Izgubljeni u prijevodu

Ovih dana pažnju hrvatske, ali i slovenske javnosti zaokuplja nedavno utanačeni sporazum «Kosor-Pahor», koji je vezano uz rješavanje bilateralnih nesuglasica tih dviju država, a s obzirom na njegovu važnost neprimjereno zakriven debelim velom tajne. I dok slovenski premijer tvrdi kako slovenska javnost smatra da sporazum ide više na ruku Hrvatima, on se istovremeno itekako zalaže za njegovo objavljivanje, dok se premijerka Kosor ponaša upravo suprotno. Upravo taj njezin stav raspiruje sumnju javnosti da tu nisu «čista posla», odnosno da se sam sadržaj sporazuma uporno pokušava zadržati skrivenim, za što naravno ne bi bilo nikakve potrebe da je njegov tekst u potpunosti suglasan s ranije utvrđenim uvjetima hrvatske strane, istim onima za koje se tvrdi kako od njih nije odstupljeno ni za milimetar.

Ako je tome odista tako opravdano se postavlja pitanje zašto se sa sporazumom otvoreno ne izađe u javnost? Zašto premijerka Kosor na upite novinara sustavno odgovara neodređeno i u nekakvim nerazumljivim šiframa? Primjerice, prije nekoliko dana izjavila je kako se međusobni dogovori nalaze na tragu njenoga pisma koje je poslala švedskom predsjedništvu i odgovora švedskog predsjedništva na to pismo – odgovora kojeg nitko nikada nije ni vidio, ni pročitao. Ovako, stječe se dojam da hrvatska strana nema nikakvu namjeru na bilo koji način dorađivati određena moguće sporna pitanja teksta, nego kupuje vrijeme za pregovore s oporbom, prvenstveno Milanovićevim SDP-om, bez čije podrške se neće moći proći u Hrvatskom saboru.

O konačnoj inačici dogovora još uvijek se dakle pouzdano ništa ne može tvrditi, osim da je Hrvatska nedvojbeno pristala na ad hoc arbitražu i problematiziranje slovenskog dodira s otvorenim morem, na čemu je Slovenija od samog početka insistirala, a što proizlazi iz gore spomenutog Kosoričinog pisma švedskom predsjedništvu. Riječ je dakle o modificiranom drugom Rehnovom prijedlogu iz lipnja 2009. koji Hrvatska tada nije prihvatila – a danas izgleda jest. Kako donosi Večernji list, u Sloveniji je navodno u javnost ipak ovih dana «procurio» originalni tekst sporazuma (koji hrvatski političari uslijed valjda prečijih?! obveza još uvijek nisu uspjeli prevesti i protumačiti), a koji donosi i nove nejasnoće. Drugim riječima, hrvatska je politika danas (ili barem njen veći dio) u potpunosti «izgubljena u prijevodu».

Naime, riječ je o engleskoj riječi ‘connection’ koja je u zadnjoj engleskoj verziji promijenjena u ‘junction’ pa se mnogi pitaju u čemu je smisao te promjene i ne anticipira li ona nešto što riječ ‘connection’ nije podrazumijevala i što bi moglo oštetiti interese RH. Spomenutu nejasnoćutreba dovesti u vezu s Pahorovom izjavom kako nacrt sprazuma u točki 3 b ‘arbitražnom tribunalu nalaže određivanje dodira slovenskog teritorijalnog mora s međunarodnim vodama Jadrana’. Kako pojmovi «dodir», «veza» ili «spoj» nisu i ne mogu značiti isto, ostaje za vidjeti od kolike će važnosti te razlike u konačnici biti za očuvanje hrvatskih nacionalnih interesa. Bilo kako bilo, netransparentnost načina na koji hrvatska vlast danas rješava pogranična pitanja, upućuje na realnu mogućnost da se Kosor barem djelomično nalazi na tragu Račanova svojevremenog rješavanja istog problema, u kom slučaju velika tajnovitost ne bi trebala ni previše čuditi, jer to za Hrvatsku ne bi značilo ništa dobrog. A to što ponašanjem hrvatskih dužnosnika nismo iznenađeni i to što nas na žalost svojim postupcima teško mogu ponovno iznenaditi, nikako ne opravdava njihovu neodgovornost spram vlastite države i vlastitog naroda.

M.M.B.