Uspjesi srpske politike i hrvatskih političara

U posljednja dva dana u hrvatskim su medijima aktualne dvije vijesti, koje jedna s drugom možda i nemaju previše veze, ali gledane zajedno imaju itekakvo simboličko značenje. Prva je vezana uz izjave srbijanskog predsjednika Borisa Tadića koji je po ne zna se koji put ustvrdio kako se devedesetih godina na području bivše Jugoslavije vodio građanski rat. Pa iako je spomenutu tezu Tadić već više puta do sad izgovorio, ovoga puta nismo primijetili da je bilo koje nadležno tijelo u Hrvatskoj službeno reagiralo. Dakle, predsjednik «demokrat» Tadić, kao i mnogi drugi srpski političari uspješno su se vodili onom – laž ponovljena mnogo puta postaje istina – i ostvarili za Srbiju veliki politički uspjeh. Još samo preostaje da se na krilima lošeg i tendencioznog rada Haškoga suda Hrvate proglasi agresorima nad Republikom Srpskom Krajinom i u BiH, pa da tragikomična farsa bude potpuna.

Druga vijest odnosi se na bivšeg hrvatskog premijera Sanadera i njegov novi osobni uspjeh. Naime, Sanader je ovih dana «upiknuo» odličan posao u Kanadi. Poslodavac će mu biti milijunašica Louise Blouin, vlasnica humanitarne zaklade, londonskog umjetničkog instituta i brojnih tiskovina. «Gospodin Sanader ima brojne prijatelje u visokim poslovnim, političkim i umjetničkim krugovima svih europskih država te će njegov angažman biti koristan za Zakladu i moje poslovne tvrtke» – rekla je Louise Blouin. Dakle, sigurno korisno za njega, možda korisno za nju, a hrvatske interese nitko više ni ne spominje, oni su za Sanadera «lanjski snijeg». Uostalom, uvijek je i odavao dojam osobe kojoj je osobna ambicija daleko na prvome mjestu, što se vidjelo i iz moglo bi se reći podaničke politike koju je vodio kao premijer, s namjerom da se nikom ne zamjeri, da svima ugodi, što se – barem što se hrvatskih interesa tiče – pokazalo naravno nemogućom misijom.

Ako se ove dvije vijesti usporede, zaključak je jasan. – Srbija je uspjela izmijeniti povijest u svoju korist, a Hrvatska ima «ugledne savjetnike» u međunarodnim organizacijama. Tadiću je na na prvome mjestu bila Srbija, a Sanaderu – on sam.

Tko je prošao bolje, Hrvati ili Srbi, vidi se iz aviona. Kao što se vidi i to da se smjer hrvatske politike nakon što je Ivu Sanadera na čelu Vlade zamjenila Jadranka Kosor i nije u mnogome promijenio. Uostalom, mnogi ga nazivaju sivom eminencijom koja stoji iza aktualne premijerke. Sve to zajedno itekako upućuje i na prevažnost predstojećih predsjedničkih izbora. Odnosno, nasušnu potrebu da na Pantovčak dođe osoba koja će voditi računa prije svega o nacionalnim interesima, barem u mjeri u kojoj to čine «demokrati» u Srbiji o srpskim. Ako se to ne dogodi, još dugo ćemo biti prisiljeni baktati se s udruženim zločinačkim pothvatima, topničkim dnevnicima i «profašističkom problematikom» kao blagodatima koje nam je ostavila dugogodišnja politika kako bivšeg premijera Sanadera, tako još u većoj mjeri ona još aktualnog predsjednika Mesića. Politika koja je u principu za neke očito bila veoma dobra – samo na žalost – ne za Hrvate.

M.M.B.