2/3 kopnene vojske poslano kući

Početkom devedesetih godina tijekom najžešćih vojnih operacija u Domovinskom ratu, Hrvatska je vojska brojila oko 200 000 pripadnika. Ako se u obzir uzme podatak da je na području Hrvatske tada bilo preko 200 000 izbjeglica (iz RH) i još barem toliko iz susjedne BiH, jednostavnom matematikom dolazimo do grube brojke od između 600 i 700 000 ljudi koje je država materijalno zbrinjavala. Vojska je u danim okolnostima funkcionirala savršeno, uostalom, dobili smo rat protiv višestruko jačeg i opremljenijeg neprijatelja. Ljudima koji su se silom prilika našli u izbjeglištvu materijalno je osigurano najviše što se moglo. Nitko nije bio na ulici, nitko nije bio gladan. Izgleda kako je Hrvatska koja je tada proživljavala svoje najstrašnije dane rata imala dovoljno snage pobrinuti se za one čije su potrebe bile najveće.

Gdje smo to danas i u kakvom će stanju Hrvatska vojska dočekati petnaestu godišnjicu Oluje? Ako po strani i ostavimo da su hrvatski generali zaslužni za obranu države danas na optuženičkoj klupi u Haagu, svejedno smo suočeni sa surovom stvarnošću. Stvarnošću koju nam je stvorila desetogodišnja politika Stjepana Mesića (kao vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH), ali i svih njegovih istomišljenika koji su zajedničkim snagama doprinijeli eutanaziji HV-a, jednoj od nekad najjačih i najorganiziranijih hrvatskih institucija.

Danas ta slavna pobjednička profesionalna vojska u kopnenom dijelu broji čak deset puta manje ljudi, njih oko dvadesetak tisuća. Što se pak zrakoplovstva tiče Stjepan ga se Mesić javno odrekao, nudeći nadzor i obranu hrvatskog neba zrakoplovstvu susjedne Italije, dok, što je posebno zanimljivo, Srbija primjerice svoje istodobno ubrzano obnavlja (o tome smo već i prije pisali na Portalu). U Hrvatskoj ratnoj mornarici stanje je katastrofalno. Prema riječima admirala Budimira kupuju se finske korvete stare 30 godina dok navozi domaćih škverova zjape prazni. Stručnjaci tvrde kako nepovratno propada intelektualni softver Brodarskog instituta, čijim projektima ratne brodogradnje gotovo nema ravnih u Europi. HRM je sada i tehnički starac, čija budućnost nije u nabavi polovnih brodova, nego u domaćoj gradnji suvremenih plovila.

Da bi stvar bila gora, nedavno je buknula afera o kojoj su mediji ovih dana dosta nejasno pisali. Konkretnih brojki i što se točno dogodilo nitko nije htio ili znao hrvatskoj javnosti objasniti. Prema našim izvorima, gardijske brigade i sav operativni sastav kopnenog dijela Hrvatske vojske je, odnosno konkretno 2/3 ljudstva, tijekom Božića i Nove godine poslan kućama. No, onda je odlukom Glavnog stožera ovaj „odmor“ još dodatno produžen i u siječnju. Dakle, vojarne su ispražnjene, a kako je ustvrdilo nadležno Ministarstvo to navodno nije ugrozilo borbenu spremnost . Iz ovog onda slijedi da za zadovoljavajuću borbenu spremnost po procjenama Ministarstva obrane Republike Hrvatske nam vojska ni ne treba.

Predsjednica Vlade ustvrdila je pak da je cijeli slučaj proizašao iz činjenice što je proračun za Hrvatsku vojsku u odnosu na prošlu godinu manji za čak milijardu kuna i da sredstava naprosto nema. To što je na taj način nastavljeno sustavno uništavanje institucije Hrvatske vojske u koju građani imaju najviše povjerenja i što je nedopustivo smanjena obrambena sigurnost zemlje – očito nikog nije briga. Ili je zapravo upravo suprotno?

M.M.B.