaja povijesne hrvatske poniženosti i urođene, genetske krivnje – uz vrlo temeljito praćenje suđenja i raskrinkavanja uloge Carle del Ponte i britanskog manipuliranja Haaškim tribunalom u slučaju Gotovina, Markač, Čermak posebice je vrijedno Kovačevićevo praćenje i stalno ukazivanje na šutnju oko suđenja Šestorki iz Hercegbosne i ukazivanje na opasnost ishoda tog suđenja po Hrvatsku.

 U očekivanju presude

Presuda, ma kakva ona bila, ne će, niti može u našim srcima utrnuti solidarnost, a u očima i doprinos generala Slobodana Praljka, Jadranka Prlića, Brune Stojića, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića u stvaranju hrvatske slobode i obrane hrvatskoga naroda u BiH, kao i stvaranju preduvjeta za mirovne pregovore, koji su, između ostaloga, omogućili i opstanak muslimansko-bošnjačkom narodu (str. 459. Hrvatsko. slovo, 24. svibnja 2013.)

„Petnaest mračnih godina" Mate Kovačevića je knjiga iz koje možemo saznati kroz kakav smo mrak prolazili i još prolazimo i koje su opasnosti vrebale i još uvijek vrebaju na Hrvatsku, na njenu slobode i suverenosti. Moje iskrene čestitke autoru na sjajnoj knjizi!

Miroslav Međimorec