ZETOd nedavna s autobusne stanice kod Kaptola prema elitnom dijelu Zagreba, Gornjem gradu, Jurjevskoj, Cmroku prometuje mali autobus s dvanaest sjedećih i dvadesetak stajaćih mjesta. Stanovnici ulica na obroncima Medvednice odahnuli su, pojavu tih malih autobusa, koji ih povezuju sa središtem grada, drže darom s neba iako je pravi razlog bio pokušaj zagrebačkog gradonačelnika da ih pridobije kako bi glasovali za njega na predsjedničkim izborima. Subota je, blizu je podne. Lijep, sunčani proljetni dan. Autobus je prepun građana pretrpanih torbama i vrećicama s kruhom, mesom, voćem i povrćem kupljenim na glavnoj zagrebačkoj tržnici. Putnici su stariji parovi, žene i muškarci, mlađi supružnici, nekoliko mladića i djevojaka. Po odjeći se vidi da se radi o dobrostojećim građanima koji žive u bogatijem dijelu metropole, odjeća mladih je sportska, poznatih marki, dok stariji nose bolja odijela, haljine i cipele. Kao da im je stalo da se vidi tko su i što su. Ima i nekoliko izuzetaka, muškaraca i žena, koji se odvajaju od visokog prosjeka, ali oni su samo zrcalo na kojem se odražava imutak većine putnika.(M.Međimorec)

Add a comment        
 

 

Zlatko BourekPovodom osamdesete godišnjice života i rada slikara, lutkara, stvaratelja crtanih filmova, kultne osobe hrvatske kulture Zlatka Boureka Zagrebačko kazalište lutaka@Bejahad producirali su lutkarsku predstavu „Jedini neuspjeh Adolfa H.“ (Endlösung) nastalu prema motivima kazališnog komada „Mein Kampf“ Georgea Taborija. Taborijev tekst, parodijsku parafrazu Hitlerove programatske knjige, koji je u cijelosti preveo Nikica Petrak, „za kazalište nakaza“ sažeo je i priredio Zlatko Bourek, on je također napravio skice za figure lutaka i njihovu izradu te je režirao predstavu. Iz obimnog Taborijevog kazališnog komada, prepunog crnog humora, ironije i sarkazma, Bourek je odabrao dio koji se bavi Hitlerovim prijamnim ispitom na Bečkoj Umjetničkoj akademiji i njegovim poznanstvom sa Židovom Herzlom, koji se ne slučajno zove kao osnivač Cionizma. Herzl mu ponudi i Adolf H. prihvaća da dijele ležaj u siromašnom prenoćištu na kojem će Adolf H. spavati noću, a Herzl danju (jer noću prodaje Biblije). Herzl savjetuje mladog, neurednog provincijalca kako da se građanski uljudi, nagovori ga na kupanje, šišanje i podrezivanje brkova i tako Adolf H. poprima svoj povijesno prepoznatljiv izgled. Pokušava ga naučiti i ljubavi, tjelesnoj i duhovnoj, podučava ga o smrti i ljubavi, erosu i thanatosu. (M.Međimorec)

Add a comment        
 

 

ČarugaPonovno se javljam potaknut komentarima na moju kratku vijest o prešućivanju dva velikana hrvatske književnosti, Slobodana Novaka i Ivana Kušana. Vidim da i kod dobronamjernih ljudi postoji neznanje o hrvatskoj kulturi ili pak predrasuda da je jedino politika ta koja će nas izvući iz duboke moralne i duhovne krize. Zašto već samo spominjanje Čaruge, izmišljenog, književnog lika u Kušanovoj komediji neke ljude odmah asocira na Jovu Stanisavljevića Čarugu i njegove zločine, a njegov mit kao poticaj četništvu u Slavoniji kad pisac ne oživljava takvog stvarnog Čarugu, on se podsmjehuje tom razbojniku i njegovom primjeru te mentalitetu i kulturi koji oko njega stvara junački mit. Kako se već desecima godina urušava hrvatsko obrazovanje, tiskani mediji smanjuje prostor kulturnih rubrika i postoji ozbiljan nedostatak zanimanja, pa i neznanje, javnosti za kulturu, književnost, kazalište, pokušat ću dodati još nekoliko činjenica o Kušanovom „Čarugi" kako bih usmjerio pažnju na umjetničku razinu tog književnog djela.(M.Međimorec)

