Bez istine nema demokracije

Nakon višegodišnjih brojnih nesuglasica na relaciji Pantovčak-Kaptol, predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić prošloga se tjedna sa svojom svitom otputio u Vatikan. Tamo ga je Papa između ostalog upozorio na potrebu očuvanja katoličke tradicije u Hrvata, vezano uz Mesićevu inicijativu uklanjanja križeva iz javnih institucija. No, možda još i važnija poruka Mesiću, ali i Europi i međunarodnoj javnosti od strane Vatikana upućena je samo dan ranije kad je Papa (dakle prije Mesića) u privatnu audijenciju primio hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona zajedno s njegovom obitelji. Na taj je način Sveta Stolica pružila neposrednu podršku politici koja podupire pjevača u njegovim domoljubnim stremljenjima. Mediji u Hrvatskoj u najvećoj su mogućoj mjeri (nažalost potpuno očekivano) spomenuti događaj opstruirali, dijelom ignoriranjem, a dijelom puštanjem iskrivljenih informacija.

Komisija Hrvatske biskupske konferencije BK »Iustitia et pax« prošlog je petka sa svoje redovite sjednice uputila poziv mjerodavnim vlastima na poduzimanje istrage i progon izvršitelja masovnih pokolja počinjenih na samom kraju i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Katolička je crkva na taj način ponovno upozorila na dugogodišnje odbijanje kako vladajućih struktura tako i oporbe da se rasvijetle poslijeratna ubijanja i komunistički zločini počinjeni nad Hrvatima. Postavlja se pitanje kako je moguće da u Hrvatskoj ne postoji niti jedan svjedok ubijanja koja su se izvršavala tijekom nekoliko desetljeća komunističke torture. Odgovor na to pitanje prošle je godine svojim ponašanjem dao aktualni predsjednik države, kad se usprotivio ispitivanju preživjelih pripadnika antifašističkog pokreta i na taj se način izravno umješao u rad policije i nezavisnost sudstva.

U čitavoj priči značajnu su ulogu naravno ponovno ( i ponovno bez iznenađenja) odigrali «hrvatski mediji», maksimalno iskrivljujući istinu i podatke o stradanjima Hrvata nakon Drugog svjetskog rata i za vrijeme vladavine komunizma. S druge strane, politički instruirani mediji papagajski ponavljaju desetljećima primjenjivanu metodu potiskivanja ili prijeboja(?!) hrvatskih žrtava s žrtvama nacizma, koje su s vremenom poprimale sve nevjerojatnije brojke i razmjere. Da bi se danas koristile kao «protuargument» hrvatskim stradanjima i instrument za nametanje kolektivne nacionalne krivnje.

Nesumnjivo je da će i aktualna predsjednička kampanja odnosno utrka koja je predajom potrebnih potpisa građana Državnom izbornom povjerenstvu upravo ušla u svoju drugu fazu, od strane medija biti praćena jednako kao do sada. A to znači neobjektivno, tendenciozno, selektivno, a prema pojedinim kandidatima «opasnih namjera» čak bezobrazno ignorantski. Jer, to je način na koji danas strukture u Hrvatskoj, a onda i njihovi medijski poslušnici vladaju, razmišljaju i kroje javno mijenje. Upravo zbog navedenih razloga, stvorena je nasušna potreba stvaranja novog, pravog i jakog hrvatskog medija – o čemu piše i Ivan Miklenić u Glasu Koncila.

Miklenić naglašava potrebu postojanja barem jednog uspješnog nezavisnog dnevnog lista desne hrvatske orijentacije, barem nekoliko portala koje neće nadzirati ljevičari i potrebu uspostave stvarno nezavisne hrvatske televizije koja promiče univerzalne vrijednosti. Sve dok se to ne dogodi nacionalno orijentirana struja ne će imati ravnopravnu priliku protiv ustaljenih struktura, a javnost šansu da dozna pravu istinu – kako o prošlosti, tako i o sadašnjosti. A bez istine nema ni demokracije, koje su političkim «elitama» u Hrvatskoj uvijek puna usta dok istovremeno u džepu stišću fige.

M.M.B.