Dirigenti i mužikaši

Ponedjeljak je, s obzirom da se radi o poslovično nam mrskom početku radnoga tjedna, začudo protjecao poprilično ugodno, bez pretjerane strke i nervoze. Barem dok ga nisu pokvarile vijesti s radija s kojeg se oglasio „milozvučni" glasić predsjednika Ive Josipovića, koji je započeo s provođenjem zadatka za koji teren priprema od kad je nažalost zasjeo na Pantovčak – isposlovati povlačenje tužbe za genocid protiv Srbije.

Kazao je kako tema sastanka sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem koji u srijedu dolazi u službeni posjet Hrvatskoj „neće biti eventualno povlačenje hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije", ali i napomenuo kako se tužbom ionako „neće ostvariti ciljevi poput utvrđivanja agresora ili ratne štete" pa se onda valjda ista treba i povući?!

"Taj postupak se ne vodi ni radi toga da se utvrdi tko je agresor, mi to istina znamo, jer to nije prema mjerodavnom pravu. Neće biti nikakve ratne štete, tamo se ne sudi o ratnoj šteti. Isto tako neće biti govora ni o onim zločinima koji nisu genocid", kazao je. Što se pak tiče genocida izgleda da predsjednik RH nije potpuno načistu je li se ili nije dogodio s obzirom da je kazao kako se o pitanju genocida „mora još ozbiljno razmatrati te da javnost mora znati kako rezultat nije sasvim siguran".

Što reći? Teško je i zamisliti da vas jedna tako beskrvna i apatična osobnost toliko može izbaciti iz takta i upropastiti ono što je trebalo biti ugodno popodne. Čini se kako je glavna svrha svih prošlomjesečnih Josipović-Tadić susreta bila upravo polako ali sigurno doći do potpunog „izmirenja" i u konačnici, povlačenja tužbe. Zadnju slamku spasa predstavlja okolnost kako o povlačenju tužbe ipak ne odlučuje on nego Vlada RH. No, ako na izborima pobjedi Josipovićev SDP, past će i posljednja brana jednom velikom koraku za povratak u balkanski koš.

Hrvatski narod koji je dobrim dijelom pritisnut vlastitim brigama izgleda i ne mari previše. A trebao bi. Barem iz odgovornosti prema svima onima kojih zbog ljubavi prema Domovini više nema, zbog svih žrtava koje su devedesetih podnesene da bi mi danas živjeli u slobodnoj i samostalnoj državi. No, pitanje je hoće li dugo ostati takva ili ćemo svi zajedno dopustiti da nas Ivo Josipović i njegova politika odvuče u Jugosferu iz kakve smo se prošli puta doslovno u krvi iščupali. Odluka je na nama, narodu. Josipović možda jest "dirigent", ali svi mi zajedno smo "mužikaši", bez kojih muzike nema, koliko god on mahao. Povijesni je trenutak ponovno ključan, a posljedice bi mogle biti kobne.

M. M. B.