Add a comment        
 

 

Slobodan NovakPod lavinom podataka i događaja, koje svakodnevno proizvodi politika, ostale su pokopane vijesti o stvaralaštvu dva hrvatska velikana duha i pisane riječi, klasika hrvatske književnosti, akademika Slobodana Novaka i Ivana Kušana. Novaku je ovih dana u „Matici Hrvatskoj" promoviran prvi dio „Sabranih djela", dok je Kušanu u HNK izvedena njegova danas najprovokantnija komedija „Čaruga". Oba događaja, u usporedbi s prolaznim književnim uradcima i kojekavim političkim pamfletima i promocijama neistina i konstrukcija, kojima prisustvuju najviši politički i ini uglednici, dobila su u hrvatskoj javnosti slab ili nikakav odjek. Ništa nije vrjednije i važnije od promocije i poznavanja djela dva velikana hrvatske književnosti, čija je književna vrijednost neosporna, i razlog za zanemarivanje leži u njihovoj opredijeljenosti za hrvatski jezik i kulturu, u umjetničkoj i građanskoj hrabrosti, ali ponajviše u njihovoj nedvosmislenoj podršci projektu slobodne i neovisne hrvatske države. Oba velika pisca hrvatski su domoljubi i rodoljubi koji su to mnogo puta jasno izrekli na dojmljiv umjetnički način, izravno i u svojim književnim djelima.(M.Međimorec)

Add a comment        
 

 

Miroslav Međimorec22. ožujka 2010. na tribini Hrvatskoga kulturnog vijeća predstavljena je studija dr. sc. Miroslava Međimoreca "Izvršio sam zapovijed: odveo sam u smrt 900 Hrvata". Ova studija objavljena je u časopisu "National security and the future", svezak 9., broj 4 i proteže se na osamdesetak strana, a zajedno s preslikama dokumenata čini knjigu od dvjestotinjak stranica. Zainteresirani tiskano izdanje mogu nabaviti po cijeni od 50 kuna na adresi Teslina 10 u Zagrebu, u prostorijama HIP-a (+385-1-483-87-66). Radi se o još jednom svjedočanstvu na vrlo potresna i krvava zbivanja nakon kraja 2. svjetskoga rata. Točnije, studija Miroslava Međimoreca je nastala na osnovi dviju izjava pod prisegom poručnika britanskog topništva Bernarda O'Sullivana o svom sudjelovanju u izručenju 900 Hrvata koji su se u svibnju 1945. predali britanskoj vojsci, a ona ih je izručila vojnicima jugoslavenske armije. Iz spomenute studije u nastavku donosimo vrlo zanimljiv dio pod nazivom "Kako sam došao u posjed izjava danih pod prisegom (affidavit) poručnika kraljevskog topništva Bernarda O'SuIlivana?"(hkv)

Add a comment        
 

 

KriževiKao svojevrsnu najavu današnje (ponedjeljak, 19 sati) tribine Hrvatskoga kulturnog vijeća donosimo uvod u studiju dr. sc. Miroslava Međimoreca "Izvršio sam zapovijed: odveo sam u smrt 900 Hrvata". Ova studija objavljena je u časopisu "National security and the future", svezak 9. broj 4 i proteže se na osamdesetak strana, a zajedno s preslikama dokumenata čini knjigu od dvjestotinjak stranica. Radi se o još jednom svjedočanstvu na vrlo potresna i krvava zbivanja nakon kraja 2. svjetskoga rata, kada su komunisti ubili stotine tisuća naših sunarodnjaka samo zato što bi im jednog dana mogli predstavljati političku prijetnju. Točnije, studija Miroslava Međimoreca je nastala na osnovi dviju izjava pod prisegom poručnika britanskog topništva Bernarda O'Sullivana o svom sudjelovanju u izručenju 900 Hrvata koji su se u svibnju 1945. predali britanskoj vojsci, a ona ih je izručila vojnicima jugoslavenske armije.(hkv)

Add a comment        
 

 

UrnaSlučajno se dogodilo da sam ovih dana vidio jednu za drugom dvije predstave u kojima su glavni pokretači radnje urne s pepelom pokojnika, u „Alabami“ sina, u „Familiji u prahu“ oca i sina. Odgledavši obje predstave sama mi se nametnula sličnost između njih i pokušao sam joj naći razloge. Zaključio sam kako je sličnost između te dvije predstave tek čista slučajnost ili pak želja pisaca da dosegnu duh vremena koji su saželi u snažan kazališni znak - urnu s prahom pokojnika. Majka u prvom komadu, „Alabami“, ne želi se odreći sinovljeva praha i prisiljava sina na nemirno bivanje u čistilištu između života i smrti. Dramatičar to osjetljivo dramaturško pitanje rješava miješanjem stvarnog i nestvarnog, on otjelovljuje sina u lice na sceni nevidljivo svima osim majci. Ona mu ne da smirenje dok je sin preklinje neka raspe njegov prah i omogući mu mir, a obitelj oslobodi kletve. Žena u “Familiji u prahu“, beskućnica je, gubitnica, alkoholičarka, sa sobom nosi dvije urne s pepelom svojih pokojnika, muža i sina, s kojima vodi razgovor i pokušava dobiti odgovor na pitanje što joj/im se dogodilo. Oba komada se događaju danas i, evo opet podudarnosti, događaju se u Osijeku, oba su sumorne drame obitelji koje je razbio, materijalno i osjećajno osiromašio, uništio, nedavni rat.(M.Međimorec)

Add a comment        
 

 

altPred neki dan, u dvadeset sati u dvorani „Cinestar kina“ u „Kaptol centru“, kao jedini gledatelj, odgledao sam domaći ratni film „Crnci“. Iako sam u kino došao s izvjesnim oprezom pogledati film, kojega su mediji reklamirali kao priču (scenarij) oslonjenu na slučaj „Garaža“ iz Osijeka, na kraju projekcije bio sam iznenađen što je zločin, u pozadini guste i slojevite atmosfere filma, bio tek naznačen i najvećim dijelom oslobođen nacionalnog i političkog značenja. Film se uzdigao do općeg i usredotočio na dvojbe, krivnju i savjest svojih junaka. U lepezi likova sva lica su bila, kroz škrtost govora i bogatstvo filmskog jezika, glumački sjajno profilirana. Pohvala ide ponajprije dvojici redatelja/scenarista Juriću i Deviću, ali valja nabrojiti i svakog pojedinog glumca: Ivu Gregurovića, Rakana Rushaidata, Krešimira Mikića, Nikšu Butijera, Franju Dijaka, Emira Hadžihafizbegovića kao i majstorsku kameru i montažu. Najdojmljiviji je ritam filma koji tvore kratke sekvence dolazaka, odlazaka, prolazaka likova gonjenih unutarnjim nemirom, naglašavaju ga zvukovi koraka teških vojničkih čizama u neodređenom prostoru koji bi mogao biti škola ili upravna zgrada nekog pogona pretvorenog u sjedište male specijalne vojne postrojbe. Jednako je vizuelno bogato i napetošću bremenito lutanje male postrojbe šumom.(M.Međimorec)

Add a comment        
 

 

Alojzije StepinacPrije desetak dana u Izraealu je umro dr. Amiel Shomrony, rođen u Zagrebu kao Emil Schwarz. U teškim vremenima Drugoga svjetskog rata bio je tajnik zagrebačkog nadrabina dr. Shaloma Freibergera i njegov posrednik i veza s nadbiskupom Alojzijem Stepincem. Kao izravan svjedok pomoći i skrbi koju je Nadbiskup pružao židovskoj zajednici u Zagrebu i tadašnjoj NDH Shomrony se godinama u Izraelu neumorno zalagao za istinu o blaženom kardinalu. Dva puta je u Yad Vashemu pokretao postupak za priznavanje Alojzija Stepinca pravednikom među narodima i uvijek je isticao njegove zasluge za spašavanje velikog broja hrvatskih Židova.(M.Međimorec)

Add a comment        
Ned, 20-10-2019, 09:32:17

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.